IlustracijaSvi znaju, svi kažu da Francuska mora smanjiti svoj javni dug. Svi znaju, svi kažu da se kampanja ne bavi tim pitanjem. Svi znaju, svi kažu da nijedan kandidat nije iznio ozbiljan prijedlog uštede. Svi znaju, svi kažu da su ciljevi oko kojih se slažu i ljevica i desnica potpuno nedostižni jer nitko ne zna kako postići nužan proračunski višak na barem 10 godina, počevši u najboljem slučaju od 2017.

Pa ipak se ništa ne mijenja. Kampanja se razvlači poput zijevanja. Čovjeku dosadi što i ljevica i desnica govore samo o sitnim detaljima, novim neuračunatim troškovima ili simboličkim porezima, ali bez rezultata.

To nas čeka nastave li se stvari ovim tijekom do 6. svibnja.

Ako pobijedi Hollande:

Ako 7. svibnja bude izabran François Hollande, desnica će upasti u ozbiljnu krizu i eksplodirati, na zadovoljstvo Nacionalnog fronta. Novi predsjednik objavit će da je financijska situacija strašna, gora od najava prethodnih ekipa, i da mora pažljivije razmotriti situaciju prije nego što išta poduzme. Financijska tržišta, o kojima ovisi financiranje tri četvrtine našeg javnog duga, zabrinut će se i poskupiti zajmove koji će državi zatrebati u svibnju kako bi isplatila plaće državnim službenicima. Zajmodavci će smjesta zahtijevati od predsjednika i njegove prve vlade neke vrlo okrutne reforme i rezove, čak i prije palamentarnih izbora u lipnju. Kako ne bi izgubili, vođe će oklijevati i neće najaviti nikakve ozbiljne mjere. Nakon parlamentarnih izbora, ljevica, koja će pobijediti, prokazat će lažne izvještaje desnice kao krivce za nužnu obvezu štednje i povećanja poreza. Najavit će da će 2012. godine trebati pronaći barem 20 milijardi i, ukoliko se ne ostvari rast, što je vjerojatno, dvostruku svotu 2013. i opet dvostruku 2014. I još više za tri godine. To više neće biti pitanje nikakvih davanja. Sve to kroz petogodišnje razdoblje.

Ako Sarkozy pobijedi:

Ako 7. svibnja bude izabran Nicolas Sarkozy, ljevica će upasti u ozbiljnu krizu i socijalistička stranka će eksplodirati; neki od njezinih članova pridružit će se Jean-Lucu Mélenchonu koji će postati vođa oporbe; desnica će se lakše suočiti s krajnjim rokom isplate zajmova u lipnju; pobijedit će na parlamentarnim izborima uz oprezno odobravanje tržišta. Ali i oni će morati otkriti, već u srpnju, da će proračunski deficit u 2012. u konačnici biti veći od onoga najavljenog u današnjim financijskim izvješćima, zbog pogrešaka koje je bilo nemoguće predvidjeti - tako će tvrditi desnica. Kako bi ispunila prognoze o smanjenju javnog duga, što će zahtijevati zajmodavci, desnica će donijeti odluku o brutalnim rezovima u socijalnim proračunima, bez podizanja poreza najbogatijima. To će značiti smanjenje rasta i poreznih prihoda. Nova ljevica potjerat će milijune ljudi na ulice; štrajkovi će biti sve brojniji. Tržišta će se zabrinuti. Kamatne stope znatno će porasti. Kriza će ostati. Sve to kroz petogodišnje razdoblje.

U oba slučaja zemlja će platiti cijenu posve neuspjele predizborne kampanje. Ne krivnjom kandidata. I ne zbog novinara. Već zbog francuske elite koja se nije uspjela na vrijeme odreći životnih užitaka, čudnog rata, varljivog oduševljenja.

Autor: Jacques Attali

Preneseno s bloga Attali.com