23.05.2012. / 08:48

Autor: Deutsche Welle

Može li gospodarstvo vječno rasti?

Povećanje gospodarskog rasta - to je čarobna formula pomoću koje mnogi u Europskoj uniji žele prevladati dužničku krizu. No, je li bezgranični rast uopće moguć i, prije svega, koliko ima smisla?

IlustracijaIlustracijaPune police u trgovinama, najnoviji lijekovi i još jedno turističko putovanje više nego prošle godine: sve to doprinosi rastu bruto društvenog proizvoda (BDP). BDP je vrijednost svih roba i usluga koje se tijekom jedne godine proizvedu u nekoj zemlji. U većini država on se smatra pokazateljem blagostanja i razvoja. Ako se proizvede i proda više nego godinu dana ranije, onda se bilježi i gospodarski rast.

Rast nije isto što i blagostanje


No, kod izračunavanja BDP-a ne uzimaju se u obzir i moguće štete kao što je zagađenje okoliša koje može nastati kod eksploatacije sirovina ili proizvodnje i prijevoza dobara. Osim toga, jednako se vrednuju i proizvodnja živežnih namirnica i proizvodnja oružja. Gospodarski rast također ne znači da u nekoj zemlji nema socijalne nepravde - bogatstvo može biti raspoređeno na malu skupinu stanovnika. Sve su to razlozi za kritičku analizu dosadašnjeg modela rasta, smatra ekvadorski ekonomist i bivši ministar energetike Alberto Acosta. On ističe da gospodarski rast nije isto što i razvoj te objašnjava: "Svaki oblik rasta ima i socijalnu i ekološku povijest. Postoje dobre i loše vrste rasta." Prema njegovom mišljenju, industrijske zemlje slijede logiku rasta pod svaku cijenu, koja se ne ravna prema stvarnim potrebama vlastitog stanovništva i koja ide na štetu zemalja u razvoju. Zato Acosta zahtijeva usporavanje rasta.

Iznad vlastitih mogućnosti


Taj zahtjev je u tradicionalnim ekonomskim krugovima i gospodarskoj politici još uvijek tabu, smatra Petra Pinzler, autorica knjige "Uvijek više nije dovoljno. Od opsjednutosti rastom do bruto društvene sreće". Ona dijeli mišljenje mnogih kritičara: "Tradicionalni ekonomisti polaze od nekog vječitog rasta, koji se neograničeno nastavlja. No, prirodni resursi su ograničeni."

Gospodarski rast može se povećati i proširenjem uslužnih djelatnosti. Ali u taj sektor se ubrajaju i krajnje rizične bankarske transakcije, upozorava Petra Pinzler. Ona zato traži da se blagostanje više ne izjednačava s materijalnim bogatstvom i upućuje na istraživanja osjećaja sreće. Ona su, naime, pokazala da osjećaj zadovoljstva samo u jako siromašnim državama ovisi o gospodarskom rastu te da od određenog stupnja bogatstva taj osjećaj više ne može neograničeno rasti. Drugim riječima, tri automobila čovjeka ne čine tri puta sretnijim nego jedan automobil.

Rast broja stanovnika i veća primanja

Jesu li industrijske države stvarno zasićene i ima li prostora za usporavanje rasta? To pitanje postavlja Günter Schmidt, stručnjak za prirodne resurse koji je, među ostalim, radio i za Svjetsku banku. On upozorava da je u Grčkoj baš nedostatak rasta doveo do drastičnog smanjenja blagostanja i osjećaja nezadovoljstva kod građana. Schmidt polazi od toga da je gospodarski rast nešto što nije moguće zaustaviti: "Za nekoliko godina na Zemlji će živjeti devet milijardi ljudi. Osim toga, primanja rastu u svim zemljama, prije svega u zemljama ubrzanog razvoja kao što su Indija i Kina." Time će automatski porasti i potražnja za određenim dobrima, i to ne samo za hranom.

Osim toga, kaže Günter Schmidt, čovjek je po prirodi kreativan, razvija nove tehnologije ili štedi novac koji se posredstvom bankarskih poslova slijeva u znanost i razvoj - to sve stvara rast. On istodobno postavlja pitanje tko bi to državama trebao narediti da ostvaruju manji gospodarski rast.

Zahtjev za reguliranjem tržišta

Predstavnici zemalja u razvoju od političara traže da odrede granice svjetskom gospodarstvu. Tako se predlaže da se bruto društveni proizvod zamijeni drugim pokazateljima ili da se kod njegovog izračunavanja uzmu u obzir i čimbenici poput uništavanja okoliša. To bi smanjilo pritisak na vlade da stalno potiču rast. Osim toga, mnogi smatraju da bi se trebala strože kažnjavati i devastacija prirode. Kritičari rasta sa sumnjom gledaju na točku koja se nalazi pri samom vrhu agende konferencije "Rio + 20": tzv. "zeleno gospodarstvo" koje bi trebalo doprinjeti socijalno i ekološki održivom razvoju. Oni se boje da će time i sam okoliš biti pretvoren u robu s kojom se može trgovati na burzama.

Deutsche Welle

Vezane vijesti

'Njemačka ucjena'

'Njemačka ucjena'

Vrhovna koordinatorica borbe protiv europske financijske krize, njemačka kancelarka Angela Merkel, pravi razlog trenutnom jadnom stanju "Starog… Više

Komentari

registracija
25/10/10

cuma, 23.05.12. 09:43

Može kako ne može, još nisu iscrpljene sve mogućnosti, radnici još ne trče stotku ispod 10 sek, kada više ne budu mogli zamjenit će ih roboti, pa će uz kapital i roboti uživati u statusu. Oni valjda zamišljaju da će milijarde ljudi sve to mirno promatrati,,gospodo vrijeme je za promjene, svjetski poredak je davno nagovjestio armagedon, pitanje je samo hoćemo li dopustiti ovakav scenarij,,kao imaju svoju vopjsku - NATO, možemo im se suprostaviti samo pasivnom rezistencijom, odustzanimo od robnih centara, posjete smanjimo na nužne nabavke, prestanimo koliko je to moguće biti konzumentima propalog sustava!


registracija
9/3/10

nostradurus, 23.05.12. 12:19

Ako je BDP predhodne godine trošak za stvaranje BDP druge godine, tada je logično da u uvjetima stvaranja zadržanog novčanog profita mora postojati rast iz godine u godinu. Ako se želi uvesti proizvodnja bez stvaranja profita tada rast nije imperativ. Prema tome, rezanje rasta može voditi u tešku gospodarsku (financijsku) krizu, ako se i dalje privreda bude bazirala na ostvarivanju novčanog profita.
reforma.forumhr.com


Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika