Ivan DrpićIvan Drpić posljednjih je nekoliko godina najuspješniji menedžer u hrvatskom zdravstvu. Ravnatelj i suosnivač “Magdalene”, Specijalne bolnice za kardiovaskularnu kirurgiju i kardiologiju, Drpić je u proteklih pet godina sudjelovao u stvaranju vrhunskog lječilišta ustrojenog prema zapadnim kriterijima. Dok se hrvatsko zdravstvo gubi u skandalima i financijskim krizama, “Magdalena” godišnje ostvaruje prihod od 100 milijuna kuna i slovi kao najsigurnija bolnica u državi. Da zdravstveni projekti mogu biti profitabilni pokazuje još uvijek dobro čuvana informacija prema kojoj za nekoliko mjeseci Drpić i suradnici planiraju otvoriti sličan kardiološki centar u nekoj od tranzicijskih zemalja te tako proširiti svoju medicinsko-financijsku misiju. Osim toga, najkasnije do jeseni tvrtka “Genera”, čiji je Drpić suvlasnik, pod vodstvom profesora Slobodana Vukičevića počinje revolucionarni projekt genske izrade hrskavica, kosti i kože. Tako Hrvatska, nakon Izraela i Njemačke, postaje treća država u svijetu gdje će se genetski proizvoditi jednostavniji dijelovi ljudskog tijela.
Zanimljivo je da se Ivan Drpić nikada nije bavio medicinom. Nekadašnji omladinski aktivist, do početka 90-ih radio je u “Ini”, gdje je dogurao do položaja direktora “Ina inženjeringa” i potpredsjednika Poslovodnog odbora kompanije. Dolaskom Nikice Valentića, napustio je “Inu” i otvorio privatnu consulting tvrtku. Sve se češće susretao s kardiologom Mihajlom Šestom s kojim je počeo planirati otvaranje vrhunske medicinske ustanove kakva u Hrvatskoj nije postojala. Drpić jednostavno objašnjava što ih je motiviralo za ulazak u visokorizičan posao: “Obojica smo imali četrdeset godina i bili nezadovoljni tadašnjim poslovima. Znali smo da ćemo, ako ne učinimo nešto radikalno, raditi iste stvari do mirovine, a takva budućnost bila je najbolji motiv da krenemo u nepoznato.” Ivan Drpić i Mihajlo Šesto danas su vodeći ljudi u “Magdaleni”, i uz još četvoricu drugih dioničara njezini vlasnici.

Od konzultanta do direktora

U ‘Generi’ ćemo genskim inženjeringom proizvoditi tkiva, najprije hrskavicu, a kasnije kosti i kožu. Na kraju krećemo i u proizvodnju kardiomiocita koje će se moći ‘ugraditi’ u srce koje je doživjelo infarkt

NACIONAL: Kako je sve počelo?
U prvoj polovici devedesetih imao sam consulting tvrtku, ali sam o pokretanju novog posla često razgovarao sa svojim prijateljem kardiologom Mihajlom Šestom. On je jedno vrijeme radio u Heidelbergu, a po povratku u Hrvatsku žalio se kako je rad u državnoj upravi dosadan, posebno za njega koji je još u bivšoj državi uveo nekoliko potpuno novih medicinskih metoda. U to vrijeme obojica smo bili navršili četrdeset godina i nismo se namjeravali ostatak života ukalupiti unutar sustava i prihvatiti pravila koja nam on nameće. Najprije sam doktoru Šesti izradio neke “visibility” studije, zatim smo počeli razmišljati o otvaranju kardiološke ordinacije iz čega se javila ideja o poliklinici, a naposljetku i invanzivnoj kardiološkoj poliklinici. Shvatili smo da trebamo napraviti projekt bolnice, ali kako je još trajao rat, svi su nas smatrali ludima, što nam je, premda paradoksalno zvuči, pomoglo da ideja zaživi dosta brzo jer nas nitko nije pokušao spriječiti. Mislim da svaka dobra ideja mora graničiti s ludošću jer svaki dobar projekt mora ići bar malo preko mogućega. Uskoro sam od konzultanta postao partner i direktor “Magdalene”, iako mi nikada u životu nije palo na um da ću raditi u zdravstvu.
NACIONAL: Iako ste ekonomist, odlično baratate stručnom medicinskom terminologijom?
Ako želite uspjeti u nekoj struci, morate razumjeti sleng koji se u njoj koristi. Naravno da nisam ekspert za kardiologiju ili kardiokirurgiju, ali kada razgovaram s ljudima, moram znati sadržaj pojmova o kojima pričamo.

22 milijuna DEM za opremu

Ogromnu korupciju u zdravstvu može riješiti samo vlada ako ministru policije da nalog za rješenje problema: ako policija uhiti nekoliko liječnika koji uzimaju novac, ostali koji to rade smanjit će svoje zahtjeve prema pacijentima. No, najbolja prevencija su otvorene liste s imenima hitnih pacijenata i s imenima onih koji mogu čekati

NACIONAL: Potom ste nakon nekoliko godina planiranja 1996. osnovali bolnicu u Krapinskim toplicama?
Datumi su mi važna stvar u životu i dobro pamtim 12. veljače 1997., kada smo prikupili sav novac za “Magdalenu”, što je iznosilo 22 milijuna DEM. Oprema nas je stajala oko 12 milijuna, a još smo osam milijuna uložili u gradnju zgrade koja i dalje pripada državi jer i danas plaćamo najamninu Krapinsko-zagorskoj županiji. Za razliku od drugih projekata gdje ne morate imati sav novac na samom početku u bolnicama je financijska konstrukcija jako važna jer ako je želite otvoriti, već prvog dana morate imati sav novac, znati koji će ljudi za vas raditi i s kojom ćete opremom raspolagati. Već 18. kolovoza startali smo s kardiologijom jer smo morali početi zarađivati novac, a 12. siječnja 1998. u “Magdaleni” je počeo raditi i kirurški odjel. U samo jedanaest mjeseci stvoriti bolnicu fantastičan je rezultat, što su nam priznali i švicarski liječnici, koji su rekli da oni to ne bi uspjeli. Druga stvar na koju smo ponosni su poslovni rezultati jer smo prilikom planiranja namjerno povećali plan troškova, a umanjili očekivane prihode. Umjesto da kardiologija postigne pune kapacitete za jednu godinu, ona je to postigla za dva mjeseca, kardiokirurgija je popunila kapacitete kroz 11 mjeseci, premda smo zacrtali rok od dvije godine. To je izazvalo reakciju. Radili smo tako dobro da su se neki osjetili ugroženi pa nam je tadašnji ministar zdravstva Željko Reiner srezao ugovor sa Zavodom za zdravstveno osiguranje za 60 posto. Željelo nas se uništiti ne vodeći pritom računa što su pacijenti najveći gubitnici lošijeg ugovora s HZZO-om. Budući da bolnica prakticira gotovo isključivo visokodiferentnu medicinu, čak 65 posto troškova u “Magdaleni” čine potrošni medicinski materijal i lijekovi, dok se u drugim hrvatskim bolnicama za plaće troši 85-90 posto svih troškova.
NACIONAL: Odakle takav golemi raskorak u troškovima privatnog i državnog zdravstva u Hrvatskoj?
Moje analize ne moraju biti točne, ali one pokazuju da se u hrvatskom zdravstvu događaju čudne stvari. Ovdašnje zdravstvo ima na raspolaganju mnogo novca, oko 400 dolara po stanovniku, što je približno jednako kao i prije rata. Ali prije rata ste na recepte mogli dobivati vitamine i kreme za lice, a danas ne možete ni citostatike. Razlog je jednostavan: zato što sada novac trošimo sa sve manjom efikasnošću. Osim toga u Hrvatskoj su svi pretrpjeli neku štetu tijekom posljednjeg desetljeća, tvornice su se zatvarale, a ljudi otpuštali, samo su u zdravstvu zaposleni svi kao i 1990. Vodila se politika kako je važno ne otpustiti ni jednog liječnika ili medicinsku sestru, a kamoli zatvoriti neki nerentabilni odjel ili bolnicu. Zdravstvo je jedina državna institucija koja ne priznaje biološke procese, da i tvrtke imaju svoje rođenje, mladost, rođenje i smrt. U Kanadi su doslovce bagerima rušili nerentabilne bolnice, dok se u Hrvatskoj provodi reforma u kojoj se cjelokupno zdravstvo prilagođava najlošijim bolnicama. Jer ako nije bolje pacijentima, zdravstvenim opskrbnicima, ustanovama i ordinacijama, koja je svrha reforme koja se provodi posljednje dvije godine?

Vrhunska medicina nije skupa

Hrvatsko zdravstvo ima na raspolaganju mnogo novca, oko 400 dolara po stanovniku, približno kao i prije rata: ali tada ste na recepte mogli dobivati vitamine i kreme za lice, a danas ne možete ni citostatike. Razlog je jednostavan: bolnice trebaju prodavati svoje usluge, a ne krevete, kako se to radi

NACIONAL: Ne znači li to da bi prihvaćanje koncepta koji provodite u “Magdaleni” dovelo do amerikanizacije zdravstva pa bi pravo na kvalitetno liječenje imali bogati, a ostali bi skončali u kojekakvim medicinskim ubožnicama?
Upravo suprotno jer je zabluda da je vrhunska medicina skupa. Razvoj medicine isti je kao i razvoj informatičke industrije, gdje su čipovi sve moderniji, a istodobno i sve jeftiniji. Bolnice su isto što i tvornice, samo što imaju niže dimnjake, ali i one trebaju prodavati svoje usluge, a ne krevete, kako se to radi. U “Magdaleni” ne prodajemo krevete nego dijagnostiku, dilatacije i operacije.
Vrhunska medicina je skupa zato što napravite dvije ergometrije i tri ultrazvuka, da biste pacijenta doveli na koronografiju za koju treba platiti 750 eura. Sramotno je što u nekim hrvatskim bolnicama operacija žuči stoji 14.000 DEM, iako ne bi smjela biti skuplja od 4000 DEM. Druga je stvar u zatvorenim listama čekanja, što otvara velike mogućnosti manipulacije. Liste čekanja trebaju biti javne, otvorene i poštene. Osim toga postoji i matematički jasan pokazatelj zašto nisam pobornik elitističkog zdravstva. Svatko od nas godišnje dvije mjesečne plaće izdvaja za zdravstvo, čije nam usluge najčešće ne trebaju kada imamo 30 ili 40 godina, ali kada dođemo u šezdesete, sve češće postajemo pacijenti. Statistika pokazuje da u zadnje dvije godine života čovjek potroši 40 posto sredstava koja je ulagao u zdravstvenu zaštitu. A kod nas se događa da se u postojećem sustavu čovjeku koji je desetljećima odvajao dvije plaće svake godine, kada je star, kaže otprilike “oprostite, ali nemamo novca, dođite na liječenje za dvije godine”. To je kao da vam osiguratelj vašeg automobila kaže da će vam popravak automobila platiti za dvije godine jer će tada biti solventan.
NACIONAL: Koliki godišnji prihod ostvarujete u “Magdaleni”?
U protekloj godini imali smo 4000 hospitalizacija, 2000 ambulantnih pregleda, ugradili više od 150 elektrostimulatora, a preko našeg pozivnog centra za telemedicinu dali smo oko 2500 konzultantskih usluga. U invazivnom kardiološkom laboratoriju obavljeno je više od 2400 koronografija te 577 dilatacija.
Izvršeno je 499 kardiokirurških zahvata iako smo sposobni obaviti dvostruko više, ali kako HZZO plaća 60 posto naših usluga, a država je siromašna, logično je da radimo manje operacija. Na žalost, ne možemo raditi besplatno, premda smo u posljednje dvije godine obavili usluge vrijedne 3.200.000 kuna iznad ugovora koji imamo sa Zavodom za zdravstveno osiguranje. Pokažite mi tvrtku koja je u posljednje dvije godine donirala 800.000 DEM u humanitarne svrhe, kao što smo to mi uradili. Unatoč tome naš godišnji prihod iznosi oko 100 milijuna kuna, makar prema kapacitetima kojima raspolažemo možemo prihodovati i do 140 milijuna na godinu.
NACIONAL: Koliko u tržišnim uvjetima poput vaših stoji ugrađivanje srčane premosnice?
Otprilike 15.000 DEM, odnosno 7500 eura. Istovjetne operacije u Austriji ili Njemačkoj dvostruko su skuplje, a ako vas u Švicarskoj operira dr. Marko Turina, koji dolazi i k nama, onda to stoji 75.000 franaka. Stvar je u brandu, iako je riječ o sličnim uslugama, jedno je biti operiran u Zurichu, a drugo u Krapinskim toplicama.
NACIONAL: Je li hendikep stvaranje profitabilne bolnice u siromašnoj i maloj zemlji kao što je Hrvatska?
Naravno, zato ozbiljno razrađujemo planove da projekt “Magdalene” ponovimo u jednoj mnogoljudnijoj državi u tranziciji. Detalje ću vam moći kazati za dva mjeseca, no trebate znati da na Istoku postoje tržišta s nekoliko puta više stanovnika od Hrvatske, koja su ujedno slabo pokrivena ustanovama poput naše. Sada Hrvatska banka za obnovu i razvoj pokriva rizik takvog ulaganja i njoj ćemo zajedno s bankom kod koje ćemo uzeti kredit predložiti da nas pokrije, dakako pod komercijalnim uvjetima.
NACIONAL: Nakon promjene vlasti obnašali ste značajne funkcije i bili u poziciji sudjelovati u kreiranju zdravstvene politike. Zašto sada tvrdite da reforma nije uspjela?
Bio sam predsjednik Upravnog vijeća HZZO-a i savjetnik ministrice Ane Stavljenić-Rukavine, a funkcije sam prihvatio pod uvjetom da od Zavoda za zdravstveno osiguranje napravimo osiguravajuću kuću. Umjesto toga u zadnje dvije godine od HZZO-a smo stvorili nekakav detašman za platni promet Ministarstva zdravstva. To znači da je moj angažman bio neuspješan. Premda su me u početku svi podržavali i govorili da sam dobar i pametan, napravili su potpuno drukčije zakonske prijedloge, i nakon što sam se na stručnim skupovima pobunio protiv takve politike jednostavno su me prestali zvati na sastanke.
NACIONAL: U međuvremenu ste ostavili i položaj voditelja skupine koja se bavila financijskom politikom zdravstva u dokumentu “Hrvatska u 21. stoljeću”?
Tu sam se vrlo brzo razišao s koautorima jer se ne slažem s gosplanovskom koncepcijom razvoja zdravstva. Zvuči paradoksalno, ali je istina, da ste takvu koncepciju nakon 1965. zagovarali u Jugoslaviji, izbacili bi vas iz Partije pod optužbom da ste etatist. Dok god će HZZO biti parafiskalni državni fond kojim će upravljati Vlada, u Hrvatskoj neće biti konkurencije, a time ni uspješnog zdravstva. Ministarstvo zdravstva treba se baviti pitanjem zdrave nacije, a ne organizacijom bolnica, brojem kreveta i liječnika. Samo Hrvatska u Europi nije uvela cijenu po operativnom zahvatu, pa imamo regije u kojima se za zdravstvenu zaštitu 20.000 stanovnika izdvaja godišnje 10 milijuna eura. Samo Grad Zagreb u ovoj državi u zdravstvu ima višak prihoda nad rashodima. Sada svi hoće graditi bolnice, ali ne traže novac od mjesnih gospodarstvenika nego od države. Ministar zdravstva treba se ugledati na ministra malog poduzetništva Željka Peceka. Njegovo ministarstvo uzima kredit od Europske banke za obnovu i razvoj, dogovori uvjete za kreditiranje i zatim poduzetnike šalje bankarima, a ne ministru Peceku jer njegov posao ne treba biti arbitraža oko toga kome se dijeli novac.
NACIONAL: Znači li to da su sve brojniji skandali i smrti u hrvatskim bolnicama rezultat pogrešno postavljenog koncepta zdravstvene zaštite? Liječnici danas slove kao najkorumpiranija kasta u državi čiji se članovi međusobno štite bez obzira na povremeno katastrofalne propuste u liječenju pacijenata.
Činjenica je da treba razlikovati skandale prouzročene liječničkim pogreškama od situacija koje su postale skandali zbog napuhavanja u novinama. Znanje u medicini još je uvijek krhko i jednostavno još ne znamo puno stvari vezanih uz ljudsko tijelo. No opće siromaštvo i zatvorene liste stvorili su golemu korupciju koju može riješiti samo Vlada ako odluči dati nalog ministru policije da riješi problem. Vjerojatno će onda policija uhvatiti petoricu liječnika koji uzimaju novac od pacijenata, nakon čega će ostali koji to rade barem smanjiti svoje zahtjeve prema bolesnicima. S druge strane u zdravstvu radi 60.000 ljudi i nije čudno ako su neki među njima korumpirani.
NACIONAL: Na temelju čega mislite da u “Magdaleni” nema korupcije?
To nitko ne može tvrditi sa stopostotnom sigurnošću. Uostalom korupcija nije samo novac nego i različiti oblici beneficija. Na samu naznaku da je riječ o kriminalu interveniramo prilično grubo. Pritom moramo paziti da nikoga lažno ne teretimo jer je kazna za primanje mita pet godina, dakle morate biti sigurni da ste nekoga optužili s pravom. Ali kada bismo imali dokaze da je riječ o našem osoblju, išli bismo do kraja svim sredstvima. Najbolja prevencija su otvorene liste s imenima hitnih pacijenata, onih koji mogu čekati te privatnih pacijenata koji sami plaćaju operacije, umjesto da su u nekim bolnicama liste pacijenata ispisane u tekicama, a tekice pohranjene u ladicama.
NACIONAL: Jesu li istinite najave da za tri mjeseca počinje raditi novi laboratorij u kojem ćete genetskom terapijom proizvoditi hrskavice, kosti i kožu i onda je implantirati pacijentima?
Nakon svega što smo do sada napravili logičan je razvojni korak u smjeru genske dijagnostike jer će kroz desetak godina doći i do eksperimentalne genske terapije. U zgradi u kojoj je smještena “Magdalena” nalazi se i Specijalna bolnica za medicinsku rehabilitaciju u kojoj se godišnje liječi oko 2000 ortopedskih pacijenata, pa smo u “Generi” odlučili genskim inženjeringom proizvoditi tkiva, najprije hrskavicu, a poslije kosti i kožu. Biopsijom se od čovjeka uzmu stanice hrskavice koje se u laboratorijskim uvjetima razmnože u 40-50 milijuna stanica, koje se potom “ugrade” na ozlijeđeno mjesto. Nekoliko dana pacijent smije lagano opteretiti operiranu nogu; slijedi tromjesečna rehabilitacija nakon koje je koljeno zdravo kao što je bilo prije ozljede. U Hrvatskoj godišnje ima oko 2000 ozljeda koljena. “Genera” nije zdravstvena ustanova, nego biotehnološka tvrtka koja će se baviti genskom dijagnostikom, a potom slijedi početak proizvodnje hrskavice s čime krećemo najkasnije u rujnu ove godine. Kožu ćemo početi proizvoditi za 1,5 godina, a kosti možemo bez problema proizvoditi odmah. Na kraju krećemo u istraživanje kardiomiocita gdje ćemo biopsijom pokušati uzeti stanice iz srca, razmnožiti ih u laboratoriju i vratiti u srce koje je doživjelo infarkt kako bismo ojačali srčane stijenke. Riječ je o istraživanju kod kojeg ne možemo obećati ekspresne rezultate, ali u suradnji sa sveučilištima u Haifi i Dusseldorfu, koja se jedina u svijetu bave takvim istraživačkim projektima, vjerujem da ćemo na kraju uspjeti.
NACIONAL: Gdje ćete proizvoditi hrskavicu i kosti?
Za tako složene postupke morate imati vrhunske higijenske uvjete. U “Magdaleni” redovito uzimamo 16 prostornih metara zraka i u intenzivnoj njezi smo izmjerili šest spora po četvornom metru, dok je američki standard u operacijskim dvoranama devet spora. No u “Generinim” laboratorijima uvjeti moraju biti još kvalitetniji i de facto bez imalo spora jer u protivnom postoji opasnost da pacijentov imunološki sustav odbaci hrskavicu ili kosti koje ćemo mu ugraditi.
NACIONAL: Dosta čudno zvuči kada je neka znanstvena institucija iz Hrvatske među tri jedine u svijetu koje se bave pionirskom granom medicinskih istraživanja.
Pa i ne zvuči. U današnjem globaliziranom svijetu smiješno je promatrati dostignuća kao naša hrvatska i njihova strana. Ili imate superioran proizvod ili nemate, jer je imperativ vlastite proizvode prodati na puno širem tržištu od ovdašnjeg. Uostalom mi već imamo iskustvo kako je u nečemu biti među prvima u svijetu. “Magdalena” je poslije Genove bila drugi centar u Europi za call-telemedicinu. Kada imate vrhunske stručnjake kakvi su dr. Šesto i dvadesetak ovdašnjih liječnika ili Slobodan Vukičević bez kojeg “Genera” ne bi startala, i najhrabriji projekti su ostvarivi, a to što ste iz Hrvatske a ne SAD-a ne mora biti hendikep.
NACIONAL: S obzirom na to da ste duboko u problemu, dijelite li strahove javnosti da ovakva istraživanja mogu stvoriti super-čovjeka?
Ma, kaj god. Prije svega proteći će još najmanje 6-7 godina dok znanstvenici ne počnu proizvoditi složenije organe od kostiju, kože ili hrskavice. Ljude se i prije plašilo nekakvim nadčovjekom, sjetite se eksperimenata u kojima je uzeta sperma od vrhunskih nobelovaca, no djeca koja su se rađala bili su sasvim obični ljudi. Ali treba očekivati da će se sljedećih nekoliko desetljeća promijeniti današnji stavovi o tome što je moralno ili uobičajeno. Naši unuci o tome će misliti drukčije od nas, ali to ne mora biti ništa loše.

Bolnica sa strogim pravilima i standardnima

Za razliku od prakse u hrvatskim bolnicama, svi aparati u ‘Magdaleni’ koriste se isključivo do datuma kada im ističe rok trajanja, nakon čega se bacaju bez obzira jesu li još iskoristivi

Iako se radi o bolnici u koju dolaze i pacijenti s najtežim srčanim manama, stopa smrtnosti u “Magdaleni” iznosi samo 2,5 posto. Zaposleno je oko 180 liječnika i drugog medicinskog i pratećeg osoblja, a kako kaže ravnatelj Ivan Drpić, zbog strogih kriterija mogućnosti skandala po kojima se odlikuje domaće zdravstvo svedene su na najmanju moguću mjeru. Primjerice, svi aparati se koriste isključivo do datuma kada im ističe rok trajanja, nakon čega se bacaju bez obzira jesu li još iskoristivi, dok se odjeća na čišćenje šalje u Sloveniju i Austriju, odakle se svakog jutra u 5 sati dovozi natrag u Krapinske Toplice.
Sve to ima i svoju cijenu. Kada je riječ o osiguranicima HZZO-a, hitni slučajevi u “Magdaleni” se operiraju u roku od 48 sati, dok je lista čekanja za ostale u prosjeku 13 mjeseci. To se ne odnosi na privatne pacijente koji plaćaju liječnički tretman. Tako koronarografija košta 750 eura, dilatacija kardioloških krvnih žila 4500, operacije srca za odrasle 8000, a za djecu 6000 eura. Pacijenti koji žele da ih operira ugledni hrvatski kardiokirurg Marko Turina koji jednom mjesečno dolazi iz Zuricha u Zagorje to moraju platiti 15.000 eura.