Je li vam bilo neugodno s Leonom Lučevim snimati scenu vođenja ljubavi koja traje šest minuta?
Ne bih uopće prihvatila ulogu da sam imala partnera s kojim bi mi bilo neugodno. Meni je ta scena bila kao i bilo koja druga: lijepa, nježna i uvjerljiva, nema me čega biti sram. Ne uzrujavam se zbog toga što se digla prašina zbog mojih sisa, a nikoga nije smetalo što se Leon u novinama pojavio kompletno gol. To je naš mentalitet: super je kad je frajer gol, ali sise su sise.
Kako vam te erotske scene izgledaju na platnu?
Nisam pogledala film na platnu.
Što mislite o glumicama koje se na vašem mjestu ne bi skinule?
To je retardirana podjela na glumice koje se skidaju i one koje to ne rade. Ideja da ulogu procjenjuješ po tome trebaš li se skinuti ili ostati odjeven, kosi se s glumačkom prirodom. Pa nismo manekenke da biramo uloge zato što nam se sviđa skidanje. To je isto kao da biraš make-up a ne prirodu osobe koju igraš. Biraš karakter.
Wyona Ryder u Drakuli nije htjela pokazati sise. A to je bila tri puta veća šaka nego da ih je pokazala. U scenama u kojima su sve žene oko nje poluodjevene, gledatelj prestane pratiti priču i počinje razmišljati o njezinom ugovoru u kojemu stoji zabrana skidanja.
Kakve ste dojmove stekli na premijeri filma “Sami”?
Filmske premijere su stravične: sjedneš, lijepo se obučeš i gledaš nešto što si radio prije godinu i pol i o tome više nemaš ništa za reći. Danas bih neke stvari mijenjala, nešto mi se čini suvišno, nešto nerazumljivo, ali sve u svemu – više sam zadovoljna, nego što nisam.
Kako je reagirala vaša bliža okolina, muž i majka?
Oni ne misle bitno drugačije od mene. Uglavnom padaju fore na moj račun.
Tko su konzervativci među glumcima?
Konzervativaca ima i u suvremenom teatru koliko i u HNK. Možda me čak više iznenađuju i smetaju oni koji se bave suvremenim kazalištem.
Izjavili ste da ne biste imali ništa protiv ni da vaš muž Tvrtko Jurić glumi u vrućim scenama. Što bi vam smetalo?
Dotuklo bi me da ga gledam u seriji “Naši i vaši”.
Zašto ste izabrali Vojnovića za prijemni ispit na Akademiji? Biste li se danas prihvatili takve uloge?
Pokojni tata mi je savjetovao da na prijemnom budem ozbiljna, da ponudim klasiku koju profesori vole. Onaj tko bi mi danas dao Vojnovića bio bi ili totalno lud ili jako zaljubljen u mene.
Po čemu pamtite prvu godinu studija u Zagrebu?
Prvu godinu provela sam u užasnoj depresiji, žalila sam što nisam otišla na školu Mime u Amsterdamu gdje sam se isto bila upisala. U Rijeci sam živjela pod staklenim zvonom, kao obijesna klinka, zadojena punkom, žicajući po cesti i odlazeći na koncerte… Šokirao me dolazak u Zagreb. Činilo mi se da sam došla u konzervativnu sredinu, ali to me je potaklo da puno radim i posvetim se glumi.
Zašto vam je tako dugo trebalo da diplomirate?
Na Akademiji postoji pravilo da prvo vrijeme ne smiješ raditi dok studiraš. Nisam se baš držala tog pravila, pa mi je to zakompliciralo život. Sad sam napokon u svojoj diplomskoj predstavi “Rad Borosane na sebi” uspjela spojiti svoju dugogodišnju fascinaciju drevnom Borosanom i dotaknuti probleme postojanja ljudi na sceni.
Kakve probleme imate na sceni?
Bojim se patetike i bezrazložnih emocija. Ako emocije nisu kontrolirane i autentične – onda su dosadne i općenite.
Otkud Vam hrabrosti da sa 26 godina odbijete Nagradu hrvatskog glumišta za ulogu Kraljice u “Tri mušketira”?
Nisam odbila, samo sam rekla ”Živio 101”. Bilo mi je besmisleno dobiti nagradu za alternaciju, a istodobno sam imala mnogo drugih uloga koje uopće nisu bile ni nominirane. Sad mi je jasno da predstave koje se meni sviđaju, koje pomiču granice, nemaju nikakve šanse dobiti takvu nagradu. I sad mi je pomalo smiješan i pubertetski moj tadašnji ispad.
Kako ste se pripremali za ulogu Jadranke, zločeste Hercegovke u filmu “Blagajnica hoće ići na more” za koju ste dobili Zlatnu arenu?
Po preporuci svog prijatelja Zuka otišla sam u Hercegovinu. U Ljubuškom su me dobro nahranili i napili i upoznali s Ivom Barišić, koju sam snimila na diktafon. Ona me je učila akcentu.
Glumili ste narkomanku, lezbijku, kleptomanku… što je privlačno u društvenim marginalcima?
Zabavnije mi je pripremati likove koji imaju neku devijaciju, psihopatološki užas u glavi… ali uvijek me privlače pozitivne strane takvih osoba, ne vidim ih totalno zločestima. Nitko nije apsolutno negativna osoba, mene zanimaju razlozi zbog kojih su postali takvi.
Kakvu ulogu ne biste prihvatili?
Vjeran Zuppa mi je davno rekao da već godinama igram slalom s odmakom. Nekad sam samo znala što neću, a tek s Borosanom sam se ustvari počela pitati što imam za reći bez odmaka od same sebe i okoline u kojoj živim.
Recimo, biste li glumili u “Četveroredu”?
Hvala bogu, za “Četverored” me nitko nije ni zvao.
Sviđate li se sebi na platnu?
Ne! Nikad se nisam sviđala sama sebi. Samo u jednom jedinom kadru “Puške za uspavljivanje”: ispod mosta s Reneom Medvešekom. Zato mi se sviđa kazalište: ne vidiš kako izgleda uloga koju igraš.
Kako ocjenjujete uspjeh Gorana Višnjića s kojim ste glumili na prvoj godini studija u “Ukroćenoj goropadnici”?
Nitko ne može poreći da je impresioniran cifrom od 20 milijuna dolara. Goran se jako naorao i nakopao da to postigne. Griješe oni koji misle da je Višnjić samo lijepi dečko u Hollywoodu.
Kako je u glumačkom braku?
Veselo. Stalno nešto glumimo u kući: Tvrtko je najčešće Bruce Lee i Elvis Presley, a ja maloumno dijete.
Svađate li se tko je uspješniji?
Bilo bi genijalno svađati se tko je uspješniji – i to u Hrvatskoj.
Kako su podijeljene dužnosti u vašoj zajednici?
Otprilike svi sve: ja s bušilicom i kuhačom, ali ne plaćam račune, a Tvrtko ima zabranu na pranje rublja nakon što ga je više puta ofarbao.
Planirate li proširiti obitelj?
To se ne planira. Da sam planirala, već bih bila majka.
Kako ljudi doživljavaju glumce?
Kao što je donedavno bilo moderno naglasiti “ja ne nosim bijele čarape”, danas je in tvrditi: “ja ne gledam hrvatski film” i “glumci ne znaju pričati na filmu”.
Kakve kritike ne volite čuti?
Pucala bih kad mi kažu: dobro izgledaš na sceni. Ili: odigrali ste dojmljivu rolu.
Tvrde da ste konfliktna osoba.
Ni s kim se u životu nisam posvađala. Čak mislim da mi to fali. Sve okrećem na šalu i humor, a tek poslije shvatim da nisam uopće reagirala inteligentno, da sam jednostavno trebala poludjeti.
Da li ste se kao podstanarka prijavili za Čačićeve stanove?
Tvrtko i ja ćemo sami riješiti stambeno pitanje, samo što smo malo lijeni. Ja sam u dvadesetom podstanarskom stanu, “tuče” me samo Pjer Meničanin koji drži rekord među glumcima: nakon trideset podstanarskih adresa uselio je u svoj stan. Moj prijatelj Dejo Vidić, autoprijevoznik, rekao je da će, kad kupimo stan, okrenuti janjca iz zahvalnosti što više neće morati tegliti mašinu za pranje rublja.

Najdraže jelo: škarpina, riba s karakterom, zločesta, ubojita, otrovna, crvena
Piće: Bolje zvuči rakija ili štok, pretenciozno je priznati, ali što mogu – kad uglavnom pijem vino
Prijevozno sredstvo: Avione obožavam. Uvijek imam putnu groznicu i ne mogu se pomiriti s time da karte jednako koštaju kad je vedro i oblačno. Za vrijeme rata vozili smo se vojnim avionom na predstavu u Dubrovnik i igrali pantomime, jer od brujanja uopće nismo mogli pričati.
Najbolji filmovi: Altmanovi “Kratki rezovi”, Verner Herzog “Strozek”
Glumci: Jennifer Jason Lee, Mare Cohn, Klaus Kinski
Najseksi film: Prije snimanja “Sami” gledala sam “Poštar uvijek zvoni dva puta” uvjerena da su glumci čitavo vrijeme bili kompletno goli, a zapravo se samo malo vide grudi Jessice Lang. Poanta je u dobroj režiji, a ne golotinji. Filmove koje obožavam nisu igrali na kartu seksa, ali sviđaju mi se tužne, mračne i mučne scene seksa, kao u “Naked” Mikea Leigha
Stil: Prijateljice umjesto da starim komadima odjeće obrišu pod, doniraju je meni…
Uloga koju ne bi ponovila: Uvijek se moram zaljubiti u ulogu da bih je voljela i uživala u njoj. U Anku iz “Kraljeva” nisam se uspjela zaljubiti. Krleža je tu ženu napisao tako plošno, banalno i jednostavno da me je nervirala
Omiljeno mjesto izlaska: KSET i Sedmica, gdje pijem pivo.