Mani Gotovac došla je na intendantsko mjesto splitskog HNK godine 1998, nakon sedmogodišnjeg ravnateljskog mjesta u zagrebačkom teatru ITD. Značajnijim predstavama postavljenim za njenog mandata smatra Paraćevu “Judita”, Rossinijeva “Turčina u Italiji”, Gotovčeva “Eru” te Verdijeva “Attilu” na Splitskom ljetu. Od dramskih Krležine “Glembajeve” i “U agoniji”, Williams-Dvornikovu “Serafinu Splićanku”, Coltesov “Povratak u pustinju”, i u baletu “Citadelu”, “Alla valse” i druge. Praizveden je niz drama mlađih hrvatskih pisaca: igrane su tri drame Filipa Šovagovića (Cigla, Ptičice – koje se igraju po cijeloj Europi – Festivali), drama Ante Tomića i Ivice Ivaniševića (Krovna udruga), i Jurice Pavičića (Trovačica), te Elvisa Bošnjaka “Otac”.
S Mani Gotovac razgovarali smo u Bolnici Sestara milosrdnica za vrijeme njene redovne godišnje terapije na neurologiji.
NACIONAL: Vaša polemika s Jasenom Bokom ovih je dana došla do usijanja, ali priča, kako ste nagovijestili, počinje ranije, s ljetošnjim napadima desničara Luke Podruga…
Moram početi od početka. Kad sam se kandidirala za intendanta HNK Split, kandidirao se i Jasen Boko. Povukao je kandidaturu kad je vidio moju. Ja sam to shvatila kao razumijevanje da osoba koja je vodila Teatar ITD sedam godina s, moram reći, internacionalnim uspjesima, kazališni časopis Prolog, bila urednik u radijskom programu, napisala neke knjige u kazalištu – da se onda netko tko je novinar i nema drugu biografiju, kao Boko, normalno povlači. Jasen Boko je pisao o našim predstavama kritike i pozitivno i negativno, i ja sam to uvažavala. Međutim, kad je ovog ljeta na vlast u Splitu došao hrvatski blok, počeli su razni novinarski napadi Jasena Boke koji su, kao posljedicu, imali to da je dio nove vlasti, kao dogradonačelnik Dujomir Marasović i vijećnik Luka Podrug, počeo napadati mene s istim “argumentima” kojima me napadao Jasen Boko.
Primjerice, u ljeto, Jasen Boko nas napada da stanujemo u vili Dalmaciji – iako zna da nitko od nas nikad nije stanovao u rezidencijalnoj vili Dalmaciji. Nakon njegova napada poglavarstvo grada mi je poslalo stanovit broj dopisa kojima je uspostavilo nada mnom i svima nama veliku kontrolu: tko nam dolazi, zašto, kao da smo mi neki ljudi koji nemaju pravo na svoje stanovanje u gradu.
NACIONAL: Vratit ćemo se dopisima Poglavarstva. Za nas, koji to ne možemo provjeriti u Splitu, recite – gdje vi i vaši suradnici stanujete?
Nitko od nas kulturnjaka nikada nije stanovao u Vili Dalmacija . Mi stanujemo u pomoćnim kućama u pripadajućoj šumi koje su u dosta ruševnom stanju, dotad nenaseljenim, koje su hladne, prokišnjavaju, krov se odronjava… Stanujemo tamo zato što je to gradu Splitu bilo jeftinije, nego da plaća hotel brojnim gostima koji dođu na Splitsko ljeto i u HNK Split.
NACIONAL: Što se od vas tražilo u dopisima Poglavarstva?
Poglavarstvo grada Splita službeno je od mene tražilo da točno izvještavam dan, sat, kada tko dolazi u koju od pomoćnih kuća, točnije tri pomoćne kuće u kojima mi stanujemo.
NACIONAL: Tko je dolazio? Navodno, i kritičari i novinari koji su poslije – pozitivno – pisali o vašim predstavama.
To je jedna u nizu laži. Tu su stanovali i stanuju i danas umjetnici koji rade u kazališnim predstavama. Osim nas troje , tu su stanovali redatelji Magelli, Anurov, Muller, Dolenčić, Prohić, pjevači kao Neven Belamarić i drugi, a nama su u goste dolazili razni naši prijatelji, među njima i Jack Lang, glasoviti nekadašnji francuski ministar kulture i današnji ministar obrazovanja, vrlo, vrlo ugledni producenti i direktori raznih festivala, poput Bonskog bijenala, Venecijanskog bijenala, Mittelfesta… naravno da su među gostima i novinari, jer su i oni naši prijatelji, pa i kad pišu loše o nama i kad na neki način prihvaćaju, uzimaju u obzir različitost koju smo mi proveli u odnosu na ono što je bilo prije, i u odnosu na druga kazališta.
NACIONAL: Mislite da je to u redu, da vam gosti budu novinari i kritičari koji o vama pišu?
Oni nisu kod nas stanovali, oni su kod nas dolazili u posjete, a ja mislim da mogu primiti u svom podstanarskom stanu koga god želim, jer sam inače u zatvoru. Pazite, postavilo se i pitanje moga unuka, koji je ovog ljeta bio u mojoj kući. To je kao da sam iznajmila stan – pa ima li moj unuk pravo biti tu sa mnom? Ja sam mogla, kao mnogi, tražiti da mi se dade stan u vlasništvo, kad sam postala intendant. Ja sam pristala da stanujem tu, jer sam time uštedjela kazalištu i gradu,
NACIONAL: Mislite li da su napadi na vas upereni na datum 27. siječnja, kad se u Splitu, koji je trenutno bez gradonačelnika, treba oformiti novo gradsko poglavarstvo. Ono bi vam moglo oduzeti mandat…
Kako rekoh, nakon splitskih izbora ovog ljeta gradom je zavladao Hrvatski desni blok, a počeli Bokovi napadi na mene – najprije zbog stanovanja, a zatim onaj nevjerojatni skandal oko “Krovne udruge”, i sada, kao najnovije, kazališna statistika. Sve ima svoj razlog – zašto i kada. “Krovna udruga” je djelo Ante Tomića i Ivice Ivaniševića. Tomić je trenutno najčitaniji pisac u Hrvatskoj i mislim da bi svako kazalište u Hrvatskoj bilo ponosno da može od njega dobiti dramski tekst. Tekst govori o problemu koji je stvarno i problem Splita, on govori kako su ljudi za vrijeme rata nepravedno izbacivani iz stanova. Na to Jasen Boko reagira ne kritikom, nego političkim pamfletom, u kojem nas napada SUBNOR-skim oružjem, spominje Vukovar i Škabrnju, u vezi s jednom malom komedijom. Spominjanjem tih svetih mjesta, on manipulira domovinskih osjećajima u najnižem političkom kontekstu, denuncirajući istodobno i autore, svoje kolege i jednu lepršavu komediju kao da je riječ o izdaji domovine.
NACIONAL: Ali radi se o stvarnim događajima.
Da, točno, ali je pisana kao komedija. E, sad, tim istim riječima, kojima Boko napada mene, teatar i glumce, među kojima su i neki koji su bili na ratištu dok je on bio na Fulbrightovoj stipendiji u Americi – tim istim rječnikom napada nas Luka Podrug kao vijećnik kojeg nitko od nas nije u kazalištu nikad vidio. “Krovnu udrugu” on sigurno nije gledao, jer ga nisam vidjela ni na jednoj predstavi do njegova istupa.
NACIONAL: Vratimo se 27. siječnju.
Sada dolazi do toga da je desničarska vlast dala ostavku, očekuje se imenovanje nove vlasti, i Boko ide novim udarom na mene, ovaj put sa statistikom. On je nju imao i pred godinu dana, mogao je i ranije s njom izići… no, on sad ide s njom ne bi li – tko god došao na vlast u Splitu, jer to se ne zna – vidio da u kazalištu statistika ne funkcionira i prema tome, kazalište nije u redu. Istodobno, u Splitu se zna, on sam želi doći na moje mjesto. Nemam ništa protiv da on, kad se završi moj mandat, to i bude, ako ga netko izabere. Posljednji pak napad u Slobodnoj Dalmaciji je policijski dosje u stilu Markice Rebića pa u tom dosjeu zrnca istine služe samo da se stvori cjelovita lažna konstrukcija.
NACIONAL: Jasen Boko zaključuje svoj tekst riječima da vi “vješto igrate igru” da vas “proganja desničarski Split”. Igrate li?
Ja se najprije bavim kazalištem i ideja cijelog mog života je da kazalište mora biti slobodno od politike. Pa i nisam imala pritiske do ljetošnje promjene vlasti u Splitu.
NACIONAL: Zašto ste si dopustili nedopustivo, da Jasena Boku nazvete životinjom?
Negdje sam pročitala da oni koji žele biti duhoviti svrše u Gulagu. Tako sam ja u rubrici Roberta Knjaza koja je kozerija odgovarala šaljivo na njegova pitanja. Samu sebe sam nazvala sumo borcem, pa sam i o drugima rekla neke rečenice za koje sam mislila da će biti duhovite, a na žalost shvaćene su doslovno što više govori o duhu vremena nego o meni.
NACIONAL: Je li istina da vaš šef drame nije završio fakultet?
Točno, ostalo mu je nešto malo na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, ali on je asistirao i bio dramaturg redateljima poput Vite Taufera, Eduarda Mullera, sa Vasiiljevim, jednim od najvećih svjetskih redatelja, dakle, on je ispekao zanat. Mittelfest je išao u koprodukciju s ITD-om, ali su željeli da režira Buljan, pa je napravio “Pilada” u ITD-u. A to nakon što su vidjeli njegovu “Fedru” koja je proputovala svijet. I tako dalje… Mislim da ga to kvalificira za šefa drame.
NACIONAL: Tvrdite da radite “opasno” kazalište, pa tako i Tomićevu “Krovnu udrugu”. Ne bi li se, međutim, i tu predstavu moglo promatrati kao prilog vašoj političkoj transformaciji: početkom devedesetih bili ste vatrena Hrvatica, sada se u tim stvarima postavljate kritički, ironično, a na svoju korist. Jeste li se promijenili, zajedno s padom HDZ-a?
U cijelom mom životu politika je bila sporedno pitanje. Strastveno sam se bavila kazalište. Svoja politička stajališta prvi put sam pokazala 1971, podržavajući Hrvatsko proljeće. I to je i danas, ako me već pitaju, a pitaju jer sve je zagađeno politikom,
moje stajalište. Cijelog života nisam se promijenila i upravo zbog toga jako stradavala. To je dio moje biografije koji je Boka sasvim iskrivio.
NACIONAL: Kakva je bila vaša uloga u napadu, 1991., na Jagodu Buić? On vam se dosta često spominje u biografiji. Lansirali ste podatak o njenom tobožnjem izlaganju u UNESCO-u gdje se zalaže za Dubrovnik kao otvoreni grad koje je onda protumačeno kao izdaja Hrvatske.
Ja sam u vrijeme napada na Dubrovnik i Vukovar na radiju radila kulturnu emisiju o ratu. Sudjelovali su Božidar Violić, Nada Subotić, Fabijan Šovagović i drugi, a obraćala sam se kazališnim osobama iz inozemstva. Tu je bilo i moje otvoreno pismo Jagodi Buić. Ono se kasnije pretvorilo u politiku, a ja nisam imala ni namjera ni političkih ideja kad sam napravila tu emisiju. Kasnije je moj tekst zagađen politikom, proizišao je čitav niz katastrofalnih posljedica s kojima ja, kategorički tvrdim, nemam ništa. Kad su u Dubrovniku nekoliko godina kasnije, za vrijeme Tuđmana, krenula rušenja njene kuće, objavila sam da sam protiv svakog primitivizma, pa i hajke na Jagodu Buić. A uoči Tuđmanove druge izborne pobjede na televiziji sam se izjasnila za Savku Dabčević-Kučar.
NACIONAL: Je li u HNK Split smanjen broj prodanih ulaznica, je li istina da “radite najviše od svih kazališta”?
Voljela bih da se u ovom trenutku nalazim u kazalištu, da vam mogu podastrijeti sve podatke. Ono što je tiskano u Slobodnoj Dalmaciji stvara lažnu sliku.
NACIONAL: Nije li to službena statistika kazališta?
Statistika uvijek dokazuje ono što se želi dokazati. U Slobodnoj Dalmaciji koriste se samo podaci koji nas pokazuju u lošem svjetlu, što je bila i namjera. A stvarno stanje jest da smo 1999. imali veliki broj gledatelja, da je 2000. taj broj nešto pao, a da je 2001. taj broj opet naglo porastao. Ne pokazuju se statistike sa Splitskog ljeta, toga se sjećam i bez podataka, imali smo popunjenost 90 posto što je frapantna popunjenost za kazalište. Ponavljam, mi smo povećali gledanost i broj gledatelja, osobito mladih u odnosu na raniju upravu.
NACIONAL: Radite li “najviše”?
Ta moja rečenica ne znači da igramo najveći broj predstava nego da HNK Split ima osim redovne sezone Splitsko ljeto, “teško” gotovo kao Dubrovačke ljetne igre, koje radi sam HNK Split, zatim imamo Marulićeve dane, festival hrvatske drame, koji također radi HNK Split, mnogo putujemo jer smo pozvani na mnoge međunarodne festivale. Mi smo članovi Europske kazališne unije, jedino takvo kazalište u Hrvatskoj, u tom smislu imamo brojne zadatke. Smijem li dakle reći da radimo najviše?
NACIONAL: 1999. srdačno ste u kazalištu dočekali Tuđmana, koji vam je nešto ranije dao i odličje. Uostalom, HDZ-ovski vas je ministar i potvrdio na mjestu intendantice, a sada ministar Vujić izjavljuje da bi mu bilo “žao odbijete li još jedan mandat za Split”. Je li to još jedan dokaz vaše političke spretnosti?
Moram reći da za tu Vujićevu izjavu ja nisam čula. Njemu se vjerojatno sviđa što HNK nema gubitaka i što je Splitsko ljeto poslovalo bez gubitka. A na sva putovanja idemo o trošku inozemstva, a ne grada Splita. Nogometaši i košarka putuju na teret grada.
Što se tiče Tuđmana, riječ je samo o pristojnosti prema legalno izabranom šefu države s kojim sam se zadržala ravno četiri minute rekavši, kurtoazno, “Dobrodošli…”. U isto sam vrijeme u brojnim sam intervjuima i TV nastupima, nadugo, govorila koliko kultura stradava u Tuđmanovu režimu. U to vrijeme moji današnji protivnici su šutjeli. A tu temeljnu pristojnost koju sam imala prema Tuđmanu trebao je imati i onaj mali broj Splićana kada je dolazio Stipe Mesić u Split. To je osnovno civilizacijsko pitanje a ne političko.
NACIONAL: Ako od 27. siječnja grad počnu voditi desničari koji vas požele smijeniti, što ćete učiniti?
Borit ću se do posljednje kapi krvi za kazalište koje vodim, u koje vjerujem i za koje mislim da je kazalište 21. stoljeća. Ako više ne budem mogla, otići ću na neko drugo mjesto. Ako me budu htjeli. Ako ne, napravit ću sama svoje kazalište u zemlji ili inozemstvu.
NACIONAL Govori li se u Splitu, tko su vaši nasljednici?
U novinama se pisalo o ovim imenima: Jasenu Boki, Jakovu Sedlaru, Nenni Delmestre, Petru Selemu i Nensi Ivanišević. Svima im želim da rade dobar teatar kad završi moj mandat. Ali još uvijek nisam sigurna da se neću kandidirati za sljedeći i da se neću boriti da do kraja dovedem svoju viziju.