Metode i upornost “headhunting” tvrtki, kao i troškovi koje su kompanije imale nadomještajući izgubljene zaposlenike, doveli su do pojave sasvim novog konzultantskog sektora, “antiheadhuntinga”. Tvrtke poput “David Charles Consultinga” bave se sprečavanjem upada lovaca na glave u korporativnu strukturu, iz koje se često kradu najsposobniji zaposlenici.
“Headhunteri” se u svojim nastojanjima služe metodom socijalnog inženjeringa. Tipičan primjer bio bi da “headhunterica” nazove marketinški odjel tvrtke i predstavi se kao nova djevojka nekog od mlađih djelatnika, koja mu priprema rođendansku zabavu iznenađenja, pa joj treba popis svih osoba koje rade u odjelu. Prema istraživanjima, u devet od deset slučajeva tajnica nakon takvog poziva šalje telefaksom “headhunterima” kompletan popis imena i pozicija zaposlenika zajedno s njihovim izravnim telefonskim brojevima. Lovci na glave zatim mogu upotrijebiti podatke kako bi izravno pristupili zaposlenicima i ponudili im prelazak u druge tvrtke. Ako ne upali metoda s rođendanskom zabavom, “headhunteri” će se već nekako probiti do zaposlenika predstavljajući se kao bolesna braća, daleki rođaci ili na bilo koji drugi način.
Posebno velika potražnja vlada za osobama rođenima 70-ih i 80-ih, koje najčešće imaju velike beneficije na radnim mjestima, a imaju deficitarna znanja vezana uz kompjutore. Takvi će se ljudi najčešće naći na meti “headhuntera”, a istraživanja su pokazala da zamjena jedne takve osobe u Velikoj Britaniji kompaniju stoji minimalno 50 tisuća eura.
“Antiheadhunteri” iz “David Charles Consultinga” stoga obučavaju osoblje poput tajnica, osoblja s recepcije i iz telefonske centrale. Oni najčešće nisu svjesni opasnosti “headhuntinga”, a nakon obuke uspješno zatvaraju kanale lovcima na glave.
Među klijente Davida Charlesa spadaju Deutsche Bank, BASF, “Porsche”, “Vivendi”, “Lucent”, “One2One” i mnogi drugi svjetski klijenti. Njemački je “Oracle” nakon uvođenja usluga “David Charles Consultinga” objavio da je smanjio broj ljudi otetih iz drugih kompanija za 90 posto.