I Vladimir Šeks bio je Tadićev politički zaštitnik koji mu je pomogao u biznisuI slavonski građevinski div Osijek Koteks je pred poslovnim slomom. Iako uprava ne želi izlaziti s informacijama o svom poslovanju i dugu, službeni podaci otkrivaju da im je svih osam računa u bankama blokirano. Nacional je u posjedu i alarmantnog dopisa koji su poslali dobavljačima koje ne plaćaju još od prošle godine i u kojem priznaju da su pred stečajem. Osijek Koteks najveća je građevinska tvrtka istočno od Zagreba i ima oko 800 zaposlenih. Svoj procvat je doživjela na poslovima u cestogradnji s državnim tvrtkama i širila je poslovanje u Bosnu i Hercegovinu i Srbiju. Sada je to doba završeno, a tvrtka je osim poslovnog pada opterećena i negativnim imidžom i aferama.

Bivšem direktoru i još uvijek suvlasniku Osijek Koteksa Dragi Tadiću sudi se za pokušaj podmićivanja sudaca Vrhovnog suda kako bi se isposlovala povoljnija presuda osuđeniku za ratne zločine Branimiru Glavašu te za korupciju u ugovaranju poslova. Tadić je opterećen aferama napustio čelno mjesto u tvrtci u studenom, ali tek ovog proljeća krenulo je suočavanje nove uprave s problemima nakupljenim zbog krize i loših poslovnih odluka. Dio problema svojim dopisom s oznakom "povjerljivo" pokušavaju prebaciti i na one kojima su dužni. Nova uprava koju je nakon Tadićevog odlaska imenovao većinski vlasnik, austrijski Alpine Bau, traži od dobavljača odricanje čak 30 posto duga ako žele da im se ostatak isplati.

"Financijska i gospodarska kriza u građevinskom sektoru u Hrvatskoj je snažno pogodila i Osijek Koteks kao i veliku većinu građevinskih poduzeća. Nije tajna da je Osijek Koteks tijekom krize ostvario velike gubitke koji su premašili visinu kapitala. Veliki gubitci u poslovanju uz visoke dugove prema bankama i vama, našim dobavljačima i kooperantima, doveli su naše poduzeće pred opasnost otvaranja stečaja. S druge strane, ugovoreni radovi i očekivani gospodarski oporavak otvaraju nove perspektive za naše poduzeće", piše uprava predvođena Ivicom Borošakom svojim vjerovnicima.

NAVODE DA JE ODRICANJE potraživanja u visini od 30 posto prvi korak u procesu restrukturiranja Osijek Koteksa. Ako vjerovnici prihvate odricanja čak trećine onog što su zaradili, ostatak će dobiti u roku od 30 dana. Tek ako se vjerovnici odluče na odricanje, uprava vjeruje da će i banke onda podržati njihov plan i restrukturiranje. Jedan od vlasnika tvrtke koji je primio pismo smatra ga prilično bahatim jer već mjesecima čeka naplatu od Osijek Koteksa. Umjesto da tvrtka plati kamate, ona nudi samo otpis dijela duga pod prijetnjom da će se u suprotnom morati potraživanja rješavati kroz stečaj. "Ako je Pevec mogao kroz stečaj provesti restrukturiranje uz zamjenu dugova za vlasništvo nad tvrtkom, i ja bih na to pristao. Ovo što oni nude je nedorečeno i tko zna hoće li i banke prihvatiti njihov plan, a mi se prije toga trebamo odreći našeg novca", kaže ovaj vlasnik male slavonske građevinske tvrtke. Do prije nekoliko godina vlasniku ove tvrtke sigurno ne bi palo na pamet niti dati pismo tvrtke medijima, niti se ovako postaviti na onog koji mu osigurava posao i koji ima dobre veze s krajnjim investitorima - najčešće Hrvatskim autocestama i Hrvatskim cestama. Uski krug ljudi u građevinarstvu znao je kako stvari funkcioniraju i da podizvođenje od velikih možeš dobiti samo ako si poslušan, lojalan i ne zamjeriš se jakim igračima poput Drage Tadića. Tadić je bio u izvrsnim vezama s Branimirom Glavašom, neformalnim političkim vladarom Osijeka, što je dokazao i pokušajem skupljanja 70 tisuća eura za mito Vrhovnog suda.

Izvrsne veze Glavaša i njegova nekadašnjeg prijatelja Vladimira Šeksa su omogućile prvi veliki proboj Osijek Koteksa. Znalo se da je u Slavoniji većina poslova u cestogradnji ili obnovi cesta rezervirana isključivo za njih, dok su u ostatku Hrvatske sudjelovali u konzorcijima.

OD 2008. GODINE, kada su ostvarili rekordnih 1,5 milijardi kuna prihoda, kreće lagana agonija tvrtke. Već u 2009. godini su prihodi 400 milijuna kuna manji, da bi 2010. godine dospjeli na 716 milijuna kuna i ostvarili gubitak od 71 milijun. Podaci za prošlu godinu nisu dostupni, ali neslužbeno doznajemo da je gubitak oko 95 milijuna kuna. Osijek Koteks nije na burzi, pa će podaci za prošlu godinu postati dostupni tek za mjesec dana. "Stanje u tvrtci nije dobro, ali izgleda da vlasnik Alpine Bau barem vuče poteze kako bi nas pokušao spasiti. Morali smo smanjiti broj zaposlenih i plaće, ali i sada plaće primamo direktno od Alpine Bau jer svog novca nemamo. Plaće su ipak zasad redovne, a odnos prema radnicima korektan", kaže nam jedan radnik tvrtke uz opasku da se nada da će tvrtka preživjeti. Prema drugim neslužbenim informacijama, Alpine je dosad utukao između 100 i 120 milijuna kuna kako bi konsolidirao tvrtku, ali kraj nevoljama se još ne nazire. Nacional je kontaktirao i Ivicu Borošaka, Drago Tadić bivši je direktor i suvlasnik Osijek Koteksa koji je optužen za pokušaj podmićivanja Vrhovnog suda u slučaju Glavaš i zbog korupcije u ugovaranju poslovapredsjednika uprave koji je za Tadićevo vrijeme bio član uprave, te je prije toga vodio hrvatsku podružnicu Alpine Bau. On je rekao da ne može reći podatke o poslovanju tvrtke, ali da je u "tijeku restrukturiranje i da se poduzeće spašava". Čitava stvar u odnosima s javnošću tvrtke dodatno komplicira vlasnička struktura jer austrijski Alpine Bau je u suvlasništvu španjolskog građevinara FCC-a (Fomento de Construcciones y Contratas), u nadzornom odboru su Španjolci i njih se sve pita. Borošak nije mogao komentirati ni imaju li podršku banaka i kako su reagirali ostali vjerovnici kojih ima oko dvije tisuće, odnosno je li većina pristala na prijedlog uprave o otpisu dijela svojih dugova. "Radi se o velikom broju tvrtki pa se nisu svi izjasnili do datuma do kojeg smo željeli", rekao je Borošak. U dogovoru s njim, poslali smo i službeni upit upravi o dugovima i planu restrukturiranja, ali smo dobili općeniti odgovor. Podaci za 2010. godinu koji su javno dostupni pokazuju da je Osijek Koteks samo u toj godini trebao podmiriti 509 milijuna kuna dugova koji mu dospijevaju. Od toga 262 milijuna kuna dobavljačima i kooperantima, 116 na ime predujmova i 62 milijuna kuna bankama. Situacija im se lani očito nije popravila jer su ostvarili gubitak i još nisu platili sve dobavljače. I iz dopisa koji je poslan dobavljačima se vidi da velike nade u Osijek Koteksu polažu na već ugovorene poslove, od kojih su najveći s Hrvatskim autocestama. Međutim, prema posljednjim najavama, HAC će od skoro svih odustati jer nema novca. Radi se o famoznim ugovorima koje je uprava HAC-a prije odlaska Ive Sanadera i lokalnih izbora 2009. godine potpisala iako nisu imali niti novca, niti projekte, niti su otkupili zemljište. Osijek Koteks kroz konzorcije treba sudjelovati na ukupno 4,6 milijardi vrijednim poslovima koji sada otpadaju: most na Dravi, oba kraka Podravskog ipsilona, četiri dionice autoceste prema Dubrovniku te izgradnji trase na autocesti Zagreb- Velika Gorica. Novi ministar prometa Siniša Hajdaš Dončić čak je preporučio upravi HAC-a da protiv bivše uprave koju je vodio Jurica Prskalo podigne kaznene prijave zbog sklapanja tih štetnih ugovora bez osiguranog novca, a za čije raskidanje će HAC vjerojatno morati platiti penale. Uglavnom, od izgradnje neće biti ništa. Neslužbeno doznajemo i da su cijene koje su na natječaju izlicitirali hrvatski konzorciji daleko više od onoga što bi se danas moglo postići. Ti ugovori iz 2009. godine posljednji su veliki zalogaj koji su uzeli najistaknutiji hrvatski građevinari, redom potpisnici sporazuma iz 2005. godine u kojima se međusobno dogovaraju kako će se javljati na natječaje i osigurati poslove u cestogradnji. Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja već četvrtu godinu istražuje radi li se o kartelskom ugovaranju, ali kako nema pokajnika, ne može to dokazati. Potpisnici sporazuma su splitski Konstruktor, zagrebački Viadukt, Cesta Varaždin, austrijski Strabag i varaždinski Zagorje Tehnobeton u jednoj poslovnoj udrugi, a u drugoj su zagrebačka Hidroelektra-niskogradnja i Ingra, Osijek Koteks, sad već propali Kamen Ingrad i GP Dubrovnik.

UZ MEĐUSOBNO dogovaranje, jedan od uobičajenih načina je bilo i prelijevanje novca HAC-a kroz tzv. dodane radove, a preko njih je primjerice išlo i plaćanje Fimi Mediji. Do kraja 2009. godine HAC je na vrijednost investicija od 33 milijarde kuna isplatio oko 2,7 milijardi dodatnih radova. Drago Tadić jedini je od svih vlasnika tvrtki protiv kojeg je podignuta optužba za korupciju i to temeljem svjedočenja njegovog kooperanta Ramiza Pandžića. Proces je išao tako da kooperant plati dodatni novac za svaki kubični metar materijala Osijek Koteksu koji je išao osobama u HACu, a onda se kroz fiktivne dodatne radove, taj novac, ali iz proračuna HAC-a, trebao vraćati izvođačima. U tajnoj snimci koju je napravio Pandžić i koju posjedujemo, Drago Tadić je više puta ustvrdio: "Nisam ja uzeo ni lipe sebi, kuna ide investitoru za posao i vi je morate platiti jer je mi plaćamo. To plaća i Hidroelektra i svi ostali". USKOK je samo podigao optužnicu protiv Tadića, njegovog direktora Damira Ivića i samog Ramiza Pandžića. Tadića se tereti za primanje mita od 2,5 milijuna kuna i da je izdavanjem mjenica na ime duga oštetio Osijek Koteks za skoro pet milijuna kuna. Tadiću je inače u istrazi blokirana privatna imovina vrijedna 28 milijuna kuna. Nitko drugi nije "zakačen" ovim svjedočenjem koji otkriva bit poslovanja i namještanja poslova - niti jedna osoba u HAC-u, niti bilo koji drugi direktori velikih građevinara, iako je Tadić decidirano ustvrdio da su svi radili isto. Međutim, kriza, odlazak Ive Sanadera i smanjenje državne potrošnje su učinili svoje. Glavne hrvatske tvrtke koji su 2005. potpisale ugovore o suradnji su redom u problemima. Najpoznatiji je najveći hrvatski građevinar, splitski Konstruktor inženjering. Svi računi su mu blokirani, radnici ne primaju plaću, više je od 500 otpuštenih, a prihodi su u samo dvije godine pali s 2,4 milijarde na 967 milijuna kuna u 2010., a lani im je navodno bilo još gore. Hidroelektra je otpustila preko 600 radnika i prihodi su također prepolovljeni, ali još funkcioniraju s dobiti. Ingra je u milijunskim gubicima i prihodi su trećina onoga što je ostvareno 2008. godine. Viadukt se još dobro drži jer je rano krenuo na strana tržišta, ali i njemu je prihod pao sa 1,6 milijardi na 743 milijuna 2010. godine kada je završio bum u cestogradnji. Institut IGH koji nije bio član udruga, ali je projektirao i nadzirao svu izgradnju, također je nelikvidan i traži novi kapital. Jedan od onih koji još uspijeva poslovati pozitivno je Zagorje Tehnobeton predvođen Miroslavom Bunićem, ali i oni plaćaju u roku od šest mjeseci i pitanje je koliko će ih pokositi novi rokovi plaćanja i izloženost brojnim projektima u kojima su dizali kredite kako bi gradili za privatne investitore. I za Osijek Koteks se, što zbog zatvorenosti tvrtke, a što zbog stranog vlasništva i ugovorenih poslova, mislilo da će izbjeći veliki krah, ali se pokazalo suprotno. Nekad jaki građevni lobi je doslovce na koljenima.