Objavljeno u Nacionalu br. 332, 2002-03-26

Autor: Dean Sinovčić

EKSKLUZIVNO: KEVIN SPACEY

Dvostruki Oscarovac protiv Oscara

'Oscar je postao previše komercijaliziran i trendovski: nije me briga za tu nagradu iako sam među rijetkima koji su je dobili dva puta'

Kevin Spacey - Proboj u hollywoodsku elitu ostvario je 1996., kada je osvojio Oscara za ulogu Verbala Kinta u trileru "Privedite osumnjičene"Kevin Spacey - Proboj u hollywoodsku elitu ostvario je 1996., kada je osvojio Oscara za ulogu Verbala Kinta u trileru "Privedite osumnjičene"Gotovo svaka uloga Kevina Spaceyja (43), osobito ako je riječ o ulozi u nekoj drami, dočekuje se kao šansa za novog Oscara. Upravo to se dogodilo sa Spaceyjevom ulogom u filmu “Sjene iz dubine” (The Shipping News) što se od četvrtka, 28. ožujka, počinje prikazivati u Hrvatskoj. Film nije bio ni dovršen, a već su svi bili uvjereni kako će dobiti niz nominacija za Oscara zato što osim Spaceyja, dosadašnjeg osvajača dvaju Oscara, glume Cate Blanchett i Julianne Moore (obje dva puta nominirana za Oscara), Judi Dench (jedan Oscar i dvije nominacije) i Pete Postlethwaite (jedna nominacija), a redatelj Lasse Hallstrom poznat je po filmovima “Kućna pravila”, koji je osvojio dva Oscara i još pet nominacija, i “Čokolada”, koji je imao pet nominacija za Oscara. Međutim, “Sjene iz dubine”, priča o čovjeku koji s kćeri, nakon što ga je supruga varala i na kraju poginula, odlazi živjeti u obiteljsku kuću u Newfoundlandu gdje se počinje emocionalno oporavljati, nije ispunio oscarovska očekivanja i ostao je bez nominacija.
Kevin Spacey se ne uzbuđuje previše zbog toga i na razgovoru za Nacional ponašao se ležerno i hladnokrvno kao i većina likova koje je do sada glumio. Proboj u hollywoodsku elitu ostvario je 1996., kada je osvojio Oscara za ulogu Verbala Kinta u trileru “Privedite osumnjičene” nakon čega se pojavio u sjajnim filmovima poput “Sedam”, “Ponoć u vrtu dobra i zla” i “L. A. povjerljivo”, a 1999. glumio je u drami “Vrtlog života” za što je dobio još jednog Oscara. Svemu tome prethodila je desetogodišnja kazališna karijera koju je Spacey počeo početkom osamdesetih na Broadwayu debitirajući u “Duhovima” Henrika Ibsena. O privatnom životu Kevina Spaceyja malo se zna jer o tome uopće ne želi pričati. Tvrdi da na tome inzistira zato što tako želi uvjeriti publiku da je on doista lik koji glumi u određenom filmu. No u potrazi za takvim informacijama, i nakon što je na dodjelu Oscara došao s majkom, jedan je američki magazin prije nekoliko godina objavio kako je Spacey homoseksualac zbog čega je izbila velika afera, a sve je završilo na sudu.
Kevin Spacey (43), dobitnik Oscara za uloge u filmovima 'Privedite osumnjičene' i 'Vrtlog života', glumi glavnu ulogu u filmu 'Sjene iz dubine' Lassea Hallstroma, koji se 28. ožujka počinje prikazivati u Hrvatskoj: iako se njegovo ime već automatski vezuje uz Oscare, ove godine unatoč jakoj ulozi nije ušao niti među nominirane NACIONAL: Slažete li se s tvrdnjama mnogih kako je uloga Quoylea u filmu “Sjene iz dubine” upravo napisana za vas kako biste dobili još jednog Oscara? – Nemam pojma tko je to govorio. Da nisu, možda, novinari? Mislim da je postala fora vezivati moje ime uz dodjelu Oscara. Mogao bih snimiti reklamu za juhu i bit će onih koji će me za to kandidirati za Oscara, valjda po nekom automatizmu. Nisam ništa očekivao od ovogodišnjih nominacija za Oscara, a to što se mnogo pisalo o tome, za to nisam kriv. Samo vi pišite, nema nikakvih problema.
NACIONAL: Ipak je kompliment kada vas stalno povezuju s nominacijama za Oscara. – Ovisi o tome tko to kaže. Film je velika industrija, kako za vas novinare tako i za članove filmske akademije koji glasuju.
NACIONAL: Kako ste se osjećali kada ste 1996. dobili prvog Oscara za ulogu Verbala Kinta u filmu “Privedite osumnjičene”? – Mogu vam samo opisati što se dogodilo. Bio sam nevjerojatno ponosan na “Privedite osumnjičene”. To je film u koji sam vjerovao, a redatelj Bryan Singer napisao je ulogu upravo za mene, što mi se nikada prije nije dogodilo. Producentska kompanija tražila je od njega da uzme nekog drugog glumca, vršio se nevjerojatan pritisak na njega, nudili su mu mnogo poznatije glumce za tu ulogu. Sve ih je odbio zbog mene i bio sam iznimno ponosan. Ponosan sam bio i zbog filma “Vrtlog života”, ali to je bila drugačija vrsta ponosa. Članovi filmske akademije moji su kolege i Oscar je najveća počast koju neki glumac može dobiti. Istina je da je Oscar postao previše komercijaliziran i trendovska stvar, tako da se priča o Oscarima prije nego što je neki film uopće snimljen. Zato smatram da se Oscar mora rukovoditi obavljenim filmskim poslom, a ne trendovskim tračevima. No u devet od deset slučajeva riječ je o trendu i zbog toga otvoreno prigovaram. Ne želim biti u trendu, želim da moje dobre uloge budu razlog za reakciju gledatelja i kritičara. Zbog toga svima koji trendovski gledaju na Oscara kažem “začepite, molim vas”.
NACIONAL: Iako često glumite hladnokrvne momke, kada ste primali svog drugog Oscara za ulogu u filmu “Vrtlog života” izgledali ste poprilično zbunjeni. – Kada primite nagradu Oscar, održite govor i siđete s pozornice, prvo se upitate: O Bože, što sam to rekao? Kada su mi uručili Oscara za “Vrtlog života” i kada sam počeo govoriti, činilo mi se da sasvim dobro napredujem. No ubrzo sam, gledajući po publici, ulovio nečiji pogled i tog trenutka prestao. Nastavio sam pričati, ali mozak mi više nije funkcionirao. Naknadno sam svoj govor pogledao na televizijskoj snimci i pomislio “kakve su ovo baljezgarije”. Shvatite da je to trenutak za koji se jednostavno ne možete pripremiti. Oscar za “Vrtlog života” bio mi je drugi i mislio sam da mi se tako nešto ne može ponoviti, ali se ipak dogodilo.
NACIONAL: Jeste li ikada osjećali da biste mogli doživjeti ovakvu popularnost i na koji se način sadašnja popularnost odražava na vaš život? – Kada sam pohađao glumačke škole, imao sam divne mentore koji su vjerovali u mene prije nego što sam pokazao išta obećavajuće. Da nije bilo takvih osoba, nikada ne bih imao ovakvu karijeru. To je u mene ugradilo određenu odgovornost, kako prema ovom poslu tako i prema novcu koji zarađujem na filmu. Što bih stoga trebao raditi? Zar bih trebao trčati iz filma u film, zarađivati gomilu novca, kupovati kuće, privatne avione? Zato sam odlučio producirati filmove, dati mladim glumcima priliku i nadu da je ono što rade vrijedno truda.
NACIONAL: Mnogi glumci ne razmišljaju na takav način, kupuju kuću za kućom, bazen za bazenom. – Da, ima onih koji se ne brinu ni za što drugo osim za sebe i onih kao što je Robert Redford koji ulaže svoj život gradeći filmske fundacije i filmski festival u Sundanceu. Nedavno je objavio da će pokrenuti tv program na kojem će se emitirati samo dokumentarni filmovi. Ne razumijem glumce koji neprekidno glume jedne te iste akcijske uloge kako bi zarađivali sve više novca. Za mene je užitak uložiti zarađeni novac u nešto produktivnije.
NACIONAL: Jeste li se borili da dobijete ulogu Quoylea u filmu “Sjene iz dubine”, zašto ste uopće odabrani? – Pitajte redatelja Lassea Hallstroma jer ja ne znam zašto me je odabrao. Vidio sam da je bio jako zadovoljan kada me je dobio za taj film, čini se zbog mojih prethodnih uloga. Pročitao sam knjigu Annie Proulx na kojoj se film temelji prije šest godina i znao sam da se treba vraški potruditi da se knjiga ekranizira. U to vrijeme John Travolta je bio prvi izbor, ali kada je on odustao, pojavio se Billy Bob Thornton, i kao scenarist i kao redatelj. Nakon “Vrtloga života” spomenuli su mi taj film na što sam rekao da prihvaćam ako je Lasse Hallstrom još uvijek u igri za redatelja. Kada su mi rekli da jest, pristao sam.
NACIONAL: Budući da ste imali samo pet dana stanke između završetka snimanja filma “K-PAX” i početka snimanja “Sjena iz dubine”, kako ste se uspjeli pripremiti za tako zahtjevnu ulogu? – Bio sam pripremljen u smislu emocionalnog putovanja, jedino nisam uspio nabaciti još poneki kilogram. Trebao sam se udebljati deset kilograma, a na kraju snimanja filma “K-PAX” imao sam pet kilograma više pa mi je nedostajalo još pet. Razgovarao sam s Lasseom Hallstromom o tome kako smisliti težinu lika, ne u smislu broja kilograma nego ponašanja i osjećaja. Trebalo je pokazati težinu koju Quoyle nosi u sebi.
NACIONAL: S obzirom na to da se film snimao na otoku Newfoundland na kanadskoj obali, a i vi mnogo vremena provodite u moru, kakav je vaš privatni odnos prema moru jer ga Quoyle ne voli? – Obožavam more, volim roniti i skijati na vodi, stoga je bilo još zabavnije glumiti nekoga kome je voda mrska. Na snimanju “Sjena iz dubine” pomoglo mi je sjećanje na jednog prijatelja koji je mrzio more. Bilo je dovoljno sjetiti se kakve je face radio na spomen mora, kao da je bolestan. Čini mi se da smo tjedan dana neprestano snimali te scene u bazenu, a utezi na nogama održavali su me ispod vode. Nakon toga smo još dva dana snimali na Atlantskom oceanu. Na trenutke sam mislio kako neću izdržati ta naporna snimanja.
NACIONAL: Jeste li u tim trenucima koristili kaskadera? – Redatelj Lasse Hallstrom želio je da te scene snimamo s kaskaderom, ali sam se tome usprotivio. Nisam želio da se kamera približava nečijim leđima kako se ne bi primijetilo da to nisam ja. Zamislite da je dio scena snimljen sa mnom u bazenu, a zatim s kaskaderom u Atlantskom oceanu, a da potom sve to treba spojiti u jednu te istu scenu. Zato sam kročio u prokleto hladni Atlantski ocean i rekao da požure sa snimanjem jer ću se smrznuti.
NACIONAL: Znači li to da ste se izložili životnoj opasnosti? – Ma ne, pa to je ipak samo more. Nisam se čak ni prehladio. Problem je bio u vremenskoj prognozi, to nitko nije mogao predvidjeti. Zato smo tijekom snimanja doslovce ganjali vrijeme, pa ako bi jutro bilo maglovito, snimali bismo scene koje su predviđene za snimanje u magli. No kad bismo počeli snimati, počela bi padati kiša, pa bi Hallstrom rekao “odlično, sada ćemo snimati scene gdje nam treba kiša”. U nekim smo se trenucima potpuno gubili, nismo znali gdje smo po scenariju.
NACIONAL: Kako ste u tim uvjetima provodili vrijeme? Kolege glumci Rhys Ifans i Pete Postlethwaite imali su limenke piva u svom hladnjaku tijekom snimanja filma. Što ste imali vi? – Budući da sam vrijeme provodio s Judi Dench, nisam mogao u hladnjaku držati alkoholna pića. Živjeli smo u divnoj kući, a činilo mi se da Rhys i Pete žive u svinjskoj staji. Vjerojatno je to bila normalna kućica dok je njih dvojica nisu pretvorili u staju. Nemam pojma kako su u svemu uspjeli, obožavam obojicu, ali, Bože, koliko oni mogu popiti, to je neopisivo.
NACIONAL: Do sada ste glumili likove koji su najpametniji u filmu, dok je vaš lik u filmu “Sjene iz dubine” sasvim suprotan. – Nikada se nisam smatrao najpametnijom osobom na svijetu, čak ni kada razgovaram s novinarima. U ovom filmu glumim Quoylea, zanimljivo osobu koja prolazi neko svoje unutrašnje putovanje. On nije uvijek artikuliran, ne zna što osjeća, ne zna to ni riječima iskazati. Međutim, Quoyle malo-pomalo preuzima inicijativu i mislim da niz događaja to uvjetuje, ali nakon što dobije kompliment zbog svog teksta u novinama mijenja se jer do tada valjda u cijelom životu nije dobio kompliment. Kada mu Scott Glenn kaže: “Napisao si dobar tekst”, život mu se počinje mijenjati.
NACIONAL: Quoyle postaje novinar, vjerojatno ste se zbog toga zainteresirali za naš posao. – Upravo tako, shvatio sam zašto se novinari tako zaljubljuju u svoj posao. Mnogi novinari nisu završili nikakve novinarske škole, jednostavno im jednog dana dođe šef i kaže “odi na taj intervju s tim jebeno poznatim glumcem”, nakon čega se cijelog života vežu za taj posao.
NACIONAL: Lik Quoylea sličan je Lesteru Burnhamu, liku koji glumite u “Vrtlogu života”, obojica su u početku pod velikim životnim pritiskom. – Na ta dva lika gledam na različite načine jer se Lester boji vlastite situacije i traži solucije, vrlo agresivne, da promijeni svoj život. Putovanje koje odabire je veliko. Quoyle je drugačiji, ne shvaća svoju situaciju i ne boji se, on misli da je to najbolji život koji može živjeti. Ne trudi se mijenjati ga, ponajmanje na agresivan način, život samo prolazi pokraj njega i on je prisiljen reagirati. Vrlo sporo i pažljivo on to i radi i njegovo putovanje je drugačije.
NACIONAL: Premda su to mnogi očekivali, film nije dobio ni jednu nominaciju za Oscara, a Lasse Hallstrom tvrdi da je većina kritičara u Americi film hvalila dok su ga dva vrlo poznata napala zbog čega nije bilo očekivanog uspjeha. – Postoji vrlo malo osoba u Americi koje pišu za novine i imaju vlastito mišljenje. Mislim da sam vam time sve rekao. Na kraju svega mislim da su kritičari koji su napali film zapravo napadali kompaniju “Miramax”, a ne Lassea Hallstroma. Izgleda da su novinari ujedno mislili da je Lasse Hallstrom nezasluženo bio nominiran za Oscara prošle godine s filmom “Čokolada”, pa ga ove godine treba kazniti. Mislim da to nije u redu. Uostalom, i mene su kritizirali zbog “Sjena iz dubine”, čak više nego Hallstroma. Čini mi se da filmski kritičari ne ocjenjuju samo ulogu u filmu, nego cijelu karijeru zajedno s biografskim podacima. Takvi jednostavno ne žele dopustiti glumcima da se okušaju u nečem novom, ali ja nastavljam svojim putem. Nisam razočaran zbog napada na mene nego zbog napada na Hallstroma jer mislim da je “Sjene iz dubine” jedan od najdivnijih filmova. Razočaran sam i time što je kompanija “Miramax”, vođena takvim kritikama a ne vlastitim uvjerenjima, uložila manje truda u predstavljanje filma.
NACIONAL: Slažete li se s tvrdnjama da ste najbolji kada glumite zle osobe? – Neki ljudi vole me vidjeti u takvim ulogama, što je sasvim u redu, jer su iskreni. No reakcije publike koje me oduševljavaju i do kojih držim su one iz kazališta a ne iz filma. Ipak, zabavljao sam se glumeći i negativce i zato smatram takve izjave komplimentima.
NACIONAL: Postali ste toliko traženi u Hollywoodu da gotovo nemate odmora. Kada ćete zaustaviti taj tempo? – Mislim da ću sljedećih godina snimati manje filmova nego što sam snimao proteklih godina. Više ću glumiti u kazalištu. Jednostavno se želim odmoriti, želim raditi manje, ali kvalitetnije.

Vezane vijesti

"Rango" dobio Oscara za animirani film, "Udefeated" za dokumentarni

"Rango" dobio Oscara za animirani film, "Udefeated" za dokumentarni

Oscara za najbolji animirani film osvojio je "Rango" Gorea Verbinskog, dok je najboljim dokumentarnim filmom proglašen "Undefeated" Daniela Lindsaya… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika