Objavljeno u Nacionalu br. 325, 2002-02-05

Autor: Dean Sinovčić

Branko Lustig

Novi Hollywoodski spektakl zagrebačkog oscarovca

Američki predsjednik George Bush gledao je film prije nekoliko dana u Camp Davidu i oduševljen je njime. Rekao je kako nam upravo takvih filmova treba

Bila su potrebna samo tri tjedna da novi film redatelja Ridleyja Scotta “Pad Crnog jastreba” (“Black Hawk Down”) postane veliki hit sa zarađenih 70 milijuna dolara te s velikom šansom za nekoliko nominacija za nagradu Oscar. Nakon “Gladijatora” i “Hannibala” to je treći Scottov film koji radi zajedno s Brankom Lustigom (70) koji je tu kao izvršni producent, ali i sam kaže kako je na snimanju on figurirao kao prvi čovjek produkcije. Branko Lustig vrlo je zadovoljan uspjehom filma koji opisuje događaje od 3. listopada 1993. u Mogadishuu u Somaliji, kada su američki vojnici pod okriljem Ujedinjenih naroda trebali obaviti naoko rutinsku akciju uhićenja dvojice glavnih suradnika diktatora generala Aidida. Međutim, akcija se pretvorila u pakao u kojem je poginulo 18 američkih vojnika i oko tisuću Somalijaca. Mladu glumačku ekipu predvode Josh Hartnett kao zapovjednik jedne postrojbe te Ewan McGregor, Eric Bana, Tom Sizemore i ostali kao specijalci.

Velike koprodukcije

Branko Lustig svoju je karijeru počeo sredinom pedesetih godina u Jadran filmu u kojem je radio 32 godine. S obzirom na to da govori sedam jezika, Lustig je u ondašnjoj Jugoslaviji radio na gotovo svim koprodukcijama kao što su bili “Limeni bubanj”, “Sofijin izbor” ili tv serije “Vjetrovi rata” i “Rat i sjećanja”. Prvotno je namjeravao biti glumac, studirao je četiri godine na Akademiji i iz svoje generacije sjeća se Martina Sagnera, Borisa Buzančića i Antuna Vrdoljaka, ali osim manjih uloga nikad se nije predao glumi, nego se okrenuo produkciji. Sve je počelo s mađarsko-jugoslavenskim filmom “Često mislim na Pirošku” čije se snimanje toliko oteglo da je Lustig izgubio posao u zagrebačkom kazalištu “Gavella”, ali se pročuo kao izvrstan organizator i vrsni poznavatelj proizvodnje filma, pa je počeo raditi i s inozemnim autorima (“Cesta duga godinu dana” redatelja Giuseppea de Santisa iz 1958.), ali i s domaćima poput Branka Bauera na filmu “Ne okreći se sine” i Veljka Bulajića na filmovima “Kozara” i “Bitka na Neretvi”. Sedamdesetih Lustig počinje raditi s poznatim imenima američke kinematografije poput Normana Jewisona na njegovu mjuziklu “Guslač na krovu”, a 1982. Alan Pakula u Zagrebu snima film “Sophijin izbor”.
Branko Lustig se prije 12 godina preselio u Ameriku a nakon rada sa Spielbergom na “Schiendlerovoj listi” postao je prominentni hollywoodski producent jer osvaja svog prvog Oscara i mnoge druge nagrade. Nakon što je kao producent 1997. radio na filmovima “Svetac” s Valom Kilmerom i “Mirotvorac” s Georgeom Clooneyjem i Nicole Kidman, novi veliki uspjeh Lustig je postigao s filmom “Gladijator” za koji je prije godinu dana dobio Oscara za najbolji film, što je bio Lustigov drugi Oscar. Poslije se ispostavilo da je “Gladijator” početak divnog prijateljstva između Lustiga i Scotta.

Hit knjiga za marince

NACIONAL: Film “Pad Crnog jastreba” nastao je prema novinskom feljtonu iz časopisa The Philadelphia Enquirer. Tko je otkrio taj novinski serijal i predložio da se po njemu snima film?
Nitko nije otkrio novinski članak, nego je 1999. Mark Bowden objavio istoimenu knjigu i tada je producent Jerry Bruckheimer otkrio knjigu, a kako Bruckheimer ima ugovor s kompanijom “Walt Disney”, ona je otkupila prava na ekraniziranje. Knjiga je postala vrlo popularna u američkoj vojsci, posebno među marincima i pripadnicima specijalnih postrojbi. Bruckheimer je imao ugovor po kojem mu jedan film mora režirati Ridley Scott i Scott je pristao raditi film na bazi te knjige. Scenarij prema knjizi napisao je 34-godišnji Ken Nolan kojem je to debitantski rad, a Ridley Scott je nakon toga tražio da iskusni Steven Zaillian pregleda scenarij i doda neke stvari. Meni je zapravo najbolji bio scenarij Marka Bowdena, autora knjige. U kompaniji “Walt Disney” pretpostavili su da će to biti skup film iako još nisu bili ni vidjeli proračun te su stoga odustali od snimanja. Tada je Bruckheimer nazvao svog prijatelja Joea Rotha, bivšeg čelnika “Walta Disneyja”, koji je osnovao vlastitu kompaniju “Revolution Studios” koja radi pod okriljem kompanija “Columbia Pictures” i “Sony”, tražio od njih novac i dobio ga. Ridley Scott je tražio da surađujem kao producent, ali je Bruckheimer bio protiv toga. Pristao sam sudjelovati u filmu zbog Scotta. Međutim, s obzirom na to da Bruckheimera nije bilo na snimanju, sve je sličilo na snimanje “Gladijatora”, s time da ja nisam bio producent nego izvršni producent. To znači da ako “Pad Crnog jastreba” dobije Oscara za najbolji film, znat ću da je Oscar moj, ali drugi neće jer ga ja, nominalno kao izvršni producent, neću dobiti. U tom slučaju na pozornicu će se popeti i Oscara preuzeti Jerry Bruckheimer i Ridley Scott koji je uvjetovao da na ovom filmu radi kao producent.
NACIONAL: U jednom trenutku autor priče Mark Bowden pita se koji su to interesi koje je Amerika štitila u Somaliji. Pokušava li film dati odgovor na to pitanje ili samo slavi hrabrost američkih vojnika u naoko bezizlaznoj situaciji?
Film ne slavi hrabrost američkih vojnika niti pokušava dati odgovor na spomenuto pitanje. Nemojte zaboraviti da je Ridley Scott, redatelj filma, Britanac, u prvom redu umjetnik. On u filmu daje stvarnu sliku događaja što su se 1993. dogodili u Somaliji. Nije stao ni na američku ni na somalijsku stranu, opisao je događaje, opisao je rat. Nije želio ocjenjivati jesu li ti vojnici bili hrabri i slavni niti je opisao muke i stradavanja somalijskog naroda. Film je slika jednog rata, a budući da su američki vojnici bili bolje naoružani od Somalijaca, logično je da je poginulo mnogo više Somalijaca koji su imali samo kalašnjikove.
NACIONAL: Kritičar New York Posta napisao je da se u filmu žali 18 poginulih američkih vojnika, ali se ne žali tisuću poginulih Somalijaca.
Kad biste snimali film o Domovinskom ratu za svoj novac, opisali biste stradanje hrvatskih vojnika, a ne srpskih. Mi nismo radili film o Somalijcima nego o Amerikancima i gledali smo na te događaje s američke strane. Ako jednog dana Somalijci odluče snimiti film o tom događaju, gledat će ga sa svoje strane. Početak filma “Pad Crnog jastreba” jasno objašnjava što se događa u Somaliji, kada jedan Somalijac kaže vojnicima: “Idite kući, to je naš rat, nemojte se petljati.”
NACIONAL: Kako je objašnjen razlog dolaska američkih vojnika u Somaliju?
Gledatelj koji zna čitati i slušati vidjet će da je sve objašnjeno. Jasno se daje do znanja da je riječ o generalu Muhammadu Farahu Aididu koji je svojedobno pobijedio protivnički klan te je od somalijskog naroda uzimao hranu koju mu je slao UN te je zatim od susjednih zemalja hranu mijenjao za oružje i tako postao diktator. Aidid je bio strašno bogat, jedan od njegovih sinova završio je američku vojnu akademiju.
NACIONAL: Je li točno da se film neće prikazivati u zemljama istočne Afrike?
Na neki čudan način jedna kopija filma završila je u Mogadishuu u Somaliji te je film tamo i prikazan. Svaki put kad bi se srušio američki helikopter, projekcija se zaustavljala jer su gledatelji slavili i plesali u dvorani. Hoće li se film prikazivati u istočnoj Africi ovisi o tim zemljama a ne o nama. Uostalom, kad je CNN objavio vijest o slavlju gledatelja u Mogadishuu u trenucima kada pada helikopter, za nas je to bila dobra reklama jer su i u Americi ljudi pohrlili u kina.
NACIONAL: Koliko je film vjerodostojan u odnosu na stvarne događaje iz 1993.?
Film ne može biti vjerodostojan do kraja. Međutim, kada smo snimali film u Rabatu, u konzulatima i veleposlanstvima su mislili da je izbio rat, što govori o vjerodostojnosti scena. Rat je prikazan hladno, bez ikakvog sentimenta, nema melodramatičnosti. Prikazan je onakav kakav jest – okrutan i nemilosrdan.
NACIONAL: Koliko su popularnosti filma u Americi pridonijeli događaji od 11. rujna nakon čega je probuđen američki patriotizam?
Zato smo se i požurili da film prikažemo prije. Trebao je krenuti u kina u ožujku, ali smo ga pomaknuli četiri mjeseca prije kako bismo ujedno ušli u konkurenciju za Oscara. Zbog toga smo potrošili i nešto više novca. Situacija je u zemlji euforična u odnosu na sve što je američko. Puno Amerikanaca otišlo je u Afganistan, puno obitelji poslalo je svoje sinove u Afganistan i takva atmosfera odgovara ratnim filmovima, gledatelji plješću.
NACIONAL: Jeste li se kockali s ranijim prikazivanjem filma s obzirom na to da su mnoge filmske kompanije odgađale premijere svojih akcijskih filmova smatrajući da Amerikanci sada ne žele vidjeti krv?
Filmovi čije su premijere odgođene bili su o terorizmu u Americi, a “Pad Crnog jastreba” govori o američkim vojnicima koji se bore izvan zemlje. Velika je razlika u tome. Primjerice, američki predsjednik George Bush gledao ga je prije nekoliko dana u Camp Davidu i oduševljen je njime. Rekao je kako nam upravo takvih filmova treba.
NACIONAL: U slučaju ovog filma američka je vojska prvi put pomagala snimanje u nekoj stranoj zemlji.
To se već događalo u Meksiku, ali kako se Meksiko smatra Amerikom, snimanje u Maroku bilo je prvo na kojem je dopušteno da se izvan američkog teritorija koriste snage američke vojske. Osobno sam razgovarao s ministrom obrane Donaldom Rumsfeldom kako bismo od američke vojske dobili helikoptere i vojnike koju su nam pomagali pri snimanju. U početku smo koristili veze s vojskom Jerryja Bruckheimera koje je imao od snimanja filma “Pearl Harbor”. Međutim, poslije je to zapelo jer je ovisilo o marokanskoj strani. No budući da poznajem neke ljude u Maroku, malo sam pogurao stvar. Imao sam dobre veze još od snimanja “Gladijatora”, osobito s guvernerom područja na kojem se trebao snimati “Pad Crnog jastreba”. Tada su se pojavili problemi oko osiguranja vojnika i opreme, smiju li američki vojnici imati oružje na snimanju ili ne, hoće li se to smatrati vojnom intervencijom u Maroku, hoće li Alžir to smatrati pripremama za napad na njihovu zemlju i tako dalje. To je postalo političko pitanje koje se na kraju riješilo na razini kraljevske palače u Maroku. Kralj je bio za snimanje filma i na kraju je snimanje i odobreno.
NACIONAL: Kako su pripadnici američke vojske pripremali glumce za uloge vojnika?
Imali smo 40 glumaca. Nismo tražili američke glumačke zvijezde jer su nam trebali mladi glumci, jedini stariji glumac je Sam Shepard. Zvijezda filma je Ridley Scott kao što je i sam film zapravo zvijezda filma. Vod koji pratimo u filmu, to je zvijezda filma. Glumačke zvijezde nam nisu trebale i nije točno da zbog štednje u proračunu filma nismo angažirali poznatije glumce. Ewan McGregor strašno je želio biti u ovom filmu kao i Josh Hartnett kojeg je Bruckheimer znao iz filma “Pearl Harbor”, dok je Tom Sizemore poznat po čestim ulogama vojnika. Svih 40 glumaca poslali smo na početku u kampove za vojnu obuku gdje su proveli između sedam i deset dana i vježbali sve što je trebalo uvježbati. U kampu su ih brijači i ošišali. Na samom snimanju imali smo vojne instruktore i kaskadere koji su s njima radili svaki dan tako da su na kraju glumci bili dosta dobro uvježbani.
NACIONAL: Eric Bana, glumac iz filma, ima hrvatske korijene, njegov otac je Hrvat a majka Njemica. Jeste li razgovarali o tome?
Eric Bana je Australac i jedan je od najdiscipliniranijih glumaca koje sam ikad susreo. Vrlo je pedantan, a kao čovjek je vrlo pošten. Pokušavali smo razgovarati na hrvatskom, no kako kod njega u kući ne pričaju hrvatski, učio sam ga nekim hrvatskim riječima. Rođen je u Australiji, ali je podrijetlom negdje s mora, iz okolice Splita. Eric bi želio doći u Hrvatsku i obećao sam mu da ću ga odvesti.
NACIONAL: Osim Bane na snimanju je bilo puno hrvatskih radnika jer je poznato da uvijek angažirate Hrvate na filmovima koje producirate.
Na snimanju ovog filma bilo ih je jako puno, oko 40, i ako će film biti nominiran za Oscara za najbolju scenografiju, onda će Ivo Husnjak biti među nominiranima. Scenografi su stvorili golemi kompleks na mjestu snimanja tako da smo imali tri scenografa koji su pokrivali po jedan sektor a ja sam predložio Husnjaka, što je bilo prihvaćeno. On je na snimanje došao s cijelom ekipom koju je činilo više od 20 ljudi koji su samostalno sve izgradili. Vrlo je sposoban, za njega se već čulo, tako da je u Bratislavi radio na snimanju filma “Iza neprijateljskih linija”. Osim toga, cijela druga ekipa filma bila je hrvatska, tu je bila skripterica Nada Pinter i više od 15 minuta materijala na kojem je radila ušlo je u film. Bilo je mnogo Hrvata, bili su oružari, sudjelovala je i Ana Bulajić, kći Veljka Bulajića, koja je toliko dobra šminkerica da je iz druge ekipe bila prebačena u prvu. To je već peti, šesti film koji ti ljudi rade sa mnom i već su stekli jaku međunarodnu reputaciju. Svi oni proveli su tri mjeseca na snimanju, od ožujka do lipnja 2001.
NACIONAL: Jerry Bruckheimer je producent nekih od najunosnijih filmova današnjice. Kako je bilo raditi s takvom osobom koja će, smatra se, zanemariti filmsku umjetnost kako bi zaradila što više novca?
Nisam imao problema s Jerryjem Bruckheimerom. On me je od početka pustio da radim što hoću. Ja sam se svađao s filmskom kompanijom, ja sam tražio novac, a on se nikad nije umiješao. Tijekom snimanja koje je trajalo 90 dana tri puta je došao na snimanje, i to uvijek kada su televizijske kamere bile tamo. Davao je izjave kao producent, imali smo zajedničku večeru, pokupio se i otišao. Istodobno je snimao jedan film u Australiji i jedan u Pragu tako da je na snimanju u Maroku bio 10 dana. Čestitao mi je na završetku snimanja filma, čestitao mi je kada smo zaradili prvih 35 milijuna dolara na početku prikazivanja u Americi i u jako smo dobrim odnosima. Ne znam znači li to da želi da radim s njim na njegovu sljedećem filmu “Kapetan Kid”. Bruckheimer je češće sudjelovao u montaži i tražio da u film uđe malo više “popcorn” stila, ali mu Ridley Scott to nije dopustio. Ipak je Scott trenutačno jedan od pet genijalnih redatelja u Hollywoodu.
NACIONAL: Kako je na film utjecala vijest da je lik kojeg tumači Ewan McGregor zapravo silovatelj djece koji sada služi 30-godišnju kaznu?
Promijenili smo ime tom liku. Nismo snimali film o njemu kada se vratio iz Somalije u Ameriku, nego dok je bio u Somaliji, kada se u borbi brinuo o kolegi vojniku. Koga briga što je radio kada se vratio u Ameriku, na isti je način to shvatila i američka publika. Nikakvih problema nismo imali zbog toga, čak ni vojska to ne smatra važnim.
NACIONAL: Kakav je vaš odnos s Ridleyjem Scottom kada on toliko inzistira na radu s vama?
Nas dvojica se odlično razumijemo čak i onda kada ne komuniciramo. Znate, najbolje prijateljstvo je kad ljudi šute a nas dvojica znamo sjediti, on puši cigaru a ja pijem votku, i šutimo. Nemamo mi što jedan drugome reći kad znamo što onaj drugi misli. Ja nastojim da on nema nikakvih problema na snimanju tako da se može potpuno posvetiti filmu i svaki projekt koji smo radili izrastao je u dobar i uspješan film. Postali smo kao braća, on mi šalje čestitke i pisma koja počinju sa “Dear brother”. Čujemo se svaki dan, on je trenutačno u Francuskoj na odmoru jer mora još putovati u azijske zemlje radi promocije filma “Black Hawk Down”. Kad se vrati u Ameriku, sjest ćemo i vidjeti što dalje.
NACIONAL: Koji je sljedeći projekt Ridleyja Scotta?
Planiramo nekoliko projekata. Trenutačno radimo na “Aleksandru Velikom” i ovih bi dana trebao stići scenarij. Ako scenarij bude dobar, Ridley će odlučiti hoćemo li raditi taj film. Dino de Laurentiis bio bi producent. Osim toga, Scott je potpisao ugovor s kompanijom “20th Century Fox” a kako je “Alien – Osmi putnik” njihov projekt, i oni traže snimanje petog dijela, postoji mogućnost da se, ako scenarij za “Aleksandra Velikog” ne bude dobar, prebaci na “Aliena” za koji još nije napisan ni scenarij.
NACIONAL: Što se događa s filmom “Smoke & Mirrors” s Michaelom Douglasom i Catherine Zeta-Jones u kojem ste također koproducent?
Taj projekt je propao. Redateljica filma trebala je biti Mimi Leder, moja dobra prijateljica, i želio sam joj pomoći. Otišli smo u Afriku, pripremao sam se, ali distributeri filma nisu bili zadovoljni sa scenarijem. Trenutačno se radi novi scenarij, Michael Douglas snima novi film u New Yorku i zauzet je do lipnja tako da mi se čini da od tog filma neće biti ništa.
NACIONAL: Kako komentirate nedavnu sudsku presudu i odštetu koju tjednik Globus treba platiti Goranu Višnjiću jer se, među ostalim, pisalo da ste mu vi pomogli da dobije ulogu u “Hitnoj službi”?
Novine su me dovele u vezu s njim i “Hitnom službom” jer sam dobar s Mimi Leder koja je režirala neke od prvih epizode “Hitne službe” i jedna je od producenata serije. Poznajem i Johna Wellsa, glavnog producenta serije, bili smo nekoliko puta na ručku i večeri. I to je sve. Kako sam dobar i s Tončijem Vrdoljakom, Globus je to povezao, ali ja ničim nisam pomogao njegovu uspjehu, njegovu uspjehu pridonijela je kvaliteta njegove glume. To su sve izmišljotine, sud je donio pravilnu presudu, s time da je odšteta trebala biti još veća.

Vezane vijesti

Nade u turističkoj sezoni

Nade u turističkoj sezoni

Predsjednik vlade Zoran Milanović, govoreći sinoć o prvih šest mjeseci svoje vlade, ustvrdio je kako bi nas iz sadašnje teške gospodarske situacije… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika