Objavljeno u Nacionalu br. 862, 2012-05-22

Autor: Barbara Ivezić

Renata Salecl

'Tiranija izbora u kapitalizmu uvjerila nas je da su naši životi promašeni'

Slovenska sociologinja gostovala je na Subversive Festivalu u Zagrebu, a govori kako Europa rasistički mrzi Balkance, zašto čitamo knjige o samopomoći te o krizi i homofobiji u Sloveniji

'Ljude se prisiljuje
da se zaduže jer
je samo zadužen
pojedinac dovoljno
pasivan, strepi i
osjeća se krivim''Ljude se prisiljuje da se zaduže jer je samo zadužen pojedinac dovoljno pasivan, strepi i osjeća se krivim'"Balkan, a sve više i Mediteran su u Europi postali sinonimi za hedonizam. Balkance i Mediterance doživljava se kao ljude koji ništa ne rade, nego po cijele dane ispod suncobrana piju kavicu, koji puno troše i nisu disciplinirani. Tu je riječ o nacionalizmu i rasizmu koji je jako opasan jer otvara vrata fašizmu i toga se u Europi trebamo bojati. Kod određenih naroda je stvorena ideja da im netko krade njihov užitak, a to nije daleko od atmosfere koja je vladala prije 2. svjetskog rata, kada su Židov bili ti koji su nam otimali kruh i užitak. Danas se mržnja promovira na vrlo banalan, ali efikasan način. U Njemačkoj, recimo, postoji internetska stranica na kojoj si svaki Nijemac može priuštiti jednu parcelu u Grčkoj jer je toj zemlji njegova država isplatila veliku ekonomsku pomoć pa bi bilo uredu da i nešto dobije natrag", kaže slovenska sociologinja Renata Salecl, jedna o brojnih zanimljivih gostiju upravo završenog Subversive Festivala, u sklopu kojeg je održana i konferencija Budućnost Europe te okrugli stol "Budućnost Balkana" gdje je sudjelovala u raspravi, zajedno s publicistom i filozofom Borisom Budenom te spisateljicom Dubravkom Ugrešić.

Renata Salecl gostujuća je profesorica na čuvenoj London School of Economics i istraživačica pri Institutu za kriminologiju na Pravnom fakultetu u Ljubljani. Studirala je filozofiju i doktorirala sociologiju, a 80-ih godina prošlog stoljeća bila je aktivna u znamenitoj Ljubljanskoj školi psihoanalize. Godine 2010. proglašena je slovenskom znanstvenicom godine, a u prosincu iste godine Delo ju je izabralo za slovensku osobu godine. Renata Salecl u Zagrebu je predstavila i knjigu "Tiranija izbora" u kojoj je na primjerima iz popularne kulture pokazala kako iluzija slobode izbora, koja nam se pruža u suvremenom društvu, stvara osjećaj tjeskobe, krivnje i manjka, a ujedno je i moćan oblik kontrole društva.


Što je tiranija izbora i zašto ste se prihvatili te teme?

- Primijetila sam kako većina ljudi postaje tjeskobna kada treba napraviti najbanalniji izbor, primjerice izbor kozmetičkih preparata ili namirnica za kućanstvo. Zbog velike mogućnosti izbora takvih potrošačkih dobara kod ljudi se stvara iluzija da je sve u njihovom životu moguće birati; kakvo će tijelo imati, hoće li biti roditelji ili ne, kako će birati partnere, kako će tumačiti emocije. Tiranija izbora odnosi se na specifičnu ideologiju kasnog kapitalizama koja je tu kako bi prekrila realnu situaciju u društvu koja se svodi na to da pojedinac zapravo nema mogućnost izbora, da ne može kontrolirati ekonomsku krizu, utjecati na svoje osjećaje, duljinu života ili razvoj svog djeteta. No, ljudi su zbog te ideologije pacificirani, nisu skloni društvenoj kritici, zatvaraju oči pred nejednakošću, iako paradoksalno sve manji broj ljudi ima mogućnost zdravo živjeti, ima pravo na dobro zdravstveno osiguranje i slično.

Kažete da mogućnost izbora ne stvara nužno zadovoljstvo, nego umjesto toga povećava tjeskobu i nesigurnost kod ljudi. Zašto?

- Smatram da je za današnje kapitalističko društvo neophodno da se subjekt bavi isključivo sobom, a ne društvom kao takvim. Važno je da si ne postavlja pitanja o tome u kakvom bi društvu želio živjeti, postoji li neka alternativa današnjem društvenom uređenju, nego da se bavi sobom i svojom najužom obitelji. Ideologija izbora uspjela je uvjeriti malog čovjeka koji nema nikakve šanse čak ni za najosnovnije izbore u svom životu jer nema novca ni vremena, da percipira sebe za radikalno odgovornog za sve u svom životu. Paradoks je i to da se danas ljudi osjećaju odgovorni za recimo gubitak posla, vjerujući kako se nisu dovoljno trudili, iako je njihov otkaz posljedica ekonomske krize i neodrživosti njihovih poduzeća na tržištu. Jednako loše se osjećaju i ako se razbole jer im se sugerira da nisu vodili dovoljnu brigu o svom tijelu, nisu se zdravo hranili i vježbali.

U knjizi kažete kako je u zadnje vrijeme izbor partnera počeo nalikovati izboru najpovoljnijeg teleoperatera. Uspijevaju li ljudi pronaći najpovoljniju opciju?

- Puno ljudi je nesretno jer su svakodnevno bombardirani masom savjeta iz ženskih i lifestyle časopisa koji ih savjetuju kako odabrati idealnog partnera i ostvariti uspješnu vezu. Lutaju tako od jednog objekta ka drugom jer neprestano imaju osjećaj da je onaj sljedeći još bolji od postojećeg. Kako je ljubav uvelike povezana s našim nesvjesnim izborom, smatra se kako ona može uvelike naštetiti našim racionalnim namjerama te se i njoj pristupa kao stvari koju trebamo odabrati i pritom napraviti najbolji izbor.

Sve je popularniji odnos "hooking up", odnosno neobavezno druženje ili "brijanje". Je li čar u tome što ne uključuje nikakvu obavezu među partnerima?

- Ljudi se danas boje ljubavi, iako je istovremeno i najviše priželjkuju. Boje se neuspjeha i gubitka. Ljudi su danas ranjiviji nego prije jer je danas jednostavnije izaći iz neke veze koja ti ne odgovara. Žene su postale financijski neovisne te se lakše odlučuju na razvod braka. S druge strane, ideologija shoppinga utječe i na područje ljubavi. U Americi je u posljednje vrijeme postala popularna knjiga "The Game", svojevrsna Biblija za muškarce. Ideja te knjige je u tome da postoje određeni trikovi koji će pomoći muškarcu da osvoji bilo koju ženu. Većina trikova opisanih u knjizi se bazira na manipulaciji i poigravanju emocijama drugih. Recimo, kada mladić u nekom klubu upozna djevojku koja mu se svidi, najprije treba pokušati ostvariti neki kontakt s njom, a potom je šokirati. Upitati je, primjerice, zašto tako lijepa djevojka ima tako ružne naočale i otići. Reakcija, tvrde u knjizi, neće izostati. Takvim manipulacijama ulazimo u sferu novog emocionalnog nasilja. Svaki priručnik za samopomoć nudi odgovore ne pitanja kako nekog šarmirati ili osvojiti, no rijetki su oni koji se bave temom kako ljubiti drugoga.

U knjizi spominjete izraz "self – made" koji se odnosi na to da se danas život shvaća kao bojno polje u kojem pobjeđuju samo najsnažniji i najlukaviji. Jesu li ljudi prije 20-ak godina bili toliko usmjereni na sebe?

- Ne, tada je vladala ideja zajednice i to se najbolje ogleda u školstvu. Puno se truda ulagalo 'Balkance
Europljani rasistički
gledaju kao lijenčine
koje puno troše''Balkance Europljani rasistički gledaju kao lijenčine koje puno troše'da se ne prave velike razlike između one djece koja dolaze iz imućnih i djece koja dolaze iz siromašnijih obitelji, ili između djece intelektualaca i djece seljaka. U sportu je zaista važilo geslo "važno je sudjelovati, ne pobijediti". Danas je svaki učenik u školi usmjeren na brigu o sebi. Primjećujem da studenti kojima predajem ne žele više razmjenjivati bilješke i skripte jer jedni druge doživljavaju kao konkurenciju. Roditelji više ne doživljavaju profesore kao autoritete, već su usmjereni isključivo na što bolji uspjeh svoje djece. Zna se dogoditi da mi studenti dođu na konzultacije s roditeljem i odvjetnikom jer nisu zadovoljni rezultatom nekog ispita.

Zašto ljudima danas toliko trebaju knjige o samopomoći, a do prije nekoliko godina bile su proglašene američkom izmišljotinom?

- Puno je ljudi koji danas žive preplavljeni osjećajem nezadovoljstva, krivnje, sumnje i propitivanja vlastitih odluka te su u potrazi za gospodarom koji bi im trenutno dao uputu kako se sa svim tim nositi. Današnje društvo više nema vjeru u tradicionalne autoritete. Roditelji ne žele biti autoritet svojoj djeci nego su im radije prijatelji, političari su odavno izgubili svaki kredibilitet, a autoriteti više nisu ni učitelji ni svećenici. Kako ljudi u neurotičnim situacijama, kao što je ovo vrijeme recesije, traže nekog u koga će se ugledati, mjesta starih autoriteta zauzimaju novi - pisci literature za samopomoć ili life coachevi. Ali se odnos prema autoritetima promijenio. Prije smo ih poštovali, ali smo im se i protivili. Danas i autoritet doživljavamo kao neki proizvod koji kupimo, a kad nam više ne treba ga odbacimo i tražimo novog gurua. Život je danas jako brz pa svi žele i brzo suočavanje s traumama.

Je li kriza utjecala na promjenu stava o tim temama?

- Danas je sve više zaduženih ljudi. Kapitalizam stvara previše objekata i nužno je da ljudi neprestano troše i kupuju. Ljudi su u posljednjih deset godina na sve načine gotovo pa prisiljeni da se zadužuju. Postalo je važno da je svaki čovjek zadužen jer samo je zadužen pojedinac dovoljno pasivan, dovoljno strepi i osjeća se krivim. Takav pojedinac teško će se odvažiti na nekakvu akciju.

Kažete da je tiranija izbora posebno pogodila bivše komunističke zemlje?

- U tim zemljama vladala velika želja za potrošnom robom i kako je to "obilje" dugo godina bilo teško dostupno, kada su ga konačno dobili ljudi su se osjećali zadovoljno. Znamo još iz psihoanalize da nam se želja za nečim povećava ako postoji neka prepreka. Sjećam se svojih prvih traperica koje sam dobila u srednjoj školi, nikada se u životu nisam više veselila jednom objektu jer sam čekala godinu dana da mi ih mama donese iz Italije. Mi smo za vrijeme socijalizma bili također potrošačko društvo, samo su onda postojale određene restrikcije. No kada je došao kapitalizam ljudi su počeli vjerovati da je za njihov uspjeh dovoljno da nauče kako dobro izabrati.

Budući da je Slovenija već deset godina u Europskoj uniji, kako su se na nju odrazili globalizacijski tokovi? Koje su prednosti, a koje mane ulaska u EU?

- Mislim da je najveća prednost u tome što smo dobili putovnicu s kojom možemo putovati bilo gdje i to što se otvorila mogućnost rada u drugim zemljama. No ta potraga za poslom izvan Slovenije nije kod nas postala popularna tek nedavno. S dolaskom ekonomske krize Slovenci se češće odlučuju na odlazak i traženje posla drugdje. Iako je većina ljudi podržala ulazak u EU, sada se počinju pitati je li odluka o prihvaćanju eura bila najpametnija jer s ovom ekonomskom krizom sve više uviđamo da euro funkcionira tako da on njega korist ima Njemačka, ali ne i male ekonomije na periferiji. Velika je zabrinutost među ljudima jer se pitaju što će biti s EU i eurom. Po nekima propast eura ne bi bila tako tragična jer bi to možda otvorilo vrata za neka nova promišljanja i sintezu EU. Iz vremena bivše Jugoslavije znamo da je, kada je o federaciji riječ, nužno da oni više razvijeni narodi pomažu manje razvijenim, da se uspostavi barem približna ravnoteža.

Izjavili ste kako su Slovenci očekivali da će više profitirati od raspada Jugoslavije. Možete li to pojasniti?

- Slovenija je na izlazak iz Jugoslavije bila prisiljena, potom je prošla veliku krizu zbog gubitka tržišta u bivšoj državi, a kad se oporavila imala je jako dobar razvoj. U tom smislu Slovenija je imala određenu prednost u odnosu na druge republike bivše države jer je kapitalizam dočekala razvijenija od drugih. No ta prednost nije dugo trajala jer se trenutno Slovenija suočava s velikom ekonomskom krizom, koju proživljava jednako teško kao i njeni susjedi. 80-ih godina prošlog stoljeća Slovenija je u odnosu na ostale republike prednjačila kao liberalna republika.

Što je od tog liberalizma ostalo danas, pogotovo kada se u obzir uzme nedavni referendum o obiteljskom zakonu po kojem bi u istospolnim zajednicama partneri mogli usvajati djecu?

- Žalosno je da je oko ove teme bila jako aktivna crkva koja inače nema tako snažnu ulogu u slovenskom društvu kao što to ima u Hrvatskoj. Pitanje homoseksualnosti u Sloveniji nikada u javnosti nije prihvaćeno na način na koji bi to danas bilo nužno. Ne postoji identifikacija s tim problemom jer u Sloveniji danas nema niti jedne javne osobe koja se javno deklarirala kao homoseksualac ili lezbijka. S druge strane, kod ljudi postoji nekakva iluzija o idealnoj obitelji, koja svaki put kada je nekakav referendum u pitanju, poput ovog o mogućnosti istospolnih partnera da usvajaju djecu ili o umjetnoj oplodnji, odjednom iskrsne u javnost. No u Sloveniji, za razliku od drugih republika bivše države, nema puno slučajeva nasilja prema homoseksualcima. U tom smislu ne mogu reći da vlada stravična homofobija, nego prije iluzija o sretnoj obitelji koju demantira sve veći broj razvoda.

U sklopu Subversive Festivala, skupa s Dubravkom Ugrešić i Borisom Budenom, sudjelovali ste na raspravi o ulozi i položaju Balkana u suvremenoj Europi. Kakvo je vaše mišljenje o tome?

- Balkan, a sve više i Mediteran su u Europi postali sinonimi za hedonizam. U Velikoj Britaniji postoji televizijski show "Greek for a Week" u kojem jednog Britanca (koji može biti taksist, javni službenik, trgovac i slično), kamere prate tjedan dana te računaju koliko sati je radio, koliko je zaradio, koliko je poreza platio. Kasnije to usporede sa situacijom u Grčkoj - tamo ne bi plaćao toliko poreza, dobio bi više bakšiša i više slobodnih dana. Na kraju računice stoji da prosječan Grk živi bolje od prosječnog Engleza. Takve stvari samo raspiruju nezadovoljstvo među ljudima.

Bivša ste supruga Slavoja Žižeka. Kako doživljavate njegov zvjezdani status te na neku vrstu popularizacije filozofije?

- Žižek je pokazao da filozofija nije nešto rezervirano isključivo za fakultete i uske akademske krugove, nego da onaj koji svoje stavove uspije izložiti na jasan i duhovit način pronalazi svoj put do publike. Žižekov slučaj budi optimizam jer pokazuje da ljude zanimaju i ozbiljna društvena pitanja.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika