25.04.2012. / 10:24

Autor: Diana Robaš

Obamino glancanje policijske države

Bush na kvadrat

Velika nada boraca za građanske slobode i bivši profesor ustavnog prava, Obama je obećao „provoditi transparentnu i otvorenu vlast" i zatvoriti zloglasni vojni zatvor u kubanskom zaljevu Guantanamo. Međutim, ubrzo se ispostavilo da je više nego sklon podržati autoritativnije oblike vladavine kakvima je težio i njegov prethodnik. Bush je uveo, a Obama nastavio „vrednote bojnog polja" koje se sve više uvlače i u unutarnju politiku

IlustracijaIlustracijaSteven Rosenfeld u kritičkom osvrtu za AlterNet.org piše kako je Barack Obama iznevjerio očekivanja liberalnih građana nastavivši i unaprijedivši najgore značajke politike Georgea W. Busha. Velika nada boraca za građanske slobode i bivši profesor ustavnog prava, Obama je obećao „provoditi transparentnu i otvorenu vlast" i zatvoriti zloglasni vojni zatvor u kubanskom zaljevu Guantanamo. Međutim, ubrzo se ispostavilo da je više nego sklon podržati autoritativnije oblike vladavine kakvima je težio i njegov prethodnik.

Sve je počelo, prisjeća se Rosenfeld, s terorističkim napadima 11. rujna 2001. Kongres je u roku od tjedan dana dao Bijeloj kući neograničene ovlasti u ratu protiv terorizma, a mjesec dana kasnije odobrio tzv. Patriot Act, zakon o protuterorističkim mjerama poput pojačanog sustava nadzora. Do kraja godine „Bijela kuća naredila je stvaranje vojnih tribunala za suđenje teroristima koji nisu građani SAD-a". Bush je na brzinu i u tajnosti utemeljio zatvor u Guantanamu, prekršivši i domaće i međunarodne zakone. Time je načinjen presedan da „ustav ne ograničava metode kojima predsjednik vodi beskonačan rat protiv neprijatelja bez države", što je ponukalo Američku uniju za građanska prava (ACLU) da novom predsjedniku predloži demokratske reforme.

Proširenje Bushevih mjera

Obama, naprotiv, ne samo da nije ukinuo najproblematičnije Bushove mjere, već ih je „prihvatio, proširio i institucionalizirao". Tako, primjerice, sada može narediti ubijanje američkih građana u inozemstvu osumnjičenih za terorizam. Zatočenja u Guantanamu se nastavljaju, a ovogodišnji Zakon o ovlaštenju za nacionalnu obranu dopušta vojsci uhićenja svih građana osumnjičenih za suučesništvo u terorizmu te njihovo zadržavanje na neodređeni rok.

Istodobno, ratničke mjere koje je Washington uveo kao odgovor na napade 11. rujna uvukle su se i u civilni život. Iako stručnjaci tvrde da je svijet danas sigurniji nego prije 20 godina, dokazujući to „porastom broja ekonomija slobodnog tržišta i demokratskih vlada", provođenje zakona i reda u SAD-u uvelike je militarizirano. Rosenfeld kao primjer navodi postupanje prema prosvjednicima iz pokreta Occupy i ilegalnim imigrantima koji se uhićuju i deportiraju bez poštenog suđenja.

Špijuniranje

Obama je unaprijedio i Bushovo špijuniranje Amerikanaca preko telekomunikacijskih sustava. Ovo drastično kršenje građanskih sloboda započelo je 2003., Kongres ga je ozakonio 2006., a 2008. Obama je bio jedan od senatora koji su glasali u korist zakona kojim se telekomunikacijskim tvrtkama koje surađuju s Bushom jamči imunitet pred zakonom. „Agencija za nacionalnu sigurnost (NSA) sada gradi najveći centar za procesiranje podataka u povijesti" koji će, prema izvještaju Jamesa Bamfortha za Wired.com, moći provaljivati i u mreže zaštićene lozinkama. Vlada od najvećih računalnih kompanija i web stranica traži neograničen pristup u svrhu nadziranja, a NSA se sve više oslanja na suradnju s privatnim tvrtkama u prikupljanju informacija o korisnicima.

