Objavljeno u Nacionalu br. 862, 2012-05-22

Autor: Vesna Pusić

Između Zagreba i Bruxellesa

20 godina Hrvatske u UN-u

Nakon svečane sjednice Sabora tim povodom u panel-diskusiji sudjelovat će Stipe Mesić, Mate Granić, kardinal Tauran i mnogi drugi zanimljivi svjedoci onoga doba. Bit će to izniman sat povijesti i sat politike

Vesna PusićVesna PusićPONEDJELJAK, 14. SVIBNJA

Buđenje u bruxelleskom hotelu. Nije uobičajena soba u kojoj odsjedam pa na trenutak nisam sigurna gdje sam. Probudila sam se rano i imam dosta vremena za spremanje bez panike. Redovni sastanak Vijeća za vanjske poslove EU-a počinje u 9.30 i stići ću još jednom pogledati bilješke za jutarnju raspravu. Međutim, i telefoni počinju neuobičajeno rano. Provodim sljedećih 40 minuta na telefonu i sada više nema toliko vremena. Sa suradnicima iz Ministarstva i veleposlanikom Drobnjakom stižem na vrijeme u zgradu Vijeća Europske unije. Hrvatska sudjeluje na sjednicama Vijeća ministara od trenutka uspješnog referenduma o našem članstvu u EU, i to doslovno. Prvi smo put bili prisutni u ponedjeljak, 23. siječnja, nakon nedjeljnog referenduma 22. siječnja 2012. Prva točka na dnevnom redu danas je budućnost Afganistana, naročito nakon povlačenja međunarodnih vojnih snaga 2014. Prije početka sastanka razgovaram s nizozemskim ministrom o našem Izvještaju o monitoringu, o kojem će se najvjerojatnije raspravljati na Vijeću ministara koncem svibnja, a svakako na Vijeću za stabilizaciju i pridruživanje početkom lipnja. Sastanku prvi put prisustvuje i novi rumunjski ministar vanjskih poslova Andrei Marga, moj znanac od prije mnogo godina. Još jedan dokaz da su međunarodni kontakti sa stranih sveučilišta dobri i pozitivni i na dugi rok olakšavaju komunikaciju. Sudjelujem u raspravi o Afganistanu. Hrvatska je tamo prisutna s oko 350 časnika, vojnika, policajaca i jednim civilnim diplomatom. Naš stav je da cijela ISAF-ova mirovna misija neće imati pravog smisla ako se u Afganistanu ne uspostave domaće institucije koje će moći stabilizirati zemlju nakon povlačenja međunarodnih mirovnih snaga. To obuhvaća snage sigurnosti - vojsku i policiju, ali i civilne institucije obrazovanja, pravosuđa i državne uprave. Poučeni tim primjerom, ali i svojim iskustvom izgradnje države nakon Domovinskog rata, Ministarstvo vanjskih i europskih poslova i Ministarstvo obrane upravo pripremaju prijedlog o civilnim misijama i prisutnosti koje bi pratile naše vojne mirovne misije i surađivale s njima. Kako bi se prekid rata mogao pretvoriti u održivim mir, vojne jedinice moraju biti praćene graditeljima škola, civilnim inženjerima, zagovornicima ljudskih prava, stručnjacima državne uprave... Afganistanski slučaj različit je od svih drugih slučajeva i po tome što prisutnost ISAF-a, a u tom okviru i hrvatskih postrojbi i stručnjaka, znači i borbu protiv dramatičnog civilizacijskog nazadovanja bivšeg režima u toj zemlji. Taj je režim vodio politiku goru od apartheida u nekadašnjoj rasističkoj Južnoafričkoj Republici prema 15 milijuna svojih građana. Tih 15 milijuna diskriminiranih i obespravljenih ljudi bile su žene Afganistana. Nisu smjele ići u školu, nisu se smjele zapošljavati, nisu imale slobodu kretanja, nisu imale pravo ni na kakvu zaštitu od nasilja, njihovo pravo čak i na sam život bilo je potpuno prepušteno dobroj volji njihovih muških rođaka. Naši ljudi u Afganistanu bore se i protiv povratka takve vrste modernog robovlasništva i to njihovoj ulozi i našoj prisutnosti daje dodatni, civilizacijski značaj. Hrvatski civilni angažman u Afganistanu usredotočen je na dva projekta: izgradnju i opremanje škole za djevojčice i školovanje grupe Afganistanki u Hrvatskoj za posao babica/primalja. Za zemlju u kojoj je smrtnost novorođenčadi i žena na porodu među najvećima u svijetu, doprinos promjenama u tom pogledu pretpostavka je održivosti države. Poslije podne sastanak ministara o međunarodnoj razvojnoj pomoći. Hrvatska tek počinje na tom području, ali razvijajući tu važnu komponentu svoje politike radi na profiliranju svog vlastitog društva.


UTORAK, 15. SVIBNJA

Kišno i hladno prijepodne u Bruxellesu. Sredinom dana vraćamo se u Zagreb. U avionu čitam o projektu John Hopkins sveučilišta medicinske pomoći ženama u udaljenim selima Bangladeša i subsaharske Afrike. Izgleda vrlo zanimljivo i možda bi se mogle primijeniti i u našim civilnim misijama koje želimo ojačati i kombinirati s našim vojnim mirovnim misijama po svijetu. Razgovaram sa svojom pomoćnicom za multilateralu Vesnom Kos o mogućnosti povezivanja s tim projektom. Stupit ćemo u kontakt s John Hopkins sveučilištem i vidjeti kakve su tu mogućnosti. Zagrebačko popodne je malo toplije i nešto vedrije. S aerodroma idem kući ostaviti stvari i vidjeti Kiri. Nekoliko telefona pa u Ministarstvo. Dnevni poslovi i dosta dugi razgovor s mojim zamjenikom Joškom Klisovićem. Od operativnih zadaća često ne stignemo do širih tema koje nas oboje zanimaju. Drugi dio popodneva najbolja je prilika za to. Zadnji sastanak mi je u 18.30 kako bih u 19.30 stigla na jogu. Pokušavam odlaziti na vježbanje dva puta tjedno, ali mi baš najbolje ne uspijeva. Evo, i danas, uz najbolju volju, sastanak se otegnuo i stigla bih usred sata, što nema smisla. Vraćam se kući prekasno za vježbanje. Preostaje mi jedino da malo duže prošećem s Kiri po širem kvartu. To je onaj uvijek zajamčeni ugodni kraj dana. Kod kuće, nakon šetnje, Kiri i ja se sklupčamo na trosjedu, čitam roman "Noćni vlak za Lisabon" i čekamo J. da se vrati iz Istanbula.

SRIJEDA, 16. SVIBNJA

Najneobičniji dio ovog posla je da zahtijeva vrlo intenzivnu, ali kratku koncentraciju na najrazličitije teme tokom jednog dana. Na kolegiju prolazimo još jednom točke pripremljene za sutrašnju sjednicu vlade. Izvještavaju me o pripremama za Croatia Summit - skup koji organiziramo u Dubrovniku početkom srpnja. Tema je Proces pristupanja EU i izgradnja države. Za Hrvatsku su duge godine priprema i pregovora o članstvu pa i ovo vrijeme između potpisivanja pristupnog ugovora i punopravnog članstva 1. srpnja 2013., zapravo godine izgradnje institucija vlastite države. U tom procesu koristimo sistematizirano iskustvo europskih zemalja kao neku vrstu šalabahtera. Trebat će nam još dosta vremena da stabiliziramo te institucije i učinimo ih u punom smislu riječi efikasnima. Ali pregovori su nam pomogli da postavimo temelje na kojima ima smisla graditi. Na skupu u srpnju otvorit ćemo raspravu o mogućnosti da naši susjedi iz regije s EU perspektivom iskoriste to naše iskustvo. Hrvatska sigurno nije zemlja koja je, u usporedbi s drugim članicama EU, najviše napredovala u reformama. No upravo je naše iskustvo vjerojatno najkorisnije susjedima u regiji. Jedan razlog je razumljivost jezika. Drugi je činjenica da imamo istu ili vrlo sličnu institucionalno-pravnu tradiciju pa time i vrlo slične poteškoće s kojima se susrećemo u reformama. Treće, Hrvatska je prva, nakon zemalja utemeljiteljica, koja u EU ulazi nakon rata. Pozivamo i nekoliko zemalja južnog Mediterana koje sigurno nisu na putu članstva u EU, ali bi im neka od tih iskustava možda mogla koristiti u izgradnji vlastitih institucija države. Veselim se tom skupu jer mi se čini da sa sobom nosi pozitivni duh napretka. Osjećaj optimizma i otvaranja novih mogućnosti mora zamijeniti pesimizam i cinizam. Bez toga nema poduzetništva ni u znanosti, ni u umjetnosti, ni u gospodarstvu. Prvo što pesimizam izbaci iz ljudskog života jest kreativnost. S glavnom tajnicom raspravljam o organizacijskim pitanjima i poboljšanjima u funkcioniranju Ministarstva. Efikasna, energična i dobre volje. Svojim poslom svima nam olakšava život i unapređuje funkcioniranje. U međuvremenu je došla Snježana, mlada djevojka koja je odlučila ići na put oko svijeta na biciklu i sa svojim psom. Čula sam o njoj pred neko vrijeme na radiju i obećala da ću joj malo financijski pomoći. To je jedna od onih stvari za kojom žalim da je nisam sama poduzela u mladosti. Snježana sa svojim biciklom i svojim psom odlazi za koji tjedan. Kratki razgovor za medije pa priprema za NATO Summit u Chicagu koji počinje u nedjelju. Moji suradnici su mi pripremili cijelu knjigu bilježaka, podsjetnika i analiza. Razgovaramo o najvažnijih točkama. Nakon toga niz telefonskih razgovora koji čekaju od jutra. Obično na početku radnog dana sklonim mobitel, jer inače ne bih stigla ništa napraviti. Na kraju dana se javim svima koji su me zvali, ili barem onima čije brojeve imam zapisane.

ČETVRTAK, 17. SVIBNJA

Jutros sjednica Vlade. Raspustili smo svoj pregovarački tim za EU. Budući da smo završili pregovore, više nije potreban. Nevjerojatno kako je to dugo vrijeme zapravo brzo prošlo. Živo se sjećam kad smo dogovarali prvi sastav tima. Bili smo rijetka zemlja koja je u tim uključila i ljude izvan državne uprave. Bilo je uzbudljivo jer je cijeli EU proces počeo dobivati konkretnije obrise. A ipak, bilo je to neko sasvim drugo vrijeme. Neki ljudi koje poznajem i danas činili su se, a možda su i bili, posve drukčiji; neki su dramatično promijenili uloge. Čudno je misliti o njima tada, a znati što će se poslije dogoditi. Vlada je donijela i odluku o formiranju Savjeta za tranziciju. Tako će se to službeno zvati jer je sve ostalo prekomplicirano za naš još uvijek dosta kruti formalni okvir. Zapravo se radi o centru izvrsnosti - projektu koji se temelji na znanjima i iskustvima koja smo stekli u procesu reformi nužnih za članstvo u EU-u i NATO-u. Jezgru će činiti dvadesetak ljudi koji su sudjelovali u pregovorima, a oko njih će se postupno okupljati i drugi stručnjaci za provedbu reformi u pojedinim segmentima države. Ta iskustva su upotrebljiva za naše susjede koji imaju perspektivu članstva, ali možda i za druge zemlje koje su u procesu izgradnje države. Umjesto da zanemarimo vrijedan hrvatski intelektualni proizvod nastao kroz niz godina i bogat korisnim uspjesima i pogreškama, pokušat ćemo ga sačuvati i koristiti u partnerskim odnosima s drugim zemljama. Poslije Vlade, sastanak s nekolicinom kolega ministara o primjedbama iznesenima u monitoring izvještaju Europske komisije iz travnja. Važno je riješiti sporne situacije i imati jasne odgovore na sva pitanja na sastanku Vijeća za stabilizaciju i pridruživanje zakazanom za 6. lipnja 2012. Mislim da tu dosta dobro napredujemo. Natrag u Ministarstvo, na dogovor oko obilježavanja 20-godišnjice primanja Hrvatske u članstvo UN-a. Sam dan godišnjice je 22. svibnja i tada UNDP organizira, uz našu suradnju, proslavu na Zrinjevcu, s malo govora i puno pjesme i druženja na trgu/parku. 29. svibnja imat ćemo svečanu sjednicu Sabora tim povodom. Nakon toga rasprava za okruglim stolom o vremenu kad je Hrvatska ulazila u UN i putu koji smo od tada prošli. Bit će zanimljivo jer će govoriti mnogi ljudi koji su na razne načine sudjelovali u tom procesu: od domaćih aktera, tadašnjih predsjednika i ministara vanjskih poslova drugih država, do predstavnika u UN-u u vrijeme našeg ulaska. Neki od predviđenih panelista su i bivši hrvatski predsjednik Mesić, bivši poljski premijer Mazowiecki, bivši slovenski predsjednik Kucan, bivši ministri vanjskih poslova Jeszenszky, Dumas, kardinal Tauran i Mate Granić, pomoćnik glavnog tajnika UN-a i njegov posebni izaslanik Ivan Šimonović, nekadašnji privremeni upravitelj UNTAES-a Jacques Klein i drugi. To će biti izniman sat povijesti i sat politike!

Vezane vijesti

'Hrvatska je primjer za regiju'

'Hrvatska je primjer za regiju'

Hrvatska je na putu u Europsku uniju prošla dug i uspješan put reformi i njezin uspjeh može poslužiti kao primjer za druge zemlje regije, rekao je u… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika