Kada je prije dva mjeseca počela dodjela godišnjih filmskih nagrada koje dodjeljuju mnoga filmska udruženja i kritičari, a sve kulminira dodjelama Zlatnog globusa i Oscara, predviđanja su govorila kako su bosanska “Ničija zemlja”, debitantski film Danisa Tanovića, i francuski “Amelie” dva glavna kandidata za najbolji film s neengleskoga govornog područja, ali se filmu “Amelie” ipak davala neznatna prednost. U kratkom razdoblju pokazalo se da su predviđanja pogrešna – prvo je udruženje filmskih kritičara Los Angelesa proglasilo “Ničiju zemlju” najboljim, isto su učinili i njihovi kolege iz Las Vegasa da bi u nedjelju uvečer “Ničija zemlja” bila nagrađena Zlatnim globusom za najbolji film s neengleskog govornog područja, ostavljajući iza sebe “Amelie”, brazilski film “Iza sunca”, indijski “Monsunsko vjenčanje” i meksički “I tvoja majka također”. Ovakav uspjeh filma nitko nije očekivao pa je i sam Tanović prilikom dobivanja Zlatnog globusa izjavio: “Kada smo počeli snimati film u malom slovenskom mjestu, nismo ni pomislili da ćemo stići ovako daleko.”

Bitorajac i Šovagović

Rene Bitorajac: ‘Mi uvijek jedan o drugome govorimo sve najbolje, ali u slučaju ovog filma doista je postojala kemija između Đure, Šovagovića, Tanovića i mene’

“Nisam ni znao da se u nedjelju kasno navečer dodjeljuje Zlatni globus, mislio sam da je to tek za nekoliko dana”, bila je prva reakcija Renea Bitorajca koji u filmu “Ničija zemlja” glumi srpskog vojnika Ninu. Nino, kao mladi vojnik, nađe se u rovu zajedno sa starijim kolegom (Mustafa Nadarević) da provjeri ima li preživjelih bosanskih vojnika nakon što su upali u zamku. Nailaze na Ćeru (Filip Šovagović), koji leži naoko mrtav, i postavljaju pod njegovo tijelo odskočnu minu koja će pobiti sve koji ga pokušaju pomaknuti. No u rovu se nalazi i preživjeli Čiki (Branko Đurić) koji ubija Mustafu Nadarevića, a Ninu drži kao taoca sve dok ne dođu Unproforci koji će spasiti Ćeru koji je ipak živ, ali se ne smije pomaknuti. “Nino je vojnik koji je protiv svoje volje gurnut u rat, riječ je o vrlo simpatičnoj ulozi, a ja sigurno ne bih prihvatio ulogu nekog četnika koji kolje i ubija”, tvrdi Bitorajac kojeg i Tanović i Đurić često ističu kao glumca koji je najviše pokazao u ovom filmu i kojeg bi, po njima, inozemni filmski producenti morali angažirati. “Ma, mi ti uvijek jedan o drugome sve najbolje govorimo, ali u slučaju ovog filma doista je postojala kemija između mene, Đure, Šovagovića i Tanovića tijekom snimanja”, dodaje Bitorajac. S druge strane, Filip Šovagović imao je naoko najlakšu ulogu. Uz malo trčanja na početku filma, on je ležeći odradio svoju ulogu. Kaže, međutim, da nije bilo nimalo lako na visokim temperaturama ležati u rovu odjeven u vojničku uniformu s obzirom na to da se film snimao ljeti. “Osjećao sam se kao pečeno jaje na temperaturi od 40 stupnjeva. Moram zahvaliti ekipi filma koja me zaklanjala i pravila sjenu kako bi mi pomogla. Naime, snimili smo mnogo više scena od onog što je ušlo u film”, prisjeća se Šovagović. Usput, ni on nije znao da se dodjeljivala nagrada Zlatni globus. “Nisam imao pojma da se dodjeljuje Zlatni globus. Pa film je do sada dobio brojne nagrade pa me ni ne čudi što je dobio i Zlatni globus. Tanović je pametan, talentiran i zgodan, šteta što nije homić.”

Prvi uspjeh u Cannesu

Filip Šovagović: ‘Svoju ulogu odradio sam ležeći, ali osjećao sam se kao pečeno jaje ležeći na suncu na temperaturi od 40 stupnjeva. Moram zahvaliti ekipi filma koja me zaklanjala i pravila sjenu kako bi mi pomogla’

Zlatni globus, smatra se, najbolja je najava za Oscare, što se potvrdilo i posljednjih nekoliko godina. U prethodnih pet godina četiri puta je isti film proglašen filmom godine, jedino je 1999. Zlatni globus dodijeljen filmu “Spašavajući vojnika Ryana”, a Oscar ostvarenju “Zaljubljeni Shakespeare”. Slično se događa i s nagradom za najbolji film iz neengleskoga govornog područja – “Tigar i zmaj” prošle godine te “Sve o mojoj majci” iz pretprošle osvojili su i Zlatni globus i Oscara te se ovom nagradom film Danisa Tanovića smatra najvećim favoritom za najcjenjeniju filmsku nagradu.
U posljednjih šest mjeseci film “Ničija zemlja” postao je najtraženija roba na svim prestižnim filmskim festivalima, toliko tražena da je Danis Tanović na zagrebačkoj premijeri filma prije dva i pol mjeseca izjavio da doista ne zna nabrojiti sve festivale na kojima je film prikazan. Tko zna, možda bi “Ničija zemlja” ostala na razini simpatičnog bosanskog filma za mali krug filmskih gledatelja, snimljen za 1,6 milijuna dolara, da se nije pojavio na filmskom festivalu u Cannesu, gdje je osvojio prvu nagradu za scenarij koji također potpisuje Tanović. “Ničija zemlja” bio je autsajder u društvu filmova takvih autora kao što su Joel Coen, David Lynch i mnogi drugi, a Branko Đurić, Filip Šovagović i Rene Bitorajac, koji igraju glavne uloge filma, doista su se doimali kao autsajderi jer im nije bilo jasno čemu tolika strka oko njihova filma. Film je nastao u koprodukciji pet zemalja, ali Tanović ga smatra bosanskim je misli da redateljeva domovina određuje čijoj filmskoj produkciji film pripada. Ne slažu se svi s time, New York Times je u ponedjeljak objavio da je “slovenski film ‘Ničija zemlja’ dobio Zlatni globus’”. “Bilo je dirljivo u Cannesu, potrošio sam toliko novca da mi je trebalo šest mjeseci da se vratim u normalu”, prisjeća se Šovagović ključnog trenutka za ovaj film a Bitorajac kaže: “Od početka smo vidjeli da je scenarij poseban, ipak je to temelj svakog dobrog filma, na to se nadovezala dobra filmska ekipa, ozbiljnost pristupa projektu i producenti koji su dobro znali što hoće”, dodajući kako se od početka nastanka filma spominjalo kako će pokušati “Ničiju zemlju” pogurati na razne filmske festivale ”što znači da su vjerovali da je riječ o dobrom filmu”. Šovagović je shvatio da se radi o ozbiljnom projektu kada je nekoliko dana po završetku snimanja filma došao u banku i shvatio da mu je uplaćen kompletan honorar. “Došao sam vrlo skeptičan u banku i nisam mogao vjerovati da je novac uplaćen”, tvrdi Šovagović. Čovjek koji je zapravo siva eminencija filma je Čedomir Kolar, producent “Ničije zemlje, s očito dobrim vezama u Cannesu gdje se, primjerice, posljednjih osam godina u konkurenciji nije našao ni jedan njemački film.
Međutim, do početka snimanja malo tko je očekivao da će Bitorajac uopće dobiti ulogu. On i Tanović nisu se poznavali, a nakon što je Đurić preporučio Bitorajca za ulogu Nine, Tanović je rekao da mu se on “ne uklapa po faci”. Na svu sreću, predomislio se, a Bitorajac je dobio do sada svoju najveću filmsku ulogu. S druge strane, Šovagovića je Tanoviću preporučila Snježana Tribuson i njezinu je preporuku odmah prihvatio. Rezultat je poznat – domaća kritika složila se kako je “Ničija zemlja” dokaz kako Hrvatska ima vrlo dobre glumce koji, nažalost, ne funkcioniraju dobro u hrvatskim filmovima, nego u inozemnih koprodukcijama kao što je ova. “Mislim da je sreća bila presudna, sreća da uletiš u ovakav film”, smatra Šovagović.
Slijedile su nagrade publike na festivalima u Sao Paulu, San Sebastianu, Ft. Lauderdaleu i Los Angelesu, na kojem je žiri dodijelio i posebnu nagradu Danisu Tanoviću. Sve to začinjeno je nagradom europske filmske akademije, nekadašnjim Felixom, Tanoviću za najbolji scenarij dok je Branko Đurić bio nominiran za najbolju mušku ulogu. “Ja sam neprekidno u kontaktu s Tanovićem i sve te nagrade na festivalima prihvaćali smo kao nešto normalno. Doista nitko nije padao s nogu zbog uspjeha na festivalima”, kaže Bitorajac a Šovagović dodaje kako ne zna hoće li glumačka ekipa putovati u Los Angeles na dodjelu Oscara, bez obzira na to što film sada figurira kao glavni favorit za nagradu. Istodobno, film se počeo prikazivati u Americi i do osvajanja Zlatnog globusa zaradio je samo 360 tisuća dolara, ali su zato kritike bile odlične, iako se čini da je rat u Bosni prikazan kroz nekoliko četvornih metara rova na ničijoj zemlji bio prava zagonetka i za američke filmske kritičare. Primjerice, jedan od najpoznatijih, Roger Ebert iz Chicago Sun Timesa, pisao je kako je u filmu opisan rat Hrvata i Srba od čega se Tanoviću, koji je nekoliko godina snimao propagandne dokumentarce za Armiju BiH, a zatim uz pomoć filmske stipendije dovršio studiranje u Bruxellesu, vjerojatno diže kosa na glavi. Ništa čudno, kritičar Hollywood Reportera napisao je da je mana filma to što je snimljen 10 godina prekasno, nakon već viđenih filmova o ratu u Koreji, na što je Tanović znao odgovoriti kako takve stvari pišu budale koje nemaju pojma ni o čemu i kojima je svaki rat isti. Što se tiče gledanosti filma, ništa bolja situacija, u odnosu na Ameriku, nije bila ni u Hrvatskoj, osim dobrih kritika film je skupio samo 16 tisuća gledatelja. “Doista ne znam što bih mislio, ne znam kako obrazložiti tako malu gledanost filma”, kaže Šovagović. I ne samo to, nakon odličnog prijema filma diljem svijeta i publike koja je pljeskala i od srca se smijala tijekom filma, u Zagrebu je na premijeri film primljen poprilično hladno, a slično se dogodilo i u Sloveniji, gdje je film sniman, te Srbiji. Srpska reakcija ne čudi, Tanović je u svim intervjuima govorio kako uopće nije želio ostati nepristran prikazujući rat u Bosni, pitajući čak i Amerikance “možete li vi ostati neutralni u slučaju napada na World Trade Center?” ili “postavlja li netko pitanje tko je kriv za stradanje Židova u Drugom svjetskom ratu?”. Gledanost filma u ovim područjima Tanovića nije nikada pretjerano zanimala, još dok je snimao film rekao je: “Ne zanima me hoće li film vidjeti sto tisuća ljudi. Želilm da se gledatelj, nakon što pogleda film i izađe iz kina, zamisli nad sudbinom tih ljudi i idiotizmom rata. To će biti dokaz da sam dobro napravio svoj posao.”