EU ima sve više problemaFrankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ) u članku pod naslovom "Trilema europske integracije" piše da se nije uspjelo u namjeri stvaranja "Europe u svakom pogledu". FAZ obrazlaže da je Europska unija protekla dva desetljeća radila na tri projekta istovremeno: širenje EU-a, odnosno obrada prethodnih krugova proširenja, zatim produljenje integracije i očuvanje demokracije u kvalitetnom obliku.

"Od ta tri cilja, tek se dva daju istovremeno dostignuti, i to na račun onoga trećega", konstatira se u članku FAZ-a. Ovaj list pojašnjava da je od potpisivanja Rimskih ugovora 1957. stalno rastao broj zemalja koje su sudjelovale u europskoj integraciji, bez da je zajednica odvojila vremena da si priušti duže faze konsolidacije.

Bugarska jedan ekstrem, a Luxembourg drugi

"U svim debatama o proširenju u prošlosti je na koncu pobjeđivala velika koalicija zagovornika. Posebice su to mlade demokracije - znači one zahvaćene proširenjem na jug 1981. i 1986., kao i one zahvaćene proširenjem na istok 2004. i 2007. - koje su od svog pristupa očekivale uvoz političke, pravne i ekonomske stabilnosti. Stoga nikad nije nedostajalo zainteresiranih za pristup. To važi do danas. Za supranacionalne institucije, posebice Europsku komisiju, svako novo proširenje znači i proširenje vlastitog područja vlasti i utjecaja, potencijalno i proširenje vlastitog kontingenta uposlenika", piše FAZ.

"No problematični rezultat te dinamike nije samo rastući broj EU članica, koje se moraju koordinirati po pitanjima europske politike", piše FAZ i dodaje da je glavni problem ustvari "raznolikost nacionalnih ekonomskih i socijalnih sustava i konflikti koji proistječu iz te raznolikosti. Nacionalne ekonomije EU-a karakteriziraju enormne razlike kad je produktivnost u pitanju, a time postaju vidljive i razlike životnog standarda, pri čemu su ekstremi s jedne strane Bugarska, a s druge strane Luxembourg. Brojna daljnja područja bi se također mogla navesti u kojima se zemlje članice EU-a temeljno razlikuju i u kojima će se i u budućnosti razlikovati - od radnog prava, institucija obrazovanja, pa sve do mirovinskog sustava."

Demokracija je gubitnik proširenja

FAZ navodi da se takva dinamika proširenja očituje i kad je u pitanju monetarna unija, obzirom na to da uglavnom sve nove članice teže učlanjenju i u eurozonu, ali i po pitanju organiziranja unutarnjeg tržišta u Europi. Pri svemu tome važi, kako piše FAZ, "toliko nacionalne države koliko je potrebno, ali toliko Europe koliko je moguće".

"Demokracija je gubitnik politike proširenja i produbljenja europske integracije, koja se provodila protekla dva desetljeća. Kad se učine koraci produbljenja integracije na osnovi političkog dogovora, u odlučivanju makar izravno sudjeluju demokratski legitimne nacionalne vlade. Ali nacionalnim parlamentima u pravilu ne preostaje puno više nego da odobre rezultate tog procesa odlučivanja", obrazlaže FAZ zašto je demokracija gubitnik sve većih napora europske integracije.