Uspješni moraju obespravljenima pružiti ruku solidarnosti, ne milostinju, nego prilikuPONEDJELJAK, 30. TRAVNJA

Na Pantovčak stižu zapovjednici vojno-redarstvene operacije "Bljesak". Prvi među jednakim junacima jedne od najznačajnijih oslobodilačkih akcija, postrojeni u Svečanoj dvorani, uzdignuta čela slušaju "Lijepu našu" i zatim šutnjom odaju počast poginulim suborcima. Danas umirovljenici, profesori, vojnici, radnici, nezaposleni, ukratko građani poput drugih, pričaju mi o svojim ratnim danima, uspjesima, problemima. Među nekadašnjim ratnicima ima i uspješnih gospodarstvenika. Rekao sam da je njihova generacija osigurala Hrvatskoj slobodu, ova mora Hrvatsku izvesti iz krize. Kao kontrapunkt, došli su i predstavnici međunarodne nevladine organizacije "Gradonačelnici mira" u koju je udruženo gotovo 1700 gradova, među njima i 16 hrvatskih gradova. Gradonačelnik Nagasakija Tomihisa Taue i gradonačelnik Biograda na moru Ivan Knez (sada potpredsjednik Udruge) predvode gradove koji žele mir u svijetu i da nuklearno oružje nikada više ne donese smrt kako je to učinjeno Hirošimi i Nagasakiju. Kamen iz Hirošime koji smo dobili od naših japanskih prijatelja uskoro ću, simbolično, postaviti u Vukovaru.

UTORAK, 1. SVIBNJA

Danas je Praznik rada. Slavna borba generacija za formulu 8+8+8 koje se sjećamo na ovaj dan zasjenjena je činjenicom da diljem svijeta, pa i ovdje u Hrvatskoj, radnici još moraju brinuti za svoju egzistenciju. Puno je ljudi koji uopće ne rade, ljudi koji rade a ne primaju plaće ili im plaće nisu dostatne za pristojan život. Vojska stotina tisuća nezaposlenih ovaj dan dočekuje s posebnom gorčinom. Lopovluk u pretvorbi i privatizaciji, ali i neodgovorno i kriminalno poslovanje, sebičnost i bešćutnost ultraliberalnog kapitalizma unesrećila je i naše društvo. Ali, postoji i uspješna Hrvatska, ona koja proizvodi, izvozi, uspijeva biti konkurentna i na europskom planu. Ta Hrvatska onoj obespravljenoj mora pružiti ruku solidarnosti, ne milostinju, već priliku. Vlada je ta koja mora osigurati investicije i razvoj. Sadašnja Vlada nosi teret nagomilanih problema, ali i velikih očekivanja javnosti. Ljudi koje sam sretao u Maksimiru i na Jarunu, radnici, umirovljenici, nezaposleni, iskazivali su ogorčenje, ljutnju, ali i optimizam. Na glavnoj maksimirskoj stazi pristupila mi je umirovljena učiteljica i stavila crveni karanfil za rever.

SRIJEDA, 2. SVIBNJA

Dan je obilježio progon romske obitelji u Škabrnji. Kako to da se baš u napaćenoj, herojskoj Škabrnji, koja je bila žrtva mržnje i zločina, javio zloćudni virus rasizma i netrpeljivosti!? Zatražio sam izvješća nadležnih tijela. Slučaj ne smije završiti na verbalnoj osudi. Moramo osigurati da svaki naš građanin, na svakoj stopi naše zemlje, ima sva prava, poštovanje i dostojanstvo. Problemi romske zajednice su razlog za posebnu osjetljivost i podršku, otpor svakoj diskriminaciji. Moja mlada suradnica iz kampanje, gđa Nura Ismailovski, zastupnica u Skupštini grada, farmaceutkinja, sjajna mlada osoba, uvijek mi je u mislima kada kažem da su Romi, sa svojom bogatom kulturom, prekrasnom glazbom i talentom, sposobni, ako im se pruži jednaka šansa, biti jednako uspješni kao i ostali građani. Dan je obilježio i razgovor sa članovima Zajedničkog parlamentarnog odbora RH i EU. Eurozastupnici se raspituju o nastavku naših reformi i prigovorima Europske komisije. Kažu, Europa je ipak zadovoljna našim napretkom. Ipak, pitaju, hoće li zaplet oko Ljubljanske banke ponovo generirati zapreku našem europskom putu. Kažem, ne bi smio... Navečer je druženje s akademskom zajednicom. Najprije razgovor s članovima Hrvatskog akademskog poslovnog kluba u Europskom domu. Držim izlaganje o važnosti znanosti i obrazovanja za gospodarski oporavak i naš uspjeh u EU. Cijeli svoj, već prilično dug akademski vijek, pratio sam stalne reforme sustava. Integracija, dezintegracija, bolonjizacija, komercijalizacija, znanje kao javno dobro, autonomija, binarnost... Rezultat slab. U reforme srljamo bez jasnih odgovora što zapravo želimo i što objektivno možemo. Sada, pred novu reformu znanosti i visokog obrazovanja, obećavam sebi da ću izaći pred javnost s deset-dvadeset ključnih pitanja na koje sebi moramo odgovoriti prije no što se upustimo u pisanje novih zakona. Neka od njih otvorio sam već u Europskom domu. Članovi HAPK-a uglavnom su mladi, ambiciozni ljudi. Nude partnerstvo, svoje znanje i iskustvo da, poput mnogih drugih zemalja, pa i same EU ponudimo razvojni projekt Hrvatske u ovom desetljeću. Veselim se suradnji! Nakon toga, u Hrvatskom glazbenom zavodu koncert 9 zborova koji djeluju na Sveučilištu u Zagrebu. Rektor i dekani preponosni, s pravom! A i ja, među najboljima je "moj" zbor Pravnog fakulteta, Capella Juris.

ČETVRTAK, 3. SVIBNJA

Ovo je zaista buran dan! Ujutro mi dolazi izaslanstvo udruga Kontra, Iskorak i Domina. Spremaju i ove godine Pride u Splitu. Unatoč opasnosti da Povorka ponosa, kako je zovu, ponovno postane povorka srama i nasilja za one koji ne prihvaćaju od sebe različite; uporni su da javno pokažu kako žele biti ravnopravni članovi društva. I ove ću im godine poslati videoporuku podrške i posjetiti ih u Splitu. A i Split će, siguran sam, ove godine pokazati svoje europsko lice, pružiti ruku solidarnosti i poštovanja svakog čovjeka. Svjetski dan slobode medija bio je prilika da pozovem novinare na prijem. Vidim, dio ih je ozbiljno zabrinut zbog gubitka radnih mjesta u medijima, pritiscima na novinare, neizvjesnom budućnošću. Svjetski dan slobode medija proglasila je 1993. godine Opća skupština Ujedinjenih naroda da bi vlasti svih zemalja svijeta upozorila kako im je dužnost poštivati slobodu medija, slobode i neovisnost novinara, slobodu govora kao temelj demokratskog društva. Bez slobode medija nema demokracije, nema ljudskih prava, nema prosperitetnog društva. Sloboda medija jedan je od ključnih faktora kontrole vlasti od strane naroda, ali i moćno sredstvo političkog angažmana, informiranja, obrazovanja i promoviranja pozitivnih vrijednosti. Doprinos medija u demokratizaciji hrvatskog društva u posljednjih dvadeset godina nemjerljiv je. Ali, novinarstvo ima i svoje drugo lice, ono manje lijepo, ono koje demokratske vrijednosti novinarstva i njegovu slobodu pretvara u karikaturu. Na žalost, senzacionalizam, površnost, činjenično krivi navodi, klevetničke kampanje, neopravdano narušavanje privatnosti, pa i prikriveno nelegitimno paktiranje s nekim političkim, gospodarskim ili kriminalnim miljeom, dio su i naše stvarnosti. Ali, najveći broj novinara časno i odgovorno obavlja svoj posao. Nadam se da će upravo ti novinari vlastitim radom i djelovanjem kroz strukovne udruge nametnuti na medijskoj sceni visoke kriterije kvalitete i profesionalne etike. Ipak, dan je obilježila policijska intervencija na Braču i sukob s radnicima Jadrankamena pri asistenciji stečajnom upravitelju. Siguran sam, najveći dio Hrvatske vijest o tome popratila je, kao i ja, s tugom, mnogi i revoltom. Uništavanje tvrtki nije na vrijeme zaustavljeno, nijemo se gledalo kako se podobnima "poklanjaju" tvrtke o čijem poslovanju ovise sudbine brojnih radničkih obitelji, kako propadaju zbog lopovluka, neznanja i nesposobnosti. Je li tako moralo!? A sada, kada su tvrtke, poput Jadrankamena, dovedene do propasti, kada očajni radnici akcijama koje nisu prihvatljive, traže spas koji to nije, nalazimo se pred moralno i politički nerješivim problemom. Kako radnike spriječiti da u svom očaju traže neku novu nadu!? Ali, smijemo li, imajući razumijevanja za njih, dopustiti da se ne poštuje pravni sustav, zaboraviti da su i među vjerovnicima često, ne samo bogate banke, već i radnici drugih tvrtki koji su možda i sami u financijskom očaju? Kažu, zakon na Braču nije prekoračen, zaista zakon se mora poštivati. Ipak, u svim ovakvim slučajevima mudra će politika osigurati provođenje zakona, makar i uz odgodu, na način koji dodatno ne ponižava ponižene. A one, koji su prekršili zakon i upropastili mnoge sudbine, brzo će i efikasno izvesti pred sud.

PETAK, 4. SVIBNJA

Hrvatska gospodarska komora i njen predsjednik Nadan Vidošević organizirali su sastanak Nacionalne koordinacije edukacije za poduzetništvo. Vrlo dobre rasprave i želja da se, osim znanja i vještina, od malih nogu građanima približi i etička komponenta poduzetništva, pokazali su ambiciju gospodarstvenika i nadležnih ministarstava da "odgoje" nove generacije modernih poduzetnika, spremnijih na izazove no što je to ova generacija. Bez kvalitetnog poduzetništva i poticajnog odnosa prema njemu, možemo samo sanjati o gospodarskom oporavku.

SUBOTA I NEDJELJA, 5. I 6. SVIBNJA

Mini-turneja započinje odlaskom u Gospić. U organizaciji Hrvatskog centra za razminiranje, agilne gđe Adlešič i domaćina, predstavili smo akciju u kojoj je tvrtka Dok-ing razminiranje odlučila donirati razminiranje u Smiljanu, u području blizu spomen-doma našem velikanu Nikoli Tesli. Plemenito i važno. I danas ljudi stradaju od zaostalih mina, a ambiciozni plan da do 2019. potpuno razminiramo Hrvatsku teško je ostvariv zbog nedostatka sredstava. Prelijepa i sve uspješnija Lika, minski je najzagađenija županija, a Gospić, u tome smislu, najzagađeniji grad. Na Brijunima svjetska konferencija državnih odvjetnika. Državno-odvjetnička elita iz cijelog svijeta skupila se na sastanku svoga vodstva da raspravi važne probleme struke. Neovisnost i stručnost pravosuđa uvijek su na iskušenju, uvijek ih nanovo valja afirmirati. Opet sam s ponosom podsjetio da je prva zamjenica ravnatelja USKOK-a, gđa Tamara Laptoš dobitnica nagrade "Tužitelj godine" Međunarodnog udruženja tužitelja. U poslijepodnevnim satima, iznimno zanimljiv sastanak s ministrom turizma g. Veljkom Ostojićem, županom Jakovčićem, gradonačelnicima i vodećim turističkim djelatnicima Istre. Glavno pitanje: kako ostvariti željenih sedam milijardi eura prihoda od turizma? Kad bi barem bilo više inovativnosti, ambicioznosti i samopouzdanja kakve sam prepoznao među istarskim turističkim djelatnicima!