'Siguran sam da će stranka stati na moju stranu u ponovnom izboru za potpredsjednika SDP-a'Premda su ga mnogi već otpisali, dugogodišnji primorsko-goranski župan i kratkotrajni ministar pomorstva, prometa infrastrukture SDP-ovac Zlatko Komadina još ne baca koplje u trnje. Za sebe će reći da je ljeviji od dominantnog kursa u SDP-u i vjeruje da će ga upravo ta pozicija dovesti do reizbora na potpredsjedničko mjesto u stranci i omogućiti mu povratak na župansku dužnost na izborima za godinu dana

Niste dugo ostali u Vladi. Što se dogodilo?
Loše zdravstveno stanje. 30 godina nisam bio na bolovanju i pravom godišnjem odmoru bez telefona. Iz pune izborne kampanje uletio sam u Ministarstvo koje je složeno i zahtjevno i kao sustav pod sobom ima 53 firme, agencije, ustanove, a došao sam u situaciju da na početku mandata duže vrijeme izbivam s radnoga mjesta. To bi bilo neodgovorno.
Nisam želio čuvati ministarsko mjesto, a ne raditi.

Niste vi baš netko s ulice, početnik koji se prvi put suočava s vlašću. Što vam je stvorilo toliku količinu stresa - količina problema koji su vas dočekali, izostanak potpore, podmetanja, bojkotiranje?
Ni sam nisam mogao vjerovati da mi se takvo što može dogoditi. No, dogodilo se da sam upao u gastroenterološke i kardiovaskularne probleme. Količina nereda koju sam trebao urediti u kratkom vremenu uzeli su svoj danak. Dogodila se i situacija s pomoćnikom Vladimirom Ferdeljijem, iza toga je došao proračun koji nije dostatan za sadašnje potrebe financiranja u Ministarstvu, nego tek za restrukturirano stanje. Osim toga, čekalo me kompletno kadroviranje, što je nezahvalno u svakom pogledu, jer je riječ o imenovanju 500 novih ljudi, 100 u upravama, 400 u nadzornim odborima. Na kraju, Žuta Lokva, predizborno obećanje....Što je bilo presudno? Teško je reći. Vjerojatno splet okolnosti.

Zašto niste obranili Ferdeljija, koji je iz Vlade izletio zbog verbalnog delikta, iako je riječ o vrlo uspješnom poduzetniku, a premijer ga je ispratio iz Vlade riječima da je riječ o trećem ešalonu?
Objektivno jest pogriješio jer je kritizirao Vladu čiji je posredno član. Gospodin Ferdelji je izrekao teške kvalifikacije o Vladi, bio je svjestan svojih preteških riječi. Ali, s druge je strane povučen možda pretežak potez.

Čini se da ni stranka nije stala uz vas kad ste završili na bolovanju jer su mediji bili puni priča o vašoj nespremnosti, neodlučnosti, depresiji?
Moglo bi se reći i da sam dijelom žrtva priča povjerljivih izvora iz vrha stranke i Vlade. Osobno uvijek potpišem ono što kažem. Ako ne mogu nekome pomoći, ja sigurno neću odmoći. Volio bih da se toga svi drže jer je jedino iskreno i otvoreno pravedno i pravilno. Svima nam je bilo u interesu da Ministarstvo uspješno funkcionira jer to znači i uspjeh Vlade u cjelini. I to je za mene tada bilo i danas jest najvažnije.
Neke su se vaše kolege neslužbeno kandidirale za vašu funkciju dok ste bili u bolnici?
Bilo bi više fer da su onda te kolege u dogovoru s mandatarom i preuzele taj posao. Legitimno je imati ambicije i aspiracije, ali onda se to jasno kaže.

S obzirom na sve što vam se i kako se dogodilo, biste li sada rekli da ste imali neupitnu potporu premijera i Vlade?
U ministarstvu je puno toga zadano, od budžeta pa nadalje i morate odustajati od izbornih obećanja zbog okolnosti ili drugačijih mišljenja. Tako je i s autocestom Rijeka-Žuta Lokva. Ja sam svojoj izbornoj bazi, koja je dala veliku potporu od 11 mandata u 8. izbornoj jedinici, dao jasno obećanje da će se izgraditi. Nikada nisam govorio da bi se trebala graditi isključivo proračunskim novcem ili novcem HAC-a, nego koncesijskim modelom, kao što su građeni Istarski ipsilon ili Zagreb-Macelj. To je naš dug prema većinskom kontinuitetu lijevog svjetonazora u 8. izbornoj jedinici, a i investicijski je u većem dijelu opravdana.
Očito niste uživali premijerovu potporu, ako je imao potrebu javno vas demantirati?
Ispalo je da je premijer protiv Žute Lokve, ali vjerujem da u konačnici neće biti. Postoji interes, primjerice, Bina Istre i Strabaga za koncesijski model, pa i postojećeg koncesijskog društva ARZ. Ako postoji interes koncesionara, onda nema nijednog razloga da se cesta ne gradi. Da sam ostao ministar, vjerujem da bih u konačnici dobio premijerovu potporu za Žutu Lokvu. Jednostavno se nisam mogao vratiti u rodni kraj i od svog jezika raditi lopatu. Pokojni predsjednik Račan je govorio da možemo izgubiti vlast, ali ne i obraz.

Znači li to da ova vlast gubi obraz?
Ni govora. Ova vlast, kao što je i Račanova, ima paradoks da je naslijedila konzervativnu vlast koja je nečinjenjem unazadila državu. Zaduživanjem su kupovali socijalni mir i produžavali agoniju neefikasne brojne uprave pa ispada da konzervativci vode socijalnu politiku, a onda dođu socijaldemokrati pa vode neoliberalnu politiku. Taj paradoks da mi kao socijaldemokrati sada radimo po neoliberalnom modelu treba trajati vrlo kratko i politiku treba jasno oblikovati u korist građana. Nije više moguće socijalni mir kupovati zaduživanjem i plaćanjem kamate na kamatu jer tako tonemo sve dublje. Logično je da se nepopularni potezi povlače na početku mandata, ali konačni izlazak iz krize ne može se temeljiti na rezanju, stezanju, zatvaranju i prebacivanju tereta na građane, nego treba stvoriti uvjete za povećanje potrošnje jer samo potrošnja i proizvodnja može pokrenuti stvari. Mi smo u ovom trenutku opteretili građane, ali rasteretili gospodarstvo, a ono je inertan sustav koji se može oporaviti tek na duže staze. Ipak je ukupno porezno opterećenje manje, ali se efekti još ne osjećaju.

Ministar financija je priznao da je teret krize prebačen na građane, a u kampanji ste obećavali "plus od tri plaće, a ne minus od kojeg se plače"?
Na žalost, u konačnici uvijek sve i u svakoj zemlji plate građani. Mislim da još nismo iskoristili sve modele i da bi se lijevi pomak u vođenju politike trebao ogledati u još većem oporezivanju ekstraprofita i monopola.

Iz ove Vlade nema takvih najava.
Stopa profita koja bitno premašuje inflaciju i cijenu kapitala, odnosno, kamatu za više desetaka posto, a toga itekako ima, mora se oporezivati jednako kao i cijena rada. Treba još dodatno razmotriti i fiskalnu i monetarnu politiku, odnosno pitanje tečaja, prvenstveno zbog izvoznika. Nerealnim tečajem stvaramo povoljnu uvoznu robu, pa hrvatski građani kupuju stranu umjesto domaće robe jer je jeftinija. Zato uvozimo hranu, u pravilu nekvalitetniju od domaće proizvodnje, iako je možemo proizvesti za četiri Hrvatske. To je ogroman niz paradoksa i čini mi se da je na izdisaju vrijeme smjenjivanja političkih elita na vlasti kupovanjem naklonosti, nego treba voditi politiku mimo interesa jednog mandata. Trebalo bi s oporbom postići konsenzus oko ključnih nacionalnih interesa jer kasa je prazna.

Sva istraživanja javnog mišljenja pokazuju da rapidno pada povjerenje građana u Vladu i rastu nezadovoljstvo i pesimizam jer se osjećaju iznevjerenima?
Povjerenje građana je još uvijek na visokoj razini i ankete pokazuju da su građani svjesni situacije i da su strpljivi. Činjenica jest da ljudi realno teže žive i to su iskazali u istraživanjima. No, ovo su tek prva četiri mjeseca, a mandat je četiri godine. U uvjetima poskupljenja teško je zadržati optimizam građana dok plaće stagniraju, a kupovna moć pada. Ipak, vjerujem da bi od ljeta stvari mogle krenuti nabolje jer prostora za to ima, pogotovo u turizmu, poljoprivredi, energetici, pa čak i brodogradnji.

Zašto se ne ide u jače oporezivanje ekstraprofita, pogotovo jer ste u opoziciji imali zakonski prijedlog za oporezivanje bankarskih ekstrakamata?
To je malo klizav teren i zbog Europske unije jer bi se time teretio kapital koji je u stranom vlasništvu u Hrvatskoj. Vlada se dijelom vjerojatno boji i reakcija EU, odnosno većih kamata od strane banaka kao i pada kreditnog rejtinga, ali siguran sam da se razmišlja o tome. Nije normalno da na osam milijardi prometa netko isplati 25 posto dobiti, odnosno, dvije milijarde, i red bi bio da milijarda ide državi, a milijarda vlasniku, a ne da se oporezuje po stopi od 20 posto. Razumijem da EU štiti svoje interese i kapital koji dolazi iz njihovih zemalja, ali podjela rizika i dobitaka mora biti ravnomjerna.

