Za Angelu Merkel nema govora o odstupanju od strukturnih reformi koje je Grčka dogovorila s EUPretprošli vikend u Francuskoj i Grčkoj birači su odlučivali o svojim političkim predstavnicima, no tko god je taj vikend bio u Njemačkoj lako je mogao zaključiti da Grci i Francuzi glasuju i o Angeli Merkel. I u te dvije zemlje, ali i u dvije pokrajine u kojima se od tada glasovalo u Njemačkoj, Schleswig-Holsteinu i Sjevernoj Rajni-Vestfaliji, indirektno se glasovalo i o europskoj politici njemačke kancelarke. I zaista, i u Parizu i u Ateni politika štednje kakvu vodi Angela Merkel na biralištima je odbačena - François Hollande, kritičar Merkeličina proračunskog pakta, novi je francuski predsjednik, a politički kaos u Grčkoj nakon parlamentarnih izbora rezultat je frustriranosti građana rigidnim mjerama štednje koje diktira Bruxelles. Nesigurna budućnost koalicije u Schleswig- Holsteinu, kao i težak poraz Merkeličinih demokršćana u Sjevernoj Rajni-Vestfaliji kancelarki će otežati parlamentarni rad, pa i ratifikaciju fiskalnog pakta koja Njemačkoj još predstoji.

NAJVEĆA OPASNOST ZA budućnost njemačkog viđenja spasa eurozone dolazi iz Grčke, kamo je iz Njemačke poslan najveći dio financijske pomoći Unije u pokušaju da se dužnička kriza stavi pod kontrolu i spriječi prelijevanje na čitavu eurozonu. Ali u petoj godini recesije grčkim biračima nije bilo do zahvalnosti, nego je prevagnuo protest građana pogođenih socijalnim posljedicama reforme, nezaposlenošću i brzo rastućim siromaštvom. Pobjednici izbora, radikalna ljevica i desnica, igrali su na kartu antieuropskog raspoloženja, a konzervativci i socijalisti, dvije stranke koje su prihvatile program štednje koji su Grčkoj nametnule Europska unija i Međunarodni monetarni fond, kažnjene su – zajedno su jedva skupile tridesetak posto glasova. Manje dramatični, ali za Angelu Merkel ne manje važni izbori, francuski, donijeli su kraj tandema Merkozy, kako su partnerstvo Nicolasa Sarkozyja i njemačke kancelarke nazivali mediji. Sarkozyjev odlazak i u Njemačkoj znači slabljenje Merkeličine europske agende, a kraj tog dvojca smanjuje i težinu njemačkih zahtjeva u Bruxellesu. Hollande je još u toku kampanje davao izjave poput “Nije madame Merkel ta koja odlučuje u ime Europe” ili “I francuska riječ ima težinu”, kritički je govorio o europskom programu štednje, a pristašama obećavao novi početak u Europi. Hollande je pristaša struje koja prije svega investicije za poticanje rasta, a ne štednju, smatra učinkovitima u borbi protiv dužničke krize, a za stabilizaciju valute. Dok njemačka strana nije načelno protiv programa koji bi potaknuli rast, protivi se tome da se oni financiraju novim zaduživanjem.

U BERLINU JE HOLLANDE stigao već prvu večer nakon ustoličenja na položaju, jer je, kako je rekao, želio i osobno upoznati ženu “čiji glas se čuje daleko izvan granica Njemačke” – pri čemu nije jasno je li to stvarno trebao biti kompliment. Njemačka i Francuska, dodao je, imaju “iznimnu odgovornost”, a Europi žele poslati “sliku povjerenja i zajedništva”. No to zajedništvo uključuje i više točaka neslaganja, prije svega oko Grčke. Obje zemlje smatraju da ona treba ostati u eurozoni, ali Hollande je i u Berlinu ponovio tezu da se Grcima treba ponuditi više od samih mjera štednje – prije svega podržati gospodarski rast, a sveukupno treba “ponovo pregovarati o odredbama europskog pakta o proračunskoj disciplini”. Kancelarka naglašava da s Parizom do sljedećeg summita Unije želi dogovoriti moguće impulse rasta za čitavu eurozonu, dok Hollande prvo želi “sve prijedloge staviti na stol”, pa i one koje je Merkel već odavno odbila, poput europskih obveznica.

HOLLANDE ZNA da iza pojma rasta “mogu stajati vrlo različiti koncepti”, i iako je Angela Merkel možda spremna razgovarati o poticanju rasta, neće na to pristati ako to bude podrazumijevalo nove izdatke za Njemačku – njezini prioriteti ostaju smanjenje deficita i zaduživanja. Za Berlin nema ni govora o odstupanju od strukturnih reformi koje je Grčka dogovorila s Europskom unijom – a ako Grčka odustane od štednje, prijeti joj izlazak iz eurozone. Na nedavno održanom Europskom forumu u Bruxellesu, godišnjem okupljanju europskih i njemačkih političara, i luksemburški ministar vanjskih poslova Jean Asselborn zastupao je isti stav, rekavši kako Bruxelles mora “grčkom narodu reći da je situacija ozbiljna”, te da se neće stavljati na raspolaganje novac “zemlji koja nema vladu i ne drži se uvjeta za dobivanje toga novca”. Na pitanje treba li ekonomski rast u eurozoni financirati novim dugovima i – njemački – predsjednik Europskog parlamenta Martin Schulz odlučno je rekao “ne”. Nema novog zaduživanja, proračunski pakt neće se ponovo pregovarati, politika štednje i konsolidacije državnih proračuna jedini je put iz krize.

I NJEMAČKI MINISTAR vanjskih poslova Guido Westerwelle ponavlja da je budućnost zajedničke valute “u grčkim rukama”, a da daljnja isplata pomoći – sljedeća rata na redu je u lipnju - ovisi o tome hoće li Atena ostati na kursu reformi ili dogovore baciti u vodu. Ako 80 posto Grka želi ostati u eurozoni, kao što pokazuju ankete, smatra Westerwelle, onda moraju izabrati stranke koje će podržati politiku reforme. I ostatak njemačke vlade ponavlja da Grčku želi u zajedničkoj valuti, premda je ministar financija Wolfgang Schäuble ovih dana javno izjavio da je eurozona mnogo bolje pripremljena za grčki izlazak nego što bi to bila još prije dvije godine. “Opasnost od zaraze drugih zemalja je mnogo manja, a i cijela eurozona je mnogo otpornija”, rekao je u jednom novinskom intervjuu. Stručnjaci u međuvremenu već računaju koliko bi Njemačka izgubila izlaskom Grčke – prema münchenskom Ifo-Institutu za ekonomska istraživanja oko 80 milijardi, a u slučaju državnog stečaja Italije, Grčke, Španjolske i Portugala i totalnog raspada eura svota bi narasla na bilijun. Borba oko fiskalnog Njemački ministar financija Wolfgang Schäuble smatra da je eurozona jako dobro pripremljena za izlazak Grčke iz EU, no pritom treba imati 'dobre živce'ugovora Unije inače u Njemačkoj se vodi i na unutarnjopolitičkom planu. Ministar Schäuble najveći je pristaša politike konsolidacije kao jedine mogućnosti koju bi prihvatila tržišta, a preko svog državnog tajnika Steffena Kampetera poručuje: “Tko kaže 'ne' proračunskom paketu, kaže 'da' dugovima u svim europskim zemljama.” Poruka uglavnom ide na adresu njemačke opozicije, socijaldemokrata i zelenih, koji smatraju kako rigidna politika štednje eurozonu vodi u slijepu ulicu, i upozoravaju da su efekti fiskalnog pakta za Njemačku potpuno nepoznati, te traži da se barem Grčkoj da “malo zraka”. SPD je nakon rezultata francuskih i grčkih izbora kancelarkin “nereflektirani diktat” Grčkoj okrivio za rast radikalne desnice i ljevice. “Sad vidimo rezultate politike stroge štednje u Grčkoj”, rekao je tjedniku Focus šef SPD-a Sigmar Gabriel. Vođa saveza grčke ljevice Syriza, Alexis Tsipras, Angelu Merkel pak optužuje da “igra poker sa životima europskih građana”. Dok grčki štediše panično povlače svoje zarade i ušteđevine iz banaka - dok eura još ima - Tsipras upozorava da će “bolest štednje” uništiti Grčku, “a to će se onda proširiti i na ostatak Europe”.

NJEMAČKA VLADA ipak ostaje pri svojoj antikriznoj strategiji, što znači da oba doma parlamenta, Bundestag i Bundesrat, još prije ljetne pauze trebaju glasovati o fondu za spašavanje stabilnosti eura i fiskalnom paketu u nepromijenjenom obliku. Ministar Schäuble pritom, čini se, gleda na krizu kao na šansu za političku budućnost Unije: uvjeren je da će Europa izaći iz krize, “jača nego što je bila”, štoviše da će ona dovesti do jače političke integracije, pa ćemo “za deset godina imati strukturu puno bližu onome što zovemo političkom unijom”. Euro za njega ostaje “stabilna valuta”, a njegova je mantra da su problemi izazvani nedovoljnom regulacijom financijskih tržišta i prevelikim zaduživanjem. Pri tome, najveća europska ekonomija krizu ne osjeća ni približno onako kao europski partneri. Upravo je njemački gospodarski rast u prvom kvartalu i spasio eurozonu od recesije, a kao jedina od 17 zemalja, u prvom je kvartalu Njemačka zabilježila 0,5 posto rasta. Kako su javili statističari Eurostata, od siječnja do ožujka Francuska je stagnirala, krizne zemlje poput Španjolske, Italije ili Portugala imale recesiju, a Njemačka je ostala lokomotiva rasta. I u Njemačkoj se zna da trenutačni uzlet za zemlju tako ovisnu o izvozu neće biti dugog vijeka ako se europska kriza produbi, a nesigurnost naraste. Ipak, kako se ovdje – još – ne bilježe socijalne i ekonomske posljedice krize, javnost možda i jest zahvaćena panikom od “prelijevanja” krize ili raspada zajedničke valute, ali ne i krizom povjerenja u samu europsku ideju. Dok se građani “pitaju hoće li njihovoj djeci u Europi sutra biti dobro kao danas, hoće li imati socijalna prava, mirovine, radna mjesta”, kako kaže Martin Schulz, za njemačku javnost Europa nema alternative. Barem među predstavnicima u Bruxellesu na snazi je parola koju je na Europskom forumu rekao i Elmar Brok, vanjskopolitički stručnjak zastupničkog kluba europskih demokršćana, a ona glasi “zadržati živce”. “Ne radi se o krizi Unije, nego o krizi pojedinačnih zemalja, pa nema ni govora o krizi europske ideje”, smatra Brok.

UKRATKO, MALE SU ŠANSE da će Angela Merkel odustati od ekonomskih mjera koje unatoč otporu gura u eurozoni već dvije godine, a čija su srž smanjenje dugova i javne potrošnje. To ne znači da će lako pronaći pravu mješavinu štednje i rasta koja bi očuvala eurozonu, a usrećila tržište. Uz to, kao voditeljica krhke koalicije s liberalima Merkel ni nema manevarskog prostora za velikodušnost, pogotovo uz biračko tijelo koje se protivi daljnjim financijskim rizicima za porezne obveznike, i podržava beskompromisne mjere štednje – ako se one odnose na Grke.