Objavljeno u Nacionalu br. 859, 2012-04-30

Autor: Igor Koruga

Christian McBride

Tržište je uništilo crnačku glazbu

Američki kontrabasist sa svojim triom otvorit će Avantgarde Jazz Festival u Rovinju, a za Nacional govori kako je svirao sa Stingom, Jamesom Brownom i Chickom Coreom

"U jazzu se u žarištu zbivanja najčešće nalazi glas ili neki puhački instrument. Obično se ritam sekcija potisne u drugi plan, u pozadinsku ulogu, mi smo back-up momci. Unatoč tome, potrebno je otvoriti prostor solo instrumentu, stvoriti rupe u kojima će se solistička linija istaknuti, odraditi posao rezerviran prije svega za kontrabasista. On je taj koji održava cjelovitost i ravnotežu nastupa i koji, ako ispravno ne radi svoj posao, zbog nejasnih pretpostavki ostaje nezamijećen", rekao je za Nacional glasoviti američki kontrabasist, skladatelj, aranžer, pedagog, kustos i upravitelj Christian McBride koji će sa svojim Triom svečano otvoriti ovogodišnji Avantgarde Jazz Festival u Maistrinom hotelu Eden u Rovinju, u
petak, 4. svibnja. McBride je nezaobilazna pojava na svjetskoj jazz pozornici u posljednjih dvadesetak godina, rođen 1972. godine. McBrideovi glazbeni korijeni vežu se uz Philadelphiju
u kojoj je rođen i gdje su svoje početke pedesetih godina prošloga stoljeća tesali Bud Powell, McCoy Tyner, Benny Golson, Stan Getz i Percy Heath i drugi. McBride nije bio glazbenik koji se nastojao, uz podršku mentora kojima je bio okružen, ušuljati kroz velika vrata u probrano društvo ondašnjih jazzera među kojima su bili njegov otac i ujak, obojica kontrabasisti.


"Vježbom sam se oduvijek usavršavao, predano i naporno. Trudio sam se biti čim bolji glazbenik, ali i čovjek. U tome sam nalazio zadovoljstvo i sreću. Philadelphia se pokazala kao odlično mjesto za moje odrastanje, kao grad koji ozbiljno skrbi o umjetnosti", kaže McBride.
Značajniji umjetnički iskorak McBride je napravio tek u kvalitenom jazz programu

Settlement Music srednje škole, gdje su u okviru tzv. jazz klinika i radionica često nastupali međunarodno priznati umjetnici u pauzama svojih koncertnih turneja. Preseljenje iz Philadelphije u New York bilo je uvjetovano McBrideovim studijem na Julliard School of Dance, Drama and Music. Tamo ga je ubrzo uočio saksofonist Bobby Watson i zauvijek udaljio od sustavnog i formalnog obrazovanja. Od tada mladi umjetnik nije prestao nizati uspjehe i suradnje s vodećim jazz glazbenicima poput Freddieja Hubbarda, Sonnyja Rollinsa, J.J. Johnsona, Raya Browna, Milta Jacksona, McCoy Tynera, Roya Haynesa, Chicka Coreae, Herbieja
Hancocka i Pata Methenyja. U svijetu R&Ba kao aranžer je surađivao s Isaacom Hayesom,
Chakom Khan, Natalie Cole, Lalah Hathaway, te s neponovljivim i nedostižnim
Kumom Soula Jamesom Brownom. S uspjehom je podržao i pop/rock umjetnike poput
Stinga, Carly Simona, Dona Henleya i Brucea Hornsbya, te neo-soul zvijezde kao što
su The Roots, Queen Latifah i D'Angelo.

KAO VELIKI LJUBITELJ "crne glazbe" i sudionik u njenom razvoju, McBride će, pomalo
rezignirano, opisati davni kvalitativni zaokret. "Hip-hop kasnih osamdesetih obilježili
su The Sugarhill Gang, Frankie Smith, Kurtis Blow, Afrika Bambaataa, Grandmaster
Flash, Kool Herc, Doug E. Fresh, Public Enemy, Queen Latifah, EPMD, Run DMC, MC
Lyte i Big Daddy Kane. To su bili posljednji reperi koji su se bavili kreativnim, zdravim
eksperimentiranjem, nečim svježim, novim i uzbudljivim, oko čega se vrti(o) smisao
čiste umjetnosti. Ulaskom masovnih medija i masovnog tržišta u igru, stvaranjem tzv.
'shitshowa', stvorila se gomila novca koja je doslovno izbacila glazbenike poput 2 Live
Crewa, Ice-T-a i sastava NWA koji su, na žalost, zauvijek i na gore promijenili glazbeni
žanr. Takve su okolnosti vrlo skoro doprinijele nepovratno redefiniranoj percepciji
crnog čovjeka unutar američke glazbene kulture", rekao je McBride. Tragom tih spoznaja, i podalje kontrabasa, Christian McBride je razvio svoje oratorske sposobnosti i poveo žustar razgovor 1997. godine u gradskoj vijećnici s bivšim Predsjednikom Amerike, Billom Clintonom,
ukazujući na uvijek osjetljivu američku temu ¨Rasizam u umjetnosti¨. Tri godine
kasnije, mladi je glazbenik bio imenovan umjetničkim direktorom Jazz Aspen Snowmass
Summer Sessionsa, a u trideset i trećoj i službeno proglašen (su)direktorom National
Jazz Museuma u Harlemu. Iste je godine, 2005., na drugoj strani sjevernoameričkog
kontinenta, bio izabran za kreativnog voditelja jazz odsjeka Udruženja Losanđeleske
filharmonije, a u 2008., u istome gradu, McBrideova je četverostavačna suita ¨The
Movement, Revisited¨, napisana deset godina ranije i posvećena Rosi Parks, Malcomu
X-u, Muhammadu Aliju i Dr. Martinu Lutheru Kingu, u proširenom, revidiranom i
rearanžiranom izdanju – sa gospel zborom, osamnaesteročlanim big bandom i četvoricom
glumaca-naratora - bila s velikim uspjehom izvedena i prihvaćena u Walt Disney
Concert Hallu.

ŠIROKI ŽIVOTNI i glazbeni interesi nisu udaljili McBridea od straight jazza i njujorške klupske scene koja je u lipnju 2007. godine iznjedrila izvanserijski kvintet Inside Straight.
Ime je odabrano javnim natječajem, a premijerni se nastup zbio u čuvenom Village
Vanguardu gdje je McBride prvi put nastupio kao vođa grupe. Za tu je priliku, doduše,
imao namjeru okupiti posebnu ekipu, ali nije mu bio ni na kraj pameti da bi isti sastav
mogao s velikim uspjehom nastaviti djelovati i ubuduće. U tjednu nastupa u Villageu, ljudi
su bili oduševljeni Inside Straightom opetujući zahtjeve da grupa mora ostati dokumentirana.
U rujnu 2008. godine izdavačka je kuća Mack Avenue Records utažila javnu
žeđ i izdala, uz McBrideovu produkcijsku pomoć, danas već kultni album "Kind Of
Brown". Namjerno asocijacijativan s revolucionarnim "Kind Of Blue" Miles Davis i John
Coltrane Quinteta, uradak je publici donio većinom autorski straight-ahead jazz kojim su
se mladi glazbenici na osebujan način, svježim improvizacijskim vještinama, neočekivanim
harmonijskim obratima i besprijekornom unutarnjom komunikacijom "obratili"
svojim živućim i nezaboravnim mentorima. Sličnim repertoarom, ali u formi klavirskog
tria, Christian McBride će se prdedstaviti hrvatskoj publici. Uz njega će nastupiti
dvojica vrsnih, mladih glazbenika: Christian Sands (1989.) za klavirom i Ulysses S.
Owens Jr. (1982.) za bubnjevima. Oba glazbenika generacijski su bliska, vrhunski školovana
i bez sumnje uzdanice vremena koje dolazi.

Vezane vijesti

Stav začuđena djeteta otvorio mi je svijet jazza

Stav začuđena djeteta otvorio mi je svijet jazza

Prošlog tjedna promovirana je treća knjiga Davora Hrvoja, najpoznatijeg hrvatskog jazz novinara, publicista i velikog ljubitelja jazza “Jazz… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika