Objavljeno u Nacionalu br. 861, 2012-05-15

Autor: Ivan Pandžić

Afera URIHO

Iskoristili invalide za prelijevanje novca u privatne džepove

Otkrivamo kako je vodstvo Ustanove za rehabilitaciju 120 milijuna kuna vrijedne poslove dalo privatnim tvrtkama umjesto da sami proizvode

Josip Držaić, ravnatelj Ustanove za rehabilitaciju hendikepiranih osoba, glavni je krivac što je novac završio u privatnim džepovimaJosip Držaić, ravnatelj Ustanove za rehabilitaciju hendikepiranih osoba, glavni je krivac što je novac završio u privatnim džepovimaDa se u Hrvatskoj i najplemenitija ideja može preokrenuti u svoju suprotnost, svjedoči primjer vođenja Ustanove za rehabilitaciju hendikepiranih osoba - URIHO-a. Poslove koje državne i zagrebačke tvrtke daju URIHO-u kako bi pomogle rehabilitaciji 300-tinjak zaposlenih invalida i osiguralo im posao i prihod, ravnatelj Josip Držaić jednostavno je proslijedio privatnim tvrtkama koje je sam birao i koje nisu morale proći nikakvu natječajnu proceduru i mučiti se s ponudama najnižih cijena. Iskoristivši invalide kao krinku, novac se slio u privatne džepove.

Nacional ima uvid u desetak takvih ugovora vrijednih gotovo 7 milijuna kuna, iz kojih je vidljivo da su nezakonito prepušteni poslovi. URIHO, kao ustanova čije se cijene ne propituju i koju zakon i direktive EU-a stavljaju u povlašteni položaj, samo je poslužio kao sredstvo za dobivanje natječaja, primjerice, Hrvatskih šuma, Grada Zagreba ili Zagrebačkog holdinga. URIHO-ovi klijenti još su brojne druge, redom državne tvrtke i institucije, Zavod za mirovinsko osiguranje, Zračna luka Zagreb, Hrvatske željeznice, Ministarstvo unutarnjih poslova i mnogi drugi.

Za njih bi trebali sami proizvoditi uniforme, košulje, obuću, zaštitnu odjeću, rukavice, medicinske cipele, zaštitnu opremu, remenje, kravate, promotivne materijale i niz sličnih proizvoda. Sve te institucije žele javnom nabavom pridonijeti i društveno odgovornom poslovanju, što zapošljavanje invalidnih osoba svakako jest. Zakon o javnoj nabavi zato je odredio da u natječajnoj dokumentaciji svaki naručitelj može propisati da prednost imaju tvrtke koje zapošljavaju više od 50 posto invalida. I naručitelji su to redom činili, pogotovo Holding koji je kao i URIHO u vlasništvu Grada Zagreba. Iako je natječaj otvoren i ne ide se na pogodbu, zna se da jedino URIHO može na tražene količine ispuniti uvjet o zapošljavanju invalida. Za cijene se nije pitalo, čak ako jedna košulja košta i 160 kuna. Ni mediji nisu previše propitivali cijene, jer se zna da URIHO nije obična tvrtka i da dodjela poslova njima ima širi društveni značaj. I tako je sve godinama funkcioniralo. Primjerice, samo Zagrebački holding u zadnjih je pet godina naručio službene i zaštitne odjeće u vrijednosti iznad 60 milijuna kuna. URIHO je samo manju količinu ugovora dobivao na otvorenim natječajima, bez privilegiranog položaja.

Ali tu nastaje problem. Umjesto da URIHO sam proizvodi, poslovi su se prepuštali trgovcima ili drugim proizvođačima, iako u natječajnoj dokumentaciji u slučaju rezerviranih natječaja izričito piše da se ti poslovi ne mogu prepustiti podizvođačima. Zabrana prepuštanja podizvođačima uvedena je upravo zato da se spriječe moguće zlouporabe, ali više nitko nije kontrolirao je li to zaista i poštovano.

"Ne prepuštamo poslove podizvođačima. Ja sam o tome sve rekao na Danima otvorenih vrata URIHO-a, gdje su se svi mogli uvjeriti da mi zaista proizvodimo i radimo. Time je sve rečeno, a sve je ostalo bespredmetno i smiješno", poručio nam je Josip Držaić, ravnatelj URIHO-a koji tu funkciju obnaša već deset godina.

Držaić ipak laže, a to dokazuje i opsežna dokumentacija koju posjedujemo.


Poslovi su prepušteni malim trgovačkim, čak ne i proizvodnim tvrtkama u slučaju narudžbe Hrvatskih šuma za koje posjedujemo ugovore. Hrvatske šume su kao državna tvrtka i veliki naručitelj zaštitne odjeće i opreme, godišnje oko 10 milijuna kuna bez PDV-a, 2009. raspisale natječaj kojim je URIHO dobio posao vrijedan gotovo 12 milijuna kuna, a 2010. su potpisali ugovor s ustanovom vrijedan 41 milijun kuna za četiri godine. Po tim ugovorima se i sada isporučuje zaštitna odjeća. Ugovori koji su "procurili" iz URIHO-a otkrivaju da je minimalno 5 milijuna kuna prepušteno, a URIHO je zadržao samo proviziju od nekoliko kuna po proizvodu. Dokazuje to cjenik koji su nam dostavile Hrvatske šume.

Primjerice, iako radnici URIHO-a sami proizvode tzv. borosane ili medicinske cipele, Držaić ih je naručio po cijeni od 121 kunu, a prodao po 126 kuna. Gotovo 1900 zaštitnih odjela Držaić je kupio po cijeni od 360 kuna po komadu, a prodao za 375 kuna. I tako redom za 26 artikala. Da je bio raspisan klasični natječaj, te tvrtke bi se morale boriti i nuditi niže cijene i pitanje je bi li prošle kao dobavljači. Ovako je URIHO jednostavno prošao preko rezerviranih ugovora, a jedna tvrtka koja se žalila odbijena je s obrazloženjem da zakon omogućava privilegirani položaj onima koji zapošljavaju više od 50 posto invalida. Poslovi su zatim bez natječaja, jer ga URIHO ne mora provoditi, prepušteni dalje. "Nemojte me zafrkavati! Pa to nije bio cilj zakona, a niti smo mi zbog toga raspisali rezervirani natječaj. Mi smo mislili da sve oni proizvode, a željeli smo provesti svu proceduru po zakonu. Ne znam što bih rekao", kaže jedan bivši visokopozicionirani član Hrvatskih šuma, iznenađen što URIHO nije proizveo dostavljene artikle. Ipak, on kaže da je URIHO ponudio kvalitetne proizvode po nižim cijenama nego što su ih dotad imali.
I službeni odgovor Hrvatskih šuma pokazuje da su iskoristili zakonsku mogućnost rezerviranih natječaja. "Nismo imali razloga dublje istraživati ovo pitanje jer daljnjom dokumentacijom nisu bili specificirani podizvođači ili podisporučitelji", odgovara Ana Juričić Musa, glasnogovornica Hrvatskih šuma, na pitanje jesu li provjeravali odredbu iz natječaja da se posao ne smije dalje prepuštati podizvođačima. Posebno je zanimljivo kad se pogledaju tvrtke kojima su poslovi prepušteni.

Tvrtka Donum pro ima samo tri zaposlena i uopće se ne bavi proizvodnjom, nego trgovinom i marketingom. Vodi je Bekir Dedić. Njihovi zaposlenici sigurno nisu mogli proizvesti 5000 majica kratkih rukava, 3000 vunenih kapa, 3000 vunenih rukavica, 4000 šilterica, 650 kišobrana, 7000 torbi, 3000 šalova... Radi se, dakle, o čistoj preprodaji za 700.000 kuna. Nadalje, milijun kuna vrijednu nabavu obuće Držaić je prepustio trgovcu Mistralu koji ima devet zaposlenih. Čizme i ostalu zaštitnu obuću oni su dostavili, URIHO je uzeo nekoliko kuna provizije i proslijedio Hrvatskim šumama. Proizvođači kojima su prepušteni ugovori Hrvatskih šuma su Inkop Obuća, Viko i V&V za zaštitnu odjeću. Kad bi se radilo o izoliranom slučaju, ravnatelj Držaić bi se u poslu s Hrvatskim šumama vjerojatno mogao pravdati da možda nisu imali određene artikle pa su ih morali naručiti. Međutim, Hrvatske šume su samo zoran primjer, uvjerava nas zaposlenik URIHO-a. Taj zviždač, čiji su podaci poznati redakciji, kaže da je odlučio dati dokumente kako bi se prestalo s nemoralnom i protuzakonitom praksom. On tvrdi da se gotovo svi poslovi koje URIHO dobije prepuštaju proizvođačima, a URIHO ima svoje strojeve. Kaže da je u posljednjih pet godina minimalno 120 milijuna kuna koje je trebao uprihodovati URIHO otišlo drugim tvrtkama. "S poslovima koje smo dobili, mogli smo dodano proširiti proizvodnju, zaposliti još osoba s invaliditetom i tako im pomoći da imaju dostojan život. A mi smo se pretvorili u preprodavača. Rezervirani natječaji u kojima URIHO prolazi i s visokim cijenama iskorišteni su da se isisa novac iz javnih tvrtki u privatne džepove. Mi cijelo vrijeme imamo isti broj zaposlenih koji rade osnovne poslove i niz kooperanata koji rade ono što bismo trebali mi. Takva praksa, koju je uveo Držaić, treba prestati", kaže ovaj izvor.

Jasno je da ravnatelj i njegova uprava sami biraju podizvođače bez natječaja i diskrecijski donose odluku koji će raditi za njih, odnosno državu. Tu se otvara ogroman prostor za korupciju. Nevjerojatno je da se URIHO javlja na natječaje i za one artikle koje uopće nema u ponudi. Tako su dobili rezervirani natječaj dva zagrebačka staračka doma za nabavu "pelena za odrasle". Onda su oni kupili pelene od dobavljača i uzeli proviziju. Jasno je da bi domovi prošli jeftinije da su raspisali otvoreni natječaj i sami kupili pelene.
Inače, URIHO sam od svojih poslova bi poslovao u gubitku iako ima priliku kakvu bi svaka tvrtka mogla poželjeti - sigurne prolaze na natječaju. Od prosječno 100 do 110 milijuna kuna prihoda koje godišnje ima URIHO, čak 30 milijuna su direktne proračunske subvencije Grada Zagreba koji u biti daje plaće za sve zaposlene. Taj iznos stoji u gradskom proračunu ove godine. Osim 300 invalida, u toj ustanovi radi još skoro 150 zdravih osoba. Oni uglavnom nisu u proizvodnji, a naš izvor dodaje da je većina zaposlena upravo u administraciji. Ni zapošljavanje tih zdravih osoba nitko ne kontrolira. U svakom slučaju, da nema gradskih i državnih subvencija, URIHO bi bio u gubitku. Ovako pokriva troškove, uvijek ima isti broj zaposlenih invalida, a zbog ugovora s podizvođačima i subvencija uprava ima lak posao.
Dokazuje to i popis podizvođača i dobavljača koji je URIHO usvojio za prošlu godinu. Od njih 23 samo 12 dostavlja repromaterijal potreban za proizvodnju. Ostalih 11 dostavlja gotove proizvode.

Šest su trgovci koji imaju svi zajedno 15-ak zaposlenih i svoje proizvode nabavljaju od trećih osoba. Iz toga je jasno da se od konačne cijene koju URIHO da javnim ponuđačima i koje su poprilično visoke, namiri niz drugih trgovaca i proizvođača, a država misli da je potpomogla rad invalidnih osoba. Ostalih pet su proizvođači poput Varteksa, Orljave, V&V-a, Obuće Viko, TKT Zlatne igle. I ti su ugovori s proizvođačima nedopušteni, protuzakoniti, ali barem na tim proizvodima rade hrvatski radnici, ako već ne invalidi u URIHO-u. Ugovori sa Zagrebačkim holdingom također dokazuju da je Držaić izrekao laž tvrdeći da ne prepušta drugima poslove koje bi mogao obaviti URIHO. Baš suprotno, dokazuju da ta praksa traje barem pet godina. Kako se radi o velikoj količini ugovora i cijena po artiklu, uzet ćemo za primjer samo dva najzanimljivija.
Prvi je ugovor s malom trgovinom Kom-trade iz Zaprešića, sa samo četiri zaposlena. Nije naodmet spomenuti da je ravnatelj Josip Držaić iz Zaprešića i da ga navodno veže prijateljstvo s direktorom Kom-tradea Draženom Komarom. URIHO od njih naručuje pletivo za veste i to im plaća 185.000 kuna. Zatim URIHO uz svojih 300 zaposlenih prepušta posao pletenja vesti za ZET od tog prediva ponovno Kom Tradeu. Ta četiri zaposlena uspijevaju isplesti 1230 vesti, a URIHO ih dalje prosljeđuje Holdingu uz proviziju od 3000 kuna na vrijednost posla od 288.000. Sve ostalo odlazi Kom Tradeu.
Drugi ugovor je sa sisačkom Siscijom, koja je izravno ili preko vlasnički povezanih tvrtki redoviti podizvođač URIHO-a. Vlasnik Siscije je Milan Stojanović, ugledni SDP-ovac i nekadašnji saborski zastupnik. I sad mu vjeruju aktualna vlast pa, osim što je savjetnik predsjednika Ive Josipovića, vlada Zorana Milanovića imenovala ga je predsjednikom Nadzornog odbora Hrvatskih željeznica i u Upravno vijeće Hrvatskih voda. Tvrtka Zlatna igla - Siscia lani je izravno od URIHO-a dobila šivanje zimskih muških i ženskih kompleta za Zagrebački holding, odnosno Zagrebački električni tramvaj. Kako bi bilo jasnije, sve cijene ćemo navesti bez PDV-a. Ukupna vrijednost tog lanjskog posla je 1,45 milijuna kuna. Daljnjom preprodajom ZET-u URIHO je zaradio 10-20 kuna po artiklu. Tako su na poslu za koji su osposobljeni, umjesto 1,45 milijuna, uprihodovali samo 56.000 kuna. Da apsurd bude veći, u ugovoru stoji da URIHO kroji te sakoe i hlače iz vlastitog materijala, dok Siscia obavlja samo šivanje. Ako se po tom ugovoru postupilo, na jednim hlačama URIHO je za materijal i krojenje uzeo 10,5 kuna, a Siscia za šivanje 357 kuna! Nije teško zaključiti tko je dobro prošao.

Kad je portal Zagrebancija.com prvi počeo ispitivati visoke cijene hlača za ZET od 371 kunu, sakoa od 550 kuna ili zimske jakne od 2060 kuna i zašto su one kroz cijene dobavljača napuhane, nikakve službene reakcije nije bilo. Zna se da se URIHO ne dira i nitko ne želi biti optužen da uzima posao invalidima. No čini se da su i ta vremena prošla. Ivica Pranjić, voditelj službe nabave u Zagrebačkom holdingu ostao je iskreno iznenađen kad smo mu pročitali stavke ugovora URIHO-a i Siscije: "Kad smo pozvali ljude iz URIHO-a na razgovor, oni su nas uvjeravali da sami šiju sve uniforme i da nema nikakvih podizvođača. Nisu to smjeli učiniti jer ugovor koji imamo zabranjuje prepuštanje poslova. Mogao bih shvatiti da su prepustili određene komplicirane dijelove poput ovratnika, ali ne mogu vjerovati da su dali cijeli posao. I još u ugovoru napisali da se radi za Zagrebački holding."
On kaže da žele sve ispitati i da će obaviti kontrole. Pranjić tvrdi da je ZET imao uhodanu praksu rezerviranih ugovora i da oni odlučuju hoće li tako raspisati natječaj. Dok se sve ne ispita, neće biti novih narudžbi. "Zaista želimo da se u nabavi poštuje zakon", zaključuje Pranjić. Da je praksa URIHO-a s prepuštanjem poslova tiho došla i do državnih institucija, svjedoči i još jedan primjer pooštravanja pravila. Po Zakonu o javnoj nabavi, koji je stupio na snagu ove godine, onaj tko dobije posao na rezerviranim natječajima ne smije prepustiti posao podizvođaču ako i on nema barem 50 posto "zaštićenih radnika" poput osoba s invaliditetom. Kad je Zakon bio u javnoj raspravi, ravnatelj Držaić je bio jedan od glasnih zagovornika da se ta odredba izbaci. Dokumenti koje ima Nacional jasno pokazuju i zašto.
Hrvatska će biti jedina država u Europskoj uniji koja ima takvo tumačenje te direktive. Valjda se ni u jednoj drugoj državi nije pojavio netko tko bi zlorabio rezervirane natječaje kao što je to činjeno u Hrvatskoj. Ili i oni samo ne provode dovoljno kontrola, pa bi jednog dana mogli ostati iznenađeni kao i čelnici Hrvatskih šuma i Zagrebačkog holdinga.

Vezane vijesti

Muljanje po vestama i šumama

Muljanje po vestama i šumama

Slučaj zaprešićanske tvrtke Kom trade je neobičan jer pokazuje kako četvero ljudi može odraditi ono što ne može 300 u URIHO-u iako je ravnatelj Josip… Više

Komentari

registracija
15/5/12

kraljribara, 15.05.12. 07:56

Ništa to nije novo. To je dugogodišnja praksa uprave URIHA. Prije 12 godina sam trebao kovanu ogradu oko kuće. Naravno da sam prvo otišao u URIHO i naručio ogradu. Dobio sam ogradu od privatnika iz Zeline. Posao je vodio neki inženjer i neki njegov poslovođa. Kad sam ih pitao što je to, dobio sam bla, bla odgovor. Izbacio sam ih iz kuće i platio im nisam ništa (ostala im je samo akontacija od par sto maraka) Bio bi ih i prijavio ali tad i nisu bila neka vremena za prijavu kriminalaca policiji.


registracija
6/4/12

elem, 15.05.12. 09:20

Lopovluk gdje god da se okreneš. Svi to znamo. Brdo kojekakvih udruga (čast iznimkama) kroz koje se pere novac. I sada se svi čude ko picek glisti.


registracija
18/1/08

ankicascreiber, 15.05.12. 11:12

nije strašno što su Josip Držaić i kompa radili te stvari. Gadova je uvijek bilio i biti će ih.

Strašno je što ga nitko nije spriječio, i strašno je što će mu se kriminal na kraju isplatiti. Gadova je uvijek bilo i biti će ih, pitanj je samo da li društvo tolerira gadove ili djeluje.


registracija
20/6/11

etna47, 15.05.12. 13:42

Nije ČUDO u našoj LJEPOJ lopovluk i korupcija su se uvjek nagrađivali. Nema u nas SOLI da bi mogli lopovima mogli staviti na onu stvar....


Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika