Nikola FilipovićPrije mjesec dana arhitektonski krugovi u Zagrebu bili su pogođeni viješću da je arhitektica Davorka Križ-Filipović, lijepa 40-godišnja asistentica na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, doktorandica s temom nebodera u svjetskoj arhiteturi i supruga poznatog arhitekta Nikole Filipovića, preminula u bolnici od prirođene srčane mane.
Asistenticu prof. Nikole Čankovića na katedri za projektiranje, s kojom je Nikola Filipović, među ostalim, pobijedio na nedavnom pozivnom natječaju za izgradnju najvišeg nebodera u Zagrebu, smrt je zatekla potkraj priprema za polaganje docenture na Arhitektonskom fakultetu.
Davorka Filipović bila je beskrajno sretna što je uspjela posvojiti djevojčicu, posvetila joj je svu ljubav i toplinu koje je, kažu oni koji su je poznavali, u nje oduvijek bilo mnogo. Tragedija je još veća jer su Nikola Filipović i njegova supruga Davorka prije tri godine u domu za napuštenu djecu pronašli 6,5-godišnju djevojčicu koju su posvojili. Budući da svi posvojitelji traže što mlađu djecu, nešto o Davorki Križ govori i dob djeteta – znala je reći da mlađa djeca još možda imaju nadu za posvojenje, dok je njihovoj Romani, koju su zvali Romi, to zadnja šansa.
U plemenitoj gesti Davorke i Nikole Filipovića krije se još nešto: djevojčica koju su posvojili bila je odgojno i obrazovno vrlo zapuštena, gotovo nije znala govoriti, a ostale radosti te dobi bile su joj u njenoj nesređenoj obitelji posve nepoznate. Možda najviše zbog toga, objašnjavali su poslije njihovi prijatelji, Davorka i Nikola Filipović odlučili su je posvojiti.
Par visokoobrazovanih i društveno visokopozicioniranih ljudi morao je uložiti beskrajno mnogo ljubavi, truda i strpljenja da djevojčicu u osjetljivoj dobi socijalizira u novoj sredini, osposobi za normalnu komunikaciju te joj pomogne da u što kraćem roku sustigne vršnjake. Davorka Filipović bila je beskrajno sretna što je uspjela posvojiti djevojčicu, posvetila joj je svu ljubav i toplinu koje je, kažu oni koji su je poznavali, u nje oduvijek bilo mnogo. Nije joj nabavljala samo lijepu odjeću: Knjižara “Algoritam” bila je mjesto gdje je za nju pronalazila knjige, a Romi je napokon mogla čitati i ono što svi zaljubljeni roditelji danas kupuju djeci, “Harryja Pottera”.
S ponosom ju je vodila sa sobom i pokazivala prijateljima. Inače nježna i gotovo krhka Davorka Filipović posve se preporodila. Djevojčica je pak okružena novom roditeljskom ljubavlju sjajno napredovala; postala je “drugo dijete” i uopće se nije primjećivalo što joj je u najranijem djetinstvu nedostajalo.
No sreća obitelji Filipović nije dugo potrajala. Nedugo nakon što je posvojila djevojčicu, kod Davorke Filipović pojavili su se prvi ozbiljniji simptomi bolesti srca. Nakon prvih pregleda liječnici su došli do zastrašujućeg zaključka: Davorku Filipović može spasiti samo presađivanje srca. No ona za to nije željela ni čuti. I na molbe supruga i bliskih ljudi odbijala je svaku pomisao o teškoj i složenoj operaciji. Njezin suprug jednom je rekao da mu je svoje odbijanje ovako objasnila: “Nino, to ne bih više bila ja, bio bi to netko drugi.”
Njezine prijateljice sjećaju se nekoliko njezinih zadnjih pojavljivanja u javnosti. Davorka Filipović rođena je 3. studenoga pa im se, slaveći posljednji put svoj rođendan u restoranu “Cantinetta”, iako uvijek vitka, učinila posve “prozirnom”. Nedugo zatim pojavila se u “Sheratonu”, na rođendanu prijateljice glumice Anice Dobrić; žalila se na virus zbog kojeg je neprestano prehlađena, ali pravu svoju bolest gospodski je prešućivala. Posljednji put u javnosti se vjerojatno pojavila na premijeri “Dibuka” u HNK (kazalište je obožavala), na predstavi posvećenoj Eni Begović koja joj je bila bliska prijateljica. Slučaj je htio da je Enina bista u HNK postavljena točno mjesec dana nakon smrti Davorke Filipović.
Njeno se stanje pogoršavalo, a početkom ove godine postalo je kritično. Nekoliko joj je puta pozlilo pa je poslije Nove godine Davorka Filipović hospitalizirana. Iz bolnice nikada nije izašla: posljednje tjedne života bila je ovisna o aparatima, a na tako slabu tijelu više nije dolazilo u obzir presađivanje srca. Bilo je samo pitanje vremena kad će ono otkazati. Dogodilo se to početkom ožujka.
Tako je Nikola Filipović ostao i bez druge supruge, a njihova je djevojčica doživjela još jednu tragediju: i drugi put ostala je bez majke. Upravo zbog toga Nikola Filipović, tvrde njegovi prijatelji, koji se i dosad sav posvećivao djetetu, poduzima golem napor da djevojčici nadoknadi gubitak majke. Pogotovu stoga što je, zbog njegovih godina, pravi posvojitelj bila njegova supruga pa se tragedija povratka u dom nadvila nad malu Romi.
Marljivost, požrtvovnost i neka vrsta skromnosti, s obzirom na okolnosti u kojima je živjela, bile su, slažu se prijatelji, glavne osobine Davorke Križ. Starinski nakit, posebno neobično prstenje bili su joj jedna od rijetkih slabosti. Njegovana i ukusno odjevena (ženstveno, ali nikad s visokim petama!), prirođeno gracioznih polaganih kretnja, Davorka Filipović-Križ ostala je u sjećanju ljudi s kojima je radila, ili koji su je, s mužem, viđali na redovitoj subotnjoj kavi kod “Charlieja”, popularnog zagrebačkog okupljališta. Inače, “Charlieju” je današnji izgled podarila Ines Filipović, prva supruga Nikole Filpovića.
Iako svi znanci Davorke Križ-Filipović ističu njezinu plemenitu narav (“od nje ni o kome niste mogli čuti ružnu riječ i nikome nije zaboravila čestitati rođendan”) i dobrotu, nije nepoznato da je prva arhitektova supruga teško podnijela razvod od šarmantnog supruga, distingvirano omotanog bijelim svilenim šalom, elegantnih manira. Zajedno živeći i projektirajući niz zgrada – najpoznatiji projekti Ines i Nikole Filipovića bili su interpolacija hotela “Dubrovnik ”, INA Naftaplin u Šubićevoj, stambena zgrada u Zamenhofovoj, spaljena vila Tereze Kesovije u Konavlima – stekli su glas vrhunskih hrvatskih arhitekata. Naravno, njezini znanci žele biti objektivni i ne mogu dokraja objasniti uzroke njezina pomalo tužnog kraja.
Nikola Filipović i njegova prva supruga Ines počeli su živjeti zajedno 1957. kad ih je slavni arhitekt Bernardo Bernardi nagovorio da kao studenti kupe malu garsonijeru u poznatoj kući Frank u Hebrangovoj ulici koju je na početku prošloga stoljeća projektirao veliki hrvatski arhitekt Viktor Kovačić. Za nekoliko godina Filipovićevi su posve zauzeli potkrovlje u Kovačićevoj kući tako da je njihov osebujan stan postao stjecište mnogih poznatih Zagrepčana. Ines i Nikola Filipović postali su iznimno cijenjeni arhitekti pa su uskoro postali dijelom socijalističkog jet seta u Zagrebu.
Ines Filipović isticala se ljepotom i elegancijom, dok se Nikola Filipović odijevao osebujno, a isticali su se veliki bijeli i crni šeširi. Obitelj Filipović među prvima u Zagrebu kupila je i automobil “jaguar”. Kolege Ines Filipović s godine, Berislav Šerbetić, Mihajlo Kranjc i drugi, zna se danas reći, bili su uvijek pomalo zaljubljeni u tu diskretnu damu, vitke figure, izvrsno odjevenu i s finim neupadljivim nakitom, inteligentne i šarmantne komunikacije i sjajno profesionalno obaviještenu. Svojim prijateljicama znala je reći: “Kupi tri stvari godišnje, ali te tri neka budu vrhunske.”
No nakon 20-ak godina braka Nikola Filipović ostavio je svoju suprugu zbog ljubavi spram mlade studentice arhitekture iz Rijeke Davorke Križ. Između profesora i studentica rasplamsala se velika ljubav i vjenčali su se potkraj 80-ih. Bila je to tada velika senzacija jer se bračni trokut dogodio na Arihtektonskom fakultetu u Zagrebu: u pitanju je bilo dvoje profesora i jedna studentica, što je postala zahvalna tema za ogovaranje.
Nakon rastave Ines Filipović pošla je svojim putem, jer ni u zajedničkom radu nipošto nije bila samo “pratilja”, nego po svemu prva dama hrvatske arhitekture. Ubrzo je postala jednom od najtraženijih projektantica za unutarnji dizajn. Dotad je sa suprugom uredila i klasične zagrebačke interijere kafića “Match Ball” poznatog tenisača Bore Jovanovića, restoran “R. L.” vaterpolista Ronalda Lopatnyja te “Charlie” Dinamova nogometaša Mirka Brauna. Nakon rastave počela je sama uređivati privatne stanove i kuće, hotele i lokale. Najpoznatija su njena djela kavana “Argentina” u Zagrebu, i drugi put “Charlie”, koji je bio sjajan uzor prije strašne i devastirajuće najezde kafića, te “Segafredo” i “Velvet” u Dežmanovu prolazu. Dobila je 1982. nagradu “Viktor Kovačić” za životno djelo u arhitekturi za projekt hotela “Dubrovnik” u Zagrebu. Umrla je prije šest mjeseci, u 66. godini.
Nikola Filipović radio je zajedno i sa svojom drugom suprugom Davorkom. Zajedno su potpisali projekt “postmodernog” najvišeg nebodera u Zagrebu, koji se trebao graditi na Trnju. Nakon natječaja ocjenjivački sud bio je složan u ocjeni da su neboderi blizanci koje su projektirali Davorka i Nikola Filipović najbolje rješenje. Bračni par Filipović predvidio je da stakleni neboder bude visok 60 metara, s okruglim krovnim prozorom kao reminiscencijom na starinska krovna okna. Puna fascinacije, Davorka Filipović to je rješenje u dahu pripisivala svom suprugu.