Objavljeno u Nacionalu br. 860, 2012-05-08

Autor: Kika Ćurović

François Hollande

Socijalist pragmatik za novu ekonomsku politiku Unije

Novog predsjednika Francuske napadali su da ne razumije logiku kapitalizma, ali on će naći zajednički jezik s Bruxellesom i kompromise s liberalima, a najveća briga ipak će mu biti vlastita država koja nikad nije bila tako podijeljena

Birači u Francuskoj glasovali su s manje od 52 posto za Hollandea, a među njima je bilo puno mladihBirači u Francuskoj glasovali su s manje od 52 posto za Hollandea, a među njima je bilo puno mladihU Parizu su glasačka mjesta bila zatvorena u osam sati navečer, ali je Bastilja već u 18 sati bila puna simpatizera socijalista i reporterskih kola svjetskih televizija. Podizala se pozornica i postaviljali tradicionalni roštilji. Već tada je bilo jasno da će novi predsjednik Francuske biti François Hollande. Kad se njegova fotografija točno u 20 sati pojavila na videozidu, okupljena masa, većinom mladih, ali i onih koji su prije 31 godinu bili na istom mjestu kako bi pozdravili pobjedu Françoisa Mitterranda , prvog socijalističkog predsjednika Pete republike, dala je oduška radosti uz povike "pobjedili smo!", grleći se i otvarajući šampanjac. Dobrodošlo je bilo i pivo. Euforije, međutim, nije bilo, svijest o krizi nije nestala ni u trenutku radosti.

Francuzi su odlučili dati povjerenje "normalnom" predsjednik", nasuprot "hiperpredsjedniku" Sarkozyju, koji im je obećavao "sudbinu Šapnjolske" ako socijalist Hollande dođe na vlast. Strah nije upalio, a Sarkozyjevo približavanje ekstremnoj desnici u lovu na njene glasače, poglavito neviđeno mahanje strahom od imigranata, dodatno ih je odbilo od njega. Nedjeljni predsjednički izbori bili su ne toliko okršaj dvojice kandidata i njihovih političkih opcija, koliko referendum protiv Sarkozija, njegove personalizacije vlasti u stilu reality-showa.


NIJE PRVI PUT da Francuzi potvrđuju svoju posebnost. U jeku neoliberalnog vala 1981. izabrali su socijalista Mitterranda za predsjednika. Danas, kad desni i populistički vjetrovi pušu Europom, ponovo su odlučili plivati protiv struje i ekonomskog fatalizma nametnutog recesijom, povjerivši upravljanje državom socijalistu, čovjeku koji je smogao hrabrosti progovoriti da bez poticanja ekonomskog rasta u Francuskoj i Europskoj uniji općenito stroge mjere budžetske štednje vode u još veću krizu. Nije stoga čudno da je Hollande izazvao strah u liberlanim krugovima, da ga je londonski Economist nazvao "poprilično opasnim", a britanski premijer David Cameron i njemačka kancelarka Angela Merkel dali bezrezervnu potporu Sarkozyju, bez obzira na ne baš uvijek idilične odnose s njim. Govorilo se da Hollande ne razumije globalizacijske procese, da ugrožava financijski pakt koji je Sarkozy sklopio s Merkel kao jedino rješenje izlaska iz krize, a time i budućnosti Unije. A kad je u svoj program unio i stavku o porezu od 75 posto prihoda većih od milijun eura, postao je još opasniji. Francuska desnica optužila ga je da otvara vrata bijegu kapitala iz zemlje. Hollande, međutim, nije ideolog ni revolucionar, kakvim ga žele prikazati, nego socijaldemokratski pragmatičar koji smatra da se stvari ne mogu popraviti ako se ne pokušaju promijeniti. Optužbe da će napustiti fiskalni pakt i stroge mjere štednje te tako produbiti dužničku krizu bile su važan dio kampanje protiv Hollandea. No, kao ekonomskom stručnjaku, specijalistu za prorčunsku politiku, strogost mu je nužna osobina. U njegovu programu na visokom mjestu stoji obveza da do kraja mandata smanji proračunski deficit na 3 posto, sukladno zahtjevima EU-a. Hollandea čeka težak posao, jer je kriza u Francuskoj velika. Nakon izbora pokazat će se da je vjerojatno i veća nego što je bila prikazivana u predsjedničkoj kampanji. Pravi računi tek dolaze na naplatu. A burze sigurno neće oduševljeno reagirati na Hollandeov poziv na više socijalne pravednosti i protiv ekonomskog fatalizma.

Jutro nakon izbora vrijednosti na pariškoj burzi pale su za 0,5 posto. Što se odnosa s Unijom tiče, za strahove nema mjesta. Sljedbenik Jacquesa Delorsa, bivšeg predsjednika Europske komisije, Hollande će zacijelo znati naći zajednički jezik s Bruxellesom i raditi na kompromisnim rješenjima između socijaldemokrata i liberala. Dio francuskih i drugih europskih novinara ocjenjuje da Hollande može biti čovjek nove europske ekonomske politike i potaknuti izlazak iz političke učmalosti Unije u koju je upala zbog krize, što je više nego nužno u ovom trenutku. Odnosi Njemačke i Francuske neće se pogoršati, jedostavno stoga što ove dvije zemlje kao lokomotiva Unije trebaju jedna drugu. Njemačka će biti prva zemlja koju će Hollande je govorio o socijalnoj pravdi i zajedništvu, sad ga očekuje politička realnostHollande je govorio o socijalnoj pravdi i zajedništvu, sad ga očekuje politička realnostposjetiti novi francuski predsjednik, i to već za nekoliko dana. Nije isključeno da bi Hollande mogao biti senzibilniji i prema drugim zemljama Unije, prema kojima se Sarkozy znao ponašati arogantno kao prema "sitnišu". Sarkozy je odsustvovao s potpisivanju Sporazuma o pristupanju Hrvatske Europskoj uniji, što nije bio baš najdiplomatskiji potez. U nedavnom intervjuu sportskom dnevniku L’Équipe nije se mogao sjetiti je li "neko svjetskog prvenstvo u rukometu održano u Hrvatskoj ili Srbiji, svejedno". Hollande će slijediti zacrtanu politiku proširenja Unije i biti među onima koji će Hrvatsku primiti u punopravno članstvo za nešto više od godinu dana. No glavna briga Françoisa Hollandea bit će Francuska.

Borba protiv krize nameće se kao prioritet u zemlji koja nikad nije bila tako podijeljena. Njegova pobjeda nad Sarkozyjem, s manje od 52 posto, potvrđuje koliko je duboka ta podjela. Bit će mu utoliko teže što je dio onih koji su glasovali za njega glasovao ne iz uvjerenja, nego zbog protivljenja Sarkozyju i u želje za bilo kakvom promjenom.

HOLLANDE JE u predizbornoj kampanji najavio moralizaciju politike, tako što će zakonom ukinuti predsjednički imunitet. Jedan je od rijetkih političara koji ne vuku repove korupcijskih afera. One bi mogle sustići dosadašnjeg predsjednika Sarkozyja koji je, sišavši s vlasti, izgubio imunitet. Financiranje njegove predizborne kampanje 2007. od vlasnice L’Oréala ili Gadafija već je predmetom sudske istrage. Sarkozy je priznao poraz čim su objavljeni neslužbeni rezultati, preuzevši svu odgovornost. Mjesec dana prije parlamentarnih izbora, koji su zapravo treći krug predsjedničkih, trebalo je izbjeći podjele desnice na kojoj je Sarkozyjevo podilaženje glasasačima Nacionalne fronte ostavilo duboke ožiljke. Sarkozy neće biti dio stožera koji će voditi kampanju za parlamentarne izbore. Kako je rekao, "odsad će živjeti životom običnog Francuza". Znači li to da se povlači iz politike? Malo je vjerojatno. Njegov politički eros i energija ne mogu ga zadugo ostaviti izvan politike.

Vezane vijesti

Hollandeov plan za Europu

Hollandeov plan za Europu

Nakon tri godine krize, Europska unija je pred šekspirijanskom dilemom: biti ili ne biti. George Soros i Christine Lagarde, predsjednica Međunarodnog… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika