Objavljeno u Nacionalu br. 860, 2012-05-08

Autor: Barbara Ivezić

Brechtovski teatar

U bolesnom društvu svi smo prostitutke

Predstava Maria Kovača 'Lux in tenebris' u Teatru &TD inspirirana je aferom s elitnom prostitucijom, kada su licemjerno u javnosti zaštićene njene mušterije, i pokazuje kako prostitucija počinje u prisili i nejednakosti

Glumci u predstavi Dean Krivačić, Zrinka Antičević, Zrinka Kušević, Maja Katić i Anita MatkovićGlumci u predstavi Dean Krivačić, Zrinka Antičević, Zrinka Kušević, Maja Katić i Anita Matković"Prošlogodišnja afera s elitnom prostitucijom, tijekom koje su po medijima objavljena imena i fotografije djevojaka osumnjičenih za prostituciju, dok je sud zabranio objaviti imena osumnjičenih mušterija, mahom "uglednih" ljudi iz javnog života, pod izlikom kako bi im to moglo "ugroziti reputaciju, bila je svojevrsni emocionalni okidač koji me potaknuo da se prihvatim režije prilično nepoznatog Brechtova teksta koji govori o istoj temi. Takva vrsta licemjerja me zgrozila jer smatram da, kad je prostitucija u pitanju, ne bi bilo ponude kada ne bi bilo ni potražnje. Novac tih "mušterija" je upravo ono što pokreće taj posao pa stoga smatram da bi se policija trebala na taj način pozabaviti ovim problemom“, kaže redatelj Mario Kovač. Premijera spomenute predstave „Lux in tenebris“, nastale prema tekstu Bertolta Brechta, održat će se 10. svibnja u zagrebačkom &TD-u. Za dramatizaciju teksta bio je zadužen mladi dramatičar i pjesnik Srđan Sandić koji, kaže, nije veliki odmak od originalnog teksta.


„NAŽALOST, SITUACIJA koja se problematizira, a to je pitanje prostitucije, njezinih sudionika, odgovornih i onih za koje mislimo da su neodgovorni je očito ista kao i u Brechtovo doba. Moj zadatak je bio što više osuvremeniti jezik i neke nove nametnute kontekste ovog vremena odnosno markirati. Odlučio sam u predstavi dati glas prostitutkama, odnosno onima za koje samo mislimo da su to, kako bi se konačno oborio stereotip u kojem su one isključivo žrtve. Postoje, naime, i one koje to rade u ime nečeg drugog, postoje oni kao mužjaci koji to puno beskrupuloznije rade u ime nekih „većih ciljeva“. Postojimo svi mi, s druge strane, uvjetno normalnije, koji se na iste načine prostituiramo - šuteći, bivajući potplaćeni, razbolijevajući se. Prostitucija počinje u nejednakosti, u prisili, u tkz. slobodnoj volji koja to nikako i gotovo nikada nije. Ljudi su gladni pa pristaju raditi bilo što samo da prežive tj. da održe iluziju da su jednako bitni i važni sugrađani ove priproste kulture koja inzistira na potpuno nebitnim i /ili krivim vrijednostima. Prostitucija je prihvatljiva u filmu „Belle de jour“ Luisa Buñuela, u kojem se junakinja prostituira iz objesti i u dovoljno dobrim estetskim okvirima, dakle, kada je izmišljena i izmještena u neki drugi umjetnički medij. Naravno, problem je po sebi grozan, ali postoji i drugi okvir i prizma kroz koju se to može gledati. Mislim da „Lux in tenebris“ tim daje upravo taj drugi pogled. Pjevamo dok problematiziramo“, kaže Sandić, dodavši kako je poruka ove predstave upravo u tome da smo svi u ovom bolesnom kapitalističkom sustavu prostitutke - intelektualne, emocionalne, fizičke te da se tome gotovo nemoguće oduprijeti. Od velike koristi Sandiću se tijekom rada na Brechtovom tekstu bili mediji, od dnevnog tiska koji je toj temi, kaže, pristupao senzacionalistički, do kršćanskog medija na koji ma su redovito iznošene laži i besmislice.

“U GLASU KONCILA te na portalu katolici. org pročitao sam potpune laži o tome kako se prenosi HIV i druge spolne bolesti, zbog čega žene abortiraju. Pored toga tu su i česte osude djevojaka koje se bave prostitucijom, koje nisu izrečene u „kršćanskom duhu". Odgovornost tih medija je golema jer imaju veliki utjecaj na ljude, no ne pristupaju tome tako. Hrvatsko novinarsko društvo bi imalo pune ruke posla ukoliko bi se išlo ozbiljno i analitički baviti tim medijima i njihovim skoro pa govorom mržnje“, kaže Sandić. Kako je pitanje prostitucije ozbiljan problem svakog društva, redatelj Mario Kovač smatra da predstava, koliko god ozbiljno bila napravljena, ipak ne može pokrenuti javnu raspravu o tom problemu. „Ono što može jest naglasiti neke neuralgične punktove i potaknuti gledatelje na razmišljanje. Ova predstava sadrži reference i na neke druge aspekte suvremenog hrvatskog društva poput lažnih vjerskih karizmatika, biznismene koji zgrću novac na ljudskoj nesreći i sl, a ironični pristup koji njegujem je naprosto dio mog redateljskog rukopisa“, otkriva redatelj. Angažiranost, kada je o kazalištu riječ, po njemu je izuzetno važna.

'Glumim licemjernog
svećenika koji dobro zarađuje', kaže Nikša Martinović za svoj lik Karizmatika'Glumim licemjernog svećenika koji dobro zarađuje', kaže Nikša Martinović za svoj lik Karizmatika„KAZALIŠTE JE, KAŽU, ogledalo života i jedno od sve rjeđih ritualnih mjesta na kojem se ljudi mogu sretati u ovo doba dominacije interneta i elektronskih društvenih mreža te izražavati svoje mišljenje uživo. Zanatski, smatram da se svaki kazalištarac treba okušati u što više različitih žanrova kao što su komedija, tragedija, mjuzikl, novi cirkus, te uz pomoć njih iznositi i svoje političke i svjetonazorske ideje. No, tanka je granica između postavljanja pitanja čime bi se kazalište trebalo baviti i propovijedanja, čega se grozim i što pokušavam izbjegavati u svom radu“, otkriva Kovač koji u podjeli ima širok dijapazon glumaca, od amatera do glumice Anite Matković iz kazališta slijepih te glumca Nevena Jurine Tomića, koji je u kolicima, do poznatih Ivane Krizmanić, Nikše Marinovića, Zrinke Kušević i Deana Krivačića. Profesionalni glumac za njega nije nužno onaj sa diplomom Dramske akademije.

„ZA MENE JE "profesionalan glumac" onaj koji dolazi spreman na sve probe, potpuno se preda svojoj ulozi i radu na njoj te poštuje svoje kolege i svoju profesiju. Ostali detalji poput toga kakvu diplomu ili invaliditet ima, iz kakve je obitelji, sto jede, sa kim spava ili koliko pije su za mene potpuno irelevantni. To je oduvijek bila moja jedina kazališna politika“ otkriva Kovač. Ulogu svećenika u ovoj predstavi zaigrao je glumac Nikša Martinović. Ovaj njegov svećenik razlikuje se od ostalih i to ponajviše zbog pentekostalnog načina propovijedanja uz duboko, ekstatično proživljavanje izgovorene riječi, kolektivni trans te tzv. "speaking intongues", što je sposobnost govora "nepoznatog jezika" pod utjecajem snage Duha svetog. „Karakter kojeg igram je licemjerni svećenik koji samo pokušava dobro zaraditi od svog posla,a to mu uspijeva jer su, zbog njegove vještine i trgovačkog dara njegovog poslodavca, sva njegova predavanja rasprodana.Radi se,ustvari,o nekoj vrsti "propovijednih" predavanja koja su tematski određena,i najčešće se bave spolnim bolestima,prostitucijom i ostalim "pošastima" zapadne civilizacije.Lik sam gradio proučavajući neke američke pentekostalne propovjednike, gledajući Roberta Duvalla u filmu "Apostle" koji je fenomenalno utjelovio lik propovjednika, no trudio sam se dati svom liku "osobni pečat" i odigrati ga bez pretjera nog odmaka i ironiziranja. Naravno,tu su kao inspiracija bili i neki naši tzv."karizmatici" i propovijednici,i to oni isključivih i uskogrudnih pogleda na tzv. "duhovni život" te naša Katolička crkva koja se, ogrezla u licemjerje, sve više stavlja u službu politike, a sve manje u službu naroda“, otkriva Nikša Martinović.

OSIM ŠTO GLUMI, Nikša Martinović za ovo je predstavu napisao songove koji se, kaže, bave Isusom Kristom, HPV-om, novcem. “Song 'Jedan je Isus' se bavi njegovim životom do krštenja, napravljen je u "afro funk" maniri,a pjevaju je svećenik i "sestre" iz kršćanske zajednice. Song 'HPV' se, osim istoimenom bolešću, bavi seksi zgodama jedne prostitutke na Trgu dr. Franje Tuđmana, gdje susreće svoje mušterije. Taj song izvodi iznimno talentirana glumica naše generacije Zrinka Kušević-Ziz, povratnica na veliku scenu nakon porodiljnog dopusta, koju je u ovoj ulozi pravi užitak gledati. Svi songovi zvuče dosta 'new wave' i 'electro'. Mislim da smo napravili predstavu koja vrlo mračne i teške teme približava gledateljima na jedan nepretenciozan i neopterećen način, koja propituje sveprisutnu korupciju i lažni moral našeg društva uz pomoć pjesme i smijeha,i koja nas kroz Brechtovo lucidno pismo podsjeća da se lažnim domoljubima, kršćanima i ostalim demonima valja suprotstaviti na svim razinama, koristeći se svim raspoloživim sredstvima“, tvrdi Nikša Marinović.

NA PITANJE ŠTO MISLI o nedavnoj gerilskoj akciji u vezi s pitanjima intendature u zagrebačkom HNK-u, kad su petero uglednih kazališnih djelatnika i jedan novinar u zagrebačkom HNK-u podigli dokumentaciju o programskom i financijskom stanju u toj kući, potrebnu za pisanje intendantskog programa, čime su željeli ukazati na problematičnost i netransparentnost domaćih natječaja za ravnatelje kazališta, on kaže: „Potpuno podržavam svoje kolege koji su digli glas protiv klijentelizma, netransparentnosti i 'kumovanja' pomoću kojih hrvatskim kazalištem vlada umrežena hobotnica ljudi kojima je kazalište samo krava muzara ili poligon za njihove političke ambicije. Da sam bio u Zagrebu tada, pridružio bih se kolegama u prosvjedu. Model po kojem djeluje zagrebački HNK je preuzet još u doba Austro-Ugarske, a mentalitet kojim posluje je naslijeđen iz komunizma. Sama činjenica da jedva 10 posto svog budžeta pokrivaju novcem od ulaznica govori o tome koliko je taj model tržišno neodrživ. Još bi im čovjek i zažmirio na jedno oko kad bi producirali značajne predstave. Ako se oko ičega slaže kazališna kritika i struka, to je da je kvaliteta produkcija HNK, na žalost, na niskim granama. Nije ni čudo kad se uprava ne usudi pozvati neke od najzanimljivijih mladih redatelja kao što su Anica Tomić, Miran Kurspahić i Oliver Frljić da rade kod njih, nego se ziheraški drže 'provjerenih' imena“, zaključuje Mario Kovač.

Vezane vijesti

Nezamisliva cenzura gradonačelnika i marionete

Nezamisliva cenzura gradonačelnika i marionete

“To je prva politička zabrana neke kazališne predstave u nezavisnoj Hrvatskoj”, izjavio je Mario Kovač, redatelj, pisac i glazbenik, poznat i kao… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika