Nina i Zrinka“Crno ili bijelo?”, pita me Nina Badrić stojeći ispred otvorenog hladnjaka u svojoj kuhinji. Jedna od najboljih hrvatskih pjevačica, dvostruka dobitnica Porina za najbolji ženski vokal i jedina hrvatska pjevačica koja se može pohvaliti osvojenim vrhovima inozemnih top-lista, oduševljeno me primila u svoj dom na jednu noć. Nikad prije nije pustila novinare u svoj stan u Gračanima, laskalo mi je to što se ovom našem druženju i ideji da bude prva hrvatska zvijezda kod koje ću prespavati veselila danima unaprijed.
Da je Nina Badrić, koju je RAI 1 proglasio jednom od pet najljepših žena na zadnjoj dodjeli sportskih nagrada Laureus u Monte Carlu, sasvim jednostavna i pristupačna zagrebačka djevojka, to sam znala i otprije. Uvijek je bila ne samo zahvalna sugovornica nego i osoba zarazne vedrine, u čijem društvu nestaje svaki umor i zaboravlja se loš dan. Prošlog četvrtka navečer, kad me dočekala mašući mi već s prozora četverokatne vile, osjećala sam se kao da je poznajem mnogo dulje. Vrata stana otvorila mi je u trapericama, topiću s volančićima boje crnoga vina i japankama. Najprije me provela kroz svoj topli, moderno namješten četverosobni stan. “Ovo je soba s cipelama, ovdje će jednog dana biti dječja soba, sada mi služi za odlaganje stvari, tu je kupaonica, ovo je spavaća soba”, objašnjava mi Nina Badrić a potom otvara vrata koja iz dnevnog boravka vode na prostranu terasu s koje se pruža smirujući pogled na okolne zelene obronke. No već idućeg mi je trenutka pažnju odvukao veliki drveni stol postavljen za večeru udvoje. Dva visoka svijećnjaka i puno malih svijeća obasjavali su pladnjeve s raznim vrstama sira pomiješanim s maslinama, grožđem, orasima i kriškama jabuka. U vazi crveni tulipani, i cijeli me prizor tjera da je pitam: “Kako tek dočekuješ muškarce kad si za mene priredila ovakvu romantičnu atmosferu?” Umjesto odgovora dobila sam zagonetni smiješak i pitanje: “Crno ili bijelo?”
Odlučile smo se za bijelo vino, čileanski chardonnay. A onda su Ninu Badrić naljutile čaše. “Uvijek mi iz perilice iziđu s ovakvim mrljama”, govori dok držeći čašu u ruci izgleda kao u reklami za novo sredstvo za pranje suđa. “Moraš staviti soli ili nabaviti one nove tablete s biserom za ispiranje”, kažem, iako nemam osobnog iskustva s perilicama za suđe. Dok Nina Badrić već treći put polira čaše i još uvijek nije zadovoljna ishodom, razgledavam dnevni boravak. Oko staklenog stolića s nogama od kovanog željeza dvije su tamnoplave kožnate sofe i fotelja. “Je l’ ovo pravi kamin?”, pitam Ninu ugledavši cjepanice drveta u minimalistički izvedenom kaminu u uglu sjevernog zida. “Pravi je, samo da znaš kak’ je lijepo kad u njemu gori vatra a vani je snijeg”, odgovara dok se muči s otvaranjem butelje vina. Teško je zamisliti snježno okruženje jer topla je proljetna večer; sjedamo za stol na terasi odakle se vide rascvjetale krošnje trešanja na okolnim obroncima ispod Sljemena. “Svako malo mi dođu prijatelji pa napravimo party tu, na terasi”, govori mi Nina Bardić i preporučuje da kušam dimljeni ovčji sir koji je toga jutra kupila na Dolcu. Pitam je postoji li posebno pravilo oko kombiniranja određene vrste sira s orasima, maslinama, grožđem ili jabukama. “Sigurno postoji, ali ja kombiniram sve sa svime, kak’ mi je fino.”
Pala je noć i postalo je prohladno. Ulazimo u stan i nagovaram Ninu da mi dopusti da operem suđe. Dok unosi suđe s terase, Nina Badrić pleše i pjeva upravo izmišljenu, domaću verziju teksta na hit Gipsy Kingsa koji su došli na red na kompilaciji Cuban hits koju slušamo cijelu večer. Nina Badrić, bez imalo sumnje, ima urođen komičarski talent, ne mogu se prestati smijati jer sad već, umjesto da briše suđe, vitla krpom iznad glave i ispušta glas svojstven pjevačima narodnjaka. Je li zbog vina ili previše smijeha, no učinilo mi se da su i dvije zlatne ribice u akvariju na dasci kuhinjskog prozora počele plivati u ritmu latino hitova. Zazvonio je telefon, Nina se javila teatralnim – halo?! ”Škodu sam prodala, ne, veš mašinu isto, keramičke pločice, i njih sam prodala, slike sam također prodala, oprostite, a za koji se vi oglas javljate?!” Mene već boli trbuh od smijeha, no show nije gotov: “A za erotsku masažu?! Eee, to više ne radim, ja sam sad poznata pjevačica.” Ispostavilo se da je s druge strane linije bila njezina sestra Sunčica Badrić koja ju je zvala na proslavu rođendana zajedničkog prijatelja iz djetinjstva. Nina je odbila poziv, zbog čega sam imala grižnju savjesti. Uvjeravala me kako ona zapravo uopće ne voli izlaziti, što nerijetko izaziva čuđenje njezinih roditelja i sestara. Draže joj je svaki slobodni trenutak provesti u svom stanu, što posve razumijem jer ne samo da je udoban i lijep, nego sam se i sama već nakon pola sata u njemu osjećala kao kod kuće. Pitam Ninu kad se uselila jer sve izgleda novo, kao tek namješteno, na što mi kaže da tu živi već tri godine. “Često me nema doma, pa valjda zato”, šali se Nina koja često na putu provede i po dva mjeseca pa joj benjamine i ostalo cvijeće svakodnevno zalijeva mama. Stan je, doznajem, kupila od kolege Aleksandra Cenova Sandija koji je tu živio dok je bio u braku s bivšom misicom Brankom Bebić.
Dok je molim da ne otvara drugu bocu vina, Nina Badrić me pita želim li čuti njezin novi singl. Naravno da želim. Pjesma je to koju je napisao Ante Pecotić i Nina mi napominje kako je riječ o demo snimci za koju još treba napraviti aranžman, koji će najvjerojatnije raditi Darko Juranović. Pitam Ninu je li ona napravila koju novu pjesmu ovih dana. Zanima me i kako to izgleda, gdje i kako radi pjesme. “Jesam, stalno pišem nove pjesme i mislim da će opet biti i nekoliko mojih na novom albumu.” Album planira dovršiti do jeseni i otkriva mi da, kad dobije inspiraciju, budući da na žalost ne svira ni jedan instrument, uzme u ruke diktafon i otpjeva melodiju. “Onda legnem na sofu i napišem tekst na tu melodiju pa sve skupa odnesem svojim aranžerima i producentima u studio.” No prije izlaska albuma Nina Badrić planira poseban koncert kojim će obilježiti deset godina karijere. Na njemu će, osim svojih pjesama u novim aranžmanima, uglavnom pjevati omiljene joj jazz i r’n’b standarde. “Repertoar će biti sličan onome s božićnog koncerta”, govori mi Nina jer zna koliko mi se svidio taj njezin koncert u A. G. Matošu. “Samo kaj ćemo ovaj napraviti na otvorenom, za tristotinjak ljudi, uz svijeće.” Nina me moli da detalje ne napišem jer još nije pronašla idealan prostor. Voljela bi da to bude vrt nekog dvorca ili čak Botanički vrt, a i pregovori sa sponzorima su u tijeku.
Već je kasno i uz glazbu s kompilacije world music i ambijentalnih hitova iz Buddha bara, jednog od najelitnijih klubova u Parizu, sjedamo u dnevni boravak. Televizor je uključen cijelo vrijeme, no ne obraćamo pažnju na program nego se bacamo na Playstation i Herculesa. Nina Badrić je, kako sama priznaje, ovisnik, a meni je to prvi susret s Playstationom. Sve izgleda jednostavno i lako kad Nina sama igra, no pokušale smo u paru i ishod je bio poražavajući. Ali smo se obje zato opet dobro nasmijale.
S modnim se časopisima puno bolje snalazim, zato uzimam najnoviji Vogue sa stolića. Nina lista In Style, magazin koji najviše voli. Divimo se izgledu lijepih, bogatih i slavnih svjetskih zvijezda. Nina se zaustavlja na fotografiji Robbieja Williamsa. “On mi je super! Genijalan je.” Slažem se s njom, a na pitanje jesam li ga upoznala, žalosno joj odgovaram da sam samo jednom prilikom bila na istom partyju kao i on, i da je pet puta prošao pokraj mene prije nego što sam ga prepoznala. Nastavljamo pričati o tome kako većina velikih zvijezda razočara izgledom uživo. Naišle smo na veliki intervju Catherine Zete-Jones. “Znaš kak’ ona uživo izgleda?!” govori Nina, i ne mogu dokučiti znači li njezin ton da izgleda super ili grozno. “Vidjela sam je u Monte Carlu prošle godine, strava, ne izgleda ni približno k’o na fotkama, bila je sva podbuhla.” Nailazimo na reklamu za Manolo Blahnik cipele, na moj čeznutljivi uzdah Nina će ponosno: “Imam jedne manolice, hoćeš ih vidjeti?!” Vidjeti, dotaknuti, naravno da hoću. Otkad ih je Sarah Jessica Parker u seriji “Seks i grad” stavila na pijedestal iznad svih svojih slabosti i strasti, ne poznajem ženu koja ne bi voljela imati bar jedan par cipela Manola Blahnika. Odlazimo u “sobu za cipele”, Nina uzima bijelu vrećicu s natpisom slavnog kreatora, pažljivo vadi i odmata crvene sandalice od brušene kože s velikom kopčom od nekog prozirnog kamena, sa metalnom potpeticom i špagicama za vezanje oko gležnja. Ona obuva jednu, ja drugu uzimam u ruke kao da je riječ o rijetkoj i skupocjenoj umjetnini. Nina ih je kupila u Beču prije nekoliko mjeseci i još ih nije nosila.
Vratile smo se In Styleu i najnovijim trendovima u šminkanju, a potom se uputile u kupaonicu skinuti šminku s lica. Kupaonica je svijetloplava s jacuzzijem, dva umivaonika i carstvom nama ženama dragocjenih bočica i tubica. Maskaru skidamo Lancomeovim sredstvom za skidanje šminke s očiju, lice peremo Lancomeovim gelom za pranje lica. Nakon tuširanja a prije nanošenja noćne kreme Estee Lauder, Nina mi preporučuje da stavim Chanelov hidratantni serum. Nina je dokazala da se njezini umeci u kosi stvarno smiju najnormalnije prati i sušiti. Dok se šalimo kako se ujutro nećemo prepoznati koliko ćemo biti ljepše i mlađe, odlazimo na spavanje. Nina me moli da o njezinoj spavaćoj sobi ne pišem iako ne vidim razloga, ima lijep i udoban francuski krevet sa željeznim uzglavljem. Prije spavanja Nina Badrić odlazi u kuhinju i proučava sadržaj hladnjaka. Mineralna voda, sok od naranče, Fanta, sirevi, povrće, mlijeko. Na vratima hladnjaka uočavam magnetima pričvršćeni papir naslovljen: “Ninina dijeta.” Nina kaže da ju je sastavio njezin trener. “Trener boksa?” “Da, ali ne mogu se pohvaliti da je se stalno pridržavam”, govori Nina Badrić i demonstrira mi kako na boksačkim treninzima udara u vreću, ali i trenira sa sparing partnerima. “Tako najbolje potrošim višak energije”, odgovara na pitanje zašto baš boks, i nudi mi sojina mlijeka s okusom vanilije. “Ne, hvala”, volim eksperimentirati s okusima, ali ne prije spavanja.
Jutro je otkrilo novo lice Ninina stana, ono ispunjeno jutarnjim suncem. Nešto prije jedanaest ujutro probudio me zveket šalica iz kuhinje. Nina je već bila pripremila doručak i napravila kavu. Ne znam oduševljava li me više pjev ptica, svjež zrak, pogled s terase ili činjenica da mi Nina Badrić priprema doručak. Dok se hranimo mueslima, svježim rajčicama, sirom i bio-pecivima, opet se beskrajno dugo smijemo, jer Nina i izjutra izvodi show. Ovaj put s mobitelom koji, kako sam doznala nakon njezina razgovora s poznatim hrvatskim skladateljem koji Nini nudi da otpjeva duet s jednim muškim kolegom, izračunava razinu masti u krvi, plodne dane i ovulaciju. “To je prvi ženski mobitel”, objašnjava Nina i pokazuje koliku joj je vjerojatnost začeća toga dana izračunao u postocima. Obećala sam da neću objaviti postotak. Gdje ga je kupila, pitam je, i doznajem da je mala crvena spravica zapravo dar za Valentinovo. Čiji? Ne mora se baš sve otkriti.
Zahvalivši se na gostoprimstvu, ostavila sam Ninu Badrić da se spremi za sastanak sa sponzorima. “Moramo se ubrzo naći na kavici”, kaže mi, što prihvaćam s veseljem jer ne pamtim kada sam se toliko smijala kao te noći koju sam prespavala kod Nine Badrić.