Trijumf najdarovitije nove pjevačice - Vesna PisarovićNakon posljednje skladbe izvedene u natjecateljskom programu činilo se da će ovogodišnja “Dora” završiti bez ikakvih uzbuđenja. Odličnom interpretacijom i najboljom pjesmom u karijeri, Vesna Pisarović je daleko nadvisila sve konkurente i bila je naprosto osuđena na pobjedu. No, onda se oglasila javna bilježnica koja je korigirala bodove dva ocjenjivačka suda i “Dora” je opet potonula na dno estradne močvare. Za razliku od prethodnih godina kad se glasovima trgovalo iza zatvorenih vrata redakcije zabavnog programa HTV-a, najnoviji pokušaj krivotvorenja rezultata prikazan je u izravnom televizijskom prijenosu. Medijski moguli s Prisavlja zacijelo će ponuditi drugačije objašnjenje kaotičnog raspleta, ali pred očima gledatelja zadugo će ostati javna bilježnica koja Vesni Pisarović oduzima 12 bodova i dovodi u pitanje regularnost glasanja. Srećom, incident nije utjecao na konačni poredak jer je jedna od najdarovitijih domaćih pop pjevačica na kraju imala veliku bodovnu prednost u odnosu na Gorana Karana, Borisa Novkovića i Zdenku Kovačiček, dok su preostali kandidati za odlazak na pjesmu Eurovizije odigrali uloge nevažnih statista. Poslije tradicionalne izvedbe prošlogodišnje pobjedničke pjesme, koja je pokazala da je za Vannu veliki uspjeh i to što je na pjesmi Eurovizije zauzela deveto mjesto, na pozornicu je izašao Ivan Mikulić. S pjesmom Nine Vilovića “Ti si tu” možda bi se mogao nadati još jednom uspjehu na “Melodijama Mostara”, ali na “Dori” se već oko drugog refrena upisao među autsajdere. Petar Dragojević pojavio se kao predstavnik “Tonike”, što je prethodnih godina bila daleko najbolja preporuka za neafirmiranog pjevača, ali nakon povlačenja Magazina naglo je pala i vrijednost autorskog potpisa tandema Huljić & Huljić, pa će promocija potencijalnog nasljednika Petra Graše ipak pričekati do ljetnih festivala. Adalbert Turner-Jucy nema tako jako zaleđe, no zato se prilično dobro snalazi u novim trendovima i njegovo koketiranje s recentnim country-pop izričajem na kraju je nagrađeno solidnim petim mjestom. Misteriozni Zak, zapažen samo zbog katastrofalnog aranžmana pjesme “Znam kako je kad ti uzmu sve”, ostvario je rijedak podvig jer je čak i u ovako mizernoj konkurenciji uspio ostati bez bodova. Najbolji hrvatski tamburaši, odnosno bivši Zlatni dukati, doimali su se prilično nesigurni u blagom zaokretu prema lakoglazbenoj produkciji i prilično je izvjesno da ovim manevrom neće obnoviti nekadašnju popularnost. Debitant Alen Lazarić demonstrirao je solidan vokalni potencijal, ali to ipak nije bilo dovoljno za prikrivanje nesigurnog scenskog nastupa i šablonskih skladateljskih rješenja uredno složenih ispod naslova “Sve ljubavi mog života”. Branimir Mihaljević pojavio se u pozi Eltona Johna, no glasačima je nažalost promaklo njegovo pijanističko umijeće, kao i silna želja da iz petog pokušaja dođe do pobjede na “Dori”.

Opatijski ženski zbor 4’33’’, koji je dobio ime prema legendarnoj kompoziciji Johna Cagea, predstavio je vrlo neobičnu adaptaciju gregorijanskih korala, no “Ave Maria Laudata” unakažena je dance podlogom na tragu najjeftinijih kopija Enigme. Davor Radolfi je došao na “Doru” bez većih ambicija, ali njegovo je pojavljivanje bilo zanimljivo iz barem dva razloga. Najprije zbog efektne punk frizure u najavi, a potom i zbog uvjerljive interpretacije pjesme “Odlazim” u kojoj nema štofa za veliki hit, ali ima dovoljno argumenata za traženje jednog od najboljih mjesta na ovdašnjoj estradi.

Željko Houdek-Jacques izborio se za sudjelovanje na “Dori” kao prateći vokal Colonije, no nažalost neće još dugo ostati na tom mjestu jer pjesma “Čarolija” zapravo najavljuje početak solo karijere. Zdenka Kovačiček imala je jako dobru pjesmu Marka Tomasovića “Odavno shvatila sam sve” i doista besprijekornu interpretaciju, a pokušaj da se isti autor angažira u promociji šesnaestogodišnje Tihane Sabati zapeo je na činjenici da kći HSS-ovog varaždinskog župana zaslužuje tek nastup na prvom pljesku. Goran Karan je rutinski odradio nastup s Runjićevom pjesmom “Još uvijek vjerujem da ljubav postoji”, ali definitivno nije zaslužio pobjedu, baš kao ni Boris Novković s “Elois”. No, Karan i Novković zaključili su popis solidnih ostvarenja na ovogodišnjoj “Dori”. Splitska glazbeno-scenska skupina Perle ostala je izvan svih poznatih žanrova, s potpuno besmislenom pjesmom “Nemirna rijeka”, Joy su uz pomoć Nene Ninčevića i Mire Buljana napravili hibrid Alena Nižetića i Letećeg odreda, a Mladen Burnać je pokazao zbog čega je tek nakon deset godina pjevačke karijere dobio prvi poziv za predstavljanje na “Dori”. Alen Vitasović se s pjesmom “Ja sam Istrijan” mogao pridružiti Ivanu Mikuliću na “Melodijama Mostara”. Tamo bi možda i pobijedio, za razliku od “Dore” gdje je koliko-toliko primijećen tek nakon inflacije zvučnih imena. U još većem raskoraku između nekadašnje popularnosti i trenutne forme nalazi se Davor Tolja, koji je nastupio u beznadnom duetu s mladom pjevačicom Leonidom Burić, koja bi valjda trebala postati njegova Colonia. U ovakvom okruženju Vesni Pisarović nije mogla naškoditi nikakva urota. Pjesmom “Sasvim sigurna” Vesna je zasjenila čak i razvikanu Ivanu Spagnu, koja je najavljena kao zvijezda festivala Sanremo i plaćena 12.000 USD za dvadesetominutni nastup, u koji je uključena i žalosno loša interpretacija “Imagine”. U tome bi se svakako bolje snašla Zdenka Kovačiček i možda je sljedeća “Dora” prava prilika za njezin polusatni show. Neke se veličine ipak ne mogu svesti u zadane tri minute.