Objavljeno u Nacionalu br. 324, 2002-01-29

Autor: Čitatelji

Pisma

Pisma i prosvjedi

Zinka Bardić dovela me u zabludu

Na nepotpisanu informaciju, objavljenu u Nacionalu 323 od 22. siječnja 2002., pod naslovom: “Braneći Subotića i Đukanovića, Slobodan Budak lagao je napadajući pisanje Nacionala”, podnosim ovaj ispravak.
Potpuno je neistinita tvrdnja iz tog članka da sam lagao u svom osvrtu na informaciju objavljenu u vašem tjedniku 15. siječnja da je “ovih dana hrvatski MUP dobio službenu obavijest od policije jedne zapadne zemlje da su njihove službe doznale kako se sprema likvidacija Ive Pukanića, većinskog vlasnika Nacionala” i da iza tog (pripremanog) ubojstva stoji, među ostalima, Stanko Subotić.
Naime, pročitavši vaš članak (objavljen u broju od 15. siječnja), istog sam dana – u svojstvu punomoćnika Stanka Subotića – telefonom upitao Zinku Bardić, glasnogovornicu hrvatskog MUP-a, o istinitosti te vaše tvrdnje. Odgovorila mi je da od stranih policija MUP nije primio nikakve informacije o pripremanju ubojstva g. Pukanića te nema takvih saznanja.
Ja sam sutradan (16. siječnja) u ime g. Subotića javnim glasilima dostavio priopćenje, citirajući što mi je rekla glasnogovornica MUP-a.
Gđa Bardić mi je pak 21. siječnja (pet dana nakon razgovora sa mnom) dostavila pismo kojim mi se ispričava što me je svojom izjavom od 15. siječnja “možda dovela u zabludu”, jer da je naknadnom provjerom ustanovila da PU zagrebačka od 11. siječnja “provodi kriminalističku obradu vezanu za prijetnje gospodinu Ivi Pukaniću”.
Presliku (faksimil) pisma gđe Bardić upućenog meni objavili ste u svom članku. Sadržaj toga pisma nepobitan je dokaz da nisam ništa slagao citirajući glasnogovornicu MUP-a!

U Luci Rijeka neće biti otkaza

Sonja Tešić, Luka Rijeka

Tekst “Mađarsko tranzicijsko čudo” donosi informaciju da 51 posto Luke Rijeka ide u koncesiju mađarskoj tvrtki, što nije istina. Riječ je o projektu gradnje novog skladišta za soju kao jednog od budućih operativnih dijelova Luke Rijeka. Tim projektom mađarskog partnera ne zadire se u već postojeća koncesijska prava Luke Rijeka d.d. Ističemo još jednom da je mješovita mađarsko-hrvatska tvrtka “Ganz luka Rijeka d.o.o.” osnovana od Luke Rijeka d.d. i Ganz-Port d.d. iz Mađarske 1999 radi povećanja prometa mađarskih roba preko riječke luke i ulaganja u nove kapacitete Luke Rijeka, među kojima je i spomenuto skladište za soju.
U zadnje dvije godine promet riječke luke je u stalnom porastu: 1999. je bio 2,5 milijuna tona, a 2001. godine 2,91 milijuna tona. U spomenute dvije godine anuliran je zaostatak u isplati plaća pa se danas plaće u Luci isplaćuju redovito. Osim toga, nema ni govora o otpuštanju radnika, dapače, u kolovozu 2001. u Luci Rijeka d.d. zaposleno je 16 pripravnika visoke i više stručne spreme, što dovoljno govori o kadrovskoj politici.

Nitko me nije ništa pitao

Mijo Bezer, pomoćnik ministra pomorstva, prometa i veza, Zagreb

Gdje su vam, gospodo profesionalni novinari, argumenti i dokazi da javnosti servirate optužbe koje su iznesene u tekstu “Kukavička odluka Račana o povlačenju Pravilnika o nafti”, u dijelu naslovljenom “Mijo Bezer i njegov sin”, u Nacionalu7 od 22. siječnja 2002.? Ili istinito informiranje i nije bio cilj teksta pod koji se, iako se u njemu usuđuje blatiti imena drugih, autor nije ni potpisao? Vaša novinarska sloboda daje vam slobodu donositi vrijednosne sudove, čak i one koji su utemeljeni na spletkama, neistinama i poluistinama za koje lobirate cijelom svojom uređivačkom politikom. Gdje vam je osjećaj odgovornosti za javnu riječ? Vaši su argumenti tipa “pojedini ministri u Vladi (...) tvrde da je Bezer (...)” ili “bilo bi dobro kad bi pomoćnik ministra Mijo Bezer javno rekao zašto se on rukama i nogama borio protiv novih pravilnika”. To nisu argumenti, to su insinuacije u vašem sitnom interesu.
Izvolite, gospodo, zatražiti izjave i činjenice od onih čije profesionalne, stručne i ljudske osobine dovodite u pitanje. Izjavu od mene niste zatražili. Na raspolaganju su vam i druga sredstva civiliziranog novinarstva – istraživanje, prikupljanje podataka, argumentiranje preslikama dokumenata, izjave s imenom i prezimenom. Ali to očito nije vaš način rada.
U demokratskim i pravnim državama sloboda tiska nije samo sloboda objavljivanja nego i odgovornost radi zaštite prava i ugleda građana. Ugled i čast građana štite se zakonima, a povreda tih osobnih dobara smatra se i kažnjivim i građanskopravnim deliktom. Stoga ću pokrenuti i privatnu tužbu zbog kažnjivog djela klevete protiv nakladnika i glavne urednice radi naknade štete, a odštetu ću darovati u dobrotvorne svrhe – možda u instituciju koja će skrbiti jednog dana o propalim “veličinama” kao što su nepotpisani junaci spornog teksta.
Budite i dalje dosljedni senzacionalizmu i poticanju incidentne klime oko svake teme koje se prihvatite, pa objavite i ovo reagiranje na istom mjestu i s istom pažnjom kao što ste objavili dio teksta u kojem me “spominjete”. Valjda ste dosad naučili barem jedno od osnovnih pravila novinarstva – da i drugu stranu treba pitati ili barem objaviti odgovor oklevetanih.

Ne zagovaram povezivanje kršćana i desničara

Tomislav Vuković, Glas Koncila

Budući da ste me spomenuli u napisu “Križarski rat Glasa Koncila” u broju od 15. siječnja, zamolio bih vas da objavite moj kratki osvrt.
Teško je doista voditi polemiku s Robertom Bajrušijem, novinarom koji u gotovo svakom napisu koristi sintagme “neimenovani nam je sugovornik rekao”, “doznali smo iz povjerljivih izvora”, “iz izvora bliskih tom krugu doznajemo”, “u kuloarima se priča” i slično, što dovoljno govori o njegovoj osobnoj i profesionalnoj etičnosti. Dosljedan u takvoj vrsti novinarstva, u napisu “Križarski rat Glasa Koncila” od 15. siječnja također je za potvrdu svojih objeda napisao: “Više crkvenih velikodostojnika potvrdilo je ovih dana za Nacional…”. Želio upozoriti na još jedno obilježje njegovih napisa – iznošenje krivih podataka, tj. materijalnih pogrešaka. Od ukupno 14, koliko sam ih uspio nabrojiti u spomenutom tekstu (priznat ćete, respektabilan broj, a iznošenje svih oduzelo bi poprilično prostora), upozorit ću tek na dva koja se odnose na mene osobno.
Nije točno, iako me Bajruši tobože citira, da sam Zvonimira Bonu Šagija nazvao “takozvanim uglednim teologom” (gdje, kada?).
Nije točno da sam ikad u bilo kojem tekstu u Glasu Koncila zagovarao političko povezivanje kršćana i desnice, što je posve jasno iz samoga citata koji on donosi u spomenutom napisu (posrijedi je, očito, ili lapsus mentis ili opaka zloća vašeg novinara te mu preporučujem neka još jednom pozorno pročita moj citat).
Na kraju, pozivam g. Bajrušija da me u svemu iznesenom demantira ili, u suprotnom, neka se okani novinarskog posla i prihvati drugoga.

Dva prizora u ‘Brezi’ su moja

Borivoj Radaković, književnik

Ravnatelj “Gavelle” Krešo Dolenčić tvrdi: “Nijedna rečenica, navod ili ideja (...) nisu preuzeti iz teksta Borivoj Radakovića”, odnosno iz moje inačice “Breze” što sam je na njegov poziv svojevremeno napisao za njegov teatar. Ja tvrdim: dva prizora – razgovor Janice s Jagom i prizor u kojem Marko udara trudnu Janicu – ne postoje ni u Kolara ni u filmu čiji su scenarij radili Božidar Violić i Ante Babaja. Te sam prizore napisao ja! To se može provjeriti – pogledajte još jednom film, pročitajte Kolarovu priču, a moje se autorstvo može dokazati jer sam tekst pohranio u Autorskoj agenciji i u Društvu hrvatskih književnika. Ne da mi se ponovno oživljavati cijelu priču jer je u njoj bilo podosta gnusnih stvari, sve na moju štetu. Napominjem samo da od “Gavelle” nikada nisam dobio honorar za svoj rad.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika