IlustracijaBritanski književnik i aktivist George Monbiot u tekstu za Guardian razlaže tezu da „kolonijalizam nikada nije završio, već se nastavlja drugim sredstvima". Povod članku je nedavna presuda suda u Haagu koji je bivšeg liberijskog diktatora Charlesa Taylora proglasio krivim za ratne zločine u Sierra Leoneu.Iako se toj presudi nema što prigovoriti, Monbiot podsjeća da George Bush, Tony Blair ni itko od njihovih saveznika nisu još završili na sudu zbog jednako kriminalnog rata u Iraku, sukladnog s definicijom „zločina agresije" koji je tribunal u Nürnbergu proglasio „vrhunskim međunarodnim zločinom".

Iako je britanski ministar vanjskih poslova William Hague proglasio Taylorovu presudu dokazom da će počinitelji „najozbiljnijih zločina" uvijek za njih morati odgovarati, Monbiot upozorava da Međunarodni kazneni sud u Haagu još nije dobio ovlasti nad zločinom agresije zbog odugovlačenja najmoćnijih država, kao što SAD, Velika Britanija i druge zapadne zemlje nisu taj zločin uklopile ni u vlastito zakonodavstvo. „Međunarodno pravo ostaje imperijalni projekt u kojem samo zločini koje počine države-vazali bivaju kažnjeni."

Produljena ruka zapadnih financijskih tržišta

Međunarodni monetarni fond također je pod kontrolom SAD-a „i bivših kolonijalnih sila". Za donošenje svih odluka potrebna je 85%-tna većina, a SAD ima najveći glasački udio od 16.7% i pravo veta na sve eventualne izmjene. Velika Britanija i Francuska zajedno imaju više prava glasa od 49 afričkih zemalja članica. Direktorica MMF-a je Europljanka, a njezin zamjenik Amerikanac - sve u skladu s „imperijalnom tradicijom".

Kao produljena ruka „zapadnih financijskih tržišta", MMF je prošle godine objavio publikaciju u kojoj inzistira na „financijskom produbljivanju" rastućih svjetskih ekonomija, tobože radi izbjegavanja krize. No, projekt Bretton Woods zadužen za motrenje rada Svjetske banke i MMF-a ističe kako se zemlje u razvoju s „velikom realnom ekonomijom i malim financijskim sektorom" najlakše nose s krizom, dok su njezin glavni uzročnik upravo „napredne ekonomije s velikim financijskim sektorom".

Izvanredna izručenja

Uz MMF i Svjetsku banku, jedno od novih sredstava očuvanja imperijalne moći bivših kolonijalnih sila nad ostatkom svijeta je i program „izvanrednih izručenja". 2004. godine Tony Blair pokušao se dodvoriti Moameru Gadafiju i ishoditi sklapanje unosnih ugovora za britanske naftne kompanije. Britanska obavještajna služba otela je Abdela Hakima Belhaja, pripadnika militantne islamske skupine posvećene borbi protiv Gadafija, i njegovu trudnu suprugu. Oboje su isporučeni u Libiju kao dar britanskih vlasti tamošnjem diktatoru. Tadašnji britanski ministar vanjskih poslova Jack Straw izjavio je 2005. godine pred parlamentom da Velika Britanija nipošto nije upletena u nikakva izručenja.

Upravljanje kolonijama

Prepiska između britanskog ministra kulture Jeremyja Hunta i Jamesa Murdocha, sina američkog medijskog mogula Ruperta,razotkriva pak britansku vladu kao agenta Murdochova korporativnog imperija. Djelujući u interesu News Corporationa umjesto u interesu javnosti, ministri „upravljaju Britanijom kao što su njihovi preci upravljali kolonijama". Bitka za naftu na Bliskom istoku, „kolonijalni rat" u Afganistanu, uloga globalnih policajaca koju si velesile samovoljno dodjeljuju, jednostranost međunarodnog zakona - sve su to, prema Monbiotu, pokazatelji da „imperijalizam nikada nije dokrajčen, već je samo mutirao u nove oblike" i tako preobražen zadire u svaki kutak svijeta, pretvarajući cijelo čovječanstvo u svoje podanike.