Ministar poduzetništva i obrta Gordan Maras, s 37 godina jedan od najmlađih ministara u vladi premijera Zorana Milanovića, osigurao si je status ministra u aktualnoj vladi koji se usudio dati najoptimističniju izjavu. Obećao je da će u sektoru koji pokriva njegovo ministarstvo u sljedeće dvije godine biti otvoreno 50.000 novih radnih mjesta. Najavio je novo zapošljavanje. Usudio se zagaziti u prostor najvećeg problema Hrvatske - nezaposlenost, trenda koji se nikako ne zaustavlja već tri godine, a upitno je može li i ova njegova optimistična najava kompenzirati sva izgubljena radna mjesta. Na predstojećoj izbornoj konvenciji SDP-a, koja će se održati 2. lipnja 2012., Gordan Maras se kandidirao i za jedno od četiriju potpredsjedničkih mjesta u SDP-u.

Na sljedećim stranačkim izborima kandidirali ste se za potpredsjednika SDP-a. Bili ste najuspješniji skupljač potpisa potpore za tu kandidaturu. Dobili ste 3800 potpisa. Jamči li vam to potpredsjedničko mjesto?
- Osim mene ima još dosta kandidata, a ovo nije natjecanje u skupljanju potpisa. Tako je ispalo. Točno je da sam dobio nešto više od 3800 potpisa. Drago mi je, dakako, da imam
takvu podršku među članovima SDP-a. Za kandidaturu je bilo dovoljno skupiti 400 potpisa,
a Glavni odbor SDP-a prihvaća kandidature na osnovi izvješća Izborne komisije. Kao
ministru, jasno, drago mi je što imam i podršku stranke. Ali ne bih to htio dovoditi u bilo
kakvu korelaciju s drugim kolegama ni s prognozama tko će biti izabran. Vjerujete da će vas poduprijeti na konvenciji, a ne želite ništa prejudicirati. Je li to manjak samopouzdanja?
- Ne, nego elementarna korektnost prema kolegama u SDP-u. Kandidirao sam se jer mislim da mogu pridonijeti da SDP bude jači. Imam volje i energije, a, uvjeren sam, i dovoljno znanja za taj posao. To bi bila kruna mog djelovanja u stranci u kojoj sam prošao sve razine, od mjesne organizacije u Zagrebu do funkcija u SDP-u na nacionalnoj razini. Bio sam dugogodišnji poslovni direktor stranke, član Glavnog odbora, predsjednik Foruma mladih.

Tko su vam protukandidati?
- Bit će sigurno oko 35 kandidata za Predsjedništvo SDP-a. Od njih će se potom birati i četiri potpredsjednika stranke, za što sam se i ja kandidirao.

Je li vas na kandidaturu, možda, potaknuo Zoran Milanović?
- Nije. Predsjednik SDP-a na taj način ne ohrabruje kolege u stranci. Naša izborna
pravila omogućavaju svakom članu da se samostalno kandidira na dužnost koju
misli da može obavljati. Tko skupi dovoljno potpisa, može se kandidirati. Imam, doduše,
jako dobar odnos s Milanovićem i njegovu podršku u svom poslu, ali to ne znači da on na bilo koji način arbitrira tko će biti izabran, a tko ne. O tome tko će biti izabran odlučit će delegati konvencije. Imate više kandidata za sve dužnosti, osim za onu predsjednika SDP-a. Jedini je kandidat

Milanović. Nije li to proturječno?
- Činjenica je da ovaj put imamo samo jednog kandidata za predsjednika. Ali, ma što tko mislio o tome, to je logično. Nitko nije ni istaknuo kandidaturu, jer je svima jasno da je SDP s Milanovićem kao predsjednikom postigao najveći uspjeh u povijesti stranke. Nikad nismo imali više saborskih zastupnika, nikad nismo postigli bolji rezultat na izborima, nikad nismo imali veću participaciju u izvršnoj vlasti. Za sve to najzaslužniji je predsjednik SDP-a, koji je bio i najodgovorniji. On je dogovorio i koaliciju s našim partnerima, koji u njega također imaju povjerenja. Nedostatak više kandidata za predsjednika SDP-a upravo je potvrda njegovih rezultata. Za sva druga mjesta više je kandidata. A to pokazuje veliku unutarnju demokraciju u stranci.

Ne mislite li da se nitko osim njega nije kandidirao i zbog straha da ne bi uspio prikupiti tisuću potpisa potrebnih za tu kandidaturu?
- Nije riječ o tome. Postojala je svijest da ta kandidatura ne bi dobila potvrdu u stranci.
Kad netko napravi dobar rezultat, kao što je to uspjelo Milanoviću, stranka uzvraća ponovnim
izborom tog čovjeka za predsjednika. Njegov ponovni izbor bit će potvrda načina na
koji je vodio stranku u proteklom mandatu.

Ako kandidatura nekog drugog i ne bi bila realna, otklonila bi spočitavanja javnosti.
- Nisam primijetio da to javnost spočitava. Predsjednika SDP-a neposredno biraju svi
članovi stranke i jedina smo stranka u Hrvatskoj koja u izborni proces za najvišu funkciju
uključuje sve članove. U postojećim okolnostima mislim da se mogao kandidirati samo
netko tko je željan osobne promocije u medijima. Ali to ne bi bilo ozbiljno. Na prošlim je
izborima jedan kolega na Glavnom odboru rekao da se želi kandidirati za predsjednika
SDP-a. Ali on u tom trenutku nije imao potporu čak ni jedne lokalne organizacije. Njegova
kandidatura neslavno je završila uz par posto podrške na konvenciji i nakon toga je otišao iz
stranke. Na ovim unutarstranačkim izborima, osim kriterija koje kandidati moraju ispunjavati,
mora postojati i određena podrška članova. Sada je za nju potrebno prikupiti 1000
potpisa. Ovaj put takvih neozbiljnih kandidatura nema zahvaljujući sustavu kandidiranja.
Dobili ste veliku potporu u potpisima. Dugujete li to i važnosti resora koji vodite u Vladi? Tiče se malih i srednjih tvrtki. U tom je sektoru 99 posto poduzeća, pokriva 60 posto zaposlenih, a u njemu se ostvaruje i više od 50 posto BDP-a u Hrvatskoj S druge strane, vi ste jedini dosad najavili 50.000 novih radnih
mjesta.
- Podršku sam dobio na osnovi angažmana u stranci, a ne samo u Vladi. Što se ministarstva
tiče, ono je važno ne samo zbog spomenutih podataka, nego i zato što će se pomaci u
gospodarstvu vidjeti najprije u malom i srednjem poduzetništvu, u malim i srednjim investicijama. Za velike investicije kao što je, primjerice, u energetici termoelektrana Plomin,
potrebno je dulje razdoblje. Rezultat je uvijek vidljiviji tamo gdje brže i u kraćem roku možete
nešto napraviti.

Ali što je s 50.000 novih radnih mjesta?
- O brojkama je uvijek teško govoriti. Moja najava otvaranja radnih mjesta u prve dvije
godine temeljila se na tome što ćemo biti u velikim problemima ako u prve dvije godine
ne otvorimo brojna nova radna mjesta. Svjesni smo da smo preuzeli Hrvatsku u teškoj
situaciji. Imamo krizu u gospodarstvu, koje je u zadnje tri godine palo za više od 8
posto, veliku nelikvidnost od 42 milijarde kuna. Mnogo je tvrtki u problemima. Strana
ulaganja i uopće ulaganja stalno su nam bila u padu. Imali smo 2008. više od 4 milijarde
eura stranih ulaganja, a 2009. deset puta manje, 400 milijuna eura.

U čemu je ključni problem sa stranim investitorima?
- I u tom smo se sektoru suočili s projekcijama HDZ-ove vlade koje nisu bile postavljene
dovoljno ambiciozno, pa su za ovu godinu predvidjele 1,2 milijarde eura. Mi želimo
krenuti snažnije s investicijama. Za ovu smo godinu planirali u javnom i privatnom sektoru
ići u investicijske projekte vrijedne iznad 2,4 milijarde eura da potaknemo gospodarstvo.
Naravno, to će povećanje ove godine u prvom redu ići kroz javni sektor jer za dovođenje
značajnijih stranih investitora treba neko vrijeme.

Može li se to ubrzati?
- Ništa se ne može prelomiti preko koljena. Najprije se mora uvesti red u porezni
sustav i financijsko poslovanje radi suzbijanja nelikvidnosti. Mora se gospodarstvo
učiniti kkonkurentnijim a Hrvatska mora imati transparentniji i jednostavniji
sustav privlačenja investitora kako bi rezultati 2013. bili ozbiljniji. Stoga smo odlučili
da u prvo vrijeme glavni motor investiranja bude u javnom sektoru, da zaposlimo i
pokrenemo gospodarstvo te počnemo otvarati radna mjesta.

Što će donijeti taj investicijski ciklus kroz javni
sektor?
- U energetskom sektoru pokrenut ćemo ulaganja u velike elektrane Plomin i Ombla,
a u obnovljivim izvorima energije riječ je o ulaganjima u elektrane na biomasu, vjetroelektrane
i solarne elektrane. Upravo je u pripremi pravilnik koji će regulirati to područje. Očekujemo ove godine i dio investicija u infrastrukturi. Tu su i ulaganja u energetsku učinkovitost, što je najavio ministar graditeljstva Ivan Vrdoljak. U tom dijelu slijedi obnavljanje fasada na javnim zgradama.

Nisu li te fasade neka vrsta Potemkinovih sela, šminka bez pravog sadržaja?
- Koliko god netko pokušavao banalizirati taj posao, obnova fasada itekako ima smisla.
Namjera je da se na tim objektima zamjenjuju i druge stvari u vezi s energetskom učinkovitošću, kao npr. stolarija. Nije svejedno koliko trošimo na grijanje u zgradama, a nakon
obnove ostvarit će se uštede na grijanju. Postoji i mogućnost zamjene rasvjete postavljanjem
energetski učinkovitijih trošila, što će također osigurati uštede. Ne radi se o šminki,
nego o vrlo korisnoj akciji. Te će investicije u kratkom roku dati rezultat, omogućiti zapošljavanje dijela industrije, a za četiri godine se vratiti. To su konkretni projekti za koje će se već ove godine moći aplicirati.

A što je s investicijama u infrastrukturu?
- Ovih je dana velik interes za ulaganje u Luku Rijeka iskazala najveća kineska kompanija
za prijevoz robe morskim putem, zaključivši da im je nekoliko tisuća milja kraći put
u Europu preko Rijeke i Hrvatske nego preko Hamburga i francuskih luka.

Rijeka se nameće kao ključna točka na putu robe prema srednjoj i zapadnoj Europi?
- Rijeka može postati jedna od najznačajnijih luka kad Hrvatska uđe u EU. Samo treba
imati dobru strategiju razvoja luke i popratne infrastrukture.

Takva ambicija nezamisliva je bez izgradnje nove, tzv. nizinske pruge.
- Treba modernizirati željezničku mrežu,a na to se nadovezuje i zračna luka, investicija
u koju smo već krenuli. Osim o izgradnji novog putničkog terminala u Zračnoj luci
Zagreb, treba voditi računa i o zračnom putu kojim bi se dio teretnog prometa iz svijeta preko
Hrvatske distribuirao na konačna odredišta. Što se transporta tiče, Hrvatska bi mogla
postati jedna od ključnih zemalja Europske unije.

Kad može krenuti i taj projekt nizinske pruge, koja će povezati Rijeku sa srednjim i zapadnom Europom?
- Nakon potrebnih analiza i priprema. U ovom trenutku adekvatnija je i racionalnija
modernizacija postojeće pruge. Kad se kapacitet prometa poveća, isplativost nove
nizinske pruge za Rijeku može se opravdati. Moramo sve učiniti da se promet poveća,
a kad to ulaganje postane isplativo, moći će se pristupiti i strukturnim europskim fondovima,
što će omogućiti kvalitetan projekt nizinske pruge. Kad je riječ o europskim
strukturnim fondovima, uvjeren sam da ćemo se mi moći na njih osloniti i za
energetski projekt LNG terminala na Krku. Njime bi se dobio alternativni energetski
pravac za cijelu Europsku uniju. Unija će u svom proračunu od 2014. do 2020. godine
namijeniti više desetaka milijardi eura za takve projekte. I Hrvatska će moći aplicirati
da dobije dio tog novca.

Katar, četvrti proizvođač prirodnog plina u svijetu, ali i zemlja s najvećim BDP-om po glavi stanovnika (čak 122.000 dolara), namjeravao je u to uložiti novac. Ali to se nije ostvarilo.
- Imamo više opcija za LNG terminal. Hrvatska mora krenuti u energetske investicije
za koje postoje izvori financiranja, a bitno je da budu utemeljeni na ekonomskoj logici.
Ti su projekti vrijedni više milijardi eura. Samo značajne velike investicije u infrastrukturu,
energetiku mogu zaposliti velik broj ljudi i kompenzirati izgubljena radna mjesta. Vjerujem da ćemo već 2013. imati pozitivan trend u zapošljavanju.

No čini se da ni tada nećemo uspjeti dosegnuti razinu zaposlenosti iz najboljih dana. Neće tu brojku nezaposlenih biti lako spustiti ispod 300.000?
- Ono što se zbivalo zadnjih godina, gospodarstvo koje je u zadnje tri godine palo za 8
posto, teško je promijeniti u samo jednoj godini. Već ako okrenemo trend koji je proteklih
godina bio negativan, puno ćemo napraviti. Najvažnije je da se gospodarstvo pokrene i da
se ljudi počnu ponovo zapošljavati.

Što će donijeti ovaj program poduzetničkog impulsa, koji je pripremilo vaše ministarstvo?
- Predstavili smo program Poduzetnički impuls, vrijedan 376 milijuna kuna. On sadrži
24 projekta, koji će biti valorizirani za godinu dana. Postojali su i dosad poticaji Ministarstva
gospodarstva, ali nitko nakon toga nije ozbiljno analizirao što se s tim novcem dogodilo.
Tako i ne znamo kakav su rezultat ti poticaji dali. Očekujemo da ćemo u sljedeći tri godine
sav uloženi novac vratiti u proračun, ali i postići veću zaposlenost realizacijom investicija.
Vjerujemo da će se ove godine na natječaj javiti više tisuća poduzetnika i da ćemo i tako osigurati gospodarski rast od 0,8 posto nasuprot svim domaćim i stranim analitičarima
koji predviđaju da ćemo i ovu godinu završiti u minusu od 0,5 do 2 posto.

Gdje su u tim projektima banke? Hoće li napokon ozbiljno kreditirati gospodarstvo?
- Osim na poticajima iz proračuna, radimo i na tome da i banke osiguraju puno povoljnije
izvore financiranja. To ćemo učiniti i povoljnijim kamatnim stopama za financiranje preko
HBOR-a. Te će kamatne stope iznositi 1 posto za otoke i područja od posebne državne skrbi,
a 3 posto za sve ostale dijelove Hrvatske, uz pet godina počeka za poljoprivredu, a četiri
u turizmu. Rok otplate bit će 17 godina. To su vrlo povoljni kreditni uvjeti. Imat ćemo i
dvostruko više jamstava Hrvatske agencije za malo gospodarstvo, koja će imati novi jamstveni
program. Jamstveni će se fond s milijarde povećati na 2 milijarde kuna da poduzetnici
lakše dođu do kredita. Ovi programi namijenjeni su za projekte malog i srednjeg poduzetništva, a u tom se sektoru i realizira velika većina investicija u Hrvatskoj.

Iz međunarodnih poslovnih krugova prigovara se da dosljedna borba protiv korupcije odvraća investitore iz inozemstva. Nazire li se kraj ovom antikorupcijskom valu?
- Nasuprot takvim razmišljanjima, mislim da uređenost zemlje i transparentnost može
pridonijeti podizanju konkurentnosti Hrvatske. Mi moramo raditi na tome da korupcija
u javnim poduzećima ne bude više moguća. To što se događalo u Hrvatskoj u budućnosti
se više ne smije događati. Spriječit ćemo to uspostavom transparentne javne uprave.
Takvi događaji u prošlosti stvar su pravosuđa, koje mora sankcionirati sve nezakonitosti i
kriminal, dakako, ako sudovi utvrde vjerodostojnost onoga o čemu intenzivno pišu hrvatski
mediji. Kad se autokratski vlada, mogući su takvi koruptivni slučajevi.