'Bit ću nezavisna zastupnica četvrti u kojoj sam odrasla'“Da mađarski izborni sustav nije korumpiran, ja bih sigurno bila izabrana za zastupnicu u budimpeštanskom Parlamentu”, tvrdi Ilona Staller Cicciolina, talijanska pornoglumica mađarskog porijekla, koja se kandidirala za izbore što će se u travnju održati u Mađarskoj. “No ako ne budem izabrana, ići ću u evropski parlament u Bruxelles kako bih iznijela svoje pritužbe na izborni sustav i spasila svoj narod od političara koji ih već 12 godina varaju i izrabljuju”, nastavlja Ciciciolina, a zatim vidljivo dirnuta počinje plakati te nas moli da prestanemo snimati intervju. Nakon nekoliko minuta, brišući suze, daje nam znak da možemo nastaviti te započinje pričati o načinu na koji vodeće mađarske stranke kradu glasove svojih birača.

CICCIOLININ IZBORNI PROGRAM 'U Italiji sam se kao parlamentarna zastupnica borila za ono što je nedostajalo: slobodu seksualnosti i provođenje seksualnog odgoja u školama, dok je u Mađarskoj najnužnije pomoći siromašnima' Ilona Staller se kao nezavisni kandidat kandidirala za predstavnicu 14. budimpeštanske četvrti, Kobanya, u kojoj je provela djetinjstvo i koju je napustila 1971. te otišla u Italiju. Napustivši Kobanyu, Ilona Staller napustila je i svoje snove o karijeri liječnice ili arheologinje te se u Italiji “posvetila” pornografskoj karijeri. Osamdesetih je godina, zajedno s pornodivom Moanom Pozzi, postala najpoznatije ime tamošnje hard-core scene. No pornoindustrija nije je u potpunosti zadovoljavala, pa je već 1979. godine osnovala prvu listu zelenih u Italiji, “Lista del Sole”. Borila se protiv nuklearne energije, a zatim se 1986. priključila talijanskoj radikalnoj stranci Marca Pannelle. Pod sloganom “Stranka ljubavi”, Cicciolina se 1987. godine kandidirala na izborima za talijanski parlament i bila izabrana. Već je na prvom zasjedanju šokirala zastupnike, pokazavši lijevu dojku, a zatim je talijanskoj javnosti sljedećih pet godina nastavila priređivati iznenađenja.

Cicciolina danas živi u ekskluzivnoj rimskoj četvrti Olgiata, a susjed joj je i bivši afganistanski kralj Zahir Shah. Posljednji je pornografski film snimila 1989., nakon čega je diljem Italije i svijeta počela priređivati svoje erotske predstave.

Ilonu Staller susreli smo u Budimpešti, tijekom njene predizborne kampanje u kojoj joj je pomagala i sestra Valeria koja ističe da također ima političkih ambicija. U devet sati ujutro Cicciolina nas je nasmijana i dotjerana, s malom mađarskom zastavom na ovratniku, dočekala u hotelu Benczur u Budimpešti. “Moramo odmah krenuti jer idemo na groblje četvrti Kobanya, gdje ćemo položiti vijence u čast palih za slobodu Mađarske”, kazala je. Tog je dana, naime, u Mađarskoj bio nacionalni praznik kojim se obilježava godišnjica osnutka prve nezavisne mađarske vlade iz 1848. godine.

Cicciolina je u društvu dvojice pratilaca i sestre sjela u opel vectru oblijepljenu njenim fotografijama te se uputila groblju. Odslušavši prigodni recital, položila je vijenac suhog cvijeća, a okupljeni su je diskretno promatrali i glasno komentirali. Nitko, međutim, nije prišao da je pozdravi. “Među njima je bilo nekoliko aktualnih zastupnika koji su izrekli par zlobnih opaski na moj račun”, objasnila nam je Cicciolina, a zatim se uputila prema bolnici, gdje je smještena njena majka. Poslije posjeta, otišla je kod sestre na ručak, a mi smo se ponovno sreli u hotelu Benczur.

NACIONAL: Zašto ste se odlučili kandidirati za nezavisnu zastupnicu u mađarskom parlamentu?

– Kad sam prošle godine sa sinom Ludwigom došla u Budimpeštu da bih posjetila svoju obitelj, iznenadila me bijeda koja vlada u tom gradu i tužni izraz lica mojih nekadašnjih sugrađana. Razgovarajući s ljudima, doznala sam da gotovo 50 posto Mađara, ponajviše umirovljenici, živi na rubu gladi te da ima jako puno beskućnika. Većina bi željela promijeniti način života, ali ne zna kako. Vrativši se u Rim, razmišljala sam o doživljenim iskustvima, a budući da aktualna mađarska vlast ne želi učiniti ništa, odlučila sam pomoći ljudima.

NACIONAL: Kako im možete pomoći?

– Ne mislim da mogu iz korijena promijeniti situaciju u Mađarskoj, ali mogu popraviti život najsiromašnijih. Svoj program zasad još ne želim iznositi u javnosti, ali mogu reći da se radi o važnim zakonskim promjenama koje će pozitivno utjecati na život najsiromašnijih. Postanem li zastupnicom, u Kobanyi će umjesto korova cvasti ruže.

NACIONAL: Jeste li sigurni da ćete biti izabrani za zastupnicu u parlamentu?

– Kada bi glasovanje bilo regularno, zasigurno bih bila izabrana, no mađarski je glasački sustav vrlo loš. Glasački se listići šalju na kućne adrese građana, ali ih mnogi ni ne dobiju.

NACIONAL: Zašto?

– Zato što vodeće mađarske političke stranke kradu desetke tisuća glasačkih listića i tako zadržavaju vlast u državi. Uvidjela sam da se mađarska demokracija potpuno razlikuje od talijanske i to me strašno rastužilo. Ovdašnji političari, umjesto da rade svoj posao, obilaze ljude te im u zamjenu za njihove glasačke listiće daju dvije litre vina. Zbog toga se i nisam željela priključiti nekoj stranci, nego na izbore izlazim kao nezavisna zastupnica.

NACIONAL: Jeste li te podatke iznijeli u mađarskoj javnosti?

– Mađarskoj tiskovnoj agenciji MTI ispričala sam sve ovo, ali su mi tamošnji novinari odgovorili da mi to ne mogu objaviti. U mađarski sam parlament poslala prigovor na izborni sustav, a njihov odgovor je bio da oni ne mogu ništa promijeniti. Kome bih se onda trebala obratiti: Bogu ili možda Djedu Mrazu? Organizacija izbora je grozna, gadljiva, rastužuje me…

NACIONAL: Što mađarski političari misle i govore o vama?

– Baš me briga za njihovo mišljenje. Ono što oni rade puno je gore i nečasnije od pornografije, kojom sam se bavila do 1989. godine. Kad su čuli da se namjeravam kandidirati, mnogi su se zaprepastili. Oni se boje moje sposobnosti da se približim ljudima, saslušam njihove probleme i utječem na njihovo mišljenje.

NACIONAL: Kako ćete se u takvim okolnostima izboriti za mjesto u parlamentu?

– Ako ne uspijem, obećala sam ljudima da ću otići u Bruxelles, gdje ću pred vodećim europskim političarima reći da je mađarski izborni sustav protuustavan i osmišljen tako da pobijede najveći lopovi. Krenut ću u rat i pucat ću iz svih oružja. Rođeni sam strijelac: idem, pucam i pogađam u metu. Već dva dana patim zbog svog naroda i neprestano plačem…

NACIONAL: Tko plaća vašu predizbornu kampanju?

– Kampanju sama financiram, a u Budimpešti mi pomažu sestra i nekoliko suradnika koji vjeruju u moje ideje.

NACIONAL: Biste li jednog dana željeli postati predsjednicom Mađarske?

– Nemam takvih ambicija. Želim samo da moji sugrađani žive dostojanstveno.

NACIONAL: Kako vas prihvaćaju stanovnici Kobanye?

– Odlično. Većina njih ne pozna me kao Ilonu Staller, djevojku koja je tamo živjela prije četrdesetak godina, nego kao Cicciolinu. Međutim, oni u meni ne vide pornozvijezdu, nego osobu koja im želi pomoći. Na skupovima koje sam organizirala tijekom kampanje prilazile su mi žene s djecom koja su me grlila. Djeca me obožavaju jer oni su najnevinija i najčišća bića, pa osjećaju moju iskrenost i čistoću.

NACIONAL: Namjeravate li se preseliti u Budimpeštu ako budete izabrani?

– Naravno. Ja i moj devetogodišnji sin Ludwig, trenutno jedini muškarac u mom životu, preselit ćemo se u Mađarsku, a u Rim ćemo odlaziti s vremena na vrijeme.

NACIONAL: Mislite li da vam je sudbina predodredila da se vratite u domovinu?

– Ja ne vjerujem u sudbinu, nego u nebo na kojem je zapisan cijeli naš život. Treba samo naučiti čitati. Ako ne budem izabrana u mađarski parlament, prijavit ću se za zastupnicu u europski parlament u Bruxellesu. U životu izgubim poneku bitku, ali ratove nikad.

NACIONAL: Osjećate li se Talijankom ili Mađaricom?

– I Italija i Mađarska su u mom srcu. Važna životna iskustva proživjela sam u obje zemlje. Uz Mađarsku me vezuje djetinjstvo, mladost, majka, obitelj, prve ljubavi, način razmišljanja. Moja je majka Ilona, nažalost, sada vrlo bolesna i na liječenju je u bolnici Merenyi Gusztav Korhaz.

NACIONAL: Jesu li Talijani 1987. godine glasovali za vas zato što su vas poznavali kao pornoglumica ili zato što ste govorili jezikom razumljivim “običnim” ljudima?

– Vjerujem da su ljudi glasovali za mene jer su osjetili da sam iskrena i da stojim iza svega što govorim. Mađari, nažalost, još uvijek ne shvaćaju o čemu im govorim, jer već dvanaest godina žive u sustavu koji im neprestano servira laži. Ljudi su bijesni, ali ne znaju što i kako promijeniti. U Italiji sam se borila za ono što je nedostajalo: slobodu seksualnosti i provođenje seksualnog odgoja u školama, naprimjer. Ovdje je najnužnije pomoći siromašnima. Nevjerojatno je i neprihvatljivo da ljudi danas, u 21. stoljeću, žive jednako loše kao i polovinom prošlog stoljeća.

NACIONAL: Imate li neki politički uzor?

– Jedini mi je uzor Mahatma Gandi, političar kakav bi trebao Mađarskoj u ovom trenutku, čovjek koji hoda ulicama odjeven u krpe i pomaže ljudima, a ne obijesni političari koji kradu gdje stignu. Sebe smatram osobom “ružičastoga” političkog usmjerenja: bliska sam centru, a okrenuta ljevici.

NACIONAL: Ne čini li vam se da je vaša vizija Mađarske utopistička?

– Ne radi se o utopiji. Mađarska je mala zemlja s malo stanovnika, a dovoljno je bogata da bismo svi mogli živjeti jako dobro.

NACIONAL: Zbog čega ste u mladosti, umjesto studija medicine ili arheologije, odabrali karijeru pornoglumice?

– Majka je željela da postanem liječnica, ja sam sanjala o karijeri arheologa, ali sam se na kraju zbog svoje ljepote odlučila posvetiti manekenskoj karijeri. No sanjala sam i o odlasku iz Mađarske te sam 1971. uspjela otići u Italiji. Došavši tamo, jedini mi je cilj bio postati bolja od drugih. Nisam unaprijed zacrtala svoju karijeru, ali sam odlučila na najbolji način iskoristiti svoju ljepotu i u tome sam uspjela. Postala sam poznata i uspješna pornoglumica.

NACIONAL: Zašto ste se počeli baviti politikom?

– Zato što vjerujem u poštenu politiku.

NACIONAL: Postoji li takva politika?

– Nažalost, iskustvo mi je pokazalo da ne postoji. Političari su posvuda manje ili više korumpirani.

NACIONAL: Zašto onda ustrajete u bavljenju tim poslom?

– Zato što vjerujem u ljude i želim im pomoći u rješavanju njihovih problema. Netko treba pokušati mijenjati stvari nabolje, čak i kada je sve crno. Drukčije, ništa nema smisla.

NACIONAL: Kad će izaći iz tiska vaša knjiga “Memorie” (Uspomene)?

– U talijanskim će se knjižara naći za mjesec dana, a upravo tražim izdavača za hrvatsko tržište. Za kraj razgovora pročitat ću vam uvodni ulomak: “Rođena sam 26. studenoga, u zoru, nakon duge vjetrovite noći, u jednoj budimpeštanskoj klinici. I moja se majka zove Ilona. Nekad je ona bila žena puna života. Pričala mi je da sam se odmah nakon poroda smijala, za razliku od drugih djevojčica koja su plakale. Rekla mi je da sam bila vrlo slatko dijete, a prema riječima drugih, bila sam i lijepa. Živjeli smo u malenom dvosobnom stanu na četvrtom katu s balkonom površine jedan četvorni metar. Sjećam se da je moj mlađi brat Atila s tog balkona znao piškiti po glavama susjeda koji su živjeli ispod nas. Prabaka me ponekad znala odvesti na željezničku stanicu kako bih gledala vlakove u polasku. Istovremeno bi me gladila po glavi i govorila mi: “Ti si najslađa i najljepša djevojčica na svijetu.” Bila sam nevina i zadivljeno sam promatrala vlakove. Bili su lijepi, snažni i ispustili bi puno dima prije nego bi zamakli u obližnjoj šumi. Odrastajući, sve sam češće razmišljala o tomu kako ću i ja jednog dana, nekim od tih crnih vlakova, otići daleko. Daleko od problema i snova, daleko od granice.