Objavljeno u Nacionalu br. 862, 2012-05-22

 

Gost kolumnist

Grčka i €: hoće li nam nebo pasti na glavu?

Niz ograničenja (poznavanje domaćeg jezika i pravila) nameću stare članice EU-a na tržištu rada i ograničavaju imigraciju radnika iz "novopridošlih" zemalja, iako je ona najefikasniji mehanizam uravnoteženja regionalne nerazvijenosti

Ante BabićAnte BabićZašto Europa i prosječni Hans spašavaju Grke? Zato što bi izlazak Grčke značio golem gubitak povjerenja u euro i pad vrijednosti te valute, a time i ukupne financijske vrijednosti Europske unije za najmanje 20-30 posto, kao i dulju recesiju, koja bi povukla u recesiju cijeli svijet. Amerikanci i Britanci se naslađuju i navijaju da bi Grčkoj bilo bolje da iziđe iz eurozone (zajedničke valute) i ponovo uvede drahmu. Apstrahiramo li od toga da bi se time devalviralo sve što je dosad postignuto u europskim integracijama i oslabilo napore budućih integracija, vrijednost svega u Grčkoj u najmanju bi se ruku prepolovila (ako su banke spremne otpisati 50 posto duga) i pitanje je koliko bi trebalo vremena da se ikoga u svijetu uvjeri u vjerodostojnost bilo koje nove grčke vlade. I tko bi posuđivao ovisnicima o stranoj štednji koji su navikli živjeti na visokoj nozi?

To bi svakako prouzročilo višegodišnju duboku recesiju u Grčkoj - kao da dosadašnje četiri godine s kumulativno realno izgubljenih 20 posto BDP-a nisu dovoljne. Hoće li se EU raspasti ili nastaviti postojati? EU je nastao ekonomskim integracijama i stabilan je i održiv projekt od kojega svi imaju opipljive ekonomske koristi. Čak i naši susjedi Slovenci, koji kukaju da su stvari pošle po zlu nakon uvođenja eura 2007. (zastoj rasta i visoka inflacija), slažu se da su u razdoblju ulaska 2004.-07. imali najdinamičniji rast i povećanje ekonomskog standarda građana. Eurozona i euro kao jedinstvena valuta došli su prerano. To nedonošče trebalo je pričekati potpunu slobodu kretanja rada i usklađivanje fiskalnih politika, kako nerazmjeri u tim segmentima gospodarstva ne bi uzrokovali neodržive neravnoteže. Pakt o stabilnosti i rastu iz 1997. koji je pokušao pravilima o državnom deficitu i penaliziranju zemalja koje se ne drže Maastrichtskog sporazuma uskladiti fiskalne politike zemalja članica - nije nikad zaživio, jer su već 2001. Francuska i Njemačka prekršile ta pravila i nisu bile kažnjene, što je poslije omogućilo Grčkoj da nagomila deficite i dugove na neodrživoj razini.


Nova fiskalna unija potpisana ove godine korak je u pravom smjeru. Liberalizacija tržišta rada još ne vrijedi za sve zemlje. Niz ograničenja (poznavanje jezika i pravila) nameću zemlje članice na tržištu rada i zadržavaju pravo ograničavanja imigracije radnika iz "novopridošlih" zemalja. A migracija radnika najefikasniji je mehanizam uravnoteženja regionalne nerazvijenosti. Radnici iz siromašnih dijelova Europe traženjem posla u bogatijima povećali bi ponudu rada na tržištima bogatijih zemalja i tako korigirali visoke nadnice prema dolje, dok bi u matičnim zemljama smanjili ponudu rada i preostalim radnicima korigirali nadnice prema gore. To je pravi način korigiranja nejednakosti i nejednake razvijenosti. Planovi njemačkog SPD-a o jedinstvenoj nadnici za jednak posao administrativna je i neprovediva alternativa tom prirodnom tržišnom mehanizmu. U euro je od samog početka utkana vjerodostojnost Bundesbanke i ugled njemačke marke. Dok god neka zemlja ne iziđe (poput eventualno Grčke) ili se euro ne rascijepi na dva ili više (što je također često spominjani scenarij), euro nije okrhnut i to povjerenje nije načeto. Međutim, ako Grčka iziđe iz eurozone ili se euro rascijepa na dva ili više, vrijednost eura - koja se temelji na vjerodostojnosti i povjerenju - pada, a vjerodostojnost nestaje i morat će se ponovo graditi od nule. Znači li to da bi vrijednost eura pala na nulu u najcrnjem slučaju? Vjerojatno ne bi, ali bi se vjerojatno prepolovila.

Euro bi izgubio status međunarodne valute i američki dolar opet bi postao dominantno sredstvo međunarodnog plaćanja, što bi povećalo i njegovu vrijednost u odnosu na druge valute. Vrijednost imovine svih zemalja u Europi (imale one euro kao valutu ili ne) također bi pala za 50 posto i prouzročila produljenu i produbljenu recesiju. U mnogim zemljama EU-a to bi dovelo do prosvjeda, jačanja ekstremne desnice i ratova - upravo onoga što se pokušalo trajno spriječiti osnivanjem Unije. Osim toga, produljena recesija u EU-u smanjila bi perspektivu rasta u SAD-u i drugim zemljama koje nose rast u svijetu, poput Brazila, Kine, Rusije i Indije, te povuklo čitav svijet u recesiju. Ekonomske štete samo u Europi mjerile bi se desecima tisuća milijardi (da ne spominjemo moguće unutardržavne i međudržavne sukobe u slučaju ozbiljnije krize), dok je trošak pomaganja Grčkoj, Italiji i drugim zemljama koje su sad u problemima najviše 1000 do 2000 milijardi, što je još uvijek puno manje. Tako da je još uvijek mala vjerojatnost, ispod 10 posto, za najcrnji scenarij.

Globalni je imperativ je da se euro spasi i Grčka ostane u EU-u zbog višestruko većih troškova od koristi propasti eura. I zato će se euro spasiti. Kakve to reperkusije ima za Hrvatsku? U slučaju najcrnjeg scenarija izlaska Grčke iz eurozone i gubljenja povjerenja u euro, kako je kod nas 70 posto imovine eurizirano, vrijednost naše imovine pala bi za 30 posto, ali bi devalvacija valute najvažnijeg trgovinskog partnera donijela pad izvoza i dugotrajnu recesiju i kod nas. Bez obzira na euro, EU je prije svega ekonomska integracija koja je preživjela i hladni rat i dvije ozbiljnije naftne krize 70-ih i, što je najvažnije, donosi izravnu ekonomsku korist svim zemljama članicama i svim građanima Europe. Stoga se ne trebamo toliko brinuti što će se događati s eurom, jer će to ionako odrediti veliki igrači, nego se pripremiti za ulazak u EU, na tržište s više od 500 milijuna stanovnika, a preko EU-a i na mnoga prekomorska tržišta (bivše europske kolonije). Najviše se trebaju pripremiti oni koji stvaraju nova radna mjesta i koji, uđu li nepripremljeni, mogu izgubiti ne samo svoj biznis, nego i ugasiti radna mjesta. A time dolazi u pitanje održivost javne uprave i drugih segmenata društva.

Vezane vijesti

Što učiniti u drugih sto dana

Što učiniti u drugih sto dana

Pet je glavnih ekonomskih i razvojnih problema Hrvatske: 1. Nelikvidnost 2. Prevelika država 3. Velika nezaposlenost 4. Korupcija, netransparentnost… Više

Komentari

registracija
23/12/11

jebokomunjare, 22.05.12. 08:39

koji su to nepismenjaci u EU rebaju samo uvest --EU --ptovnice za sve EU gradjane i problem rjesen......


Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika