Objavljeno u Nacionalu br. 332, 2002-03-26

Autor: Dean Sinovčić

Producent 'Ničije zemlje'

Oscarovski trijumf riječkog producenta

Čedomir Kolar, producent 'Ničije zemlje', dobitnika Oscara za najbolji strani film, započeo je međunarodni proboj s filmom 'Prije kiše' koji je također bio nominiran za Oscara, da bi nakon cijelog niza filmova koji su osvajali europske filmske nagrade, u nedjelju na večer njegov film u Hollywoodu dobio najveću filmsku nagradu

Čedomir KolarČedomir KolarIako je sasvim normalno da se redatelji koji osvajaju svjetske filmske nagrade prvo zahvaljuju producentima filma koji su im financijski omogućili snimanje, zahvala bosanskog redatelja Danisa Tanovića producentu “Ničije zemlje” Čedomiru Kolaru pri dobivanju Oscara za najbolji strani film ipak je imala posebno značenje. Da nije bilo Čedomira Kolara, film Danisa Tanovića bio bi prikazivan po opskurnim kinima, a o odlasku na velike filmske festivale samo bi sanjao. Kolar ne samo da je prepoznao sjajan Tanovićev scenarij i skupio novac za taj projekt, nego je uspio u onom najtežem – uvrštavanju na brojne festivale, gdje je film nagrađivan, i plasiranju na američko tržište, gdje je “Ničija zemlja” dobila odličnu promociju nagrađenu na kraju Zlatnim globusom i Oscarom.
Čedomir Kolar rođen je u Rijeci, ali je filmsku produkciju studirao u Beogradu, da bi se nešto kasnije preselio u Rim, gdje je studirao filmsku režiju na akademiji “Silvio d’Amico”. Isprva je radio kao filmski kritičar i dopisnik, a 1986. zainteresirao se za filmsku i televizijsku produkciju. Živio je u raznim zemljama, a kada je “Ničija zemlja” postala svjetski zanimljiv film, Kolaru se počelo događati isto što i samom filmu – nekoliko država počelo ga je svojatati. Na Tanovićevu izjavu da se radi o bosanskom filmu, Kolar je rekao da je i on – Bosanac, a na pitanje otkud sada Bosna, Kolar je u šali odgovorio “zato što mi je još to nedostajalo”. Priznaje da ga u Rijeci svi smatraju “našim Riječaninom”, ali kako mu je majka Crnogorka, djetinjstvo je proveo kod bake u Budvi, pa ga i tamo smatraju svojim. Zbog studiranja u Beogradu, svojataju ga i srpske novine, ali i Slovenci jer već 30 godina ima kuću u selu Gorjuše, na Pokljuci u Sloveniji. Kada je 1994. godine producirao makedonski film “Prije kiše”, koji ga je plasirao na listu najvažnijih europskih producenata, Makedonci su ga proglasili svojim, pa je onda, kaže, normalno da sada zbog “Ničije zemlje” bude Bosanac. Najavio je da će s osvojenim Oscarom prvo otputovati u Sarajevo.
Kolar živi u Parizu, gdje zajedno sa svojim kolegama Frédériquom Dumasom-Zajdelom i Marcom Baschetom vodi kompaniju “Noe Productions” koja producira filmove autora iz brojnih europskih zemalja. Za Francusku se Kolar odlučio zato jer je to zemlja, kako kaže, s najboljim odnosom prema svom, domaćem, i europskom filmu i s najboljim zakonima o domaćem filmu koje bi ostale europske zemlje trebale prepisati. Postotak od kino ulaznica, filmskih tv programa, videa, DVD-a i tako dalje slijeva se u Francuski filmski institut koji je pod pokroviteljstvom Vlade. Institut financira filmove s tim da ako film postigne zaradu, producent i autor osigurali su novac za sljedeći projekt. U svakoj se dvorani mora prikazivati europski film. Za Kolara je Francuska idealna filmska zemlja, pa nije ni čudo da uvijek ima istu poruku za mlade producente i redatelje – držite se što dalje od Amerike.
“Prije kiše”, film koji je 1994. osvojio Zlatnog lava u Veneciji bio je presudan projekt za Kolara. Bio je nominiran za Oscara za najbolji strani film, ali tada je Kolar ostao praznih ruku. Međutim, sljedećih godina postaje sve utjecajniji, posebno na filmskim festivalima, što se kasnije pokazalo važnim u slučaju “Ničije zemlje”. Godine 1997. film “Kini and Adams”, koprodukciju Francuske, Engleske i Zimbabvea, uspijeva uvrstiti u službenu konkurenciju festivala u Cannesu. Sljedeće godine producira film “Vlak života” rumunjskog redatelja Radua Mihaileanua, koji niže nagrade – po dvije na festivalima u Veneciji i Sao Paulu, nagrada publike u Sundanceu i Miamiju, da ostale nominacije, poput one za nagradu Cesar za najbolji francuski film, ne nabrajamo. Iste godine postiže uspjeh producirajući film “Usvojeni sin” Aktana Abdikalikova, redatelja iz Kirgizije, koji osvaja nagrade na festivalima u Tokiju, Singapuru i Locarnu. Kolar je radio i na produkciji filma “Arizona Dream”, američkom pokušaju Emira Kusturice iz 1993., a još uvijek se sjeća ponašanja Faye Dunaway koju je Kusturica ponekad pištoljem morao tjerati na snimanje.
Kao što je Tanović neprestano isticao da filmom “Ničija zemlja” jasno govori tko je kriv za rat u Bosni i bivšoj Jugoslaviji, tako se i Kolar izričito određivao prema tom problemu. Rat je proveo u Parizu, nakon 25. lipnja 1991. nije želio otići u Beograd sve do prošle godine kada se pojavio na FEST-u. “Ni FEST ni Beograd nisu više ono što su bili. Slike rata me progone i stvaraju neprobojni veo pred očima”, kazao je Kolar. Kusturičin film “Underground”, koji je u Francuskoj bio izuzetno gledan, komentirao je riječima kako “Kusturica istovremeno i žali za bivšom Jugoslavijom i pljuje po njoj”. Smatra da su filmovi koje je on producirao, “Prije kiše” i “Ničija zemlja”, najbolji filmovi o događajima u bivšoj Jugoslaviji, jer su snimani izvan te bivše države, a za filmove Srđana Dragojevića i ostalih tvrdi da su na rubu prihvatljivosti.
Kolar i Tanović upoznali su se 1999. na jednoj zabavi u Parizu, gdje su kratko razgovarali o ideji za film. Tanović je u rujnu poslao scenarij “Ničije zemlje” Kolaru koji mu je nakon nekoliko dana pozitivno odgovorio. “Mnogi su mi slali scenarije, ali Danisov je prvi koji mi se odmah svidio i pokazalo se da sam napravio dobar izbor”, izjavio je Kolar koji kaže da se, birajući filmove koje će producirati, oslanja na svoj “nos”. “Na veliku sreću nema formule uspješnog filma. Kada bi postojala, svi bi producenti ostali bez posla. Ja ne vjerujem u filmove koji se prave za stolom”, smatra Kolar.
Iako je Tanović vrlo brzo, u dva tjedna, napisao scenarij za “Ničiju zemlju”, Kolar ga odmah prihvatio, glumci bili odabrani, nije bilo lako pronaći financijere filma. Kolar ih je pronašao u čak pet europskih zemalja – Francuska, Slovenija, Belgija, Velika Britanija i Italija – ali kaže da “nisu baš svi voljeli scenarij s temom Bosne, rata, tri čovjeka u rovu… To je mnoge odbilo. Ipak, rasprodali smo sve što smo imali, pokupili pomalo para sa svih strana i financirali film. U takvoj situaciji nitko ne može zaraditi mnogo. Svi dobiju djelić torte, toliko da se preživi, da se ne izgubi vjera u mogućnost snimanja nezavisnih filmova. A i to je već nešto.” Kolar kaže da se u radu na filmu “Ničija zemlja” skupilo sve dobro i loše u producentskom radu, a to su putovanja, kreativnost, znatiželja, hohštapleraj koji drugi plaćaju i, s druge strane, ekonomska nesigurnost, borba s tuđim prenapuhanim egom, rad s odvjetnicima i poštovanje budžeta filma. Rezultat – brojne filmske nagrade i prijateljstvo s Tanovićem, za kojeg sada tvrdi da je velik redatelj uz kojeg su vezani svi njegovi filmski planovi. “Nemojte me pogrešno shvatiti, ne pravim od Tanovića nikakva sveca, ali u karijeri sam se susretao s različitim ljudima, redateljima, autorima, zanatlijama i toliko puta sam se razočarao i opekao. Najteže mi je bilo otkriti da je osoba s kojom ću raditi loš čovjek. Filmske genije, a loše ljude ostavljam drugima; donijet će im i novac i slavu, ali meni to nije dovoljno”, ističe Kolar.
Vjerojatno nikada neće biti otkriveno kako je Kolar uspio “gurnuti” “Ničiju zemlju” na festival u Cannesu, gdje je Tanović osvojio nagradu za najbolji scenarij. Filmu je to bila prva osvojena nagrada, a Tanović je rekao da ni sam ne zna na kojim se sve festivalima film nije prikazao. Ako se prisjetimo da posljednjih osam godina Njemačka nije imala film u službenoj konkurenciji festivala u Cannesu, postaje jasno koliki je utjecaj Čedomira Kolara u europskom filmu.

Vezane vijesti

"Rango" dobio Oscara za animirani film, "Udefeated" za dokumentarni

"Rango" dobio Oscara za animirani film, "Udefeated" za dokumentarni

Oscara za najbolji animirani film osvojio je "Rango" Gorea Verbinskog, dok je najboljim dokumentarnim filmom proglašen "Undefeated" Daniela Lindsaya… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika