Finski veleposlanik Juha OttmanVelika su očekivanja od sadašnje hrvatske vlada da napokon počne učinkovito i transparentno
upravljati državnom imovinom. Hrvatska vlada odlučila se za finski model, jer je ta Finska uređena država koja uz tržišne principe ima i visoku razinu socijalne zaštite. Povod je to za razgovor s Juhom Ottmanom, finskim veleposlanikom u Hrvatskoj i Makedoniji. On otvoreno govori o problemima s kojima se i njegova država susreće, o aferi Patria, te otkriva da nije dovoljno kopirati samo finski poslovni model upravljanja imovinom, nego se bolje upravlja i zahvaljujući visokoj razini poslovne i političke odgovornosti. Ovaj ekonomist cijeli je svoj radni vijek proveo u diplomaciji, ali u razgovoru se rijetko služio uobičajenim općim frazama koje su svojstvene diplomatima.

Koji su glavni potezi Finske u transformaciji u uspješnu i učinkovitu državu?
- Imali smo 80-ih izvozno orijentiranu ekonomiju, počela je deregulacija financijskog tržišta,
razvilo se tržište nekretnina, iako još nismo ni planirali postati dijelom Europske unije. A
početkom 90-ih pogodila nas je velika kriza nakon što se raspao Sovjetski Savez, naš najveći
trgovinski partner. Pokazalo se da su nam pregrijana i nekretninsko i financijsko tržište. Imali
smo dramatičan pad BDP-a od 14 posto od 1990. do 1993., nezaposlenost je narasla s 4 na gotovo 20 posto, a kamate su bile oko 15 posto. Bili smo pred kolapsom. Vlada je shvatila da mora korjenito promijeniti same temelje ekonomije. Devalvirali smo valutu da pospješimo izvoz, što je izazvalo puno bankrota zbog zajmova u stranim valutama. Otvorili smo tržište za konkurenciju, pogotovo u telekomunikacijama i financijama. Imali smo i sreću da se upravo počela razvijati telekomunikacijska tehnologija, što je dalo ogromnu priliku tvrtkama poput Nokije. Pridružili smo se EU-u 1995. i dobili veliko unutarnje tržište. Imali smo i sreće da je u to
doba u Europi vladao pozitivni ciklus, zapadne zemlje ulagale su u srednju i istočnu Europu,
pa i u Finsku. Naše tvrtke ponovo su počele osvajati i tržište Rusije. Provodili smo strukturne
reforme, deregulirali tržište, a naše tvrtke i država su investirale u istraživanje i razvoj,
inovacije i gospodarstvo utemeljeno na znanju omogućili su konkurentnost. Kombinacija globalnog rasta i domaćeg ulaganja i reformi relativno nas je brzo izvukla iz krize. Vlada je htjela održati makroekonomsku stabilnost, bez velikih deficita i s niskom inflacijom. Tako smo
posljednju krizu dočekali s viškom novca. Vlada se mogla i dodatno zadužiti kako bi ulagala
u očuvanje radnih mjesta pa smo pretrpjeli manje štete nego većina zemalja. Pokušavamo
se ne zavaravati. Jasno je da su naše tvrtke imale puno koristi od globalizacije, ali sad se susrećemo s konkurencijom iz drugih zemalja poput Kine. Zato stalno analiziramo kako popraviti poslovno okruženje, ulaganjem poboljšati kvalitetu i preživjeti u globaliziranom svijetu. Finci su rano shvatili važnost ekonomije bazirane na znanju. Ako samo slijedite, teško je uspjeti.

Koje su ipak posljedice ove krize u Finskoj?
- Pad BDP-a 2009. bio je 8,4 posto zbog pada izvoza. Ipak, zbog stimulacijskih paketa,
povjerenje potrošača ostalo je na visokoj razini, a nezaposlenost nije prešla 8 posto. Kamate
su ostale niske i nije bilo zapljene nekretnina zbog nemogućnosti plaćanja. Već 2010. izišli
smo iz recesije s rastom od 3,6 posto, a lani je bio nešto niži, oko 2,9 posto. Za ovu godinu
predviđa se rast od samo 0,8 posto, ali već sljedeće se očekuje jači oporavak zbog globalnog
rasta. Ni država ni tvrtke nisu prošle neokrznute, vlada je morala poduzeti nepopularne mjere
poput rezanja javne potrošnje i podizanja PDVa, ali država je s 300 milijuna eura stimulirala

ulaganja u istraživanja i razvoj novih tehnologija. Javna potrošnja smanjivala se u svim sektorima pomalo, a najmanje smo htjeli rezati socijalna davanja. Zbog toga još imamo trostruki A rejting, ali se ne želimo previše zaduživati. Suočeni smo ipak s brojnim rizicima. Prvi put u 20 godina imamo negativnu trgovinsku bilancu, naš izvoz posustaje, a naše tvrtke suočene s globalnom konkurencijom otvaraju pogone u drugim zemljama. Strategija je i dalje podržavati inovativnost i usmjeriti se na konkurentna mala i srednja poduzeća. Iako je Nokia u problemima, nisam zabrinut za ukupnu konkurentnost finskih tvrtki.

Kad ste pristupali EU-u, koje ste državne tvrtke prodali i izložili konkurenciji, a koje su
zadržane u državnom vlasništvu kao strateške?
- Članstvo u EU-u samo po sebi ne tjera vas da išta prodate. EU samo traži da tvrtke
posluju po tržišnim uvjetima. To se događa i s vašim brodogradilištima, koja je Hrvatska
odlučila restrukturirati privatizacijom. EU je samo rekao da više ne mogu živjeti
od državnih subvencija jer tako narušavaju tržište. Mi smo prodali dio tvrtki ili udjela u
tvrtkama ne zbog EU-a, nego da potaknemo konkurenciju, ali i napunimo državni proračun.
Vlada je u krizi 90-ih trebala novac jer smo imali velik vanjski dug, a recesija je bila snažna. Novac je iskorišten za stabilizaciju proračuna. Ipak, zadržane su neke kompanije koje su potpuno državne, dok u nekima država ima i po pet posto. Za one koje su strateške država mora tražiti odluku parlamenta želi li smanjiti svoj udjel.

Koje sektore je država odlučila zadržati i kako njima upravlja?
- U Hrvatskoj se najviše spominjao naš holding Solidium s 12 tvrtki u manjinskom
vlasništvu države, ali to je samo dio portfelja. Holding se počeo osnivati nakon propasti
velike finske banke, kad je država preuzela njenu imovinu. Tako se upravlja tvrtkama
u kojima država ima udio i koje su na tržištu, od telekomunikacija preko bankarstva
do rudarenja.Vlada je samo suvlasnik i ne miješa se u vođenje tvrtki. Uz Solidium
postoji i 21 tvrtka u kojoj je država većinski vlasnik i još osam u kojima ima manjinske
udjele. U većinskom vlasništvu su tvrtke za struju, zračni prijevoznik i naftna kompanija,
koje su također na tržištu. Treći dio je još 20 tvrtki koje imaju posebne uloge za
državu, poput televizije, lutrije i monopola u prodaji alkohola. Dobit od lutrije i prodaje
alkohola iskorištava se za financiranje sporta i socijalnu skrb.

Ostaje li vodstvo na čelu tvrtki i nakon izbora?
- Vlada daje samo strateške smjernice kako tvrtka treba biti vođena poput nužne
društvene odgovornosti, ravnopravnosti spolova, načela dobrog upravljanja i slično.
Ali se ne miješa u svakodnevnu operativu. Menadžment se ne mijenja nakon izbora.
Vlada, posebno u tvrtkama sa specijalnim zadaćama, imenuje samo jednog svog predstavnika
u upravu, i to na pet ili šest godina, pa se on ne mijenja s promjenom vlasti. Tek kad mu istekne mandat, pri novim imenovanjima vjerojatno se osjeti utjecaj vlasti. I neke naše državne tvrtke proizvode gubitke, poput zrakoplovne kompanije Finnair koja se bori na tržištu. Ali država ne jamči da će se ti gubici pokriti iz državnog proračuna niti jamči sigurna radna mjesta, plaće i otpremnine. Menadžment se treba prilagoditi i tvrtka je kao i sve privatne, prepuštena sama sebi. Za primjer vladine intervencije u promjenu menadžmenta
opet ću uzeti Finnair. Zaposlenici su pristali na niže plaće da se uštedi 7 milijuna eura, a uprava
je donijela odluku o isplati takozvanih "stay" bonusa ključnim direktorima. Dobili su 3 milijuna
eura da ostanu u tvrtki. Kad se to otkrilo, za kaznu je promijenjena gotovo cijela uprava.
Vlada je procijenila da nisu poslovali etično i pošteno upravljali. U Finskoj postoji i konsenzus
o strogom odvajanju države kao vlasnika i države kao regulatornog tijela koje donosi zakone.
Zakoni ne smiju u povoljniji položaj dovoditi državne tvrtke nego ostale na tržištu.

Premijer Zoran Milanović rekao je da se u Hrvatskoj planira preuzeti finski model upravljanja
tvrtkama, ali se kod nas pri imenovanju uprava događa upravo suprotno. Naša vlada kaže da su joj potrebni i ljudi kojima može vjerovati pa su sve uprave smijenjene.

- Znam da je hrvatska delegacija bila u Finskoj, ali sam shvatio da je naš model samo jedan
o brojnih koje razmatraju. Svakako smo polaskani što smo istaknuti kao uzor. Nije dobro
samo kopirati neki model, nego ga treba i prilagoditi lokalnim okolnostima. Dobro je da je
hrvatska vlada odlučila napraviti inventuru i poboljšati upravljanje.

Na koji se način upravlja državnim nekretninama u Finskoj?
- Dvije državne tvrtke upravljaju nekretninama, a jedna je zadužena samo za obrazovne
objekte poput nekretnina sveučilišta. Želi se postići da se s jednog mjesta što racionalnije
upravlja i da prostor bude iskorišten u najbolju svrhu umjesto da bude mrtvi kapital koji
donosi gubitke. Za svaku se nekretninu procjenjuje koliko bi vrijedila na tržištu i koliko bi se
najma moglo dobiti, pa se na određuje koriste li je državne institucije dovoljno učinkovito. Ne
kažem da se nastoji fakultet iseliti iz centra i na njegovu mjestu izgraditi trgovački centar, ali
se pokušava što učinkovitije iskoristiti prostor.

Kako je Finska poznata po visokoj razini socijalne sigurnosti, koje su bile reakcije društva na rezanje proračunske potrošnje i podizanje poreza?
- Nije bilo prosvjeda jer nam je srednja klasa vrlo jaka. Ni Finci nisu sretni zbog većih poreza,
ali spremni su ih platiti ako znaju da se tim novcem učinkovito upravlja ili da će se tako pomoći
siromašnijima. Općenito je povjerenje u vlast u Finskoj veliko i zato se mogu provesti i neki
nepopularni potezi. S druge pak strane, kad se htjela smanjiti potrošnja policije, a ministarstvo
unutarnjih poslova poručilo da neće moći obavljati posao na istoj razini, građani su negodovali
pa se tu na kraju nije štedjelo. Finci imaju mnogo povjerenja i u Europsku komisiju, ali manje
nego u finsku vlast.

Koliko je u Finskoj lako otpustiti radnika i što mu se osigurava nakon otkaza?
- I kod nas su se sindikati bunili da je lakše otpustiti radnika nego u Njemačkoj i Italiji.
Kod nas ipak model fleksigurnosti nije razvijen kao u Švedskoj i Danskoj. Smijete otpuštati
ako ste u gubicima, ali će biti teže ako je tvrtka zdrava ili ako želite na isto radno mjesto zaposliti nekoga drugog. Tada postoji sustav kazni. Ako otpuštate zbog ekonomske situacije, maksimalna otpremnina najčešće je jednomjesečna plaća. Radnici uplaćuju i u fondove za nezaposlene kojima upravljaju sindikati i koji im osiguravaju sigurnost ako dobiju otkaz. Uz minimalnu državnu naknadu za nezaposlene, radnik ima pravo i na postotak plaće koji ovisi o tome kojem sindikatu pripada i kojim se poslom bavi. Prosjek te naknade je oko 50 posto plaće.

Još jedna posebnost Skandinavije je državni monopol na prodaju alkohola i visoke cijene pića.
Zašto je to potrebno?
- U Finskoj, kao i u svim sjevernim zemljama, mnogo se piju žestoka pića. Primarno je
bilo ograničiti dostupnost pića u trgovinama. Osnovna je poruka je da, ako netko želi piti,
mora dio novca izdvojiti za socijalne programe koji kompenziraju negativne strane opijanja.
I Švedska i Finska su pri ulasku u EU uspjele zaštititi svoj model zbog društvene dobrobiti.
Cijene alkohola jesu relativno visoke, ali kako je država velik individualni kupac, uspijeva postići
dobre veleprodajne cijene. Unatoč visokim porezima, možete naći kvalitetna vina u Finskoj
koja su jeftinija nego u Francuskoj.

Finska je poznata i po niskoj razini korupcije, ali upravo i u Hrvatskoj i Sloveniji pratimo aferu Patria u kojoj je ta finska tvrtka podvrgnuta istrazi zbog korupcije u prodaji borbenih vozila. Kako to komentirate?
- Svakako nije dobra za ugled korupcija u državnoj tvrtki. Vidjet ćemo rezultate na sudu.
Vlada podržava takve istrage, a ova je počela upravo u Finskoj, gdje zaista imamo malu toleranciju na korupciju. Vlada je već u Patriji zamijenila menadžere iz tog vremena, a i tvrtka provodi vlastite istrage. Pozitivno je to što Patria kao važna državna kompanija nije izuzeta od
kontrole i nije bilo zataškavanja.

Kakav je status osoba optuženih za korupciju? Mogu li se kandidirati na izborima i kako javnost
reagira?
- Korupcija se smatra sramotnom, gubite ugled. Primjerice, postoji već presuda u
kojoj je bivši ministar osuđen za korupciju jer je privatna tvrtka financirala proslavu njegova
60. rođendana. Drugi primjer: zastupnica u parlamentu putovala je u Tajland o trošku
privatne tvrtke. Oslobođena je jer je novac odmah refundirala, ali skandal je već bio
izbio. Ponovo se kandidirala, ali nije bila izabrana u Parlament.