Prva europska hi-tech knjižara u središtu Zagreba

Umjesto lijeka za hitni slučaj, na primjer, za zubobolju, Zagrepčani odnedavno mogu u istom elitnom i elegantno dizajniranom prostoru na Trgu Josipa bana Jelačića kupovati znanstvene i stručne knjige, te listati stručne časopise, koji se ne mogu kupiti na kioscima. Riječ je o novootvorenoj znanstvenoj knjižari Tamaris, koja se prostire na 300 četvornih metara na dvije etaže – u prizemlju i u podrumu, i koja će s gotovo 15 tisuća knjiga u ponudi, većinom stranih, uveliko obogatiti zagrebačku knjižarsku ponudu, te barem malo približiti svjetsku znanost Hrvatskoj. Knjižara nudi i model obiteljskog biznisa: vlasnica i direktorica je Tamara Marković-Ribić, povjesničarka umjetnosti i nekadašnja bibliotekarka, a stariji sin Mladen Marković njezin je pomoćnik i urednik novopokrenute biblioteke.

Novosti u hrvatskom knjižarstvu

Knjižara Tamaris nudit će naslove sa svih područja, od znanosti i umjetnosti do arhitekture, književnosti, esejistike pa sve do dječje literature, koja je danas veliki boom u svijetu. Po riječima Mladena Markovića, jedan od poslovnih imperativa knjižare je ažurnost. S nekolicinom izdavača, na primjer, s najvećim svjetskim nakladnikom medicinske literature Harcourt Publishers, dogovorili su da im šalju sve nove naslove izravno iz tiskare. Surađuju gotovo sa svim značajnijim svjetskim izdavačima engleskoga govornog područja kao što su Oxford i Cambridge University Press, koji su specijalizirani za humanističke znanosti, te s američkim kao što su MIT – Massachusets Institute of Technology, Cornell University Press, Chicago University Press i California University Press, koji izdaju i neke karakteristične “cvebe”.
“Pokušali smo napraviti presjek, no uvijek je teško pokriti sve, jer se samo u Americi godišnje tiska osam milijuna naslova, a mi ćemo u knjižari, kad sve bude gotovo, imati između 12 i 15 tisuća. Zato treba napraviti izbor među tim izdavačima i izabrati one knjige koje su zanimljive, ali istodobno i komercijalne. Pokušali smo napraviti kompromis između knjiga koje donose profit i onih koje su u prvom redu znanstvene i stručne”, zaključuje Mladen Marković.
Također, ponuda će biti obogaćena predstavljanjima njihovih vlastitih izdanja, te prigodnim izložbama, što je druga strana poslovanja tvrtke, čemu posebno odgovara lokacija i veličina knjižare. To se potvrdilo i na nedavnom prvom predstavljanju knjige muzičkog kritičara Ante Perkovića “365”. No knjižara Tamaris uvodi i tri velike novosti u hrvatsko knjižarstvo: radit će i vikendom, što je sjajna ideja, a kupci će moći naručiti prema vlastitim potrebama knjige i časopise. Praksa pokazuje da se najčešće naručuju knjige iz ekonomskih i biomedicinskih znanosti, te suvremenih tehnologija i informatike. Uz to, posjetitelji knjižare moći će se pomoću kompjutora u podrumskom dijelu informirati o svim novim izdanjima svjetski relevantnih izdavača. Naime, čak i knjižare koje imaju samo izdanja jednog izdavača ili su specijalizirane samo za jedno područje – pravo, ekonomiju ili tehničke znanosti, u prosjeku raspolažu samo sa 70 posto naslova s tog područja.

Nastupi i nagrada na Interliberu

Na pitanje kako je uspjela dobiti elitni prostor na Trgu bana Jelačića u Zagrebu, vlasnica Tamara Marković-Ribić odgovara da je priča vrlo jednostavna: prostor je bio na javnom natječaju, koji je raspisao grad, oni su se javili na natječaj i dobili prostor. Što se tiče financija, napravili su vrlo dobar aranžman s gradom da investicija ulazi u najam prostora, što je olakotna okolnost. Dobili su i povoljan bankarski kredit, kaže, jer je grad tretirao knjižaru kao zanimljiv projekt, potreban gradu. Isprva je svoju tvrtku željela nazvati Biblion, ali taj naziv nije bio odobren, budući da je izveden iz strane riječi. Sadašnje ime odabrano je gotovo igrom slučaja, u šali s prijateljima, izvedenicom iz njezina vlastitog imena.
Ideja o otvaranju znanstvene knjižare Tamaris nije se rodila preko noći. Tamara Marković-Ribić počela se baviti bibliotekarstvom davno, neposredno nakon što je diplomirala na Filozofskom fakultetu. Prvo je radila u knjižnici Fakulteta za vanjsku trgovinu, potom na Ekonomskom fakultetu, a 1990. je odlučila osnovati vlastitu tvrtku.
“Od obitelji sam naslijedila prostor u Tkalčićevoj ulici u kojem je i danas sjedište moje tvrtke”, kaže. “Tvrtku sam osnovala da bih se bavila uvozom stranih knjiga i časopisa, mahom s područja znanosti. Odluku o pokretanju vlastitog poslovanja donijela sam ne samo da bih iskušala vlastite sposobnosti, nego i potaknuta iskustvom stečenim u prijašnjem radu. Naime, radeći godinama s nastavnicima i istraživačima koji su bili korisnici biblioteke na fakultetu, uvidjela sam da postoji puno veća potreba za stručnom literaturom od ponude koju im je pružalo naše tržište knjiga stranih izdavača.”
Tamara Marković-Ribić prvo je ispitala odnos ponude i potražnje u cijeloj Hrvatskoj, proputovavši automobilom od Umaga do Dubrovnika i od Varaždina do Osijeka. Već je tada, na početku samostalnog rada, počela razmišljati o vlastitoj knjižari u kojoj bi mogla ponuditi znatno širi izbor naslova, a ne se ograničiti samo na neposredne narudžbe. Svoje je namjere provjerila nastupima na Interliberu, gdje je imala znatno širu ponudu naslova. U tom pogledu ohrabrila ju je nagrada koju je dobila za nastup na Interliberu 1994. Zato je odmah iduće godine iskoristila mogućnost koja joj se otvorila tijekom suradnje s PEN-om, da u njegovim prostorijama u Radićevoj 36 otvori vlastitu knjižaru. “Na žalost, prostor je bio suviše malen za ozbiljniju ponudu, a mjesto knjižare izvan najužeg središta nije zadovoljilo osnovna tri preduvjeta uspjeha knjižare: lokacija, lokacija i lokacija”, zaključila je Tamara Marković-Ribić te dodala da sama lokacija još ne garantira uspjeh poslovanja, jer je kod nas s obzirom na mahom skromnu kupovnu moć posao s knjigama u ekonomskom pogledu vrlo neizvjestan.

Uređenje knjižare

Po njezinu mišljenju, arhitekt Mario Beusan, autor projekta, u svojoj je realizaciji sjajno pomirio zatečeno stanje prostora i novu namjenu. Naime, respektirao je povijesnu vrijednost zgrade u kojoj se knjižara nalazi i potrebe poslovanja. Beusan tvrdi da su na oblikovanje interijera knjižare Tamaris najviše utjecali njezin sadržaj – znanstvena i stručna knjiga, ali i reprezentativna lokacija u središtu grada. Po njemu, taj je golemi prostor uvijek bio prevelik za ljekarnu i zapravo je bio neiskorišten. “Zahvaljujući gradskoj vlasti koja se odlučila na mudar potez da prostor razdijeli na tri korisnika – banku, znanstvenu knjižaru i manju dvoetažnu ljekarnu na uglu s Radićevom ulicom, koju je projektirao arhitekt Branko Kincl, prostor će biti bolje iskorišten”, zaključio je Mario Beusan.
Na pitanje jesu li se pri uređenju knjižare rukovodili recentnim europskim trendovima, odgovorio je da su nakon posjeta nekim europskim knjižarama, posebno onim glasovitim u Amsterdamu, zaključili da u uređenju interijera nema nekih specijalnih novosti. Čak se može reći da su pomalo staromodne, kaže, jer su renovirane prije desetak godina.
“Tragedija svih knjižara je da se pretvore u skladišta za knjige. Mi smo tu zamku nastojali izbjeći”, ističe Beusan i nastavlja: “S obzirom na lokaciju, htjeli smo ostvariti profinjenu i suspregnutu eleganciju prostora. Zato smo se u oblikovanju poigrali s geometrijom i jednostavnim i ne preskupim materijalima te dobili interijer koji je neutralan u svom kolorističkom i oblikovnom rješenju – pod je obrađen u bež boji, a zidovi i stropovi su bijeli. Mislim da nema nikakvog razloga da se znanstvena knjižara ukrašava granitom i mesingom kao slastičarnica. Važno je prigušeno kolorističko rješenje, jer je knjiga kao predmet uvijek dizajnirana i ona unosi boju u prostor. Zidovi su kompletno obloženi jednostavno oblikovanim policama za knjige, koje imaju staklene plohe, pa knjige djeluju drukčije, transparentnije, kao da lebde.”

Prodajne izložbe u Tamarisu

Na žalost, izlog još nije završen jer nisu gotovi posebni nosači za knjige u izlogu, koji će omogućavati da se ista knjiga vidi i s vanjske i s unutarnje strane. U izlogu će biti izloženo dva puta 40 istih knjiga, od čega će se 40 vidjeti izvana, a 40 iznutra. U prizemnom dijelu knjižare posebna stropna halogena rasvjeta osvjetljavat će likovni program koji će se tu odvijati, na primjer, povremene prodajne izložbe vezane uz knjigu. Jedan od prvih takvih programa bit će izložba print portreta hrvatskih znanstvenika kroz stoljeća, od Fausta Vrančića do Ruđera Boškovića.
Na pitanje po čemu će se njihova ponuda razlikovati od “Algoritmove”, Tamara Marković-Ribić odgovara da je sadašnji izbor knjiga po njezinoj mjeri, a koliko će se razlikovati od konkurenta, zaključit će sami kupci, koji za sada reagiraju pozitivno. No dodaje da je po vlastitim afinitetima sklonija romanskom negoli anglosaksonskom području, koje prevladava u “Algoritmu”, pa će stoga nešto više podržavati francusku, talijansku i španjolsku, te njemačku knjigu. Osim toga, otkrila je da su upravo te knjige bile nedostatne u Hrvatskoj, što je pokazalo i iskustvo s Filozofskim fakultetom čiju knjižaru također opskrbljuju knjigama.

Loša strana Interneta

Po mišljenju Tamare Marković-Ribić, knjižarstvo u Hrvatskoj u specifičnom je okruženju s obzirom na nisku ekonomsku moć kupaca, ali knjiga se ipak uvijek traži, od najranije dječje dobi, preko studenata koji kupuju udžbeničku literaturu, do onih koji uče strane jezike.
“Čini mi se da zapravo razvoj novih medija odgovara razvoju knjige”, ističe. “Mislim da novi medij nije ubio knjigu, nego da informacija o novoj knjizi koju potencijalni kupci dobivaju putem Interneta u trenutku dok ona još nije izišla razvija kod ljudi interes za knjigu i požele je kupiti. I statistike u svijetu pokazuju da je u posljednje dvije godine, dakle, nakon prvotnog booma Interneta ili Amazona, ponovno porastao interes za knjigu. Praksa je pokazala lošu stranu Interneta: stvari su se printale, fotokopirale i uvezivale, što je vrlo skup i dugotrajan posao, a knjigu treba s cijenama približiti kupcu. Informacije koje možemo dobiti putem Interneta su fantastične, ali knjiga je ostala i opstala, i čini mi se da je ništa ne može zamijeniti, jer je sasvim drugi osjećaj držite li u rukama uvezeni snop fotokopiranih papira ili knjigu”, zaključuje Tamara Marković-Ribić.
Na pitanje hoće li nastaviti nakladničku djelatnost, koju su počeli prije nekoliko godina pilot-izdanjem – mapom stihova i grafika Ede Murtića i Vlade Gotovca, urednik Mladen Marković odgovara da su upravo pokrenuli ediciju u kojoj će prije svega objavljivati naslove koji obrađuju dnevno-političke ili povijesno-političke teme, jer im se čini da takva literatura manjka na hrvatskom tržištu. Iako postoji nekolicina izdavača, poput “Izvora”, koji su objavili, primjerice, Huntingtonov “Sukob civilizacija”, po njegovu mišljenju to su tek sporadični bljeskovi i nedostaje izdavač koji bi sustavno pratio tu problematiku. Biblioteka će se bazirati na prijevodima, ali nije isključeno da neće objaviti i nekog zanimljivog domaćeg autora.

Zapadne cijene za domaće knjige

Već početkom siječnja objavljuju prijevod knjige “Taliban – Islam, Oil and the New Great Game in Central Asia” Ahmeda Rashida, pakistanskog dopisnika Daily Telegrapha, koji je 20-ak godina izvještavao iz te regije. Tu knjigu tiskao je bez buke još potkraj 2000. manji izdavač IB Tauris iz zapadnog Londona. Do terorističkog napada na New York knjiga je prodana u samo tri tisuće primjeraka, unatoč tome što su je koristili i savjetnici Tonyja Blaira pripremajući plan za posttalibanski Afganistan. Nakon 11. rujna pet velikih izdavača počelo se otimati za kupnju autorskih prava za njezino meko izdanje, a pobijedio je veliki Macmillian. No autorska prava za tu knjigu, koju je Rashid u međuvremenu osuvremenio poglavljem o napadu na New York, kupili su i Japanci, Norvežani, Danci, Malezijci, Rusi i Nizozemci. Knjiga je postigla sjajan uspjeh nakon kobnog 11. rujna, a samo u Velikoj Britaniji otišlo je u mjesec dana 80 tisuća primjeraka. “Knjiga je postigla uspjeh jer ne opisuje samo aktualni trenutak, dakle, teroristički napad, Osamu bin Ladena i talibane kao što to čine ostali autori, nego obrađuje povijest tog pokreta i analizira uzroke situacije u Afganistanu”, ističe Mladen Marković.
U širokoj ponudi raznolikih uvezenih knjiga ističe se Oxford English Dictionary, najobuhvatniji rječnik engleskog jezika ikad napravljen. Njegova povijest seže u 1857., kada je Filološko društvo u Londonu zaključilo da su postojeći rječnici engleskog jezika nepotpuni, te je predložilo da se napravi novi rječnik koji bi ponovno “istražio” engleski jezik od nastanka. Nakon mnogih rasprava 1879. sklopljen je ugovor s izdavačkom kućom Oxford University Press, a za urednika je odabran James A. H. Murray. Prvi je svezak izašao iz tiska 1884., a u sljedeće 44 godine i preostalih devet svezaka. Rječnik je do danas nadopunjavan i moderniziran, tako da zadnje izdanje, dostupno u knjižari Tamaris, ima 20 svezaka na 21.730 stranica koji teže 63 kilograma, a sadržava 615.164 riječi.
Svoje čitatelje naći će i knjiga “Science and Civilization in China” Josepha Needham, u izdanju Cambridge University Press, koja je jedno od najznačajnijih djela o Kini i rađanju civilizacije na Dalekom istoku. No možda će ipak najviše zanimanja izazvati djelo “The Holocaust Encyclopedia” (Yale University Press, 2001), koju je uredio Walter Laqueur, profesor moderne povijesti na sveučilištima Harvard, Brandeis, Tel Aviv. On je u toj enciklopediji uspio prikupiti članke o svim značajnijim osobama, mjestima i događajima vezanim uz holokaust i tako znatno upotpunio praznine u nama dostupnoj literaturi o toj temi.
Na pitanje gledaju li veliki svjetski izdavači blagonaklono na Hrvatsku, Marković odgovara da prema nama imaju vrlo afirmativan odnos bez obzira na naše malo tržište, jer im je vrlo zgodna referenca da im se knjige prevedu na još jedan jezik, makar u nakladi od samo tri tisuće primjeraka. Uz to, gledaju nas u sklopu istočne i srednje Europe, koju vide kao obećavajuće tržište, kao potencijalan hit u budućnosti. Na žalost, ne daju nam nikakve beneficije, osim nekih izdavača studentskih udžbenika koji formiraju drukčije cijene za tzv. posebna tržišta kamo su svrstali srednju i istočnu Europu, neke sjevernoafričke i bliskoistočne zemlje. No Hrvatsku polako miču iz te skupine pa i autorska prava za udžbenike sve više plaćamo po “zapadnim” cijenama.

Za 300 kvadrata u centru Zagreba samo 5180 kuna najamnine

Tvrtka “Tamaris” za 300 četvornih metara elitnog poslovnog prostora na središnjem zagrebačkom trgu plaća samo 5180 kuna: naime, prema ugovoru o zakupu, koji je tvrtka sklopila s Gradom Zagrebom 1999. na rok od 15 godina, mjesečna najamnina od 8.633,74 kuna umanjivat će se za 40 posto do isteka uplaćenih sredstava u rekonstrukciju prostora, a Tvrtka Tamaris u rekonstrukciju je uložila 1.108.334,52 kune.
Kako je moguće doći do takvog ekskluzivnog prostora za tako malo novca? U Uredu za imovine Gradskog poglavarstva otkrivamo da je taj prostor u zakupu trgovačkog društva Tamaris d.o.o. bio još prije pet godina, temeljem prvo sklopljenog ugovora o zakupu od 11. listopada 1996. godine, dakle u vrijeme kada je tamo još uvijek bila ljekarna. Dobro upućeni izvori tvrde da je možda bila riječ o tzv. podzakupu, koji je u principu ilegalan, odnosno koji je moguć samo ako postoji jak zaštitnik.
Grad Zagreb donosi 1997. godine odluku o prenamjeni prostora u središtu Zagreba. Određeno je da se tadašnja Centralna ljekarna na Trgu Republike 3 u Piacentinijevoj palači iz 1938. godine podijeli na tri dijela, a u jednom da se uredi znanstvena knjižara. Kasnije se raspravljalo i o drugim idejama – restoranu hotela Intercontinetal, te trgovini Nevenke Tuđman.
Grad Zagreb raspisao je 1998. godine natječaj za sve poslovne prostore u gradu, za koje postoje sklopljeni ugovori o zakupu, na koji tvrtka Tamaris d.o.o. podnosi ponudu. Nakon tog natječaja tvrtka “Tamaris” sklopila je 1999. novi ugovor, prema kojem i danas koristi prostor.