Kantautor Boris Novković ovih dana snima novi album, prvi nakon “Direkta” iz 2000. i ukupno jedanaesti u karijeri. Nedavno se na izboru za Miss Universe pojavio u neočekivanom duetu sa Severinom. Ipak, kaže kako će novi album biti povratak rockerskim korijenima, a ne skretanje u zabavnjačko područje.
NACIONAL: Kakav će biti novi album? – Trenutačno snimam svoj, sad bi bio jedanaesti, ali ja kažem deseti autorski album, jer prethodni, “Direkt” iz 2000. nije bio klasični autorski album, nego je bio sastavljen od “covera”. Nakon pune četiri godine radim pravi autorski album na kojem sam napisao 90 posto pjesama.
NACIONAL: Vratili ste se starom producentu. – Točno, ovaj album producira Nikša Bratoš. Zanimljivo je da sam s njim surađivao prije 1990. i on je definirao moj prepoznatljiv zvuk. U jednom razdoblju radio sam s Mirom Buljanom, koji je postavio sintetskiji, poperskiji zvuk. Nikša je ipak rockerskiji, gitaraški producent. Njegova je produkcija garancija da će cijela ploča biti retro Boris, povratak izvornom meni.
NACIONAL: I izvan albuma “Direkt” često ste obrađivali pjesme. Zašto? – Spontano. “Direkt” sam radio konceptualno, htio sam napraviti album od “covera” za kraj stoljeća, da obilježim kraj pop glazbe, pa sam zaokružio neke godine od pedesetih do osamdesetih. Najviše sam se zadržao u osamdesetima, to su godine koje su me se osobno najviše dojmile. Želja za “coverom” najčešće mi dođe kad se pojavi pjesma koju nisam napisao, a koja mi je tako dobra da sam ljubomoran što je nisam napisao.
NACIONAL: Je li ostao neki favorit kojeg biste željeli obraditi? – Imam jednog jedinog favorita u životu, a to je Paul McCartney. Nezahvalno bi bilo obrađivati njegove pjesme, to je prevelik zalogaj. On mi je možda jedini uzor u životu koji je ostao. Imao sam kao mali idola, od Brucea Leeja do Sylvestera Stallonea, ali McCartney je jedini ostao.
NACIONAL: Kako je izgledalo vaše djetinjstvo uz oca skladatelja? Jesu li vašom kućom paradirale estradne zvijezde? – Upravo tako, imao sam paradu zvijezda, lažnih zvijezda, tipova koji znaju pjevati, koji ne znaju pjevati. Ja sam to postrance promatrao i bio sam dosta kritičan. U jednu ruku mi se kroz razne ljude estradni milje malo… zgadio bi bila teška riječ, ali sam imao jedan otklon prema tome. Dugo sam govorio da ne želim ništa imati s estradom, jer sam vidio njene loše strane. Vidio sam kako neki ljudi funkcioniraju, i doznao sam iz prve ruke istinu. Međutim, eto, dogodilo se. Moja generacija je generacija Bobana, Šukera, ljudi koji su u sportu otišli stepenicu više. Mislio sam da ću generacijski u svom estradnom poslu nadići neke granice i otići stepenicu više, da će showbusiness procvasti kao što je procvao i sport, zbog internacionalizacije. Međutim, to se nije dogodilo. Showbusiness je ostao u granicama naših uvjeta.
NACIONAL: Što ne valja s hrvatskom estradom? – Mogu reći što nije valjalo, a to se sad pomalo mijenja. Staromodan pristup ljudi koji organiziraju estradu. Dolaze neki novi ljudi koji to pomiču u modernije okvire. Postoje novi producenti. Mislim da su to ljudi koji se bave marketingom u novim, manjim, diskografskim kućama. Najlošiji dio hrvatske estrade je ono što se događa mimo glazbe.
NACIONAL: Budući da volite boks, vjerujem da možete našim čitateljima opisati kako se osjeća čovjek koji dobije udarac u glavu. – Možda ću razočarati čitatelje, jer boks volim gledati. Međutim, stvarno nikad nisam dobio udarac osim kao klinac. Imali smo dva para rukavica i jednu garažu gdje smo organizirali boks mečeve. Tad sam osjetio udarce i jednom sam bio nokautiran. Znam da sam se probudio. Nisam znao gdje sam, dobio sam udarac u bradu i samo su me digli s poda. Bilo je to razdoblje negdje od šestog do osmog osnovne.
NACIONAL: Međutim, u posljednje ste se vrijeme također bavili boksom. – Shvatio sam da imam višak energije i naletio sam na Novaka Radanovića, bivšeg prvaka Jugoslavije u boksu, osvajača mnogih titula, a bio je i profesionalac u teškoj kategoriji. Žalio sam mu se da imam višak energije, da mi nogomet nije dovoljan i on me uveo u boks. Ali to je više vježba – on stavi fokusere na ruke i ja lupam u njih. Nisam imao sparing ni sa kim.
NACIONAL: Tko je najbolji nogometaš među estradnim zvijezdama? – Iskreno, ja.
NACIONAL: Svojedobno ste glumili na filmu, 1988. u komediji ”Špijun na štiklama” Milana Jelića. – Iskustvo je bilo smiješno, spada u dane mog neiskustva, naivnosti. Tada sam u neke stvari vjerovao. Nazvao me jedan režiser i pitao me bih li glumio u filmu u kojem će glumiti neki od najpoznatijih tada jugoslavenskih glumaca: Boris Dvornik i drugi. Pitao me bih li se pojavio u tom filmu i naravno da sam pristao. Bilo je zanimljivo kao iskustvo, ali kad malo razmislim, ne valja svaštariti. Ne znam koliko sam bio zadovoljan, ponudu za drugi film nisam prihvatio. Prihvatio bih možda ponudu Hollywooda.
NACIONAL: Tko vas odijeva? Imate li stilista ili sami birate odjeću? – Gotovo nikad me nije odijevao stilist osim u nekoliko iznimnih situacija, kao sad za izbor Miss Universe, Saša Joko. Nekidan sam dobio nagradu časopisa Stil za muškarca s najviše stila. Po meni je stil odraz kompletnog čovjeka, njegova temperamenta, onog što radi i što jest. Uopće nisam moderan, niti sam ikad bio moderan, niti sam znao što je trend u svijetu, niti me to zanimalo. Samo sam se trudio da postignem mir između unutrašnjeg sebe i svoje vanjštine. Neki ljudi su to možda primijetili.
NACIONAL: Imate li omiljenog kreatora? – Bez obzira na to koliko nešto decentno izgledalo na čovjeku, neke skuplje stvari jednostavno su bolje. Često sam nosio Moschina, a katkad i Pradu.
NACIONAL: Imate li tetovažu? – Tetovaža na albumu “Direkt” bila je u skladu s čudnim pojavljivanjem u javnosti i imidžem koji je bio otklon od mene, što me zabavilo, pa sam čak i stavio privremenu tetovažu na ruku. Ali inače nisam taj tip i nemam tetovažu.
NACIONAL: Koji su vam najdraži izlasci? – Volim jesti. Jedan od dražih izlazaka mi je otići negdje na večeru. Ne volim gužvu, ne volim neka “in” mjesta u Zagrebu gdje se ljudi dolaze pokazati. Volim intimnija mjesta, dobar pub, kino. Kino mi je možda najčešći oblik izlaska, volim i kućna druženja.
NACIONAL: Snalazite li se dobro u kuhinji? – U kuhinji sam se dobro snalazio jedno vrijeme, najviše za samačkog života. Međutim, sada sam veći dio kuhinje prepustio svojoj djevojci. Ali kad se zainatim, spremim nešto. Kažu da bi ljudi koji vole jesti trebali znati i dobro kuhati.
NACIONAL: Imate li neki specijalitet? – Dobar sam s tjesteninom, špageti sa školjkama vongolama.
NACIONAL: Pazite li što jedete? – Bio sam rigorozan jer sam se u jednom razdoblju života dosta zapustio. Naime, imao sam 18 godina, puno sam jeo, metabolizam mi je radio, i mislio sam da ću uvijek biti takav. Onda sam primijetio da sam ušao u dvadeset i petu-šestu i da mi se sve počelo primati. Nije prošao ni tren, okrenuo sam se, pogledao se u ogledalo i shvatio da sam dobio deset kila. Čak su me svi znali kao krupnijeg čovjeka. To je sve bilo lančano povezano s upoznavanjem trenera Novaka i sportom. Zatim sam uveo drastičnu prehranu, pio sam samo vodu, nisam jeo kruh i tjesteninu, i krumpir. Jeo sam samo meso i povrće. Sad, kad sam došao u nekakvu normalu, priuštim si kolače, pojedem i samog kruha, nikad ga ne jedem uz meso.
NACIONAL: Poznato je da ste imali velikih problema s opsjednutim obožavateljicama. Je li još tako? – Da, imao sam zanimljiva iskustva, nisam od svojih kolega čuo o toliko takvih iskustava koliko sam ih sam imao. I dok sam bio puno mlađi, a i danas. Valjda ljudima koji imaju probleme djelujem smireno, pa im dođem kao neka vrsta terapije. I dan-danas, takav tip ekstremnijih slučajeva javlja se u valunzima, valjda s klimatskim promjenama. Kreću se u rasponu od dolaženja na vrata do najupornije, jedne koja ima “svadbu” sa mnom svake subote. Nema je mjesec dana, a onda zareda u dva mjeseca da su svaki tjedan po par dana pripreme za tu “svadbu”.
NACIONAL: Kako mislite “svadbu”? Ta obožavateljica priča ljudima da se udaje za vas? – Ne samo ljudima nego i meni, nazove me pa govori da su pozivnice već otisnute, gdje ćemo živjeti, roditelji su sretni, to je otprilike to.
NACIONAL: Hoćete li na turneju kad snimite album? – Ne volim na estradi bombastične i nerealne izjave, a ljudi svašta zovu turnejom. Kad netko u pet sela nastupi u pet malih diskoklubova, za mene to nije turneja. Za mene je turneja odraditi sportske dvorane. Imam puno rada iza sebe na estradi, pjesama, to nije problem. Problem je hoće li moj lik, moja ploča i moje pjesme imati dovoljnu svježinu da bude povoda za veće stvari. Bio bih sretan da bude tako. Ako bude veliki odziv publike, mislim da ću početi i neku turneju.

KRATKA ZA OKVIR

Najdraži film?
Bilo jednom u Americi
Najdraže jelo?
Kineska kuhinja
Idealna žena?
Nježna, ženstvena, dobra.
Hrvatska na SP u nogometu?
Ne mogu prognozirati jer nisam vidio ekipu u početnoj postavi, ali volio bih je vidjeti u finalu.
Najdraži domaći album?
Iskreno, nikad nisam baš slušao domaću glazbu. Pjesme Parnog valjka volio sam svirati kao klinac na tulumima. Bijelo dugme sam otkrio poslije. Slušao sam Olivera Mandića, kao glazbenik u to vrijeme mi je bio dobar. Fascinirao me jer je bio na dosta visokoj razini.
Kojeg domaćeg skladatelja najčešće pjevušite pod tušem?
Na nedjeljnim ručkovima kod oca Đorđa i mame Ozane čuo sam Severinine hitove “Virujen u te”, “Krivi spoj”, ali u očevoj verziji. Zvuči očajno jer je muzikalan, ali nema glasa. Sve sam ih zapamtio i njega najviše pjevušim jer mi pjesma uđe u uho prije nego izađe na tržište.