Znači, to ovisi o diktatu EU?
Dijelom su naše odluke uvjetovane i tim diktatom. Pravila slobodnog, otvorenog tržišta pogoduju jakim, a ne slabim ekonomijama.

Onda se ova Vlada nema pravo ljutiti na kritike da je neoliberalna, a ne socijaldemokratska, iako je vodeća stranka SDP?
Sada to tako izgleda, ali riječ je samo o nužnim potezima koje je trebalo povući na početku mandata. Objektivno je riječ o teškim vremenima, ali ne treba zaboraviti da u cijeloj Europi i svijetu vlada neoliberalizam, iako je upravo neoliberalizam doveo do svjetske krize i model maksimalizacije profita uskog kruga kompanija i pojedinaca preko leđa svih ostalih. Došlo je do pauperizacije srednjeg sloja koji nestaje u cijelom svijetu, pa tako i u Hrvatskoj, i sve ih više iz tog prelazi u siromašni sloj. Taj je proces Hrvatsku poprilično zahvatio. Neoliberalni kapitalizam stvara dvije vrste sirotinje, koristi se tuđa sirotinja za svoje profite, a proizvodi se svoja sirotinja jer se svoj kapital i proizvodnja izvozi u zemlje jeftine radne snage kako bi maksimalizirali svoj profit, a time bez posla ostaju radnici u vašim vlastitim zemljama. To je neodrživ proces. Svjedoci smo da je sve više ljudi na ulicama u zemljama EU.
Ova vlast cijelo vrijeme poziva građane na strpljenje, ali ni ono nije bezgranično.
Građani su bili strpljivi osam godina HDZ-ove vladavine. Ova je Vlada rekla istinu i zato je i došlo do ovakvih poskupljenja u kratkom razdoblju. Razumljivo je da svatko situaciju sagledava kroz prizmu vlastitog novčanika, ali ne očekujem ipak da će kod nas ljudi izlaziti na ulice, pogotovo ako mjere budu pravične i s jasnom naznakom izlaska iz krize. Građani će to razumjeti i podržati jer su svjesni da je teška situacija i sretni su da uopće rade. U prilog tome ide i zakon o stručnom usavršavanju mladih jer se mogu učiti poslu i to će im se barem upisati u radni staž.

Druga strana medalje tog zakona je rušenje cijene rada.
To ne bi trebalo biti tako, jer je riječ o zapošljavanju onih koji nemaju dana radnog staža. No, moguće je da će neki poslodavci to pokušati zloupotrijebiti, jer smo mi poznati po izvrdavanju zakona. Zato inspekcije moraju raditi svoj posao jer je to mjera isključivo za vježbenike.

S obzirom na, kako kažete, paradoks u koji je upala ova Vlada kao i Račanova da socijaldemokrati moraju upražnjavati neoliberalni model, hoće li i kao Račanova trajati samo jedan mandat?
Neoliberalizam može biti alat SDP-ovoj Vladi za kratko vrijeme, a ne može biti dugoročna politika.

Vlast i sama potiče lošu sliku o sebi kada na radnike u firmi u stečaju noću šalje kordon specijalaca.
Slažem se rektorom riječkog Sveučilišta Perom Lučinom koji je rekao da nije dobro da radnike s malim plaćama šaljete na radnike koji nisu dobili plaću. To je teška rečenica, ali točna. Naravno da država mora funkcionirati, ali mislim da se sve moglo riješiti i razgovorom a ne takvim akcijama.

Rekli ste da su vam osrednje šanse za reizbor na potpredsjedničko mjesto u SDP-u jer je u stranku zašao Machiavelli i da su prijeđene granice dobrog ukusa. Može konkretnije, čega to ima u SDP-ovoj unutarstranačkoj kampanji - pritisaka, podvala, prijetnji, nemoralnih ponuda?
U stranci funkcioniram na drugačiji način, tražim dijalog, razumijevanje, uvažavanje i međusobno pomaganje. Stranka jest sredstvo za ostvarenje političkih ciljeva, ali u korist građana koje zastupaš, ponajprije radnika i rada. Naravno da ljudi čine stranku, i da su zainteresirani za napredovanje u hijerarhiji, ali to ne može biti po modelu da je sve dopušteno, bilo da je riječ o dodvoravanju, bilo o neprimjerenom lobiranju ili spiniranju. Možda sam u svemu tome malo naivan i romantičan, ali mi je neprihvatljiva metoda da cilj opravdava sredstva. Legitimno je biti za nekoga, ali zašto trošimo energiju protiv onoga kojega ne podržavamo i na rad protiv njega.

Vi to govorite da se protiv vas rovari u stranci?
Meni je važno da ljudi znaju da sam uvijek radio u interesu stranke, nerijetko i na štetu vlastitih probitaka i osvajanja nekih funkcija. Nisam radio na vlastitoj promociji, nego sam u javnosti bio prepoznat kao netko tko bi mogao raditi neki posao, što mi je u stranci znalo stvarati probleme jer sam odbijao ulaziti u neke igre i aktivnosti. Za sve ono za što sam se kandidirao, dobio sam izbore. Od 1990. nisam izgubio nijedne izbore koje sam vodio u ime stranke. Stranka jest alat, ali ne za ostvarenje osobnih ciljeva nego politika stranke.
Što prevladava u današnjem SDP-u, borba pojedinaca za osobne ciljeve ili rad za opći interes?
Stvari su se promijenile, došlo je i do smjene generacija. Proteklih osam godina oportunog populizma vlasti je ostavilo takav red i pravila, ali neće biti dobro ako se pokaže da je jedino pravilo da cilj opravdava sredstva. To su ozbiljne teme, a SDP u svom duhu demokratičnosti će uložiti više vremena na njihovo analiziranje.

Kazali ste da se stranka mijenja i da su različita promišljanja stranačkih ljudi u odnosu na građane i da su stigli novi modeli ponašanja. Što vam to znači?
Tu sam mislio na model neoliberalnog kapitalizma koji je zavladao. Socijaldemokrati ne mogu zagovarati neoliberalni kapitalizam na dulje staze. Neoliberalno ponašanje SDP-u može biti samo alat na kratke staze, a nikako konačni cilj ili politika. Iako nije slučajno da se na izborima u EU povjerenje opet daje socijaldemokratima, teško je danas biti dosljedan socijaldemokrat. Ja sam to zbog građana jer moramo ostvariti ustavni koncept socijalne države da svatko može živjeti od svog rada. Ne može tržište sve diktirati. Možemo imati tržišnu ekonomiju, ali ne smijemo imati tržišno društvo jer nije sve na prodaju, kako nacionalna bogatstva, tako i neke vrijednosti.

Svojevremeno ste slovili kao kandidat za predsjednika SDP-a, navodno vas je predsjednik Mesić rado vidio kao svog nasljednika, a ispali ste, nakon dugovječne županske karijere, ministar ni s polugodišnjim stažem. Čini se, puno propuštenih velikih prilika?
Služi mi na čast kada misle i govore dobro o meni. Gledam ispred sebe i u nove izazove.
Od njegova preuzimanja stranke na glasu ste kao tiha opozicija Milanoviću.
Govorim ono što mislim, a ne mislim da su oni koji nisu za mene protiv mene. Ne mislim da me to čini bilo čijom opozicijom, već samo čovjekom koji zastupa svoj stav i stavove SDP-a.

Zbog vaše ministarske fotelje čak se mijenjao i zakon o lokalnim izborima i nazvan je po vama - lex Komadina. Danas se zbog istih tih izmjena ne možete vratiti na dužnost župana. Je li vam sada žao zbog toga?
Danas je to lex Jakovina, lex Antešić, lex Hajdaš Dončić, lex Mršić. Moja su leđa bila najšira pa se moglo prikačiti tablu na njih. Svi su građani u 8. jedinici znali da će ako dobijemo izbore svog župana poslati u Vladu i nikoga nisam prevario, bila je to fer igra. Sada nakon svega mislim da bi možda bilo bolje da se u sve to nisam petljao, ali to bi značilo da sam gledao samo sebe jer mislim da mi je bila obaveza preuzeti dio odgovornosti. Županija je moja velika ljubav i znam svaki njen kutak, volio sam taj posao i nisam ga napustio sretan. I dalje sam predsjednik županijskog SDP-a, što uobičajeno politički znači i mandatar za izvršnu vlast, i nema nijednog razloga da opet ne idem po povjerenje građana koje vjerujem da imam. Jedan sam od onih koji nikada nije iznevjerio principe socijaldemokracije. U povjerenje građana sam siguran.

Jeste li sigurni u povjerenje unutar stranke i reizbor na potpredsjedničko mjesto?
Dao sam uvijek veliki doprinos našim izbornim pobjedama i logično bi bilo da stranka stane iza mene. Nema razloga da ne bude tako. Moja ostavka u Vladi nema nikakve veze s radom u stranci, dapače. Ekipa koja pobjeđuje na izborima se ne mijenja!
Kakve su bile reakcije u SDP-u nakon vašeg prvog istupa poslije ostavke, na intervju u Novom listu, pozitivne ili negativne?
Pozitivne, i po tome vidim da su svi pažljivo pročitali intervju i vidjeli da se sadržaj baš ne uklapa u ono na što sugeriraju naslov i podnaslovi.