Tek mu je 27 godina a planetarnu slavu doživljava već drugi put. Njegovo je bogatstvo procijenjeno na 90 milijuna funti, ima četiri višestruko platinasta solo albuma, već je uspio biti ovisan o alkoholu, drogama i seksu, imati napade panike, depresije i klaustrofobije i od svega se izliječiti. Nicole Kidman se tresla od treme kad je s njim trebala otpjevati duet, poslije ju je navodno i zaveo. Kylie Minogue njemu može zahvaliti povratak iz zaborava i trenutačnu popularnost, Geri Haliwell je posvetio jednu od svojih najljepših ljubavnih balada a zatim je nazvao demonskom curicom i psihotičnim djetetom koje ga plaši opsjednutim pogledima. On je, naravno, Robbie Williams, najzločestiji dečko Velike Britanije, pop kameleon koji se iz plesača iz boybanda pretvorio u međunarodnu samostalnu zvijezdu, seks simbol, kralja swinga, pa čak i svećenika.
Iako mu je prošloga tjedna diskografska kuća EMI, za koju izdaje albume od početka solističke karijere, ponudila 40 milijuna funti (65 milijuna eura) da potpiše novi ugovor i za njih snimi idućih pet albuma, Robbie Williams rekao je da će razmisliti. Zatim je svoj šestomjesečni odmor produljio za još šest mjeseci, koje će i dalje provoditi u Los Angelesu gdje piše autobiografiju, priprema se za svoju prvu filmsku ulogu a u slobodno vrijeme radi kao svećenik i vjenčava prijatelje.
Od 1996., kad je, napustivši boyband Take That, za EMI izdao svoj prvi solo singl “Freedom”, do danas, Robbie Williams objavio je četiri multiplatinasta albuma i etablirao se kao najveća svjetska pop zvijezda izvan SAD-a. Iako vrlo rijetko daje intervjue, neprestano je u svjetskim medijima, ako ne zbog ljubavnih, a ono zbog alkoholnih, narkomanskih ili ekshibicionističkih ispada. No ipak je svijet ponajprije osvojio svojim raznolikim glazbenim talentom koji mu dopušta da na istom albumu ima srcedrapateljsku baladu “Angels” i žestoku rock pjesmu “Karma Killer”, ili pak da s jednog albuma hitovi postanu stilski sasvim različite pjesme: “Millenium”, “Supreme”, “Rock DJ”, “Kids”, “Let Love Be Your Energy”, “The Road To Mandalay”. On si može dopustiti da kaže kako “želi ubiti lik Robbieja Williamsa jer je posvuda i dojadio je svima” i nakon toga se pojaviti kao reinkarnacija Franka Sinatre s albumom “Swing When You’re Winning” koji je već prodan u 5 milijuna primjeraka. Nakon svega, uzeo je godinu dana odmora jer, kako je sam rekao, mora shvatiti “tko je uopće on, dovraga”. A to se pita i ostatak svijeta. Je li heteroseksualac ili gay? Sramežljivi dečkić ili bahati ekshibicionist? Darežljiv i pristojan ili zao? O Robbieju Williamsu pouzdano se može reći samo nekoliko stvari.
Puno mu je ime Robert Peter Maximillian Williams, rođen je 13. veljače 1974. u gradiću Stoke-on-Trent u Engleskoj. Odrastao je u stanu iznad puba čiji su vlasnici bili njegovi roditelji. Robbiejeva majka Janet razvela se od njegova oca, komičara Petera Williamsa, kad su Robbieju bile dvije godine. Robbie ima sestru Sally koja vodi njegov službeni fan club. Visok je 185 cm, ima tamnosmeđu kosu, zelene oči, kratkovidan je i ima tri tetovaže: keltski križ na desnom bedru, maurski crtež na lijevom ramenu koji se proteže preko leđa na desnu ruku, lava i natpis “Born to be Mild” na desnoj ruci. Ima ožiljak na čelu koji je zaradio kad je, prema vlastitu priznanju, na turneji s Take That, pijan zaronio u hotelsku fontanu koja ne samo da je bila preplitka za takve ekshibicije, nego i bez vode. Grize nokte i neprestano zbija šale, obožava nogomet i volio bi živjeti pokraj stadiona Port Vale u rodnom radu, zbog nogometa nerijetko plače, kao i zbog tužnih filmova.
Kao dijete često je odlazio na nastupe svog oca u lokalnim klubovima i ostao fasciniran vidjevši s kolikom pažnjom publika gleda u zabavljača na pozornici. Tada je shvatio da i sam želi biti zabavljač, da želi da i njega tako gledaju.
Kao 16-godišnjak je, 1990., postao članom boy grupe Take That, koja je u idućih pet godina bila uzrokom masovnih djevojačkih histerija diljem svijeta.
No Williams se nije znao nositi s tolikom slavom. “Znao sam se probuditi u nedjelju ujutro i pred kućom bi bilo 300 djevojaka i kordon policije”; prisjeća se. U to su ga vrijeme neprestano opsjedale četiri Talijanke. “Bilo je prilično zastrašujuće. Jedna je dala otkaz kako bi došla živjeti u Englesku i bila mi blizu. Druga je bila uvjerena da je svaka pjesma koju sam napisao napisana za nju. Ona mi je neprestano zvonila na interfon i govorila – ‘Robbie, trebam te vidjeti, ti to znaš, to ti je u srcu. Naša ljubav je stvarna.’ Jedna od njih je otišla mojoj mami u Stoke-on-Trent i probudila je u tri sata ujutro kako bi joj rekla da je ona njezina snaha.”
Živote u Take Thatu usmjeravali su im menedžeri, Robbie Williams je postajao sve usamljeniji i sve nesretniji. “Uzrujam se kad razmišljam o svojim prijateljima jer ih više gotovo uopće ne viđam. Sinoć sam bio u krevetu i razmišljao o djevojci s kojom sam izgubio nevinost i nisam se mogao sjetiti njezina imena. A viđao sam je svakoga dana u školi. U neko doba napokon sam se sjetio, ali to me izluđivalo. Mislio sam da ludim”, rekao je 1994., a tri godine poslije, kad je otvoreno progovorio o razlozima odlaska iz grupe: “Bilo mi je neugodno što sam slavan jer sam u takvom bendu. Od 11. godine želio sam pisati pjesme i znao da to nikada neću moći sve dok sam u Take Thatu. Postao sam jako nesretan – odjednom sam shvatio da pijem bocu votke na dan. Probao sam svaku drogu osim heroina. Bio sam totalno sjeban. Uzimao sam kokain samo zato što sam nakon toga mogao još više piti.” Tada su uslijedili napadi panike, depresije i klaustrofobije.
U rujnu 1995. Robbie Williams napustio je Take That, grupa se raspala u veljači 1996. “Platio sam diskografskoj kući puno novaca da me puste, zapravo sav novac koji sam zaradio, no to pokazuje da imam vjere u sebe. Novac je smeće, on ništa ne znači”, rekao je nakon odlaska i tada počeo još više piti, drogirati se i izazivati javnu sablazan svojim ponašanjem. Dospio je na rub samoubojstva. “Sjećam se da sam mislio kako bi bilo lakše da to sve nisam morao proživjeti. I ako su alkohol i droge način da ubijem bol, tada je samoubojstvo konačni način da ga ubijem. Probao sam sve i iduća stvar bi, pretpostavljam, bilo samoubojstvo.”
Odjednom je shvatio: “Bacio sam poged na zrcalo iz kojeg je u mene buljio podbuhli lik. Kad bih mogao nastaviti ići po partyjima i izgledati kako sada izgledam, i dalje bih bio vani i pio. Nazovite to taštinom ili razumom, ali to što sam vidio u zrcalu natjeralo me da prestanem.” U to vrijeme nije znao ni tko je ni što mu se zbiva te je rekao:”Zanimljivo mi je davati intervjue jer volim čuti što odgovaram. Inače nemam jebenog pojma što se zbiva u mojoj glavi. Dok me ne pitate nešto, nemam pojma što osjećam.” Kako sam za sebe kaže, bio je mlad, nesmotren i bogat. “Nitko mi nije mogao govoriti što trebam raditi. K tomu sam vrlo tvrdoglav. Morao je to biti moj izbor. Rekao sam – imam problem. Moram ići na rehabilitaciju.” I otišao je 1997. u Clouds Clinic u Wiltshireu a dok se odvikavao od svih ovisnosti, nije imao kontakta s vanjskim svijetom. “Nisam imao čak ni radio ni televizor i to mi je zaista posložilo stvari u glavi. Radio sam puno stvari koje nikada prije nisam, prao sam rublje, čistio, kuhao. Kad sam izišao, osjećao sam se mlađim, ali i mudrijim – naučio sam kako uživati u vlastitom društvu.”
Kad je poželio samostalnu karijeru, opet mu se želja ostvarila. Prvi samostalni album “A Life Thru a Lens” izdao je u rujnu 1997. “Na tiskovnoj konferenciji povodom izlaska svog prvog solo albuma bio sam prestravljen. Iako to nitko nije vidio, kad sam došao na pozornicu, bio sam smrtno nervozan. Ruka mi se toliko tresla da se nisam usudio uzeti čašu vode! Ljudi za koje mislite da su najsigurniji u sebe po svoj su prilici najsramežljiviji.” Zašto je taj sramželjivi dečko nakon snimanja spota za “Rock DJ” zadržao krvavi kostim u kojem je otrčao u hotel gdje je prestravio goste za večerom kad se pojavio na prozoru vrišteći, da bi nedugo nakon toga plačnim glasom molio paparazze da ga ostave na miru jer dane provodi ridajući sam u kući znajući da će, iziđe li na ulicu, ljudi nešto od njega tražiti? Kako protumačiti njegovo spuštanje hlača u glazbenoj emisiji “Top of The Pops” dok je izvodio “Rock DJ” ili pojavljivanje bez ičega na sebi na koncertu u Americi? “Nikada ne bih sasvim skinuo hlače na pozornici jer mi je gitara uvijek pažljivo pozicionirana”, objašnjava Robbie Williams, ali i dodaje: “Nikada neću biti zadovoljan svojim izgledom. Jedina stvar koja mi se na meni zaista sviđa je moj veliki pimpač!”
Nakon svih privatnih uspona i padova, uz stalni porast slave, Robbie Williams je uvjeren da bi, da se nije počeo baviti show businessom, završio još i gore: “Bio bih izbačen s koledža i vjerojatno bih završio kao prodavač droge. Ozbiljno. U Stoke-on-Trentu nema se što raditi a ne bih si našao posao jer sam lijen. Život je prekratak da bih radio stvari u kojima ne uživam. A u ovome jako uživam.” Ne bi se trebalo čuditi ako se nakon odmora Robbie Williams pojavi kao filmska zvijezda i ako se obistine riječi iz njegova hita “I Will Talk And Hollywood Will Listen” s najnovijeg albuma. Naime, glumit će rehabilitiranog alkoholičara i narkomana u filmu “The Addict”. Znajući za njegove probleme s ovisnostima, producent “Ratova zvijezda” Gary Kutz ponudio mu je tu ulogu misleći da bi je on mogao uvjerljivo odigrati. Kako je oduvijek sanjao o filmskoj karijeri, Robbie je prezadovoljan ponuđenom šansom i sredinom ožujka objeručke ju je prihvatio.
Iako mnogi nagađaju što se s njim ovaj put zbiva i zašto se povukao sa scene, Robbie Willimas govori: “Postajem kvočkast. Vidim djecu na ulici i počnem osjećati toplinu. Oduvijek sam želio brak i djecu, rutinu i partnerstvo koje donosi djevojka. To je jedan od razloga zbog kojih sam odlučio smiriti se, želio bih biti dobar uzor svojoj djeci.” Tvrdi k tomu da mu je trenutačno jako dobro i zaključuje: “Slavu ujedno i volim i mrzim, ovisan sam o njoj a volio bih da nisam. Rođeni sam zabavljač – kad otvorim vrata hladnjaka i upali se svjetlo, ja zapjevam. No ne bih ni počinjao baviti se glazbom da nisam mislio da mogu biti najveći na svijetu. Sve mi je tu, sve imam, samo trebam ostati tip-top.”