17.05.2012. / 09:00

 

Yanis Varoufakis

Španjolski poučak

Ironično, vođa Bundesbanka, g. Weidemann, objavio je članak u Financial Timesu čiji naslov odaje odgovor: "Monetarna politika nije univerzalni lijek za Europu". Ona to uistinu nije. A razlog tome je... Španjolska, smatra grčki ekonomist Yanis Varoufakis

IlustracijaIlustracijaDakle, čini se da je Njemačka zbacila s leđa majmuna inflacijske fobije. Njezin ministar financija pristao je na dizanje realnih plaća njemačkih industrijskih radnika, a čelnik Bundesbanke izrazio spremnost na dopuštanje njemačkoj inflaciji da pretekne inflaciju ostatka eurozone. Nakon petnaest godina kršenja dijela Ugovora iz Maastrichta o nužnosti nastojanja da se dosegne ista stopa inflacije (oko 2%), Njemačka je sada spremna nadoknaditi ostatku eurozone štetu koju je prouzročila njezina deflacijska strategija.

Konkurentnost je relativan pojam

To je nesumnjivo dobra stvar, zar ne? Da i ne. Da jer pokazuje da ima nade da će njemački političari napokon shvatiti da je konkurentnost relativan (suprotno od apsolutnog) pojam. A ne jer je dopuštanje iznadprosječne inflacije u Njemačkoj nedovoljno i očajno prekasno da bi ikako obuzdalo krizu u kojoj se nalazimo. Ironično, vođa Bundesbanka, g. Weidemann, objavio je članak u Financial Timesu čiji naslov odaje odgovor: "Monetarna politika nije univerzalni lijek za Europu". Ona to uistinu nije. A razlog tome je... Španjolska. Ili, preciznije, Španjolska je izvrstan primjer zašto daljnje ublažavanje monetarne politike, čak i ako se njemačkim plaćama dopusti porast iznad inflacijskih očekivanja, naprosto neće biti dovoljno. Trulež je prodrla toliko duboko u tkivo eurozone da makroekonomski lijekovi iz priručnika ekonomije za početnike nemaju nikakvu težinu.

U posljednje dvije godine, a nakon kataklizme na globalnim financijskim tržištima 2008., europske banke izgubile su sposobnost samoobnavljanja. Njihova zombifikacija nije ništa novo. Već smo to vidjeli u Japanu, kao i (u manjoj mjeri) u SAD-u, Britaniji itd. Razlika u našem slučaju eurozone je u tome što je zombifikacija banaka došla ruku pod ruku s postojanom erozijom sposobnosti suverena eurozone da refinanciraju svoj javni dug. U stvari, barem pet zemalja (Grčka, Irska, Portugal, Španjolska i Italija) doživjelo je trostranu zombifikaciju koja uključuje oslanjanje insolventnih banaka na insolventne države i daljnje oslanjanje insolventnih država na Središnju banku kojoj nedostaju sredstva za upravljanje insolventnošću kako država, tako i banaka.

Hitna rekapitalizacija banaka

Jednostavno rečeno, da, "uspjeh" Njemačke u podizanju razine konkurentnosti držanjem inflacije plaća i cijena daleko ispod zajednički dogovorenih ciljeva eurozone tijekom posljednjih 15 godina upao je u rupu. Međutim, ta je rupa sada toliko duboka da se ostatak eurozone ne može popeti van preokretanjem inflacijske dinamike unutar eurozone. Sada nam treba nešto drastičnije.

Što nam to treba? Prvo što zemljama poput Španjolske treba je hitna rekapitalizacija njezinih banaka (vidi članak Nouriela Roubinija i Megan Greene "Očajnički tražeći otkup za Španjolsku i njezine banke" u Financial Timesu) koja neće povećati španjolski javni dug. To se može vrlo jednostavno postići tako da Europski fond za financijsku stabilnost preuzme i rekapitalizira različite štedne banke (a Europska agencija za banke imenuje novi direktorski odbor). Samo treba držati španjolsku vladu podalje od "bankarske igre". Tako će veza koja stalno obnavlja mehanizam koji jača zombifikaciju i povezuje banke s državama članicama smjesta biti prekinuta.

Tlačenje Španjolske kao nametanje stajališta Francuskoj

Zašto se moćnici tome opiru? Iz dva razloga: prvo, kako sam već mnogo puta ustanovio, jer nacionalne elite nisu spremne odreći se svog iznimno udobnog odnosa s bankarima. Drugo, jer neki njemački političari vide španjolsku insolventnost (i grčku, talijansku itd.) kao zlatnu priliku da nametnu Francuskoj (preko periferije) svoja stajališta o tome kakve bi stvari trebale biti. Ne morate vjerovati meni. Jens Weidemann rekao je to isto u članku u Financial Timesu (koji sam već citirao gore): "...ublažavanje stresa na tržištima suverenih obveznica olakšava bol neumitnog financiranja, ali utišava signal suverenima o neizvjesnom stanju javnih financija i hitnoj potrebi za djelovanjem".

Dakle, to je to: Španjolskoj se bjesomučnim tlačenjem tobože pokušava uliti svijest o "neizvjesnom stanju javnih financija". Kakve gluposti! Španjolska je 2008. imala proračunski višak i ima manji omjer duga i BDP-a od njemačkog. Iza okolišanja g. Weidemanna krije se neshvatljiva istina: nakon što su godinama gušili ostatak eurozone gurajući inflaciju njemačkih cijena i plaća ispod dogovorenih granica, tvorci njemačke politike krivo predstavljaju razloge tegoba periferije. Radije nego da priznaju potrebu za europeizacijom nadgledanja banaka i dijela javnog duga eurozone, oni nude tričarije u obliku iznadprosječne stope inflacije. Zašto tričarije? Jer s obzirom na deflaciju koja stiže u zemlje deficita, podizanje njemačke inflacije iznad prosjeka jednako je neizbježno kao što je i beskorisno.

Autor Yanis Varoufakis

Preneseno sa stranice yanisvaroufakis.eu

Vezane vijesti

'Njemačka ucjena'

'Njemačka ucjena'

Vrhovna koordinatorica borbe protiv europske financijske krize, njemačka kancelarka Angela Merkel, pravi razlog trenutnom jadnom stanju "Starog… Više

Komentari

registracija
9/5/12

pravednik3, 17.05.12. 10:22

Eto, pale se lampice!


registracija
13/1/11

Fenris, 17.05.12. 11:17

pa dobro, znalo se to i prije.. ali opet je druga stvar kad to kaze javno Jens Weidmann, nego naprimjer ja :-))


registracija
23/8/09

xaron, 17.05.12. 16:20

Koje su ovo gluposti. Ispade da su Njemci ( koji jedini pošteno rade ) krivi za sve, a da su Grci, Italijani , Britanci..
( koji ništa ne rade ali mnogo troše ) žrtve .
Samo možemo zamisliti sto je krajnji cilj ovako ih napisa.


Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika