Russell CroweOrganizatori dodjele nagrade BAFTA (British Academy for Film and Television Arts), najvišeg priznanja koje se u Velikoj Britaniji dodjeljuje filmskim i televizijskim stvaraocima, prošle su godine povukli mudar potez. Svjesni da se njihova nagrada marginalizira zato što se svečana priredba održava dva do tri tjedna nakon Oscara, kada je već sav filmski svijet umoran od glamuroznih natjecanja, odlučili su svoj show premjestiti na posljednju nedjelju u veljači, mjesec dana prije konkurentskog američkog spektakla. Odjek je bio više nego povoljan, jer se glavna nagrada “Gladijatoru” nije više doimala kao umorna replika Oscara nego moguća prednajava onoga što će se uskoro odigrati u Hollywoodu. Tako je bilo i ove godine: sukob glavnih konkurenata za nagradu, filmova “Genijalni um” Rona Howarda i “Gospodar prstenova: Prstenova družina” Petera Jacksona završio je iznenađujućom pobjedom potonjeg, jer se biografska drama o shizofrenom matematičkom geniju ipak smatrala favoritom, pogotovo stoga što je mjesec dana prije osvojila i Zlatni globus. Ipak, jedan je drugi događaj tako snažno obilježio priredbu da su mnogi uvjereni kako bi njegovi recidivi mogli utjecati i na rezultate Oscara.

Unio mu se u lice, gurkajući ga u prsa i pritiskajući o zid, te zaurlao: "Ne jebe mi se tko si ti! Tko to na ovom svijetu ima jebene drskosti izbaciti van poemu najboljeg glumca. Ti jebeni govnaru, učinit ću sve da nikad ne dobiješ posao u Hollywoodu!" Nakon toga je izjurio iz sobe, srušivši za sobom nekoliko stolaca.Najboljim glumcem, naime, proglašen je Russell Crowe za ulogu u “Genijalnom umu”, a kad je došao na pozornicu, umjesto riječi zahvale odrecitirao je pjesmu “Sanctity” irskog poeta Patricka Kavanaugha. Sama se priredba već ionako poprilično otegla, pa je u BBC-jevu izdanju Croweov recital izostavljen. Na domjenku nakon dodjele nagrada BBC-jev izvršni producent Malcom Gerrie doznao je od svog prijatelja Stinga da je australski laureat spreman na fizički obračun zbog kraćenja njegova nastupa. Da nije riječ ni o kakvu prenapuhavanju, Gerrie se uvjerio ubrzo: pristupila su mu dva tjelohranitelja i odvela ga u pokrajnju prostoriju u kojoj je čekao pobjesnjeli Crowe. Unio mu se u lice, gurkajući ga u prsa i pritiskajući o zid, te zaurlao: “Ne jebe mi se tko si ti! Tko to na ovom svijetu ima jebene drskosti izbaciti van poemu najboljeg glumca. Ti jebeni govnaru, učinit ću sve da nikad ne dobiješ posao u Hollywoodu!” Nakon toga je izjurio iz sobe, srušivši za sobom nekoliko stolaca.

Njegov je istup ocijenjen kao čisti huliganizam, a kanadski Toronto Star zloguko je pretkazao da bi takav skandal mogao ugroziti Croweove šanse za Oscara. U izjavama za novine Australac nije odstupao i tvrdio je da bi opet napravio isto, no Ron Howard, redatelj filma “Genijalni um”, i njegov kolega producent Brian Grazer zabrinuto su pratili kako se bura oko Crowea pretvara u lavinu koja se sprema progutati ne samo glumca nego i film – i to u ključnom trenutku kada se glasači Američke akademije odlučuju o svojim favoritima. Nisu im se svidjeli ni napisi što su Johna Forbesa Nasha jr.-a, kojega u “Genijalnom umu” tumači Crowe, difamirali kao antisemita: zašto da Hollywood, u kojem je židovski lobby i danas iznimno utjecajan, proglasi priču o takvom čovjeku najboljim filmom? Na potonje objede reagirala je Sylvia Nasar, autorica biografske knjige koju je film “Genijalni um” vrlo slobodno interpretirao, tvrdeći da Nashove antisemitske izjave potječu iz njegova shizofrenog razdoblja, te da ih mogu koristiti samo zlonamjerni tipovi kako bi izgurali Howardovo ostvarenje iz borbe za Oscara. Njezina je obrana bila uvjerljiva, no što s Croweovom londonskom epizodom?

O njezinu raspletu postoje dvije verzije. Po jednoj, Crowe je na nagovor Howarda i Grazera nazvao kući BBC-jeva producenta i ispričao mu se zbog “preeksplozivnog” nastupa. Gerrie je, međutim, ostao hladan i objasnio glumcu da bi isprika možda jedino nešto značila njegovu 12-godišnjem sinu Oliveru, koji obožava Crowea zbog uloge u “Gladijatoru”. Crowe je popričao s klincem, otkrivajući mu pikanterije sa snimanja “Gladijatora”, pa je sukob naposljetku zaglađen.

Po Croweovoj verziji (uzgred, prilično hollywoodiziranoj), sve se odigralo malo drukčije. Preko zajedničkog znanca glumac je doznao da mali Oliver ima problema s vršnjacima u školi, koji su ga ismijavali jer mu je tatu maltretirao junak “Gladijatora”. Tek tada je odlučio prijeći preko onoga što mu je Gerrie napravio, nazvao je producenta, no glavninu je vremena proveo u razgovoru s njegovim sinom.

Croweova isprika očito je funkcionirala, budući da ga je Ceh američkih filmskih glumaca ubrzo zatim proglasio izvođačem godine, a na tradicionalnom ručku nominiranih za Oscara Australac je suvereno dominirao, šalio se s novinarima pa im čak i odrecitirao nešto prostiju pjesmicu o momku koji je svoju stražnjicu pokušao pretvoriti u cvijet, ali s predvidljivim rezultatom.

Ono što se dogodilo na dodjeli nagrada BAFTA samo je pokazatelj kako se filmska priznanja što se dodjeljuju za proteklu sezonu sve više mjere prema Oscaru. Oscar slavobitno dolazi na kraju, a sve prije njega tek je uvertira koja može, ali i ne mora utjecati na sud glasača Američke akademije za filmsku umjetnost i znanost. Tih “uvertira”, zapravo, više i nije tako malo. Prva je novouspostavljena nagrada prestižnog Američkog filmskog instituta, koju odmah poslije Nove godine dodjeljuje njegovih stotinjak uglednika. Potkraj siječnja slijede Zlatni globusi, nagrada stranih dopisnika u Los Angelesu, a mjesec dana poslije nagrade BAFTA, za koju glasuju članovi Britanske akademije za film i televiziju. Tijekom veljače i početka ožujka svoje nagrade dodjeljuju cehovi američkih glumaca, redatelja, scenarista i producenata: potonje su važne stoga što o njima odlučuju isti ljudi koji glasuju i za Oscara. Dostatan je podatak da su se odluke glumačkog ceha u kategoriji najboljega glavnoga glumca i glumice čak u 11 od 14 slučajeva podudarile s odlukama Američke akademije, a tek je nešto više nepreciznosti bilo oko sporednih uloga (sedam od 14 preklapanja).

Oscar je kruna svih nagrada ne samo zbog najdulje tradicije (dodjeljuje se od 1929.) i golema glasačkog tijela (šest tisuća ljudi – po evidenciji iz 1999.), nego i zbog iznimnog osjećaja za spektakl njegovih organizatora. Četverosatni tv prijenos uvijek je među deset najgledanijih emisija u Americi, a svake godine preuzima ga sve više zemalja – ukupni broj gledatelja procjenjuje se na više od milijarde. U samoj predstavi svaki je djelić važan – od atraktivnih prezentera (Jennifer Lopez, Julia Roberts, Russell Crowe, Mel Gibson, Denzel Washington, Cameron Diaz, Tom Hanks, Gwyneth Paltrow i Benicio Del Toro već su potvrdili nastup, a za nekoliko minuta pojavljivanja dobit će poklon-pakete u vrijednosti od 20 tisuća dolara) pa do dinamičnog i duhovitog voditelja (po četvrti put se u toj ulozi ogleda Whoopi Goldberg).

Posebni adut ovogodišnje ceremonije je promjena prostora.
Zadnjih desetljeća priredba se naizmjence održavala ili u paviljonu Dorothy Chandler u Santa Monici ili u losangeleskom Shrine Auditoriumu, no odsad će se pozlaćeni Akademijini kipići dijeliti u novom Kodak Theatreu na Hollywood Boulevardu, luksuznoj dvorani od tri tisuće i 300 mjesta napravljenoj u stilu dvadesetih (dominiraju trešnjino drvo i tamnocrveni baršun), s krasnim parterom i mezaninom te pravim pravcatim opernim ložama na bočnim stranama. Dizajnirao ga je 42-godišnji David Rockwell, čiji je Rockwell Group renovirao Radio City Music Hall i uredio mnoge newyorške restorane, a osobita je pogodnost novog zdanja to što je ono dio Hollywood & Highland shopping centra, u kojem su – među ostalim – noćni klubovi, restorani i hotel sa 640 soba. Babilon Court što se nalazi ispred Kodak Theatrea kao da je izgrađen od kulisa zaostalih sa snimanja Griffithove “Netrpeljivosti”, pa će televizijski snimatelji iduće nedjelje usmjeravati svoje kamere ne samo na uzvanike nego i na uistinu živopisan
okoliš novog Oscarova doma.

Kakve su prognoze za nagrade? U kategoriji najboljeg filma favorit na kladionicama je – unatoč spomenutim kontroverzama – “Genijalni um”. Utjecajni cehovi redatelja, scenarista i glumaca već su nagradili Howarda, Crowea i scenarista Akivu Goldsmana, što je dostatan signal da bi film mogao osvojiti i najvažnijeg Oscara. Zbunjuje jedino što je ceh producenata filmom godine proglasio mjuzikl Baza Luhrmanna “Moulin Rouge”, a njihove odluke također su se vrlo često poklapale sa sudovima Akademijinih glasača. Luhrmannov je film imao premijeru prošlog ljeta i dobio poprilično neujednačene kritike, no otad mu se reputacija znatno popravila, pa je osvojio i Zlatni globus u kategoriji najbolje komedije / mjuzikla. Ako trijumfira u nedjelju uvečer, bit će to poprilično iznenađenje, no ne i neizvediv podvig. Ako se to dogodi, još će se bizarnijim doimati izostanak nominacije Australca Luhrmana za najboljeg redatelja, budući da “Moulin Rouge” svoj današnji kultni status zahvaljuje prije svega inventivnom redateljskom konceptu.

“Gospodar prstenova: Prstenova družina” ima najviše nominacija – njih 13 – međutim, u natjecanju za Oscara fantastični spektakli su gubili bitku s “ozbiljnim” filmovima. Dostatno je podsjetiti se travnja 1978., kada je “Annie Hall” Woodyja Allena deklasirala “Ratove zvijezda” Georgea Lucasa i “Bliske susrete treće vrste” Stevena Spielberga, ili istog mjeseca četiri godine poslije: pompozni biografski ep Richarda Attenborougha “Gandhi” osvojio je Akademijine glasače, unatoč tome što se Spielbergov “E.T.” upravo tada izborio za naslov najkomercijalnijeg filma svih vremena. Nesumnjivo, naklonost široke publike katkad odmaže u borbi za Oscara, pogotovo kad su u pitanju tzv. trivijalni sižei. “Prstenova družina” dobila je, istina, niz prestižnih priznanja, od nagrade Američkog filmskog instituta za najbolji film do nagrade BAFTA, a nije mala stvar ni što su je prilično zahtjevni korisnici web sitea Internet Movie DataBase proglasili najboljim ostvarenjem svih vremena, no ipak je manje vjerojatno da će posljednji prezenter izvući iz koverte naslov upravo tog filma, a ne “Genijalni um”. Bilo bi to, istina, puno pravednije, ali Oscari su se po tom kriteriju rijetko kad dodjeljivali. Ipak, sva tri spomenuta naslova u krugu su favorita, a triler-drama “U spavaćoj sobi” Todda Fielda i kostimirani humorni triler “Gosford park” Roberta Altmana u toj kategoriji samo statiraju. Field je, međutim, iznimno zadovoljan što mu je prvijenac ušao u tako visoko društvo, a veteranu Altmanu to je nakon legendarnih ostvarenja “M.A.S.H.” i “Nashville” prvi put da se neko njegovo ostvarenje uspjelo ugurati među pet odabranih.

Izbor najboljega glumca bilo bi lako odgonetnuti da nije bilo Croweova skandala na nagradi BAFTA. I ovako je on u prednosti, jer je trijumfirao na svim ovogodišnjim dodjelama nagrada, osim na onima Američkog filmskog instituta. Na potonjima je slavio Denzel Washington, koji mu je najozbiljniji konkurent, međutim, on ima dva ozbiljna “minusa”: prvo, još jedan crnac natječe se u toj kategoriji, Will Smith za nastup u filmu “Ali”, a drugo, lik koji Washington tumači u policijskoj triler-drami “Dan obuke” antipatični je korumpirani murjak. Glasači za Oscara kojiput se znaju distancirati i procjenjivati čisto glumačko umijeće (pravo je čudo kako je 1991. Jeremy Irons uspio izvući Oscara za ulogu hulje u “Obratu sudbine” Barbeta Schroedera), no puno češće ih ponesu emocije pa glasuju za poticajne junake. U tom je pogledu Croweov John F. Nash iz “Genijalnog uma” upravo po mjeri Oscara. Uostalom, kao i Sean Penn koji u filmu “Ja sam Sam” glumi debilnog oca odlučnog da dobije skrb nad sedmogodišnjom kćeri, međutim, bitka bi bila izazovnija da je ta humorna melodrama ostavila malo veći trag u američkim kinima. Po sudu mnogih, 54-godišnji engleski glumac Tom Wilkinson (proslavila ga je uloga najstarijeg strippera u hit komediji “Skidajte se do kraja”) obavio je impresivan posao u filmu “U spavaćoj sobi”, ali na kladionicama njegove su šanse najmanje.

U kategoriji najbolje glumice moglo bi biti iznenađenja. Zasigurno bi najveće bilo izbor Renee Zellweger, nominirane za ulogu u “Dnevniku Bridget Jones”, ali šanse za to su male. Puno je ozbiljnija konkurentica Halle Berry, koju je prije dva tjedna Ceh filmskih glumaca proglasio najboljom za ulogu u “Balu čudovišta”: ako se to dogodi, ona bi bila prva crna glumica koja je izborila tu nagradu u kategoriji glavne uloge, što je dostatan razlog glasačima da pokušaju napraviti presedan. Priznanje Halle Berry mnogima je bilo iznenađenje, budući da je Sissy Spacek dosad suvereno ubirala nagrade za ulogu u filmu “U spavaćoj sobi”, što upućuje na to da će o pobjedniku u toj kategoriji odlučiti tek nekolicina glasova. A što s Nicole Kidman koja je dobila Zlatni globus za “Moulin Rouge”, a mogla je izboriti i još jednu nominaciju za blistavu interpretaciju u filmu “Uljezi”? Ona je tzv. popularan izbor, kao i Julia Roberts prošle godine s Erin Brockovich, a to ne treba podcjenjivati. Osim toga, u toj kategoriji Nicole Kidman je najveća zvijezda, čiji svaki potez vrebaju mediji, pa trenutačno svi iščekuju s kim će doći na dodjelu Oscara. Njezin bivši suprug Tom Cruise već je obznanio da mu ne pada na pamet pojaviti se na toj priredbi, jer bi se – ako Kidman pobijedi – odmah našao na meti fotoreportera i kamera. Uzgred, Nicole Kidman smatra da bi trebala pobijediti veteranka Judi Dench (dobila je Oscara za sporednu ulogu u “Zaljubljenom Shakespeareu”) koja je u filmu “Iris” odigrala spisateljicu Iris Murdoch, oboljelu od Alzheimerove bolesti. Ni takva odluka glasača Američke akademije ne bi bila preveliko iznenađenje.

U kategoriji najboljeg redatelja favorit je Ron Howard kojeg je već nagradio Ceh američkih redatelja. Takav je izbor pogrešan utoliko što su njegovi konkurenti – Robert Altman, Peter Jackson, David Lynch (“Mulholland Drive”) i Ridley Scott (“Pad Crnog jastreba”) obavili puno zanimljiviji posao, no ta je nagrada – osim u zlatno doba Hollywooda – najčešće odlazila u krive ruke. Ni ove godine vjerojatno neće biti drukčije.

Od preostalih dvadeset kategorija našoj je publici zanimljiva još samo ona za najbolji strani film, ne zato što su u njoj strana ostvarenja osobito dobro probrana (selekcija je bila iznimno traljava) nego zbog činjenice što je jedan od pet nominiranih “Ničija zemlja” Danisa Tanovića. Bilo bi ironično da taj Bosanac, u čijem filmu zapažene uloge igraju tri hrvatska glumca, ostvari podvig koji u bivšoj Jugoslaviji nije uspio Francetu Štiglicu, Aleksandru Petroviću, Veljku Bulajiću i Emiru Kusturici. Tanović bi imao veće šanse za pobjedu da mu protivnik nije francuski film “Amelie”, koji u Americi distribuira spretni “Miramax”, kompanija koja je proteklih godina zorno pokazala kako se manipulira glasačkom mašinom Američke akademije. Budući da za najbolji strani film glasuje tek djelić članova (većina mrzi gledati podnaslovljene filmove), “Miramaxov” posao je to lakši. Ipak, katkad upravo prevelika sigurnost omogući najveća iznenađenja.

74. dodjela Oscara održava se u nedjelju 24. ožujka

Robert Altman (‘Gosford park’)
Ron Howard (‘Genijalni um’)
Peter Jackson (‘Gospodar prstenova’)
David Lynch (‘Mulholland Drive’)
Ridley Scott (‘Pad Crnog jastreba’)