Na brdu Orlice pokraj Šibenika uskoro će niknuti šest vjetroelektrana“Vjetroelektrane su već postale prava alternativa termoelektranama s nuklearnim i fosilnim gorivom. Ljudi se žele sačuvati od sve većeg zagađenja. U Europi su se stoga prije šest godina počele intenzivno graditi vjetroelektrane. EU planira do 2030. izgraditi vjetroelektrane snage 100.000 MW, što odgovara snazi svih europskih hidroelektrana. Hrvatska ne smije izgubiti korak s budućnošću i mora se pridružiti mediteranskim državama koje su shvatile potencijal vjetra i odlučile da im električna energija i novac ne odlaze u vjetar!”, ističe dipl. inž. Željko Samardžić, direktor hrvatske podružnice njemačke tvrtke “Umweltkontor”, jedne od vodećih europskih kompanija koje se bave inženjeringom obnovljivih izvora energije. Hrvatsko-njemačka tvrtka “Adria Wind Power” i “Umweltkontor” zasad su jedni ulagači spremni za koji mjesec početi pionirski posao gradnje i eksploatacije prvih hrvatskih vjetroelektrana duž jadranske obale. U skladu s novom europskom energetskom orijentacijom koja će kao energente sve manje rabiti ugljen, plin i nuklearnu energiju, po proizvodnji električne energije dobivene od vjetra u Europi prednjače Njemačka, Danska i Španjolska. “U Njemačkoj su izgrađene vjetroelektrane snage 7000 MW, u Danskoj je njihova snaga 3000 MW, dok je najveći iskorak u zadnjih pet godina napravila Španjolska, koja je od samo 163 MW 1996. snagu svojih vjetroelektrana 2001. podigla na 2680 MW ”, ističe dipl. inž. Tonči Panza, direktor i jedan od suvlasnika “Adria Wind Powera”, koji će najvjerojatnije već ove jeseni pustiti u pogon prvu hrvatsku vjetroelektranu. S obzirom na veličinu hrvatskg energetskog sustava i mogućnosti regulacije, on bi ovog trenutka bez ikakvih problema s regulacijom mogao prihvatiti instaliranu snagu vjetroelektrana od 300-350 MW. “Godišnja proizvodnja od 500 do 700 milijuna kWh električne energije pomoću vjetra Hrvatskoj bi donijela goleme uštede. Ne bi se morao skupo plaćati uvoz barem 250.000 tona nafte”, ističe dipl. inž. Željko Samardžić. “Hrvatska ima velike hidropotencijale i danas gotovo 50 posto električne energije troši iz tih izvora. Ako se želi osloniti na domaće obnovljive energetske izvore, najbolje je rješenja simbioza vjetroelektrana i hidroelektrana”, smatra Samardžić, Sinjanin koji 20 godina živi u Dubrovniku.

Dok su pomoću vjetra 1996. proizvodili skromnih 304 milijuna kWh električne energije, Španjolci danas od snage vjetra godišnje dobivaju 5,5 milijardi kWh struje, nešto manje od godišnje proizvodnje svih hrvatskih hidroelektrana. Vjetroelektrane u Njemačkoj su 2001. proizvele 12 milijardi kWh, a ukupna hrvatska godišnja potrošnja je 15 milijardi kWh.

Hrvatska bi do kraja godine mogla dobiti prve vjetroparkove na Pagu i u okolici Šibenika, potom blizu Stona na Pelješcu i Slanoga. Zahvaljujući vizionarima poput akademika Hrvoja Požara, na temelju hrvatskog programa ENWIND i HEP-ove studije “Projekti vjetroelektrana u Hrvatskoj” izdvojeno je 89 makrolokacija duž jadranske obale, a odabrano 29 na kojima je srednja godišnja brzina vjetra veća od 5,5 m/s. Idealna mjesta za gradnju vjetroelektrana su nenaseljena brda na Pagu, u okolici Šibenika, poluotoka Pelješca i Dubrovnika. Hrvatska bi već sad mogla proizvoditi dvostruko više kilovat-sati godišnje nego Španjolska prije šest godina. Osim što Hrvatska ne bi morala plaćati tankere nafte, zaštita okoliša bila bi kudikamo učinkovitija.

Proizvođači električne energije iz obnovljivih izvora (vjetroelektrane i male hidroelektrane) osim tržišne cijene na španjolskom energetskom tržištu i priznatih troškova za održavanje, što ukupno iznosi 4,5 eurocenta po kWh, dobiju od države još i stimulativnu cijenu od 2,4-3,0 eurocenta po kWh. Dnevna proizvodnja vjetroelektrana, snage od 700 do 900 kW, kreće se od 10 do 30 milijuna kWh, što Španjolskoj dnevno uštedi 5000 tona nafte. Instalirana snaga NE Krško za potrebe Hrvatske je 600 MW, a najmanja dnevna snaga španjolskih vjetroelektrana je 1199 MW, dvostruko više nego što Hrvatskoj pripada iz Krškog. Primjer Španjolske slijede i Maroko, Egipat, Alžir, Turska, Italija, posebno Grčka koja je instalirala vjetroelektrane ukupne snage 200 MW. ” Na užurbanu izgradnju vjetroelektrana, posebno nakon 11. rujna, priprema se i Francuska. Europska država u kojoj je nuklearni lobi tradicionalno najjači, nakon terorističkog napada na SAD shvatila je da je mnogo njenih nuklearki izgrađeno blizu zračnih luka. Prema novom hrvatskom Zakonu o energetici HEP mora otkupljivati svu energiju proizvedenu iz obnovljivih izvora, bez ograničenja i uz stimulativnu cijenu. U Hrvatskoj bi HEP sada cijenu jednog kWh iz vjetroelektrane platio po 0,65 eura, kao u Španjolskoj”, ističe Tonči Panza. U Danskoj se vjetroelektrane postavljaju i u more: u zaljevu Vindeby na Lollandu šuma vjetroelektrana viri iz mora. ” Zahvaljujući proizvodnji, montaži, izgradnji, održavanju i eksploataciji vjetroelektrana, u Njemačkoj je u šest godina otvoreno 30.000 radnih mjesta. Poljska u toj industriji kani zaposliti 14.000 radnika”, upozorava Željko Samardžić.

“Svaki novi hrvatski vjetropark od šest vjetroelektrana otvorit će 48 novih radnih mjesta”, ističe Tonči Panza, jedan od suvlasnika “Adria Wind Powera” čije je hrvatsko sjedište u Sesvetama. “Hrvatska vlast mora shvatiti da ta, trenutačno najprosperitetnija grana metalske industrije Hrvatskoj u nekoliko godina nudi zapošljavanje oko 8000 ljudi”. Željko Samardžić, direktor “Umweltkontora”, koji hrvatsko sjedište ima u Dubrovniku, ističe da “vjetroelektrane osiguravaju energiju koja Hrvatskoj nedostaje, čuvaju okoliš, omogućuju zapošljavanje i uključuju hrvatske tvrtke u svoju izgradnju. Siguran sam da bi ‘Končar’ mogao postati proizvođač dijelova i opreme za vjetroelektrane i zauzeti mjesto njemačko-danskog ‘Nordexa’. U Europi se u vjetroelektrane trenutačno ulaže 7 milijardi funti a već 2010. u Europi će 10 posto ukupne instalirane energetske snage činiti obnovljivi izvori.”

HEP je studijom “Projekti vjetroelektrana u Hrvatskoj” izabrao mikrolokacije i pozvao investitore. Osiguraom je i prethodne suglasnosti za priključke na mrežu. Nakon ispitivanja brzine vjetra čak 29 jadranskih lokacija pokazalo se pogodnima za gradnju vjetroelektrana jer na njima srednja godišnja brzina vjetra prelazi 5,5 m/s. Ako i drugi investitori budu slijedili primjer “Umweltkontora” i “Adria Wind Powera”, uskoro će nove vjetroelektrane nicati u Zagori, ponad Kaštela, na Visu, na Lastovu, na Mosoru, iznad Splita, u dolini Neretve, na Korčuli i Mljetu, na Pelješcu i duž Dubrovačkog primorja. Minimalna isplativa brzina vjetra je 3-4 m/s, a maksimalna 25 m/s. Ako je vjetar jači od 25 m/s (100 km/h), vjetroelektrane se automatski gase.

“Umweltkontor Renewable Energy AG” jedna je od vodećih tvrtki za obnovljive izvore u Njemačkoj. Svoje podružnice ima u Španjolskoj, Italiji, Grčkoj, Francuskoj, Sjevernoj Irskoj, Turskoj i Hrvatskoj od početka 2000. “U ‘Umweltkontoru’ smo odabrali tri lokacije: Ponikve na Pelješcu, brdski lanac Trtar-Krtolin ponad Šibenika i Orlice, brdo nedaleko od Šibenika. Na svakoj ćemo izgraditi vjetropark od po šest vjetrogeneratorskih jedinica (WTG), snage od po 900 kW, što čini instaliranu snagu od 5,4 MW po lokaciji”, objašnjava Željko Samardžić dok se kroz šikaru terenskim vozilom probijamo do mjernih stupova na 509 m visokom brdu Orlice. Sa Orlice, Trtar-Krtolina i Ponikava u hrvatski elektroenergetski sustav trebalo bi stizati 42 milijuna kWh godišnje, 14 milijuna kWh sa svake lokacije. “S jedne lokacije mogu se podmiriti prosječne potrebe 4000 kućanstava za strujom. Samo jedan vjetropark sa šest vjetroelektrana na Orlicama podmirit će potrebe cijelog Primoštena i godišnje uštedjeti izdatke za 2500 tona nafte. ‘Umweltkontorova’ investicija na tri lokacije iznosi 18 milijuna eura”, ističe Samardžić. Animometri na Orlicama i Trtar-Krtolinu pokazali su da je na tim lokacijama prosječna godišnja snaga vjetra između 7,5 i 8 m/s. “Kad bi se na Trtar-Krtolinu umjesto 5,4 MW instalirane snage postavio još jedan vjetropark a ukupna snaga dosezala 13 MW, potrebe cijelog Šibenika za strujom bile bi zadovoljene”, dodao je savjetnik u šibenskoj županijskoj komori Hrvatske gospodarske komore Josip Labura. Kad potkraj ožujka bude donesen županijski prostorni plan, u koji će biti uneseno čak 10 lokacija za vjetroelektrane, i “Umweltkontor” će dobiti lokacijske i građevinske dozvole za Orlice i Trtar-Krtolin. Građevinski radovi počet će u ljeto, a Samardžić se nada da će do Nove godine vjetroparkovi na Orlicama i Trtar-Krtolinu s 50-metarskim promjerom krila početi proizvoditi električnu energiju. Dotad će početi i pripreme za gradnju vjetroelektrana na Pelješcu. “Umweltkontor” će izgraditi i dva zasebna, po četiri kilometra duga dalekovoda, kako bi električnu energiju s Orlice i Trtar-Krtolina doveo do 30 kW dalekovoda.

“Adria Wind Power” je u pripremama još dalje odmaknuo. ”’Adria Wind Power’ će za nekoliko mjesci početi graditi vjetropark ponad grada Paga, na lokaciji Ravna, instalirane snage 5,5 MW”, kaže Tonči Panza. “Sedam vjetroelektrana s po 800 kW godišnje će davati 15 milijuna kWh. U to je investirano 7 milijuna eura. Nakon tog projekta, čijem se završetku nadamo ove jeseni, AWP će uložiti u izgradnju vjetroelektrana na još dvije lokacije na Pagu: na brdu Komorovac, iznad Novalje, i na rtu Pratna. Investirat ćemo i u izgradnju vjetroelektrana na lokaciji Lisičke Rudine, ponad Slanoga u Dubrovačkom primorju”, dodaje Panza.

I Samardžić i Panza ističu da je put za dobivanje dozvola predugačak i da je birokratski otpor projektima često obeshrabrivao investitore: “Mi koji smo se odlučili za gradnju vjetrenjača, pred vjetrenjačama smo bili nemoćni kao Don Kihot. Nije znalo tko je nadležan donositi odluke. U ovom trenutku gorući su problem imovinsko-pravni odnosi. Zemljište na kojem planiramo graditi vjetroelektrane u državnom je vlasništvu. Nakon godinu dana pregovora s Hrvatskim šumama u rujnu 2001. vraćeni smo na početak, uz obrazloženje da je to u nadležnosti Povjerenstva Vlade RH za upravljanje državnom imovinom, odnosno Ureda za državnu imovinu. Odonud pak odgovora nije bilo.” Obojica vjeruju da se stvari ipak pomiču nabolje: “HEP je kudikamo brži od Vlade. Država dugo nije znala što bi s brdom na kojem nitko ne živi i nitko ne obrađuje. Mi smo predlagali najam, dozvolu za pravo građenja ili prodaju brda na kojem će nastati vjetropark, gdje će se zaposliti domaća radna snaga i domaća industrija. Napokon, rješenja su na pomolu.” Ipak, moramo se zapitati kako to država i Vlada umiju rasprodati poduzeća od strateškog nacionalnog interesa, sve banke, Hrvatske telekomunikacije, “Inu”, HEP, a godinama oklijeva prodati bezvrijedna brda. Na njima tek investicije poput “Umweltkontorovih” i “Adria Wind Powerovih” donose razvoj. Očit je nedostatak znanja i pravne regulative. Interne odluke HEP-a koje se odnose na obnovljive izvore energije nisu dovoljne. Energetski zakoni doneseni u Saboru u srpnju 2001., bez popratnih akata, stvorili su pravni vakuum. U ovom je trenutku ipak najvažnije da se Hrvatska pridružila strateškim projektima Europske unije i okrenula iskorištavanju obnovljivih izvora energije. Tih prvih 22 MW instalirane snage u bespuću Orlica, Trtar-Krtolina, Paga i Ponikava i 57 milijuna kWh koji će se priključiti na hrvatsku elektroenergetsku mrežu početak su bolje hrvatske energetske budućnosti. Možda Hrvatska za pet godina ponovi španjolski energetski podvig.