Vladin odnos prema zviždačima, upozorava Rosenfeld, također je odraz njezina ratničkog mentaliteta. Obama je nastavio s istragama slučajeveva naslijeđenih iz doba Busha, poput WikiLeaksa i „progona Bradleyja Manninga i drugih zbog navodne zloupotrebe povjerljivih materijala povezanih s ratom protiv terorizma". Vlada je tu represiju proširila i na inozemstvo, odbivši izdati vizu pakistanskom odvjetniku koji je kritizirao napade bespilotnim letjelicama na svoju zemlju i izvršivši pritisak na jemensku vladu da produlji zatvorsku kaznu novinaru koji je također pisao o napadima bespilotnih letjelica. Istodobno, Obamina administracija blokirala je zahtjeve za uvođenjem Zakona o slobodi informacija.

Učinkovitiji od Busha

Dokaz da je situacija kritična Rosenfeld vidi i u izjavi izvršnog direktora ACLU-a Anthonyja Romera koji je 2010. otvoreno izrazio gađenje nad Obaminom politikom, dok su najfanatičniji službenici bivše Bushove administracije izrazili svoje oduševljenje radom novog predsjednika. Bivši dužnosnik Ministarstva pravosuđa Jack Goldsmith, „koji je odobrio mučenja i špijunske aktivnosti unutar zemlje", zapisao je 2009. u magazinu The New Republic da Obama „vodi učinkovitiji rat protiv teorizma od Busha". Njegove riječi povrdili su i direktor CIA-e u doba Busha general Michael Hayden te Bushov potpredsjednik Dick Cheney.

Pojedinosti o kršenjima građanskih sloboda još su uvijek nejasne i pune „sivih područja". Postupak prema Bradleyju Manningu, primjerice, mogao bi se objasniti strahom Bijele kuće da su WikiLeaksovi arhivi „sadržavali reference na potjeru za Osamom bin Ladenom prije njegova smaknuća i da su mogli uzbuniti al-Qaidu". No, s gledišta građanskih prava problem je u tome što je Obama pritom bitno narušio slobode u vlastitoj zemlji i prenio taktike rata iz inozemstva u unutarnju politiku.

Policijska država budućnosti

Jack Balkin, liberalni profesor prava sa sveučilišta Yale, izjavio je 2011. za New Yorker da se u Americi odvija „dvostranačka normalizacija i legitimizacija države nacionalne sigurnosti", a u njegovu članku iz ranih dana Obamine vladavine stoji kako uopće više nije sporno da će SAD u skoroj budućnosti postati policijska država. Upozorio je i na stvaranje sustava preventivnog provođenja zakona i njegova isprepletanja s javnim službama te predvidio je da će se vlada u nadziranju građana sve više oslanjati na privatna poduzeća budući da ona nisu obuhvaćena ustavnim odredbama o zaštiti građanskih prava.

Mara Verheyden-Hilliard, izvršna direktorica zaklade Partnerstvo za građansku pravdu i sudska zastupnica uhićenih prosvjednika iz pokreta Occupy, optužila je Obaminu administraciju za skandalozno gaženje građanskih prava i sloboda po kojem je nadmašila i Bushovu administraciju, opravdano računajući na prešutni pristanak liberala. Glavna razlika između Obame i Busha, ocjenjuje Rosenfeld, jest u tome što Obamina administracija barem pokušava održati privid razumnosti i normalnosti. Iako se nije bavio otmicama nedužnih i zatočenjima na Kubi kao Bush, Obama je naredio napade bespilotnim letjelicama koji su u mnoštvu stranih zemalja odnijeli gomile ljudskih života.

'Ubijanje'

ACLU i Centar za ustavna prava podnijeli su 2010. godine zahtjev Ustavnom sudu da „postavi zakonske odrednice kada vlada smije upotrijebiti smrtonosnu silu" protiv američkih građana u inozemstvu. Zahtjev je odbačen, a glavni državni odvjetnik Eric Holder nedavno je održao predavanje na pravnom fakultetu u Chicagu „sadržajno gotovo identično politici Bushove administracije, ali s više pažnje prema prikazu za javnost". Citirajući riječi iz inauguracijskog govora Johna F. Kennedyja u doba Hladnog rata, Holder je pohvalio postupanje federalnih sudova prema osumnjičenicima za terorizam nakon 11. rujna i branio pravo na njihovo premještanje s civilnih na vojne sudove ovisno o „procjenama predsjednikova tima za nacionalnu sigurnost", kao i pravo vlade da „drži na nišanu" vođe al-Qaide i s njom povezanih skupina. Pažljivo izbjegavši riječ „ubijanje", Holder je dodao da predsjednik nije dužan čekati odobrenje federalnog suda za poduzimanje takvih akcija.

David Frakt, odvjetnik u američkom vojnom zrakoplovstvu i sveučilišni profesor prava, u kolumni za Jurist.org opisao je pogubljenja koja provodi Obamina administracija kao „vanjskopolitički ekvivalent domaćih zakona 'Stand Your Ground' (Ostani pri svome) koji su doveli do ubojstva Trayvona Martina". Ista doktrina „agresivne preventivne samoobrane" koja je dovela do rata započetog pod klimavim izlikama izrodila je i zakon koji je omogućio Georgeu Zimmermannu da bez razmišljanja ustrijeli afroameričkog tinejdžera.

Vrednote bojnog polja

Osvrćući se na podatke o 600 nevinih ljudi odvedenih u Guantanamo - tek je svaki sedmi zatočenik bio pripadnik neprijateljske vojne skupine - Rosenfeld kratko zaključuje: „I Bijela kuća griješi." Demokratski senator Ron Wyden nakon Holderova je govora ustanovio kako je nejasno je li predsjednik ovlašten za ubijanje američkih građana i unutar granica vlastite zemlje, a ne samo izvan njih. To pokazuje koliko su krhke građanske slobode na američkom tlu koje se grade godinama da bi samo jedan teroristički napad bio u stanju u trenutku ih razoriti. Bush je uveo, a Obama nastavio „vrednote bojnog polja" koje se sve više uvlače i u unutarnju politiku.

Zakoni Stand Your Ground pretvaraju svakog američkog građanina u potencijalnu prijetnju, baš kao i sve stroži sustav državnog nadzora koji krši ustavna prava građana. Iako je Obama počeo privoditi kraju ratove u Iraku i Afganistanu, ne poduzima ništa kako bi zaustavio „najekstremnija kršenja građanskih sloboda povezana s najranijim stadijima tog rata". Od profesora ustavnog prava i oštrog kritičara Bushove administracije, zaključuje Rosenfeld, liberali su s pravom očekivali puno više.

Vezane vijesti

SAD čestitao Hrvatskoj Dan državnosti

SAD čestitao Hrvatskoj Dan državnosti

Sjedinjene Države uputile su Hrvatskoj čestitku u povodu Dana državnosti 25. lipnja. "U ime predsjednika Baracka Obame i naroda Sjedinjenih Država,… Više

Komentari

registracija
24/3/10

bagsy, 25.04.12. 13:05

Ok,postoje ' teroristi' koji plače američku politiku i javnost.Ti teroristi nemaju nikakve veze sa saniranjem američkih banaka i megagorporacija zar ne.
Očigledan je model po kojem se obesparvljuju i osiromašuju američki građani,jasno je da nekoliko velikih zakona koje je potpisao obama u zadnjih nekoliko mjeseci idu u smjeru potpunog obespravljivanja američkih građana,i to sve preventivno zbog mogućeg kolapsa američkog dolara.Kina i rusija u međusobnom trgovanju više ne koriste dolar kao sredstvo plaćanja,BRICS su na najboljem putu da to učine,američki fed tiska dolare u tri smjene a koji bi vrlo lako mogli postati bezvrijedni papir.Zlato i nafta se do sadsa isključivo kupovala za dolare,najprije kupiš dolar pa tek onda robu,što više nije slučaj s nekim buntovnim zemljama poput kine,irana,rusije.
Projekt eu,baziran na sličnim principiam mogso bi isto doživjeti krah.
Amerika svoj model pokušava izvesti širom svijeta,kao što je nekad izvozila demokraciju.
Najgore je što su hrvatske sluge na vlasti zadnjih nekoliko godina vodile sličnu politiku američkoj i pokušavale ukinuti građanskie slobode,npr.obavezno prijavljivanje podataka kod kupnje pre paid kartice,kako bi vas mogli prisluškvati uvijek,a pod izgovorom borbe protiv kriminala,zna se tko su kriminalci u hrvatskoj i što rade,to nisu građani RH već osobe s imenom i prezimenom.
Američki ratovi u kojima sudjeluje i hrvatska,dio su vojnog američkog podzemlja,ne vidim hrvatski intetres ratovanja u avganistanu ili iraku ili libiji.Članica smo NATO saveza postali onog trenutka kad nam to više nije trebalo,i dalje nemamo ništa od tog članstva,već samo amerikanci mogu slobodno koristiti hrvatski teritorij za svoje operacije i izbacivati bombe gdje se sjete.
Nisam neprijatelj amerike,svi smo kao mladi okretali glavu prema americi i njihovom načinu života,samo mislim da imaju seriju očajnih predsjednika i administracije.


Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika