25.05.2012. / 09:48

 

Amartya Sen

Iščezavanje 'demokratske Europe'

Možda najproblematičniji aspekt trenutne slabosti Europe je zamjena demokratskog opredjeljenja financijskim diktatima Europske unije i Europske centralne banke, zatim, indirektno agencijama za kreditni rejting čije su procjene poznate kao nepouzdane. U participativnoj javnoj raspravi - "vladi koja debatira", što je koncept koji su razvili demokratski teoretičari poput Johna Stuarta Milla - mogu se u razumnom periodu definirati neophodne reforme, a da se time ne ugroze temelji europskog sistema društvene pravde

Dobitnik Nobelove nagrade i profesor ekonomije te filozofije na Harvardu Amartya Sen kaže u tekstu za The New York Times kako ekonomska kriza u Europi pruža adekvatan dokaz za geslu da je i put ka paklu popločan dobrim namjerama.

Amartya, naime, tvrdi kako su težnje kreatora politike u EU korisne ali uskogrudne te neodgovarajuće za potrebe stvaranja snažne ekonomije na starom kontinentu. Umjesto toga izazvale su 'patnje, kaos i konfuziju'.

Dva su, ističe, razloga za to:

Prvo, temelji sadašnje politike štednje, kombinirane sa rigidnoššću europske monetarne unije (u odsustvu fiskalne unije) - teško da su primjer uvjerljivosti i promućurnosti.
Drugo, namjera, koja je sama po sebi dobra, može, međutim, doći u sukob sa hitnijim prioritetima - u ovom slučaju očuvanja demokratske Europe koja se brine o društvenom blagostanju. To su vrijednosti za koje se Europa zalaže desetljećima.

Neselektivna štednja

Pojedinim europskim zemljama je, svakako, odavno potrebna veća ekonomska odgovornost i upravljanje. Međutim, trenutak je od presudnog značaja. Nužno je razlikovati reforme koje se provode po dobro zamišljenom planu od onih koje ostvaruju u žurbi. Bez obzira na probleme sa kojima se i ranije suočavala, Grčka nije bila u ekonomskoj krizi prije globalne recesije 2008. godine. Njena ekonomija je, zapravo, rasla po stopi od 4,6 posto 2006. i 3 procenta u 2007-oj godini.

Bez obzira koliko je bilo hitno, jednostrano drastično rezanje troškova u javnom sektoru nije ispunilo željeni cilj. Ta neselektivna štednja je dovela do smanjenja potražnje - što je kontraproduktivna strategija, imajući u vidu ogromnu nezaposlenost i neiskorištene kapacite uspješnih preduzeća koja su desetkovana zbog pada potražnje.

Stimuliranje ekonomije monetarnom politikom - točnije devalvacijom valute - u Grčkoj nije moguće zbog postojanja Europske monetarne unije, odnosno jedinstvene valute. Istovremeno, fiskalne mjere koje zahtijevaju europski lideri su jako destimulativne za razvoj. Ekonomija u eurozoni je bila u minusu u posljednjem kvartalu prošle godine, tako da je nedavna prognoza da će u prvom tromjesečju rast dostići nulu, dočekana kao dobra vijest.

Postoji mnogo povijesnih primjera da je najefikasniji način da se smanji deficit tako što će se kombinirati sa ubrzanim ekonomskim rastom, što omogućava veće prihode. Ogromni deficit nakon Drugog svjetskog rata je uglavnom pokriven brzim ekonomskim rastom.

Keynes

Sličan je primjer u vrijeme dok je Bill Clinton bio predsjednik SAD. Iznimno hvaljeno smanjenje budžetskog deficita Švedske u periodu od 1994. do 1998. ostvareno je paralelno sa rapidnim rastom njene ekonomije. S druge strane, od europskih država se sada traži da srežu deficit a da su, pritom, blokirane zbog negativnog ili nultnog rasta.

Svakako se mnogo toga može naučiti od Keynesa, koji je odlično razumio da su država i tržište međusobno zavisni. Međutim, Keynes nije previše govorio o socijalnoj pravdi, kao ni o političkom konceptu na kojem je Europa nastala nakon Drugog svjetskog rata. To je vodilo rađanju moderne države blagostanja i javne zdravstvene službe - ne u cilju podrške tržišnoj ekonomiji već zaštite ljudskog blagostanja.

Mada Keynes nije u ova pitanja bio duboko uključen, postoji stara ekonomska tradicija kombiniranja efikasnog tržišta sa javnim servisom i uslugama koje tržište možda nije u stanju ispuniti.

Možda najproblematičniji aspekt trenutne slabosti Europe je zamjena demokratskog opredjeljenja financijskim diktatima EU i Europske centralne banke.

Gdje je vlada koja debatira?

Adam Smith - koji se često pojednostavljeno doživljava kao rodonačelnik tržišne ekonomije - pisao je u "Bogatstvu naroda" da postoje dva različita cilja ekonomije: "prvo, da osigura obilje prihoda ili egzistenciju ljudi, ili, što je podesnije, da im omogući da sami steknu takve prihode ili egzistenciju. Također, da osiguraju državu sa dovoljnim prihodima za javne službe".

Možda najproblematičniji aspekt trenutne slabosti Europe je zamjena demokratskog opredjeljenja financijskim diktatima Europske unije i Europske centralne banke, zatim, indirektno agencijama za kreditni rejting čije su procjene poznate kao nepouzdane.
U participativnoj javnoj raspravi - "vladi koja debatira", što je koncept koji su razvili demokratski teoretičari poput Johna Stuarta Milla - mogu se u razumnom periodu definirati neophodne reforme, a da se time ne ugroze temelji europskog sistema društvene pravde.
Umjesto toga, drastični rezovi u javnom servisu sa iznimno malo javne rasprave oko njihove nužnosti i djelotvornosti - izaziva revolt znatnog dijela europske populacije i ide na ruku ekstremistima sa obje strane političkog spektra. Europa ne može oživjeti svoj izvorni koncept ukoliko se ne usredotoči na dva polja političke legitimnosti.

Prvo, Europa ne može prepustiti svoju sudbinu jednostranim viđenjima - ili dobrim namjerama - eksperata bez javnog razmatranja i rasuđivanja, kao i suglasnosti informiranih građana. Imajući u vidu neskriveni prijezir političara prema javnosti, nije iznenađenje da građani na svakim sljedećim izborima iskazuju nezadovoljstvo tako što im uskraćuju povjerenje za novi mandat.

Nepravedna politika


Drugo, i demokracija i šanse za kreiranje dobre politike se dovode u pitanje, kada političari diktiraju neefikasnu i očigledno nepravednu politiku.

Očigledan neuspjeh ovakve politike štednje koja se za sada nameće, podriva ne samo javnu debatu - koja je vrijednost sama po sebi - već i mogućnost razumnog rješenja, imajući u vidu i tajming.

To je svakako daleko od "ujedinjene demokratske Europe" kojoj su težili pioniri europskog jedinstva.

Vezane vijesti

'Njemačka ucjena'

'Njemačka ucjena'

Vrhovna koordinatorica borbe protiv europske financijske krize, njemačka kancelarka Angela Merkel, pravi razlog trenutnom jadnom stanju "Starog… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika