dr. Milovan KubatDNA laboratorij Zavoda za sudsku medicinu i dijagnostiku Medicinskog fakulteta u Zagrebu u međunarodnim stručnim krugovima slovi kao jedan od najboljih na svijetu. Dokazali su to i Timesovi novinari koji su nedavno pokazali interes za rad laboratorija, čiji su stručnjaci u proteklih osam godina primjenom DNA metode identificirali 250 ratnih žrtava. Peteročlana ekipa pod vodstvom dr. Milovana Kubata svojim je radom impresionirala i Haaški sud koji je, nakon uvida u njihov rad, sve poslove prikupljanja dokaza o ratnim zločinima prepustio hrvatskim forenzičarima. U sve se nedavno uključila i Međunarodna komisija za zatočene i nestale koja je zagrebačku ekipu pozvala da postanu njihov partner-laboratorij, gdje bi se obavljale DNA analize za sva ratna područja od zemalja nekadašnje Jugoslavije do Afganistana. Iako se radi o velikom poslu, hrvatski eksperti se ne susreću s problemima poput njihovih kolega iz SAD-a. Nakon prošlogodišnjeg terorističkog udara 11. rujna poginulo je nekoliko tisuća ljudi tako da tri američka DNA laboratorija, uz male izglede za uspjeh, gotovo danonoćno nastoje identificirati žrtve.
Rezultati postignuti DNA analizom donedavno su bili nezamislivi. Najkraće rečeno deoksiribonukleinska kiselina (DNA) je molekula čovjekova naslijeđa i sastoji se od tri milijarde baza i četiri nukleotida. Ljudski genom sastoji se od goleme genomske i puno manje mitohondrijske DNA koja sadrži 16.569 baza, a forenzičarima je nužna u slučajevima kad je tijelo karbonizirano ili je dugo vremena bilo u vodi, uslijed čega je nemoguće obaviti gensku analizu.
Koliko je DNA metoda uspješna u borbi protiv kriminala vidjelo se nedugo nakon osnivanja zagrebačkog laboratorija. U Varaždinu je provaljeno u sef, a provalnik se ogrebao te je nekoliko kapi njegove krvi nađeno na podu. Agenti su uzorke odnijeli Kubatovoj ekipi koja je utvrdila provalnikov DNA. Policija je privela nekoliko desetaka sumnjivaca kojima je uzeta krv, analizirana DNA te je ustanovljeno da je jedan od njih kriminalac. DNA metoda će najvjerojatnije riješiti i slučaj ubojstva Sinjanke Anđele Bešlić. Kako priznanje navodnog ubojice Ivana Bulja s pravnog gledišta nije upotrebljivo, za identifikaciju je dovoljno da je zločinac ostavio i otiske prstiju na njezinu vratu. Mikroskopski djelić njegova tijela, sline ili sperme dovoljan je za rješavanje zločina o kojem su pisali svi mediji. Milovan Kubat pojašnjava da mu zakon ne dopušta govoriti o ovom slučaju, ali očito je da će forenzičari presuditi u otkrivanju ubojice iz Sinja.
NACIONAL: Kada je utemeljen DNA laboratorij Zavoda za sudsku medicinu i kriminalistiku na Šalati? – Bilo je to 1994., kada smo i počeli s radom. Pripreme su počele godinu dana ranije dok sam bio na usavršavanju kod jednog od vodećih europskih stručnjaka za analizu DNA, profesora Bernda Brinkmanna u Munsteru. DNA metoda upotrebljava se kada ni jednom drugom klasičnom metodom nije moguće otkriti o kome se radi, bez obzira na to je li riječ o žrtvi rata ili o traganju za kriminalcem. Nekoliko mjeseci nakon uspostave laboratorija primjenom analize stanične DNA riješili smo dva, u to vrijeme, nerješiva slučaja, što je predstavljalo svojevrsnu revoluciju u forenzici. U prvom slučaju radilo se o ubojstvu 18-godišnjakinje koja se vraćala sa zabave, a u drugom o likvidaciji maloljetnice na otoku Šipanu. Obje žrtve su silovane, a zatim i ubijene, tako da smo morali uzeti vaginalne brisove i zatim iz njih razdvojiti stanice žrtava od stanica napadača. Policija je u prvom slučaju razgovarala sa 107 muškaraca koji su te noći bili na istoj zabavi kao i žrtva, ali nije otkrila ni najmanji trag. Potom smo od svih uzeli genotipove i tek smo na 108. dokazali da je on ubojica. Klasičnim serološkim metodama ovi slučajevi nikad ne bi bili riješeni. Poslije smo riješili još nekoliko forenzičkih slučajeva, zahvaljujući krvi i slini počinitelja.
NACIONAL: Iako je Ivan Bulj nedavno priznao da je likvidirao Anđelu Bešlić, s pravnog gledišta njegovo priznanje je nevažeće. Znači li to da se , ako je Anđela Bešlić prije smrti bila i silovana, DNA analizom može utvrditi jesu li Bulj i njegov bratić počinili zločin? – O ubojstvu u Sinju nemam nikakvih podataka, a i da imam ne bih o tome smio govoriti do pravomoćnosti sudske presude.
NACIONAL: Postaje li DNA metoda glavni način za otkrivanje silovatelja? – DNA metoda omogućava otkrivanje počinitelja ako postoje njegovi biološki tragovi. Danas ona uvelike olakšava otkrivanje recidivista kakvi su silovatelji. Njihovi genotipovi spremaju se u baze podataka, drže pod šiframa i strogim nadzorom. Ako nepoznati počinitelj nekog siluje, dovoljan je i najmanji biološki trag na tijelu žrtve, poput sperme, sline, kose ili komadića kože napadača, na osnovu kojeg se dobiva njegov genotip. On se uspoređuje s genotipovima u bazi podataka, pa ako se radi o već osuđivanom silovatelju, vrlo brzo će biti otkriven. Slično rade i Amerikanci, a FBI ima goleme banke podataka s genotipovima kriminalaca, pa kad se dogodi zločin, provjere tkivo napadača s nekim od već identificiranih zločinaca, što olakšava borbu protiv kriminala. U Njemačkoj posjeduju podatke o gotovo 80.000 osuđivanih osoba. Kad sam bio u Njemačkoj, zanimalo nas je možemo li otkriti genotip napadača na osnovu stiska žrtve za ruku ili vrat, pa smo međusobno jedni druge čvrsto hvatali za nadlakticu. Otkrili smo da i u takvim situacijama možemo utvrditi napadačev genotip.
NACIONAL: Koliko biološkog traga od neke osobe trebate da biste saznali njezin genotip? – To možemo postići i s jako malim količinama biološkog traga. Trebamo 100 pikograma, a o kakvim veličinama je riječ govori podatak da pikogram iznosi 10 na –12 grama.
NACIONAL: Koliko kriminalnih slučajeva godišnje rješavate u laboratoriju? – Dok MUP nije otvorio vlastiti DNA laboratorij, bilo ih je od 40 do 50. Sada se manje bavimo takvim slučajevima, osim kada to od nas zatraži domaće pravosuđe.
NACIONAL: Rad hrvatskih forenzičara nedavno je pohvalio i najpoznatiji svjetski forenzičar Henry Lee. U svijetu su iznenađeni rezultatima tzv. hrvatskog modela u identifikaciji žrtava pronađenih u masovnim grobnicama? – Primamo dosta pohvala, jer smo dosad od ukupno 3334 ekshumirana posmrtna ostatka identificirali 2716 osoba, što je više od 81 posto. Treba znati da se u načelu DNA analiza koristi kada druge metode nisu moguće. DNA analizom u proteklih nekoliko godina identificirali smo više od 250 osoba, zbog čega ovaj postupak možemo nazvati hrvatskim modelom, koji je zasigurno jedan od najboljih u svijetu. O tome svjedoči podatak da su ga Rusi objavili u svom vojno-sanitetskom pregledu. Postupak je sljedeći: najprije obavimo klasičnu, sudsko-medicinsku identifikaciju, u čemu sudjeluju multidisciplinarni timovi stručnjaka; poslije obrade, uspoređujemo dobivene s postojećim podacima o toj osobi, a zatim pozivamo obitelji da identificiraju pokojnika. Česti su slučajevi da klasičnim metodama nije moguće izvršiti identifikaciju, pa se ona obavlja DNA analizom: iz kosti ili zuba ubijenog odredimo njegov DNA koji uspoređujemo s genotipovima članova obitelji koji traže svoje nestale.
NACIONAL: Kakve su reakcije srodnika kad im pružate konačne dokaze da su njihovi bližnji ipak mrtvi? – Ti ljudi deset godina žive u neizvjesnosti, mnogi vjerujući da će se nestali jednog dana ipak pojaviti živi. To su normalna ljudska očekivanja, roditelji će uvijek vjerovati da njihov sin nije mrtav. Kada ih pozovemo u Zavod za sudsku medicinu i kriminalistiku kako bismo ih obavijestili da smo identificirali njihove najbliže, samo u nekoliko slučajeva, od dosadašnjih 250, roditelji ne žele prihvatiti naš nalaz. To su vrlo teške situacije, ljudi plaču, nekima i pozli, jer u trenutku identifikacije za njih nestaje i posljednji tračak nade da im je dijete živo. Vjerujte, to je najteži dio našeg posla. S druge strane, postoje i pozitivni slučajevi u ovakvim tragedijama. Bilo je primjera da su muškarac i žena živjeli nevjenčano i dobili dijete, muškarac je otišao u rat i poginuo, a mi smo na osnovu njegova genotipa uspjeli dokazati da je on otac tog djeteta, kojemu su, zahvaljujući našem otkriću, pripala sva statusna prava djece poginulih branitelja.
NACIONAL: Ne predstavlja li stvaranje genskih baza podataka opasnost da država dobije potpun pregled nad najintimnijim podacima građana? – S forenzičnog gledišta ne, ali nama bi olakšavalo posao kada bi genotip svake osobe, točnije genotip određenih lokusa, pisao u osobnoj iskaznici. Tu se ne zadire u kodirani dio DNA, jer ista bi stvar bila da u vozačkoj dozvoli piše i krvna grupa. Bilo bi jako dobro kada bi od osoba rizičnih zanimanja, poput pilota ili osoba koje se bave razminiranjem ili pripadnika specijalnih postrojbi, koji su u svakodnevnoj životnoj opasnosti, uzeli uzorak krvi ili sline te napravili njihove genotipove. Primjerice, ako u padu helikoptera pogine osam ljudi, a mi u banci podataka imamo genotipove tih ljudi relativno jednostavno možemo otkriti tko su nastradali putnici. Znam da se ljudi plaše nekakve Orwellovske 1984., ali mislim da su njihovi strahovi u ovom području pretjerani, jer mi se bavimo isključivo utvrđivanjem nečijeg identiteta. Diskutabilno je tko ima pravo raspolagati podacima o mom genotipu, posebno u kodiranom dijelu. Može se desiti da osiguravajuće društvo dobije podatke o osiguranicima i onda odbije osigurati one iz čijih je genotipova vidljivo da imaju predispozicije za određene bolesti. Slično bi bilo ako bi prije braka jedan od partnera zatražio izradu genotipa izabrane osobe kako bi provjerio postoje li u njezinu DNA profilu nekakvi poremećaji.
NACIONAL: Kako će se razvijati forenzika? – Forenzika će najvjerojatnije morati ući i u kodirani dio DNA, što znači da će me policijski inspektor moći pitati je li napadač imao plave oči ili crnu kosu i dobit će odgovor. Dakle, iz najmanjeg biološkog traga koji potječe od napadača, njegove sline, vlasi kose, krvi, dijela tijela pa čak i izmeta ili mokraće, policiji će se pomoći u otkrivanju počinitelja. Znam da ovakva predviđanja otvaraju niz etičkih dilema od kojih je najvažnija tko će imati pravo pristupa bazama podataka, ali znanost napreduje tolikom brzinom da više nije pitanje hoće li se ovakav scenarij realizirati, nego kada. Genska tehnologija doživljava doslovno mjesečne promjene, danas je naš postupak neusporedivo brži nego 1994., kada smo otvorili ovaj laboratorij. Pozitivna strana genetike vidjet će se u liječenju mnogih bolesti, jer će se moći “popravljati” geni. Primjerice kod nasljednih bolesti, pomoću genske terapije bolesni geni zamijenit će se zdravima. Genetika je moćno oružje i moramo se nadati da će u budućnosti biti upotrijebljena za iskorjenjivanje bolesti i pomaganje ljudima, a ne za stvaranje nekakvih nadljudi.
NACIONAL: Koje su zemlje u svijetu postigle najveći napredak u razvoju DNA metode? – Riječ je o najrazvijenijim svjetskim državama, poput SAD-a, Njemačke i Velike Britanije, koje imaju velike financijske fondove nužne za razvoj tehnologije. Osim njih tu je još nekoliko zemalja, poput Hrvatske, Rusije, BiH i Cipra, gdje su bili ratovi, što je dovelo do razvoja ove metode. Najpoznatiji je laboratorij za DNA pri američkoj vojsci, gdje još uvijek identificiraju žrtava iz vijetnamskog i korejskog rata. Oni su vrhunac u ovom području, a među prvima su započeli koristiti analizu i stanične i mitohondrijske DNA. Velik posao radi se u BiH, gdje je Međunarodna komisija za nestale osobe osnovala tri laboratorija, jer je potrebna identifikacija oko 30.000 nestalih. Dobro rade i Rusi koji obrađuju žrtve iz rata u Čečeniji, kao i kolega Kariolus sa Cipra, gdje još uvijek imaju oko 1300 neriješenih slučajeva. Teško je biti decidiran, ali Hrvatska je u samom svjetskom vrhu, zahvaljujući velikom broju obrađenih slučajeva. O našoj kvaliteti svjedoči i podatak da je u Zagreb došla učiti grupa eksperata ruske vojske. O uspješnosti našeg laboratorija govori i podatak da je prva analiza mitohondrijske DNA u SAD-u prihvaćena kao dokaz na sudu u prosincu 1996. u Teeneseeyu, a našu prvu analizu mitohondrijske DNA sud je kao dokaz prihvatio nepuna tri mjeseca poslije, negdje u ožujku 1997. Radilo se o dvoje novorođenčadi, ubijenih 1986. i 1988. Kako je do otkrića njihovih tijela prošlo više godina, nismo mogli izolirati staničnu DNA i morali smo analizirati mitohondrijsku DNA.

OKVIR: NACIONAL: Koji vas je slučaj identifikacije DNA analizom najviše fascinirao? – Velik je uspjeh identifikacija članova carske obitelji Romanov, koju ju je obavila ekipe ruskih, engleskih, američkih i njemačkih stručnjaka. Impresioniran sam i radom američkih forenzičara sa žrtvama iz Vijetnamskog rata, jer uspijevaju identificirati osobe koje su desetljećima bile u iznimno vlažnim, tropskim uvjetima. Bez lažne skromnosti i mi smo nedavno uspjeli analizirati genotip osobe koja je sahranjena 1968.