Objavljeno u Nacionalu br. 862, 2012-05-22

Autor: Nina Ožegović

Priča o balerini gastarbajterici

Papandopulova muza plesala je striptiz

Predstava 'Zdenkin striptiz' Roberta Raponje govori o 15 godina burne ljubavi na daljinu slavnog skladatelja i bivše balerine koja je pobjegla u Njemačku

'Zdenkin striptiz' izveden je u Osijeku, a glavnu ulogu imala je Vlasta Ramljak'Zdenkin striptiz' izveden je u Osijeku, a glavnu ulogu imala je Vlasta RamljakNedavno je u osječkoj Barutani praizvedena predstava "Zdenkin striptiz", koja govori o jednoj od najneobičnijih i najstrasnijih ljubavnih priča između dvoje hrvatskih umjetnika - čuvenog dirigenta i skladatelja Borisa Papandopula i bivše balerine riječkog HNK-a Ivana pl. Zajca, Zdenke Papandopulo, njegove treće, 27 godina mlađe supruge, čiji je život, pun preokreta i uzbuđenja, oduševio sve, od redatelja do glumaca.

ZDENKA PAPANDOPULO bila je prisiljena, zbog ozljede koljena i neimaštine u poslijeratnom razdoblju, napustiti klasični balet i kao gastarbajterica otići u Njemačku, gdje je kao egzotična plesačica "umjetničkog striptiza" po otmjenim noćnim klubovima ostvarila drukčiju karijeru. Predstava "Zdenkin striptiz" dobila je naziv po skladbi Borisa Papandopula, koju je skladao specijalno za njezin program u cabaretima, a režirao ju je Robert Raponja, stavivši naglasak na iznimno značajnu ulogu bivše balerine u skladateljevu životu. Ona je bila, kako nam je otkrila u dugom razgovoru, njegova muza i velika inspiracija, a "plešući 'lijepi ples' na vrhovima prstiju, kako se tada zvao striptiz, po frankfurtskim cabaretima, omogućila Papandopulu nesmetan rad i skladanje". U predstavi se evociraju uspomene na 15 godina burnog i nekonvencionalnog zajedničkog života umjetničkog para, a njezina sjećanja su ispričana, kako nam je rekao Raponja, "u neobičnoj kazališnoj formi - teatru sjena, za što je najzaslužniji bugarski umjetnik Velimir Velev, majstor teatra sjene iz Sofije". "Koristili smo sve tehnike teatra sjena, tako da u predstavi plešu note, a sjena dirigenta pretvara se u pticu, što je rezultiralo vizualno i emocionalno vrlo atraktivnom predstavom", kaže Raponja.


"PAPANDOPULO JE POČEO skladati tek kad je mene upoznao", ispričala nam je Zdenka Papandopulo. "Bili smo jako vezani i jako smo se voljeli. Napisao mi je više od 500 pisama, koja svjedoče o njegovoj velikoj ljubavi, a neka od njih imala su devet stranica. No on je bio vezan uz Zagreb i posao, stalno je dobivao nove narudžbe, tako da se nije mogao preseliti u Njemačku. Usprkos udaljenosti, često smo se viđali; on bi sjeo u vlak ili na avion, ovisno o tome gdje se nalazio, i doputovao u Frankfurt. Bio je pravi gospodin, velika ličnost." Predstava je nastala po motivima knjige "Virtuozi, muze, striptiz" Dalibora Cikojevića, nagrađivanog pijanista i prodekana za međunarodnu suradnju na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji, posebno njezina trećeg dijela "Zdenkin striptiz", a realizirana je u produkciji osječke Umjetničke akademije s Vlastom Ramljak u naslovnoj ulozi balerine Zdenke. Ravnopravnu i iznimno važnu ulogu u predstavi ima i Papandopulova glazba, što je došlo do izražaja u vrlo emotivnoj sceni pobačaja Zdenke Papandopulo. Raponja nam je ispričao da Papandopulova glazba, "moderna, uzbudljiva i pitka, daje ritam cijeloj predstavi, te je očarala i mlade ljude, koji ga nisu dosad puno slušali". Zato je moto predstave Papandopulova rečenica upućena supruzi: "Kad mene nema, neka te moje note miluju."

'Nikad se nisam
razgolitila do kraja,
ali gledatelji su
doživjeli erotiku i
strast preko mog
plesa', kaže Zdenka
Papandopulo'Nikad se nisam razgolitila do kraja, ali gledatelji su doživjeli erotiku i strast preko mog plesa', kaže Zdenka PapandopuloDALIBOR CIKOJEVIĆ ispričao nam je da se ideja o pisanju knjige o ljubavi umjetničkog para Papandopulo javila na zajedničkom putu u Düsseldorf, kad je Zdenka Papandopulo, živahna, samosvojna i zanimljiva osoba, počela otvoreno pripovijedati o svom intimnom životu. "Uvidio sam da je to fascinantna priča i odlučio je staviti na papir, kao kroniku uzbudljive ljubavi", kaže Cikojević, koji je u svom romanu na virtuozan način spojio šest priča iz života umjetnika čije je sudbine odredila i usmjerila glazba. U središtu autorove pažnje bili su kompleksni odnosi umjetnika i njihovih muza, a osim istinitih epizoda iz života velikana glazbe Ludwiga van Beethovena i Franza Liszta, svoje mjesto našla je i zanimljiva ispovijest Zdenke Papandopulo. "Pišući roman imao sam uvid i u njihovu korespondenciju, koja obuhvaća više od 500 pisama, tako da sam čitajući ulomke iz tih pisama stekao potpuniju sliku o njihovu zajedničkom životu. No najviše me fasciniralo to što je Zdenka Papandopulo imala alternativu u životu - u Njemačkoj su joj se udvarali biznismeni, bankari i drugi bogataši, ali ona se odlučila baš za Papandopula." Kad je redatelj Raponja upoznao Zdenku Papandopulo na promociji knjige u Osijeku, oduševila ga je "njezina jaka osobnost, snaga i samostalnost" pa je zaključio da ta "uzbudljiva i potresna ljubavna priča između dvoje posebnih ljudi - balerine i skladatelja, koji su živjeli okruženi neimaštinom i zlim jezicima u poratnom razdoblju, zaslužuje kazališnu adaptaciju". "Obično se podrazumijeva da suprug izdržava i štiti ženu, a u njihovu je slučaju sve bilo obrnuto od tog klišea, od trenutka kad je otišla u Njemačku, promijenila identitet i počela plesati 'umjetnički striptiz' pa do trenutka kad je vlastitim novcem kupila kuću u Tribunju, gdje je Papandopulo napisao 170 kompozicija. Jedino je Papandopulo imao pristup do njezina pravog, krhkog unutarnjeg bića, dok su je svi ostali znali kao plesačicu Virginiju," kaže Raponja i dodaje da ga je dirnula i "ta neraskidivost odnosa, koja postoji bez obzira na to jesmo li prisutni ili odsutni".

ZDENKA I BORIS Papandopulo upoznali su se u riječkom HNK-u Ivana pl. Zajca gdje je on bio ravnatelj Opere, a ona balerina, kad je u povodu Titova rođendana nosila štafetu. "Kolege muzičari upozorili su me na Papandopula, rekavši mi da se pazim jer je on bacio oko na mene", prisjeća se Zdenka Papandopulo, objasnivši nam da ju zapravo poznati dirigent tada nije previše zanimao, "jer nikada nije voljela bučne ljude". "Potekla sam iz skromne bjelovarske obitelji i oduvijek sam htjela pobjeći iz bivše zemlje jer sam bila jako nezadovoljna životom i svojim umjetničkim statusom. Bila sam uvjerena da ću kao umjetnica bolje živjeti u inozemstvu. No nisam mogla dobiti putovnicu i zato sam pobjegla preko granice, u Italiju, no uhapsili su me i strpali u istražni zatvor, gdje sam bila devet dana, a zatim me vratili u Rijeku." Zdenka Papandopulo ispričala je kako se njihova ljubav rodila na gostovanju riječkog HNKa Ivana pl. Zajca na Rabu. "Svaku večer, svih devet dana, padala je kiša i svi nastupi su bili otkazani, tako da smo imali dovoljno vremena za upoznavanje", kaže. No uslijedio je preokret: nastupajući na opatijskom ljetnoj pozornici ozlijedila je koljeno, što ju stajalo baletne karijere. Zbog jakog istegnuća ligamenata morala je zaboraviti na život profesionalne balerine i potražiti drugi izvor prihoda. Dobila je i otkaz u riječkom teatru, koji je potpisao intendant Drago Gervais, hrvatski književnik i pjesnik, pa se s Papandopulom preselila u Zagreb, gdje je dobila angažman u HNK-u. No zbog stalnih problema s koljenom morala je završiti karijeru klasične balerine. Kako "nije htjela životariti, niti pristati na to da ju Papandopulo izdržava", zajedno s majkom, bivšom partizankom, spakirala je kovčege i otišla u Njemačku, gdje je ostala 20-ak godina.

S piscem
Daliborom
Cikojevićem,
autorom knjige
'Virtuozi, muze,
striptiz', prema
kojoj je nastala
predstavaS piscem Daliborom Cikojevićem, autorom knjige 'Virtuozi, muze, striptiz', prema kojoj je nastala predstava"ZAPOSLILA SAM SE u tvornici kože, gdje sam dobivala marku i pol po satu", kazuje nam Zdenka Papandopulo. "No to je bila jako mala nadnica i ubrzo sam napustila taj posao i počela plesati 'umjetnički striptiz' u noćnom klubu BB, koji je držao neki Poljak. Boris Papandopulo mi je skladao pjesme, a ja sam napravila koreografiju, koja se sastojala od raznovrsnih plesova, od rokokoa i bidermajera do čarlstona. Bila sam odjevena u povijesne kostime, a zatim sam ih uz zvuke živog orkestra polako skidala i na kraju ostajala samo u laganoj čarlston haljini." Na pitanje kako je kao učenica slavnog Nenada Lhotke doživjela rastanak s ozbiljnim baletom, Zdenka Papandopulo je odgovorila da joj je bilo "teško u duši i srcu, no prihvatila je sudbinu i oprostila se od baleta, koji je bio njen život, te krenula u potragu za novim ciljem". "U svijetu klasičnog baleta svi se pozdravljali s 'ljubim ruke' i 'moj naklon', a ulaskom u svijet njemačkih i švicarskih cabareta odjednom sam se našla u sasvim drukčijem miljeu, koji mi isprva nije odgovarao", priznaje. "Jednom mi je u cabaretu Imperial u Frankfurtu, gdje su gostovali Josephine Baker i Frank Sinatra, neki pijani Amerikanac bacio bocu piva pod noge pa sam se poskliznula i pala. Nije mi bilo lako, jako sam se uzrujala i zatražila od agenta da me više ne šalje u lokale kamo dolaze primitivci koji se ne znaju ponašati. Na žalost, nisam znala pjevati i mogla sam raditi jedino ono što sam znala - plesati! No nikad se nisam razgolitila do kraja - ostala sam u bikiniju, a postizala da gledatelji dožive erotiku i strast isključivo iz pokreta i plesa."

KAD JE SVOJEDOBNO pijanistica Ida Gamulin, izvodeći "Zdenkin striptiz", htjela promijeniti naziv te Papandopulove skladbe i staviti neki tobože prikladniji naziv, Zdenka Papandopulo se oštro suprotstavila njenoj želji, inzistirajući na tome da je ona "plesala umjetnički ples zavođenja". Kad smo je pitali kako se osjećala plešući striptiz, odgovorila je da se u svijetu baleta "to nije smatralo sramotom" i da je na svojim putovanjima po raznovrsnim noćnim klubovima diljem Njemačke i Švicarske u to zlatno doba cabareta nailazila na mnoge druge plesače iz bivše zemlje. "Ja sam pobjegla iz Zagreba od neimaštine i emocionalnog košmara u kojem sam se našla, a u tom plesu pronašla sam sebe i bila zadovoljna. K tomu, radila sam jako dobro plaćen posao. U toj umjetnosti postala sam autoritet, tako da su me na ulici pozdravljali skidanjem šešira. Trebalo je hrabrosti za to - napustiti Zagreb s dva kovčega i ne vratiti se pognute glave", poručila je Zdenka Papandopulo.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika