Objavljeno u Nacionalu br. 321, 2002-01-08

Autor: Nenad Polimac

Prvi hollywoodski blockbuster 2002.

Will Smith kao Muhammad Ali

Najveći izazov u karijeri

Za nešto više od tjedan dana, 17. siječnja, najpoznatiji boksač svih vremena Muhammad Ali slavi šezdeseti rođendan, a tom prigodom američka tv mreža CBS emitirat će, pet dana prije, prigodni cjelovečernji dokumentarac u režiji Georgea Schlattera koji će – pretpostavlja se – privući rekordan broj gledatelja. Međutim, prava proslava te obljetnice započela je nešto ranije, još krajem netom završene godine, točnije 26. prosinca, prikazivanjem novog hollywoodskog blockbustera “Ali” u kom je opisan životopis sportaša čiji su javni nastupi ispočetka grcali razmetljivošću da bi poslije poprimili obilježja svjesnoga političkog promišljanja.

Najveći izazov u karijeri

Film je izazvao golemo zanimanje, ponajprije zbog činjenice što Alija glumi Will Smith, danas najveća crnačka hollywoodska zvijezda, i samo prvog dana ostvario bruto promet od deset milijuna dolara. Iako je očigledno da se “Ali” na dužim stazama neće moći mjeriti s megahitovima kao što su “Harry Potter i kamen mudraca” te “Gospodar prstenova: Prstenova družina”, ipak je to jedan od najvećih aduta koje je Hollywood ispucao u blagdanskom razdoblju, a zanimljivo je da su porođajne muke toga filma trajale gotovo čitavo desetljeće.
“To je najveći izazov u mojoj karijeri, kako mom glasu, tako i mom tijelu, a da ne govorimo o tome koliko sam truda uložio da proniknem u ličnost čovjeka kojega glumim”, povjeravao se novinarima Will Smith tijekom snimanja.

Pripreme za ulogu

Glumac se najviše plašio komentara “Super! Zvijezda ‘Dana nezavisnosti’ i ‘Ljudi u crnom’ igrat će Alija”, koji su insinuirali da je Smithov novi film još jedan mamac za publiku poput spomenutih blockbustera. Žestoko se usprotivio takvim priželjkivanjima: “Čitav projekt uopće nema nikakve veze s novcem, nego s time da budeš na vrhu: da najviše izvučeš od sebe, da radiš s najboljim redateljem i snimateljem. Tako nešto radi se besplatno”. Smith je dokazao da s tom izjavom misli ozbiljno kad se odrekao honorara u korist eventualnog kasnijeg profita, kako ne bi suviše opteretio budžet filma, a sve ono što je poduzeo kako bi se pripremio za ulogu Muhammada Alija svjedočilo je o njegovoj opsjednutosti tim glumačkim zadatkom: udebljao se 18 kilograma, punu je godinu dana vježbao u mondenom zimovalištu Aspen, trčeći svaki dan po nekoliko sati u vojničkim čizmama i vježbajući s pravim boksačima. Pod nadzorom posebnog trenera naučio se primati udarce (koji ga nisu smjeli povrijediti) i kad je napokon pred kamerama stao na ring, mečevi su se doimali vrlo uvjerljivo.
Prvi prijedlog da bi Will Smith mogao glumiti Alija dala je još boksačeva kći, dok ga je gledala u televizijskoj seriji “Princ s Beverly Hillsa”.

Brbljavi i arogantni Ali

Smith tada još uopće nije postao hollywoodska zvijezda, a fizičke sličnosti s legendarnim boksačem gotovo uopće nije bilo, no djevojčici nisu promakle geste koje su obojici bile zajedničke. Kad je producent Paul Ardaji sugerirao Aliju da je Smith zainteresiran da ga glumi na velikom ekranu, boksač je bio oduševljen, spominjući kako mu je kći sugerirala taj “casting” još prije nekoliko godina.
Da nije Ardajija, film zasigurno ne bi nikad ni bio snimljen. Taj palestinski katolik još je početkom osamdesetih surađivao s Alijem, osiguravši mu milijun dolara za dvogodišnji nastup u reklamnim spotovima za automobil toyotu. Kao uvjereni musliman, Ali je bio iznimno popularan u arapskom svijetu, a, na primjer, prodaja toyota u Saudijskoj Arabiji porasla je za 18 posto upravo nakon emitiranja tih spotova. Desetak godina poslije, Ardaji je sugerirao Aliju i njegovoj supruzi Lonnie da naprave film o njegovu životu. Zapravo, sličan je film već postojao, zvao se “Najveći”, snimljen je 1977. u produkciji Columbia Pictures i u režiji Toma Griesa: u njemu je Ali glumio samoga sebe, a kao predložak poslužila je njegova istoimena autobiografija. Međutim, komercijalni učinak tog djelca bio je skroman, kao i kritičarski odjek. Ardaji je htio snimiti nešto puno ambicioznije te osigurao budžet od 30 milijuna dolara. Punu godinu dana osiguravao je filmska prava, koja su još uvijek pripadala Columbiji, a sva su osjetljiva pitanja razriješena kad je ta velika kompanija pristala uvrstiti Ardajijev projekt na svoju produkcijsku listu. Prvu verziju scenarija napisao je Gregory Allen Howard (kasnije se proslavio predloškom za “Nezaboravni klub” s Denzelom Washingtonom), no mnogo je boljom ocijenjena sljedeća verzija na kojoj su surađivali Stephen J. Rivele i Christopher Wilkinson (nominacija za Oscara za “Nixon” Olivera Stonea). Problem je bio kako sažeti najuzbudljivije odsječke iz Alijeve burne biografije u samo jedan cjelovečernji film, budući da se svaki od njih činio zanimljivim za samostalno ostvarenje.
Rođen 1942. u Louisvilleu u državi Kentucky, Ali se isprva zvao Cassius Clay i pod tim imenom osvojio titulu prvaka svijeta u teškoj kategoriji, porazivši u spektakularnom meču Sonnyja Listona. Brbljav, arogantan ali vrlo artikuliran, mladi se boksač prometnuo u veliku medijsku zvijezdu za čije su se društvo otimali bogati i slavni. On je, međutim, izabrao drugi krug prijatelja: osobito je bio blizak s Malcomom X-om, vođom militantne skupine Crni muslimani, a pod utjecajem Elijaha Muhammada postao je pripadnik Nacije Islama i promijenio ime u Muhammad Ali (zbog toga mu se raspao prvi brak s atraktivnom Sonji Roi).

Snimanje u Africi

Kad su mu u travnju 1967. uručili poziv za vojsku, koji je uključivao odlazak u Vijetnam, Ali je odbio biti mobiliziran, unatoč tome što su mu jamčili poseban status na dalekoistočnom ratištu i puko šminkanje pred trupama. Sud (koji su činili isključivo bijelci) odredio mu je kaznu od 5 godina zatvora, oduzeo putovnicu i boksačke titule, a donedavni ljubimac Amerike postao je u svojoj domovini – bar za bjelačku većinu – jedna od najomraženijih ličnosti. Za onaj manjinski dio afroameričkog stanovništva postao je simbolom otpora i vjere u vlastiti kulturalni i etički identitet. Odluka suda ukinuta je 1971., ne stoga što se smatrala nepravednom, nego zato jer je otkriveno da je FBI neovlašteno prisluškivao boksačev dom. Ali je u tom procesu ostao prikraćen za najbolje razdoblje boksačke karijere, a titulu je povratio tek 1974., u senzacionalnom meču “Rumble in the Jungle” održanom u Zairu, kada je porazio puno mlađeg i agresivnijeg Georgea Foremana (o tom je događaju 1996. snimljen Oscarom nagrađeni dokumentarac Leona Gasta “Kad smo bili kraljevi”). Godinu poslije trijumfirao je i nad Joeom Frasierom u podjednakom spektaklu “Thrilla in Manila” na Filipinima, a 1981. se povukao s boksačke scene.
Sve te događaje razmjerno je pregledno izložio Riveleov i Wilkinsonov scenarij koji je, međutim, bio spreman za realizaciju tek 1998. Will Smith, ovjenčan uspjesima “Dana nezavisnosti” i “Ljudi u crnom”, oduševljeno je pristao glumiti Alija, a za redatelja je određen Barry Sonnenfeld, koji je s glumcem upravo pripremao fantastičnu vestern-parodiju “Wild Wild West”. Neuspjeh potonjeg rezultirao je promjenom redatelja, pa je umjesto Sonnenfelda uskočio Michael Mann, čiju su reputaciju učvrstila sjajna ostvarenja “Lovac na ljude”, “Posljednji Mohikanac”, “Vrućina” i “Probuđena savjest” (kako je u nas preveden “The Insider”). Mann je preradio scenarij po svojoj mjeri s Ericom Rothom (nominacija za Oscara za “Probuđenu savjest”), no snimanje je opet odložila tek jedna “sitnica” – ukupni budžet iznosio je 105 milijuna dolara. Mann i Smith odrekli su se honorara, no ni to nije pomoglo, pa je Columbia stavila projekt u “promet”, prepuštajući drugim kompanijama da ga realiziraju ako su zainteresirane. Spasonosni potez povukao je financijaš Graham King, čija je kompanija Initial Entertainment Group otkupila prava za eksploataciju filma izvan Amerike za 55 milijuna dolara te je tako “Ali” naposljetku dobio od “Columbije” “zeleno svjetlo” za realizaciju.
Na što je utrošeno 105 milijuna dolara očito je iz podatka da u filmu ima čak 235 scena, od kojih su mnoge snimljene u Mozambiku, Gani i Južnoj Africi. Jedna od njih – u kojoj je evociran “Rumble in the Jungle” u Zairu- uključivala je 27 tisuća statista iz Mozambika i srećom je – unatoč nemiru gomile – završila bez kobnih posljedica. Filmska se ekipa afričkih lokacija prisjećala s užasom, budući da su krađe čak i najobičnijih sitnica poput češljeva i ručnika bile svakodnevica, a u ugodnoj uspomeni ostala im je jedino Južna Afrika gdje su Smith i njegova supruga Jada Pinkett (u filmu glumi Alijevu prvu suprugu Sonji) nedavno kupili kuću i napravili novi dom. Iako je bio iznimno discipliniran, Smith mnogima baš nije olakšavao život na snimanju: zahtijevao je da mu posvuda bude na raspolaganju mineralna voda, pa se njome i tuširao.
Pa dok je prethodni Mannov film “Probuđena savjest”, od mnogih proglašen remek-djelom, dobio sedam nominacija za Oscara, “Ali”, čini se, neće ponoviti taj uspjeh. Kritičarski je konsenzus oko filma uglavnom pozitivan, no odnosi se u prvom redu na izvrsne dijelove; dramsku cjelinu, naime, mnogi smatraju nedovoljno sugestivnom.

Jon Voight

Najpopularniji američki kritičar Roger Ebert iz Chicago Sun-Timesa tvrdi da je glavni problem filma u tome što evocira vrlo poznate događaje – s kojima se svojedobno suživjela čitava Amerika – no o njima ne iznosi dovoljno novih pojedinosti da bi se opravdalo trajanje od 158 minuta. Prizori na ringu neosporno su impresivno režirani, kao i “masovke” koje dočaravaju burne šezdesete, međutim, kao što je slučaj s većinom biografskih filmova, život se čini zanimljivijim od fikcije.
Nasuprot tome, glumačke izvedbe dobile su superlativne ocjene. Uz pomoć maske i viška kilograma Smith je iznimno uvjerljivo utjelovio Alija (u to se možete uvjeriti ako “skinete” foršpan s Interneta), nesputano bombastičan u prvoj trećini filma, znatno suzdržaniji u ostalim dijelovima, kad glavni junak prihvaća muslimansku vjeru. Njegovu interpretaciju pohvalio je i sam Ali (koji danas boluje od Parkinsonove bolesti), a pozitivan sud dali su i oni koji odlučuju o Zlatnom globusu, nominiravši ga za tu nagradu u kategoriji najbolje dramske uloge. Za Zlatni globus – u kategoriji najbolje sporedne uloge – nominiran je i Jon Voight koji, prema ocjeni svih, sjajno igra poznatoga sportskog komentatora Howarda Cosella, velikog Alijeva zagovornika i bliskog prijatelja: nekadašnji junak “Ponoćnog kauboja” danas je jedan od najboljih hollywoodskih karakternih glumaca, a vještinu preobrazbe majstorski je dokazao u “Aliju”, budući da ga ni njegovi poklonici nisu prepoznali s tupeom kakav je nosio Cosell. Odlične kritike dobila je i nova crnačka zvijezda Jamie Foxx koji sočno glumi Alijeva vjernog “animatora” Drewa “Bundinija” Browna. Bude li “Ali” obasut nominacijama za “Oscara”, bit će to ponajprije u “glumačkim” kategorijama.
Kada ćemo vidjeti “Alija” u Hrvatskoj? Budući da je spomenuti Initial Entertainment Group skupo platio prava za prikazivanje filma izvan Amerike, njegova početna cijena za domaće tržište tako je visoka da su naši distributeri odmah odustali od eventualnog natjecanja. Prema svemu sudeći, morat ćemo pričekati dok IEG ne shvati da s takvim filmom ne može ostvariti enormnu zaradu nego u najboljem slučaju može biti zadovoljan ako uopće podmiri troškove: no do te spoznaje moglo bi proteći i više od jedne sezone.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika