Objavljeno u Nacionalu br. 328, 2002-02-26

Autor: Željka Godeč

Nataša Dorčić

Razotkrivanje kroz 20 pitanja

Velika obitelj Medvešek, koju čine Nataša, Sven, troje male djece i pas, zahvaljujući Natašinoj majci sprema se za preseljenje iz stana od 35 u novi od sto četvornih metara u Novom Zagrebu Velika obitelj Medvešek, koju čine Nataša, Sven, troje male djece i pas, zahvaljujući Natašinoj majci sprema se za preseljenje iz stana od 35 u novi od sto četvornih metara u Novom Zagrebu Velika obitelj Medvešek, koju čine Nataša, Sven, troje male djece i pas, zahvaljujući Natašinoj majci sprema se za preseljenje iz stana od 35 u novi od sto četvornih metara u Novom Zagrebu Velika obitelj Medvešek, koju čine Nataša, Sven, troje male djece i pas, zahvaljujući Natašinoj majci sprema se za preseljenje iz stana od 35 u novi od sto četvornih metara u Novom Zagrebu

Jeste li zadovoljni interpretacijom Vjere?
Teško mi je procjenjivati svoje uloge. Znam samo da je za Vjeru, ženu na rubu živčanog sloma, koja na kraju postaje i ubojica, koja je na sceni sat i pedeset minuta, presvlači se šest puta, bilo potrebno imati golemu energiju i koncentraciju i da to bez Ivice Boban i mojih kolega u predstavi, ne bih uspjela.
Do čijeg mišljenja vam je najviše stalo?
Najgore mi je glumiti pred Svenom. Uvijek mi pomažu njegovi savjeti u vezi s likom, kritike, razni detalji i nijanse koje samo on vidi.
Čitate li kritike?
Uopće ne kupujem i ne čitam novine zato što intenzivno živim svoj život, i nemam ni vremena niti snage razmišljati tko je loš, pametan, kriv… Zanima me moja sadašnjost, a ne politika, mediji i potrošačka civilizacija.
Koliko je točna tvrdnja da se ponude za snimanje smanjuju kad glumac osvoji Zlatnu arenu, a vi ste je dobili 1996. za ulogu Ane koju je silovao srpski terorist?
U mom slučaju je točna, ponuda od tada nije ni bilo. U našem malom krugu redatelja svatko misli da mora imati svoju glumicu za svoj film. Doduše, nisam vidjela ni jedan film zbog kojeg bi mi bilo krivo što me u njemu nije bilo.
Kad ste osvojili nagradu, razočarano ste izjavili da se nadate kako ćete jednom dobiti i za ulogu koju zaslužujete.
Lik silovane žene, nad kojom je počinjen najgori genocid, bila je teška rola, njezina sudbina bi publiku trebala “zakucati” za stolce. Nisam sigurna da sam imala dovoljno vremena za tako težak i zahtjevan posao.
Doživljavate li svoju prvu glavnu žensku ulogu, mladu podravsku djevojku strasno zaljubljenu u svog Romea, Svena Medvešeka, u TV seriji “Dirigenti i muzikaši” kao prst sudbine?
Pokazalo se da je sedam epizoda te serije bilo dovoljno za jedan mali zajednički život u kojemu je rođeno troje djece.
Sa suprugom ste na početku karijere imali “krizu suradnje” radeći u kazalištu Šnajderov tekst “Zmijin svlak”, nakon čega ste odlučili da godinu dana nećete raditi zajedno.
Ne trpi posao, nego ljubav, u kojoj se uvijek izmjenjuju periodi samoće i zajedništva. Biti toliko dugo i intenzivno zajedno, toliko kopati po nutrini, i privatno, i poslovno, neminovno dovodi do zapetljavanja, ne znaš više tko si, kakav si i tko je onaj drugi.
Generalno, volite li raditi sa suprugom?
Prednost je kad ti je partner netko tko te dobro poznaje, jer ti daje savjete u skladu s tvojim mogućnostima. Može ti biti i privlačan i odbojan, ali mu vjeruješ; i on tebi, a iskrenost i otvoreni razgovor vode u zanimljive nove, uvijek nove, odnose. Dugo nismo radili zajedno, voljela bih vidjeti gdje bi nas to sada dovelo.
Je li vam bilo naporno snimati “Mondo Bobo” i “Rusko meso” budući da ste bili u drugom stanju?
Trudnoće su mi bile lagane, pa su sva moja djeca bez ikakvih tegoba vrlo rano glumila već u trbuhu, bilo na sceni, bilo u filmu.
Tko su vam bili uzori u djetinjstvu?
Ingrid Bergman, radi svoje upečatljive samozatajnosti.
Tko je na vas najviše utjecao?
Zahvaljujući i svojim roditeljima, bratu, suprugu, djeci i psu, uspjela sam najviše naučiti od same sebe: shvatila sam da volim učiti, da volim sebe i da često ništa ne znam.
Završili ste tri razreda talijanske srednje škole, novinarsko usmjerenje. Jeste li se ikad kanili baviti novinarstvom?
Upisala sam novinarsko usmjerenje, jer je ono tada bilo najlakše, sviđalo mi se što su nam predavači bili pravi novinari, a ne profesori. Novinarstvo me privlačilo kao dinamičan posao, ali nisam pala u iskušenje da se njime ozbiljno bavim, jer mi se činilo da je okrutan i nerijetko bez skrupula. Radije volim biti prijatelj i zabavljati ljude, nego da me tretiraju kao – njuškalo.
Kako ste odlučili postati glumica?
Navodno sam još u vrtiću tvrdila da ću biti glumica. Gluma mi je omogućila da puno radim na sebi i saznajem tko sam, a pod izlikom da se “kao” bavim drugim ljudima.
Što ste spremili za prijemni ispit na Akademiji?
U svoje ruke me uzeo Livio Badurina, kod kojeg me najviše privlačilo što uopće nije obraćao pažnju na mene. Prijemni sam prošla kroz iglene uši, druge su bile bolje od mene. Profesori u neupadljivoj osobi, valjda, nisu mogli vidjeti neku tipsku glumicu. Spasila me je Ivica Boban koja mi je pomogla da uobličim zanimljiv scenski nastup Lize u “Braći Karamazovima”.
Što ste sve spremni učiniti za ulogu?
Nemam tabua i ograničenja. Napravila bih sve, ako mi je uloga interesantna. Eto, sad sam u “Zaštićenoj zoni” – muškarac. Volim redatelje s kojima mogu imati slobodu odlučivanja, i u važnim stvarima, i u nijansama…
Što ne podnosite u glumačkom svijetu?
Neki rade čudne poteze, ali smatram sve legitimnim dok ne ugrožavaju druge. Nastojim nikome ne suditi, ne opterećivati se prošlošću i čeznuti za boljom budućnošću, nego živjeti ovdje i sada.
Biste li pristali biti na mjestu Nine Violić u filmu “Sami”?
Ulogu bih prihvatila, ali ne i film “Sami”.
Imate li tremu, može li se uopće proizvesti nešto dobro bez treme?
Nemam klasičnu tremu koja bi me fizički ili psihički onesposobila, ali imam nestrpljivost i iščekivanje da pokažem svoj rad na ulozi.
Kakve kritike ne volite čuti?
Volim greške, ne bježim od njih, uvijek nešto naučim i drago mi je kad mi netko na njih ukaže.
Što je najljepše i najgore što vam mogu reći?
Ne volim čuti da sam lijepa na sceni, a volim čuti da su “moje rečenice” prepoznali iz svog života. Onda mi se čini da sam u tom, makar malom djeliću sekunde bila stvarna.
Doživljavate li starenje kao limit u glumačkoj profesiji?
Nema ništa ljepše od sazrijevanja i prolaznosti godina. Godine su mana onima koji na svijet gledaju materijalistički.
Koliko fizički izgled određuje uloge?
Mislim da bi uloge trebala određivati fizička spremnost a ne izgled.
Zašto Hrvati gaje prezir prema domaćoj kulturi?
Valja zato što gaje prezir i prema samima sebi. Onima koji se ne sviđaju sebi, teško se može svidjeti i kultura, koja je ogledalo društva. Al’ nam sport zato jako dobro ide.
Koristite li “glumačke” vještine u privatnom životu?
Sigurno da. Šarmiram sve. Svima je potrebna dobra volja i optimizam, kako bi rekla Vjera.
Što bi vas otjeralo iz ZKM i pretvorilo u slobodnjaka?
Momentalno ništa, jer je Sven slobodnjak, a plaća je važna s troje djece. Usto, ZKM je moj drugi dom, tamo vlada obiteljska atmosfera: živimo, radimo i volimo se.
Je li opravdano ime Hudi Bitek, za selo nadomak Brezovice, gdje imate brvnaru za odmor?
Hudi Bitek ima dva značenja: težak život i označava veliku bitku koja se vodila na tom tlu s Turcima. Nama je draža varijanta: težak život. To je jedna poduža njiva, s drvenom kućicom iz početka stoljeća, nekoliko voćaka, malo cvijeća, dvije kade i pumpom za vodu.
Kanite li tamo živjeti, nije vas strah izolacije?
Ta mi se ideja čini izazovnom, ali, iskreno, ne znam je li to moguće.
Kako ste reagirali kad je vaš suprug kupio vjetrenjaču?
Moj suprug je hrabar i zanesen čovjek. Takvi tipovi su često luđaci. Ja volim tog svog luđaka.
Znate li je pokrenuti?
Da sam vjetar, znala bih je pokrenuti. To je brodska vjetrenjača, koja nam uvijek da malo struje, taman koliko nama treba.
Koliko vas slobodnjački status supruga Svena čini egzistencijalno nesigurnima?
Nije moja plaća veća od njegove, jedino što sam ja manje doma.
Tko drži “tri ćoška” u vašem glumačkom braku?
Godinama sam ih držala ja, ali posljednje dvije godine Sven je i genijalna mama i genijalni tata. Naš brak funkcionira na stalnom učenju i mijenjanju naučenog.
Smeta li vas što i novinari brkaju vašeg supruga i njegovog brata Renea, također glumca?
Sad više ne brkaju samo Svena i Renea, nego i mene i Milenu, Reneovu suprugu. Jednom je negdje pisalo da sam ostala u drugom stanju s Reneom, pa su kumice na placu govorile njegovoj ženi: “Joj, tak’ nam je žal’ kaj je vas pustil’ s troje djece”.
Što kažu djeca kad vide mamu i tatu na ekranu ili sceni?
Trogodišnja Roza dugo nije htjela u kazalište, bojala se glumaca za koje je govorila da su “žive lutke”. Petogodišnji Toma je po prirodi ekshibicionist i sviđa mu se gluma. Jako im je čudno kad vide naše zajedničke fotografije u novinama, jer još nisu shvatili da se vrijeme i prostor mogu fotografirati.
Što smatrate da ste kao roditelj dužni naučiti svoju djecu?
Da ih grlim, ljubim i volim… Vjerujem da je onog trena kad je prerezana pupčana vrpca život postao njihov. Ne usuđujem se ni u šta dirati, život je božja, energetska stvar i ne mogu ih sačuvati od njega, mogu ga pokušati samo s njima podijeliti.
Zašto ste zadržali svoje prezime?
To je Sven zadržao moje prezime, ja se uopće nisam time opterećivala. Rekao mi je: ti si Nataša Dorčić, glupo je da na plakatima budu dva prezimena s crticom, a uvijek ćeš biti gospođa Medvešek.

Volim odjeću skupu ali neupadljivu, kao da je s Hrelića

Najizazovnija uloga:
Vjera, jer je komplicirana i stalno na rubu
Najdraža vlastita uloga:
Nataša, “Mrtva točka” redateljice Snježane Tribuson
Omiljeni domaći i strani filmovi:
“Kratki rezovi”, “Samo jednom se ljubi”
Redatelji s kojima bi voljela raditi:
Robert Altman
Redatelji s kojima ne bi radila:
nema takvih
Prijevozno sredstvo:
taxi
Knjiga kojoj se uvijek vraća:
Mali princ
Jelo:
nešto papasto, bilo slatko ili slano iz talijansko-francuske kuhinje
Odjeća, stil:
nešto skupo, ali neupadljivo, kao da je s Hrelića
Odmor:
šuma ljeti, more zimi

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika