Objavljeno u Nacionalu br. 859, 2012-04-30

Autor: Vojislav Mazzocco

Milanovićevo 'ne' SAD-u

Ego u obrani domovine

Premijer je odbio ispuniti uvredljiv upitnik za vizu jer ogromni ego projicira na državu pa ako misli da je nešto ponižavajuće za građane, onda je ponižvajuće i za njega

"U hrvatskoj vladi se nalaze samo dvije osobe s kakvim-takvim iskustvom
u diplomaciji. To su premijer Zoran Milanović i potpredsjednik Neven Mimica. Svi drugi
lupaju, ali rečenice ove dvojice se ozbiljno analiziraju", rekao je proteklog petka jedan zapadnoeuropski diplomat s kojim smo razgovarali povodom bure koju je premijer podigao neslužbeno najavivši, a onda jednako neslužbeno opovrgnuvši, odluku da ne prisustvuje sastanku na vrhu članica Sjevernoatlantskog saveza zbog upitnika koji je trebao ispunjavati da bi u putovnicu dobio američku vizu. Hrvatski građani se oduvijek susreću s ponižavajućim
pitanjima, ako žele putovati u Sjedinjene Američke Države i, za razliku od premijera,
moraju čekati u redu pred američkom ambasadom. Sjalo sunce ili pljuštala kiša, čeka se na
otvorenom, slijedi pretres, a nakon toga otisak prsta, snimanje oka i još jedan red pitanja o primanjima, bračnom statusu, razlozima odlaska u SAD, budućim planovima u Hrvatskoj - svemu što konzularnim službenicima padne na pamet.


Predsjednik Vlade tome se ne mora podvrgavati, ali američke vlasti su mu ipak poslale upitnik kojim su ga pitale sve ono što već godinama pitaju svakog državljanina Hrvatske, pa i njegove prethodnike u Banskim dvorima. No Zoran Milanović malo je drugačijeg kova od svih svojih prethodnika. Socijaldemokratima su u Hrvatskoj često zamjerali manjak nacionalnog osjećaja i brige za nacionalne interese. Pripisivali su im da se više brinu o europskim i svjetskim pitanjima nego o interesima svojih vlastitih građana.

U stereotipu koji se pripisuje socijaldemokratima i liberalima, a zapravo odgovara većini
hrvatskih političara bez obzira na stranačku pripadnost, Milanović bi tajnici ili šefu kabineta
Tomislavu Sauchi prepustio da ispuni klasični američki obrazac i bez previše zašto otišao pre-
ko Atlantika. Nikada javnost ne bi doznala da i domaći dužnosnici i diplomati nemaju popusta
za američku vizu i da bez obzira na status moraju odgovoriti na sva pitanja koja zanimaju američku administraciju. ZORAN MILANOVIĆ JE čovjek golemog ega i, da se radi samo o njemu, bez oklijevanja bi odbio popuniti upitnik u kojem ga, među ostalim,
pitaju kani li se u Americi baviti prostitucijom. Na stranu što je u Hrvatskoj prevladavajuće
mišljenje da se političari u svojoj domeni ionako bave prostitucijom, ali takav standardizirani
upitnik, osim što je besmislen, zaista jest uvredljiv. Ne samo za premijera, nego i za svakog
hrvatskog, i ne samo hrvatskog državljanina. "Američki veleposlanik nije govorio cijelu
istinu kad je rekao da se upitnik za vizu odnosi na sve premijere. Popunjavati ga moraju građani, pa i premijeri, samo onih država za koje Amerika na snazi ima vizni režim. Hrvatska je
na rubu za ukidanje viza i tako se tumači premijerova poruka Amerikancima", tvrdi naš sugovornik iz diplomacije koji smatra da je Milanović trebao ostati pri odluci da ne otputuje u Sjedinjene Američke Države. Takva poruka bila bi puno snažnija, no Milanoviću ipak priznaje
da je svojim postupkom Amerikancima ostavio dojam da je čvrst, ali otvoren za dogovor.

Neslužbeno tumačenje glasi da je Milanović preko Atlantika poslao poruku da je Hrvatska
zaslužila, bez obzira na broj odbijenih viza, da joj se ukine vizni režim i da naši građani putuju
u Sjedinjene Američke Države bez ograničenja. "Vaš premijer je nestrpljiv. Očajnički mu

je potrebna barem vanjskopolitička pobjeda. Pritisci zbog loše gospodarske situacije, ogromnog broja nezaposlenih, loših kadrovskih rješenja toliko su veliki da mora pokazati zube bilo kome", ustvrdio je Nacionalov sugovornik blizak američkim diplomatima u Zagrebu. Ambasada SAD-a u Buzinu ostala je iznenađena kad se u novinama pojavila informacija da Milanović ne želi ispunjavati upitnik za vizu, a veleposlanik James E. Foley našao se na sto muka kad je morao premijeru zemlje domaćina udijeliti packu pred novinarima. "Za ambasadora je to bila jako neugodna situacija, ali nije imao izbora. Pitali su ga, a on je odgovorio po pravilima spašavajući pritom i Milanovićev obraz, ali i pravila svoja službe", tvrdi naš sugovornik objašnjavajući ne potpuno iskreno Foleyjevo objašnjenje. Ukratko, Foley je Milanoviću ponudio izlaz rekavši da ista na ista pitanja svi moraju odgovoriti, iako to nije potpuna istina. Premijer je, kao iskusni diplomat, tu priliku prihvatio i prekinuo prekooceansku svađu prije nego što je eskalirala. U međudržavnim pitanjima ona će ostati bez posljedica, no Milanovićev potez u domaćoj politici tumačit će se dvojako. Oni koji su skloni Vladi reći će da se premijer ne boji pokazati zube čak ni u situaciji kad ne može pobijediti. Ali u opravdavanju Milanovićeve drčnosti morat će prešutjeti da je informaciju pustio neslužbeno, a ne javno i iza nje stajao imenom i prezimenom. Takav je jednostavno Milanovićev stil i njega se drži, iako je davno prestao biti diplomat pa mu salonske spletke i potajno prosljeđivanje vijesti više ne bi smjeli biti modus operandi. Oni koji njegovoj vladi nisu nimalo skloni reći će da se Milanović "džilitnuo, a omašio
cilja" i da je njegova politika promašena prvenstveno zato što on iznad nacionalnih interesa
stavlja ego. Po njima bi nacionalni interes, iako takvo što nikada nije ozbiljno definirano,
a kamoli raspravljeno, bio bespogovorno sudjelovanje na svakom međunarodnom skupu
na koji hrvatske predstavnike pozovu, bez obzira na to što, da bi se na taj skup došlo, treba
napraviti.

Međutim, Milanović, iako prisiljen na kompromis, takvu politiku ne želi provoditi. On svoj, već smo rekli, ogromni ego projicira na državu pa ako misli da je nešto ponižavajuće

za njegove sugrađane, ponašat će se kao da je to ponižavajuće i za njega samoga. Ne obratno, kako mu često spočitavaju. Milanović je svojim postupcima otkako je preuzeo Vladu u nekoliko navrata odbio vanjskopolitičke pritiske - od imenovanja političara u nadzorne odbore do odnosa s MOL-om i u svakom od tih sukoba je branio nacionalni interes. "SHVAĆAMO DA MILANOVIĆU treba priznanje i da za razliku od bivših premijera na vanjskopolitičkom

planu snažnije zastupa potrebe Hrvatske, ali SAD još uvijek nije spreman pripustiti Hrvatsku u društvo zemalja koje ne trebaju vizu. Blizu ste tome, ali diplomatskim pritiscima, koliko god bili snažni, taj cilj nećete postići", ustvrdio je naš sugovornik. Kao jedan od glavnih problema na putu smanjivanja broja odbijenih viza on vidi velik broj zahtjeva koje podnose imatelji hrvatskih putovnica koji nemaju stalno prebivalište u RH. Pritom su manji problem Hrvati iz Bosne i Hercegovine, a veći izbjeglice s područja Hrvatske koja su bila pod srpskom okupacijom. Među njima je najveći broj odbijenih zahtjeva za vizu jer je američka administracija
uvjerena da se oni samo žele iseliti s istočnog Balkana i da se, ako im se vize odobre,
nikad iz Amerike neće vratiti.

Vezane vijesti

Vlast nije nenarodna već demokratska

Vlast nije nenarodna već demokratska

U Hrvatskoj nikada na vlasti nije bila nenarodna vlast, ma kako loša bila, već uvijek demokratska vlast koja ima izbornu legitimaciju, izjavio je na… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika