Objavljeno u Nacionalu br. 859, 2012-04-30

 

Ćebovanje obrazovanja

U godinu dana roditelji su na instrukcije potrošili 25 milijuna kuna za posao koji netko nije odradio, a učenički umovi, iako pridavljeni fejsom i šalabahterima (na fejsu!), nepogrešivo kuže da pred sobom imaju loš proizvod koji ih neće pripremiti

Riječi "stije libre, stije libre" znala je promrsiti jedna stara Hvarka, baka Margarita, pokojna svekrva moje pokojne svekrve, uz neponovljivi prodorni pogled koji je sugovornika skenirao bolje od 3T MR mašinerije. Ni njezini najbliži i najdraži nisu bili sigurni je li rekla "stije" ili "sti" (sarkastični imperativ), ali bilo je jasno da je procijenila osobu otprilike kao blunu, štrebera i knjiškog moljca, u svakom slučaju kao nekoga tko iz knjiga teško vadi nos, a još se teže bez
knjiga snalazi u svijetu ljudi i stvari. Dakle, iako vjerujem da knjige ne otežavaju snalaženje u dobrim društvima, nego samo u onim lošima, s najvećim zadovoljstvom posuđujem od bake Ete taj šlagvort kao veslo protiv struje u kojoj, kako vidimo u posljednjem GfK istraživanju o hrvatskim čitalačkim navikama, pluta ova draga nacija. Kaljužna je to struja, struja mutavosti i rezignacije, nekonkurentosti, niske građanske kulture i još niže hrabrosti, struja buljenja u prokletu crnu ovcu i debilne portale, a uho još zvoni od onog šamara o mozgu po dvije marke...


Dakle, vratite se knjigama. Okidači ideja, čudo jedno. Čine nacije sretnima, ljude pametnijima i
maštovitijima - nikad ništa bez njih. Provjereno. (Najprezaposleniji Čovjek U Zemlji koji zdesna
čvrka na svojem laptopu upozorava me da sam pretjerala s ironijskim odmakom.) Danas, draga malobrojna družbo, o Fincima i hrvatskim instrukcijama. Pasi Sahlberg, Finnish Lessons, http://www.finnishlessons.com/, knjiga za koju u našoj nadrealističkoj cvjećarnici prije godinu dana i opet nije bilo para za prava. Sjajna, pametna i neočekivano čitka studija o najboljem školskom sustavu na svijetu. No dobro, jednom od. Prije sedam ili osam godina nesuđeni
savjetnik hrvatskog obrazovnog sustava, odagnan iz posve opipljivih i šuštavih interesnih razloga. Jedan ministar, epidemija nevolja, ne ponovilo se. A sad naša stvarnost, provjerite prepoznajete li se ako imate gimnazijalca. Vratit ćemo se poslije na pametnog Finca, svakako pročitajte knjigu i pridružite mi se u ćebovanju premijera da ga vrati. Ajmo. Neka jedno dijete u prvom, drugom ili trećem razredu gimnazije (dakle ne u četvrtom) utroši u deset školskih mjeseci pet tisuća kuna na instrukcije, što bi značilo petsto kuna mjesečno. Been there, done that.

Neka ima desetoro djece u razredu koja to mogu/žele/trebaju, i neka se taj obrazac ponovi u samo deset razreda u školi, u pedeset gimnazija ili bilo kojih srednjih škola u zemlji. To je u godini dana, kaže pretpostavka, 25.000.000 kuna koje je narod potrošio za nešto što mali Nijemci, Danci ili Finci sigurno ne trebaju trošiti jer škole rade svoj posao. A sad maturalni
razredi: neka se na pripreme potroši pet tisuća kuna godišnje, neka bude deset maturanata u razredu u pet četvrtih razreda u školi, u pedeset škola u Zemlji, to je 12.500.000 za pripreme - dakle ukupno, godišnje izvanškolskoga novca 37.000.000 kn. Račun ide dalje i zaključuje: samo u posljednje tri godine otkad je na djelu projekt državne mature, iz roditeljskih džepova otišlo je više od 100.000.000 kn posve nezabilježenog i neosviještenog novca. Sto milijuna. Vaših novaca. Sto kuna simo, sto tamo, nabere se neprimjetno. Za posao koji netko nije odradio, a trebao je. Jer je frustriran, star, konfuzan, sve od navedenog, ili samo
mlad i ima nepogrešiv osjećaj da ga društvo smatra luzerom. Jer učenički umovi, iako pridavljeni fejsom i šalabahterima (na fejsu!) nepogrešivo kuže da imaju pred sobom loš proizvod koji ga neće pripremiti za maturu. Smijemo li zamoliti za službenu provjeru
ovih hipotetskih brojki? (I usput, možemo li možda zamoliti profesore da prestanu tolerirati fotografiranje testova i stavljanje na društvene mreže? Jasno nam je da im je svejedno, ali fair play, anyone? Proizvodnja varalica?)

Naravno da s takvim odljevom novca i vremena nema ni novca ni vremena da se čita i uživa u dokolici, u kojoj, kao što je poznato, ljudima pada najveći dio dobrih ideja na pamet. Ne biste vjerovali koliko su finski učitelji i finski učenici manje opterećeni od hrvatskih. A Danci pak najsretniji. Rješenje za početak preobrazbe postoji, i ne biste vjerovali, u našem vlastitom sustavu i posve na tragu onoga što su i Finci uspostavili. Umrežiti, surađivati. Primjer dobre prakse (koja se samo nasukala na loš Zakon o radu) treba kopirati od zagrebačke Klasične gimnazije: stručni tim je napravio rang listu profesora na temelju učeničke ankete. Pokazalo se da su najomiljeniji profesori ujedno i oni najuspješniji, dakle oni kod kojih
učenici profitiraju, sudjeluju, dobro asimiliraju gradivo i ne trebaju ni instrukcije ni pripreme. U
funkciji provjere treba napraviti drugu rang listu, ovaj put samo s temom instrukcija. Profesori koji isplivaju kao najneuspješniji, kao prvo ne mogu imati titulu mentora (uposliti
Agenciju za odgoj i obrazovanje da podatke s rang lista ubaci u jednadžbu za kriterije promaknuća), a kao drugo, trebaju biti, nakon što se ispostavi da ustraju u lošoj praksi, prvi na redu za odlazak iz sustava, pogotovo ako to žele i ako su pred mirovinom.
Ne bi li tu dobro sjeo onaj Čačićev Royal...? Učitelji i profesori moraju proći psihološku provjeru i moraju biti znatno bolje metodički potkovani, dakle sposobni motivatori i komunikatori - i nemojte mi reći da je to već na snazi, jer nije: inače ne bi bilo moguće da se jesenas jedan razbješnjeli član školskog odbora, onaj Najprezaposleniji iz prvog odlomka, vrati sa sastanka i kaže - upoznao sam profesoricu fizike i ne znam je li to lignja ili moruzgva; (ja upadam: pogodite gdje je na rang listi) a đaci pričaju kod koga idu na instrukcije: kod odličnog, omiljenog bivšeg profesora te iste škole. Danas živi samo od
instrukcija, i to dobro.

Piše: Irena Miličić

Vezane vijesti

Hrvatski kvalifikacijski okvir ključni instrument reforme

Hrvatski kvalifikacijski okvir ključni instrument reforme

Hrvatski kvalifikacijski okvir (HKO) ključni je reformski instrument koji će iz temelja promijeniti obrazovanje u Hrvatskoj, omogućiti usklađivanje… Više

Komentari

registracija
12/1/11

siziff, 30.04.12. 16:06

Vrlo dobro, štoviše ODLIČNO.
Šteta da nema čitavog članka-


Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika