Neosporno je da je dubrovačka gradonačelnica Dubravka Šuica nadjačala ministra Vujića, koji je potvrdio sva njezina kadrovska rješenja.Ministar kulture Antun Vujić prošlog je tjedna imenovao Ivicu Prlendera novim ravnateljem Dubrovačkog ljetnog festivala, a redatelja Ivicu Kunčevića i maestra Vjekoslava Šuteja ravnateljima dramskog, odnosno glazbenog dijela programa nekada najuglednije hrvatske kulturne manifestacije. Imenovanja čelnih ljudi Dubrovačkog ljetnog festivala krajem ožujka stigla su prekasno, pa se postavlja pitanje što kvalitetno ovogodišnji festival može ponuditi kulturnoj javnosti. Vujićevim imenovanjima, čini se, okončana je dvogodišnja kriza upravljanja Dubrovačkim ljetnim festivalom. No pitanje je ima li dubrovački festival budućnost bez smislenog koncepta. Sumnji da će isključivo političkim igrama oko festivala Dubrovnik povratiti nekadašnji sjaj, previše je. Neosporno je da je dubrovačka gradonačelnica Dubravka Šuica nadjačala ministra Vujića, koji je potvrdio sva njezina kadrovska rješenja. Zapravo, iz zagrebačke vizure nastala situacija mogla bi se i ovako definirati – gradska vlast u Dubrovniku uspjela je u nakani da o festivalu odlučuju isključivo Dubrovčani, a 4,5 milijuna kuna za realizaciju programa dvojbene kvalitete stiže i ove godine iz Ministarstva kulture, odnosno hrvatskog državnog proračuna. Utoliko odlučnoj Dubravki Šuici, stvarnoj šefici Dubrovačkog ljetnog festivala, treba čestitati na umješnosti i upornosti. To više ako provede i najavljene promjene kojima bi se povećalo trenutačno simbolično financijsko sudjelovanje Grada u održavanju Igara. Ali pripremanje festivala u zadnji trenutak i na brzinu te česte smjene ravnatelja nagnali su hrvatske kulturne djelatnike da se zapitaju trebaju li uopće Hrvatskoj takve izmučene Dubrovačke ljetne igre. Naspram želja Dubrovčana, mjesnih političara i dubrovačkih kulturnih djelatnika, javile su se dvojbe treba li nam manifestacija čije će se programske “rupe” i nedostaci iz godine u godinu krpati politiziranjem i improviziranjem, na kojoj će se sudarati nadležnosti dvaju ravnatelja.
“Najesen valja pronaći sretniji pravni okvir igara”, rekao je Ivica Prlender, Dubrovčanin, profesor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i scenograf, novi ravnatelj Igara. “Postojeći pravni okvir velika je smetnja i neprekidno reproducira krizu upravljanja. Naime, ravnatelja Kazališne kuće ‘Dubrovačke ljetne igre’, ustanove koja organizira i realizira Dubrovačke ljetni festival, imenuje Gradsko vijeće Dubrovnika. Ravnatelja manifestacije Dubrovački ljetni festival imenuje Ministarstvo kulture”, naglašava Prlender koji je dobio podršku Gradskog vijeća i Ministarstva kulture, pa obnaša obje dužnosti. Zadnjih godina te su poslove radile dvije osobe. Redale su se krize, odlasci, smjene, odstupi, poput Slobodana Prosperova Novaka ili Petra Miše Mihočevića. Stalne afere kompromitirale su smisao Dubrovačkog ljetnog festivala, koji je i programski, kvalitetom dramskih i glazbenih izvedbi, sve više poprimao obrise mjesne veselice. Ni prošle godine Igre nisu bile bolje sreće. Krajem veljače, nakon političkih prepucavanja na relaciji Grad – Ministarstvo, na dužnost ravnatelja Dramskog programa imenovan je Ivica Kunčević, a za ravnatelja glazbenog dijela violončelist i dirigent Pavle Dešpalj. Ubrzo su obojica dali ostavke, s obrazloženjem da je ostalo premalo vremena da se pripremi ozbiljan i kvalitetan program Dubrovačkog ljetnog festivala. No svima je bilo jasno da su Dešpalj, a posebno Kunčević odustali zato što, umjesto Petra Miše Mihočevića, ravnateljem Festivala nije postao Ivica Prlender.
“Tada nisam dobio ekipu s kojom sam mogao surađivati. U njoj je ključni čovjek Ivica Prlender”, potvrđuje Dubrovčanin Ivica Kunčević koji često surađuje sa scenografom Prlenderom. Otkazima Dešpalja i Kunčevića, ministar kulture Antun Vujić i Dubrovački festival našli su se u gotovo bezizlaznoj situaciji. Ipak, izlaz se pronašao u stvaranju dvaju povjerenstava: Povjerenstva za dramski program u kojem su bili Vjeran Zuppa, Snježana Banović, Goran Sergej Pristaš i Joško Juvančić i Povjerenstva za glazbeni program u kojem su se istaknuli Mladen Tarbuk i Dora Ruždjak. Nitko ih nije hvalio, ali ni kudio. Činjenice da su neke dramske i glazbene predstave bile ocijenjene kao izrazito loše ne mijenjaju dojam o trudu koji su uložili članovi povjerenstava. Potpuni debakl prošlogodišnjeg festivala bili su “Cristofor Columbo” u režiji Georgija Para i nastup kolumbijske kazališne skupine u koreografiji Alvara Restropa. Verdijev “Requiem” bio je katastrofalan promašaj, a “Praški madrigalisti” ostavili su slab dojam. To je kritički priznao i intendant zagrebačkog HNK Mladen Tarbuk, koji s pravom nastup Rachlina, Maiskyog i Bashameta u Kneževu dvoru smatra najboljim ostvarenjem prošle godine. ”’Četvrta sestra’ najbolja je predstava ukupne hrvatske dramske produkcije u prošloj godini”, tvrdi Ivica Prlender.
Kad se nitko od članova povjerenstava nije želio ponovno prihvatiti umjetničkog vođenja Dubrovačkih ljetnih igara, nakon odlaska Miše Mihočevića i optužbi koje su u Ministarstvo kulture iz Dubrovnika stizale na račun njegova rada i načina rješavanja financijskih problema, Antunu Vujiću ostajalo je sve manje prostora za vlastita kadrovska rješenja. Dubravka Šuica je nakon što je HDZ pobijedio na gradskim izborima u studenome 2001. inzistirala na dvostrukom izboru Ivice Prlendera. Ona je zapravo razriješila dubrovački “gordijski čvor” i s Vujićem sklopila čudan “brak”. Izbori i politička usuglašavanja dovela su do zakasnjelih imenovanja koja za dubrovački festival mogu biti pogubna. No već na prvoj Prlenderovoj konferenciji za novinare, kao ravnatelja Kazališne kuće “Dubrovački ljetni festival”, održanoj na Sv. Vlaha, bilo je jasno da sukoba s Ministarstvom kulture nema i da je Dubravka Šuica uspjela u namjeri da Igre budu potpuno dubrovačke. Na pitanje misli li da su zakasnjelim načinom izbora umjetničkih ravnatelja ove godine Igre dovedene u težak položaj, bivši ravnatelj Mišo Mihočević je rekao: “Ne smatram da su Igre 2002. žrtvovane, one su stalna žrtva politike. U posljednjih deset godina, promijenilo se pet ravnatelja, jedno vrijeme čak i samo ime Igara. Dok će se ravnatelji smjenjivati sa svakom promjenom vlasti, mjesne ili državne, umjetnost na Igrama može služiti samo politici. A kako to završi, znamo još od starih Grka i prvih državnih slikarskih bijenala”, ističe Mihočević koji smatra da su (samo)voljom metropole Ivici Prlenderu, čije imenovanje pozdravlja, “ukradena” tri dragocjena mjeseca. “Da je itko razmišljao o programu, a ne o tome tko će biti ravnatelj, moj nasljednik je već mogao biti daleko s pripremama za ljeto”, smatra Mihočević.
Svi naši sugovornici smatraju da je imenovanje Ivice Prlendera za ravnatelja Igara kvalitetan izbor. “Povjerenstva ne mogu voditi festival. Posebno stoga što se Dubrovački ljetni festival zamišlja kao središnji hrvatski kulturni događaj”, misli intendantica splitskog HNK i ravnateljica Splitskog ljeta Mani Gotovac. Ona ističe da je Splitsko ljeto zadnjih godina kvalitetom ispred dubrovačkih igara, “pa se od Prlendera, Kunčevića i Šuteja s pravom očekuje da budu osobe koje će pokrenuti i okrenuti dosadašnje tijekove. Ne vidim razloga da se loša situacija ponavlja, i vjerujem da su Prlender, Kunčević i Šutej upravo umjetničke osobe koje će kreirati novi model dubrovačkog festivala, koji doista nedostaje. Ako žele stvoriti respektabilan festival, s programom za 2003. moraju izaći još ovog ljeta. Za vlastiti program ovogodišnjeg dubrovačkog ljeta je prekasno. Vijeću Splitskog ljeta program za 2002. predložila sam u prosincu 2001. I to je prekasno”, smatra Mani Gotovac. Međutim, Ivica Prlender i Ivica Kunčević nisu previše zabrinuti.
“U dramskom dijelu reprizirat će se ‘Dubrovačka trilogija’ u režiji Joška Juvančića, ‘Cristofor Columbo’ u režiji Georgija Para i ‘Četvrta sestra’ u režiji Ivice Boban. Mnogo očekujem i od dvaju novih projekata. Nadam se da će španjolskog autora Jacinta Benaventu u Dubrovniku predstaviti Vito Taufer, koji upravo stiže u Dubrovnik na prve razgovore, a Brechta će postaviti Paolo Magelli”, ističe Ivica Prlender. ”Želimo da Magelli postaviti Brechtovu ‘Operu za tri groša’, kojoj ćemo dati dubrovačko-mediteranski temperament. Prosjaci i kriminalci zvučat će na naš način, ako u pregovorima s autorskom agencijom koja štiti Brechtova prava dobijemo odobrenje za izmjene aranžmana”, nagovještava Kunčević. Kako rigorozne autorske agencije u pravilu ne dopuštaju izmjenu i jedne note, teško možemo očekivati da ćemo ovoga ljeta vidjeti Brechta na dubrovački način. “Kod nas nepoznat i do sada neizvođen nobelovac Jacinto Benavente napisao je 1907. ‘Los intereses creados’ (Povezivanje interesa), komad o dvojici pustolova koji bježe pred svojim vjerovnicima. Iako je radnja smještena u 17. stoljeće, izvanredno korespondira s našim okolnostima. Vito Taufer je oduševljen idejom da režira to djelo, što će se realizirati u suradnji Festivalskog ansambla i Akademije dramske umjetnosti iz Zagreba”, ističe Kunčević.
I Kunčević i Prlender kao poseban događaj na Dubrovačkom ljetnom festivalu ističu gostovanje Necrosiusova “Otela” od 23. do 25. kolovoza. Litvanski redatelj Eimuntas Necrosius posljednjih je godina europski hit sa svojom postavom Shakespeareova “Otela”. Ivica Prlender ističe da je priveo kraju pregovore s Necrosiusovim agentima, a Kunčević smatra da to gostovanje ovisi o tome hoće li biti novca. Međutim, zanimljivo je da je gostovanje Necrosiusova “Otela” u Dubrovniku zacrtalo još prošlogodišnje Povjerenstvo. Goran Sergej Pristaš zadužen za međunarodnu suradnju uspio je dogovoriti gostovanje te poznate predstave. Ni cijena od 100.000 DEM nije bila problem, nego prostor u kojem će se odigrati to tehnički vrlo zahtjevno djelo. Takvog prostora u Dubrovniku nema, pa će biti zanimljivo vidjeti gdje će Prlender i Kunčević ugostiti Necrosiusa.
“Najveći problem”, otvoreno priznaje Ivica Prlender, “bit će glazbeni dio programa Dubrovačkih ljetnih igara. Istina je da se glazbeni dio ne može kreirati u proljeće, jer su svi vrhunski umjetnici rasprodani i dvije godine unaprijed; utoliko će Vjekoslavu Šuteju biti doista teško složiti program. Vjerujem da ćemo se orijentirati na ono što je prošlogodišnje Povjerenstvo već dogovorilo, posebno maestro Tarbuk”, govori Prlender. Što će Vjekoslav Šutej nakon odlazaka iz Splita, Seville i Beča doista napraviti u Dubrovniku, nije lako prognozirati. Ovoga tjedna Šutej je bio neuhvatljiv. Ali Mladen Tarbuk je kazao da je prošlogodišnje povjerenstvo uspjelo postaviti temelje za ovu godinu. “Otvorili smo prostor za komornu operu, koja ima manje izvođača i za nju je lakše naći odgovarajuće prostore. Postoji mogućnost gostovanja mađarskog ansambla ‘Savaria’ s Haidenovim ‘Apotekarom’. Potom, željeli smo afirmirati ranu glazbu, te smo, osim s Kraljevskim švedskim zborom, ostvarili kontakt i s ‘Dijalogosom’ i Katarinom Livljanić iz Pariza, te trupom ‘Song Company’. Planirali smo nastup Hrvatskog baroknog ansambla s Caccinijevom ‘Euridice’, u dubrovačkom prepjevu Paskoja Primovića iz 1630. Smatram da, osim po komornoj operi i ranoj glazbi, dubrovački festival mora biti prepoznatljiv po komornim koncertima, poput prošlogodišnjeg izvanrednog projekta Rachlina. Zamislili smo nastup Zagrebačkog klavirskog trija, recital pijanista Eugenea Indjica iz Kanade i kao novost jazz program. Predložili smo da se u Dubrovniku čuje jazz s klasičnim temama i Renata Rožića iz Njemačke. Želimo ustanoviti kako se klasika može obraditi na jazz način, te smo predložili gostovanje ansambla ‘Oboe goes barock’ iz Njemačke. Dosadašnja praksa bila je slaganje reda veselica, pa reda velikih koncerata. Mislim da bi bilo vrlo opasno kad bi Dubrovački ljetni festival preuzeo koncepciju Peristila i velikih opera i počeo oponašati Split. Dubrovnik mora biti drukčiji od Splita i s radošću prihvatiti Londonski barokni ansambl i Njemačku državnu kapelu”, uvjeren je Mladen Tarbuk.
Za dubrovačku gradonačelnicu Dubravku Šuicu nema dvojbi. “Definitivno smo zakasnili s imenovanjima kada je riječ o kreiranju programa za 2002. Vjerujemo u sposobnosti novoimenovanih umjetničkih ravnatelja, ali za ovo ljeto svi koncerti su već ugovoreni”, tvrdi Dubravka Šuica. Utoliko, i Šutej i ravnatelj Prlender ne moraju biti zabrinuti.
Ako Dubrovački ljetni festival sretno prejedri ljeto 2002., Prlendera čeka još jedan ozbiljan zadatak. Pred njim je ozbiljna transformacija Kazališne kuće “Dubrovačke ljetne igre”. Grad Dubrovnik cijele godine plaća 21 zaposlenika Kazališne kuće organizirane u najboljoj socijalističkoj tradiciji iz sredine 60-ih. Ivica Prlender svjestan je da Grad izdvaja cijele godine novac za plaće zaposlenika, među kojima njih 11 radi u financijskoj službi i na održavanju velike tehničke opreme, za manifestaciju koja traje samo mjesec dana. “Grad svake godine izdvaja 1.100.000 kuna, Županija još 500.00 kuna za financiranje te javne ustanove. Ali bez nje nije moguće realizirati program Igara”, misli Prlender. “Takva praksa neprikladna je današnjim potrebama. Ima puno praznog hoda i višak zaposlenih”, tvrdi Dubravka Šuica.”Grad namjerava financirati Kazališnu kuću i svoj dio obveze u okviru Dubrovačkog ljetnog festivala s pet milijuna kuna”, rekla je Dubravka Šuica. Dakle, dok umjetnički program dubrovačkog festivala Grad financira sa simboličkih 300.000 kuna, a Županija sa 100.000 kuna, iz gradskog i županijskog proračuna izdvaja se golem novac za administraciju i jedan prevladani tip produkcije na državnoj plaći. Taj model ne postoji više nigdje u svijetu, nego se menedžeri i organizatori naplaćuju od prometa koji ostvari festival. Takva praksa bit će tipična za Dubrovnik sve dok Ministarstvo kulture bez pogovora bude plaćalo za realizaciju programa 4,5 milijuna kuna godišnje, što za festival koji želi biti manifestacijom europskog ranga doista nije mnogo. “Nije beznačajno što u ukupnim sredstvima sam festival sudjeluje s tri milijuna kuna vlastitih prihoda, ostvarenih sponzorstvom i prodajom. Ukupno, festival će ove godine raspolagati s oko devet milijuna kuna”, ističe ravnatelj Prlender. Splitsko ljeto od Ministarstva kulture dobiva 1,5 milijuna kuna. Split će ove godine izdvojiti još 1,5 milijuna kuna, rekla je Mani Gotovac. “Prošle godine Split je dao 700.000 kuna. Mislim da i Split i Dubrovnik od Ministarstva dobivaju besramno malo. Međutim, tradicija u različitom tretmanu države spram Splita i Dubrovnika se nastavlja! Splitsko ljeto želi prezentirati i elitnu kulturu i pučku umjetnost. Dubrovački festival ima obvezu promicati vrhunska ostvarenja. Ali kada mu to ne polazi za rukom, dužnost nam je reći da to nije ono što želimo od Dubrovnika”, ističe Mani Gotovac.
“Prije svega valja istaknuti da je Grad odlučio namiriti dug od dva milijuna kuna koji je ostavila prošla uprava s Mišom Mihočevićem na čelu”, napominje gradonačelnica Dubravka Šuica. “Grad će dati jamstva na kredit kod Zagrebačke banke, jer želimo da Prlender ne krene u posao s novčanim opterećenjima. Grad namjerava uvesti posebnu turističku taksu i naplaćivati je od svih turista koji, ponajprije, velikim putničkim brodovima dolaze u posjet Dubrovniku. Dobar dio te turističke takse bit će usmjeren na financiranje Dubrovačkog ljetnog festivala, kako bi bio što kvalitetniji i atraktivniji. Od ministra Vujića očekujemo pomoć i u uvođenju spomeničke rente ostvarene u staroj gradskoj jezgri. Grad Dubrovnik ne opstruira financiranje Dubrovačkog ljetnog festivala, iako je naše sudjelovanje u programu Igara do sada doista bilo simboličko. Ove će se godine, 10. srpnja, festival otvoriti u obnovljenoj Palači od Sigurate, koju je u cijelosti platio grad Dubrovnik. Novac za obnovu pribavljen je prodajom kuće balerine Olge Solovljeve. Međutim, od 800.000 DEM dobivenih i namijenjenih za obnovu Palače u koju će se smjestiti Dubrovački ljetni festival, bivši ravnatelj Mihočević je na ime izmirenja neisplaćenih honorara potrošio 250.000 maraka. Iako ne dovodim u pitanje dobru namjeru, ipak je dio novca otišao za druge namjene”, kazala je gradonačelnica Dubravka Šuica koja smatra da Dubrovački orkestar i “Kazalište Marina Držića” moraju biti osnova festivalskog ansambla.
Tako ne misli Ivica Kunčević. “Jak i respektabilan Festivalski ansambl specifičnost je Dubrovnika i borit ću se da se najbolja glumačka i redateljska imena ljeti okupe u Dubrovniku. Sva rješenja da ideju festivala iznosi ‘Kazalište Marina Držića’ poništavanje je biti festivala”, tvrdi Kunčević.
Neosporna je činjenica da u ovom trenutku Dubrovački ljetni festival nema ni svoj koncept niti umjetnički profil. Iako su nastupile nove društvene, političke i kulturne okolnosti, dubrovački festival još je zadržao sva obilježja festivala kakva je imao u bivšoj Jugoslaviji. Prije svega u segmentu organizacije, troškova i oslonca na državni proračun, a bez podrške jake turističke privrede. Stoga su dubrovačke ljetne igre zapale u krizu identiteta u kakvoj se nađu sve velike, skupe, državne manifestacija. Takvu krizu proživljava i filmski festival u Puli. Kako više ništa nije isto kao prije, može se vjerovati da je vrijeme politički dirigiranog upravljanja Dubrovačkim ljetnim festivalom za nama. U protivnom, ovo ljeto za festival može biti posljednje. Valja se nadati da će tim s Ivicom Prlenderom na čelu Dubrovačke ljetne igre povesti u novom pravcu, na kojem ni utemeljenje međunarodne fundacije za financiranje dubrovačkog festivala, što namjerava pokrenuti Prlender, neće biti utopija.