Nisam ničiji lobist

Vanja Sutlić, Zagreb

U tekstu “Veliki poraz Mirka Galića” vaša novinarka Jasna Babić beskrupulozno me je oklevetala iznijevši neistinu o mom djelovanju.
Vanja Sutlić nije ničiji eksponent i sve što je u životu dosad činio učinio je to sam, prema vlastitoj savjesti, pameti ili gluposti. Vanja Sutlić nije nikad, izravno ili preko posrednika, lobirao za bilo koga, pa ni prilikom izbora direktora HRT-a i glavnih urednika HR-a i HTV-a.
Jednu od osoba za koje sam navodno – kako podvaljuje Jasna Babić – lobirao, jedva i poznajem. Za neke me pak vežu tužne uspomene jer sam zbog njihovih manipulacija potkraj 1993. otišao s HRT-a. U HRT sam se vratio lani 1. travnja. Ako to nekom smeta, to ipak ne opravdava nečasnu rabotu vaše novinarke. Stoga ću ovaj “slučaj” predati i Sudu časti Hrvatskog novinarskog društva i redovitom sudskom postupku.

U napisu “Nakon Branka i sin Ivanda snima film” autor je iznio niz netočnosti, pa i takve koje štete ugledu Akademije dramske umjetnosti.

Nenad Puhovski, Zagreb

1. Premda ADU postoji više od 50 godina, njen filmski odjel osnovan je prije nešto više od 30.
2. U tom razdoblju studenti ADU su snimili nekoliko stotina filmova.
3. Filmovi studenata ADU dobili su najviša priznanja na domaćim (Grand prix na Danima hrvatskog filma) i stranim (studentski festivali u Munchenu i Tel Avivu) festivalima te bili prikazani na televiziji.
4. Čudan je stoga navod iz napisa da je film “Ništa od sataraša” studenta Nikole Ivande “prvi film u vlastitoj produkciji (ADU)”.
5. Navedeni film je, a na to smo na ADU vrlo ponosni, prvi igrani film na 35-milimetarskoj vrpci te uz animirani film “Edward Maybridge & Co.” pokojnog G. Lederera i M. Koniča prvi 35-milimetarski film uopće snimljen na ADU.
6. Film “Ništa od sataraša” je kratkometražni, a ne dugometražni film. I nije riječ o diplomskom nego o igranom filmu 4. godine.

Vratio sam dio akontacije

Ognjen Naglić, Zagreb

Želim da objavite ispravak članka Jasne Babić “Lobiji koji stvarno vladaju televizijom” iz Nacionalu od 22. siječnja 2002.
1. Nikad nisam primio ni jednu dnevnicu NK Dinamo (Croatia ili HAŠK Građanski).
2. Putni nalog za praćenje Svjetskog nogometnog prvenstva obračunao sam 20. srpnja 1998., deset dana nakon povratka iz Francuske.
3. Nikad nisam podignuo putni nalog za Jasnu, jer je utrka zbog nedostatka snijega prebačena u Sestriere. Bio sam u Sestriereu, izvještavao, prenosio utrku i u Zagreb čak vozio majku Janice Kostelić. Vratio sam 646.800 lira razlike akontacije i putnih troškova.

Nagradu ‘Petar Brečić’ ne dodjeljuje HRT

Sibila Petlevski, Zagreb

Indignirana stavljanjem mojega imena u amoralni kontekst, upozoravam da su neistinite sve insinuacije koje u vezi sa mnom spominje Jasna Babić u vašemu listu 29. siječnja u tekstu “Veliki poraz Mirka Galića”. Nagrada “Petar Brečić” nije “ekskluzivna nagrada HRT-a” koju “televizijske vlasti” dijele kao mito članovima Programskog vijeća nego ugledna teatrološka nagrada koju dodjeljuje stručni žiri, jedina hrvatska nagrada za doprinos teorijskoj dramaturgiji. Dodijeljena mi je za dvije znanstvene knjige objavljene prošle i pretprošle godine. Kad se već spominju nagrade, svi su mediji izvijestili i o najuglednijem hrvatskom priznanju za kulturu, nagradi “Vladimir Nazor”, koju sam 1993. dobila za knjigu pjesama. Tada nisam bila u Vijeću HRT-a. Nisam u njemu bila ni 1994., kad sam se, vrativši se s Kongresa PEN-a u Pragu, obratila hrvatskoj javnosti izjavom u večernjem izboru vijesti dana. Iste godine protrčalo mi je lice i CNN-om. Nisam bila u Vijeću HRT-a niti kad sam u proteklih desetak godina davala izjave i intervjue za Radioteleviziju Slovenija, tv postaju Kopar, BBC, radijske postaje Grčke i Češke, Slovačku televiziju, Makedonski radio i televiziju, pred njemačkim, nizozemskim i katalonskim medijima, dok je u Grčkoj 1999. sniman i dokumentarac o mom radu.
Hrvatski mediji već godinama izvještavaju i o djelatnosti Hrvatskoga centra PEN-a, nevladine udruge kojoj sam trenutačno na čelu, dijelom i zbog neugodnih istina koje iznose na vidjelo rezolucije, izjave i zaključci te međunarodne udruge. Čelni ljudi PEN-a ne moraju, niti su morali biti članovi Vijeća HRT-a da bi ih “televizijske vlasti” pitale za izjavu.

U Vijeću HRT-a zastupam potrošače

Jadranka Kolarević, Zagreb

U tekstu “Slom korupcijske politike na HRT-u” Jasne Babić od 29.siječnja 2002. iznesen je niz neistina. Netočno je da sam u Vijeće HRT-a ušla iz anonimnosti, a na televiziju dospjela zahvaljujući članstvu u Vijeću. Članicom Vijeća postala sam nakon godinu dana javnog rada i česte nazočnosti u svim medijima, tiskanim i elektronskim, pa tako i na HRT-u. Možda mi se upravo to što mi je i Nacional, prije nego što sam postala članicom Vijeća HRT-a, pomogao da se svojedobno “izvučem iz anonimnosti”, danas uzima za grijeh? Ili je to za Jasnu Babić nebitno?
Drago mi je što sam postala “junakinja potrošačke javnosti” jer to znači da sam uspjela ispuniti svoju zakonsku obvezu zastupajući onaj dio civilnog društva koji me je i kandidirao u Vijeće HRT-a. Velika je razlika u pristupu problemima potrošača kad sam ja “junakinja” “Svakodnevnice” ili kad su to inspektori iz Državnog inspektorata i “Ine”, za koje u benzinu uopće nema vode. A nama se građani prečesto žale na tu očitu činjenicu da bismo je prešutjeli.
Kad bi svi članovi Vijeća upozoravali na probleme onih dijelova društva koje prezentiraju u Vijeću, cijela bi javnost od nas imala koristi. Neoprostivo je što Ante Čović na HTV-u ne govori o problemima Sveučilišta, koje bi po zakonu trebao predstavljati, nego progoni vještice na HRT-u, diskreditira direktora HRT-a i kolege iz Vijeća koji se suprotstavljaju njegovim inkvizicijskim metodama.

Honorar na HRT-u kasnio mi je 6 mjeseci

Marko Torjanac, Zagreb

U članku “Veliki poraz Mirka Galića” optužujete mog oca za primanje mita od HRT-a u obliku nagrada kojima je, kako navodi vaša novinarka, kupljen njegov glas u Vijeću HRT-a. To je notorna laž. Objavili ste i moje honorare na HRT-u u proteklih godinu dana, također kao dio tog mita. Na HRT-u surađujem od 1990., od završetka studija, s redakcijom crtanih filmova, dramskim programom i drugima. Moji su honorari doista prividno nešto veći jer kao samostalni umjetnik plaćam PDV i honorare primam u bruto iznosu. Surađujem već dugi niz godina, što znači da nisam dobio nikakve dodatne poslove u proteklih godinu dana. Moji honorari nisu porasli, variraju ovisno o tome koliko radim. Cifra koju navodite obuhvaća razdoblje dulje od godinu dana, jer je HRT proteklih mjeseci svim vanjskim suradnicima nadoknadio šestomjesečno kašnjenje isplata. A Dubravko Torjanac nije moj stric, kako navodite, nego moj polubrat. Što se mog oca i brata tiče, oboje su priznati umjetnici i kao visokomoralne osobe poznati svima osim vašoj novinarki koja se usuđuje proizvoljno pisati o događajima i ljudima bez dovoljno informacija o njima. Nepošteno je takve neprovjerene informacije garnirati iznosima zarada, no mogli ste mi se obratiti i doznati koliko zarađujem i na HRT-u i kod drugih poslodavaca. O ostalom ćemo razgovarati na sudu gdje ću potraživati veliku odštetu za koju se nadam da će vam biti upozorenje da odgovorno obavljate svoj posao