Objavljeno u Nacionalu br. 337, 2002-04-29

Autor: Nina Ožegović

Redizajn metropole u 21. stoljeću

Zagreb dobiva toplice pokraj Nove bolnice

Na nedavno završenom prvom javnom natječaju za uređenje 33 kilometra prostora uz Savu od Podsuseda do Ivanje Reke, izabrana su tri rada čije će ideje gradske vlasti koristiti u izgradnji Zagreba u 21. stoljeću: hrvatski arhitekti i urbanisti smatraju da grad mora uz metro i toplice dobiti i riječnu luku, ogromni zabavni park, sveučilišni kampus, riječni gradski prijevoz i panoramski tramvaj na nasipu

Hoće li Savom uskoro zaploviti turistički brodići, treba li graditi hidroelektrane na rijeci i može li se obnoviti staro gradsko kupalište, samo su neka od pitanja kojima su se zadnjih mjeseci bavili hrvatski arhitekti i urbanisti osmišljavajući viziju za redizajn golemog neiskorištenog prostora uz Savu. Na nedavno završenom prvom javnom natječaju za uređenje prostora uz Savu, koji se 33 kilometra duž rijeke prostire od Podsuseda do Ivanje Reke, stručni žiri je izabrao tri jednako vrijedna prva rada te još pet otkupnih prijedloga, čije bi ideje trebale inspirirati stručnjake i gradsku vlast u koncipiranju Zagreba u 21. stoljeću. Budući da je riječ o vječnoj zagrebačkoj dilemi “Zagreb na rijeci – da ili ne?”, arhitekti i urbanisti s kojima smo razgovarali smatraju da bi bilo dobro kad bi neki prijedlozi ušli u novi Generalni urbanistički plan Zagreba, koji se gotovo u tajnosti radi već pet godina. Nitko ne zna što se GUP-om priprema, a bude li gradska vlast respektirala njihove ideje, pokazalo bi da se napokon ozbiljnije razmišlja o Zagrebu kao gradu koji živi na svojoj rijeci.
Natječaj je raspisao Grad u studenome, a pristigao je 21 rad, od čega je u konkurenciji ostalo samo 18, jer su tri diskvalificirana. Arhitekti nas uvjeravaju da je takav odaziv velik jer je projekt specifičan i velik, trebalo je dati viziju prostora uz Savu u raznim segmentima – urbanističkom, arhitektonskom, prometnom, sadržajnom, hidrotehničkom i prirodnom. Postoje dvije opcije: približiti grad Savi, ili rijeku uklopiti u grad.
Kako ističu naši sugovornici, Zagreb se ne može uspoređivati s drugim gradovima u Europi, koji zaista žive na obalama svojih rijeka. Neki smatraju da je žiri trebao rangirati sve radove. Zagreb je nastao na brdima Gradecu i Kaptolu i stoljećima živio u stalnom strahu od Save, “prezrene rijeke”, kako ju je nazvao povjesničar umjetnosti Radovan Ivančević. Strah je opstao iako je nekoć kod Savskog mosta bilo lijepo uređeno kupalište a 50-ih je, zaslugom tadašnjeg gradonačelnika Većeslava Holjevca, Zagreb prekoračio Savu. Strah se pokazao opravdanim: 1964. se nabujala Sava izlila iz korita i poplavila priobalna naselja. Kad su te godine izgrađeni visoki nasipi uz rijeku, Sava je definitivno razdvojila grad na dva dijela. Doduše, pretpostavlja se da je rimska Andautonija, čiji se ostaci nalaze kod Šćitarjeva, bila riječna luka na Savi, što bi trebala potvrditi i nova arheološka istraživanja. Ideje o Zagrebu kao riječnoj luci, o čemu se sanjalo još prije 120 godina, povremeno se aktualiziraju pa se i danas spominje njena gradnja kod sela Otok. No Zagreb ipak nema tradiciju života na rijeci.
Arhitekti Radovan i Josip-Slaven Delalle u suradnji s perivojnim stručnjakom Dragutinom Kišom u svom su se nagrađenom radu usredotočili na središnji dio Zagreba, koji obuhvaća područje uz Savu duž četiri kilometra od Savskog mosta do Jakuševca, koji je po njihovu mišljenju najvažniji za širenje grada na rijeku. Autori ističu da je ideja o Zagrebu 21. stoljeća kao gradu na rijeci Savi osnovna potka njihova rada, pa su tomu podredili sve prijedloge. Veliku su pažnju posvetili zelenilu i očuvanju savskog biotopa.
Radovan Delalle, stariji u autorskom tandemu, godinama se bavi pitanjem Save. On je već prije 20-ak godina s kolegama iz Urbanističkog instituta napravio zanimljiv projekt o uređenju prostora oko Save u kojem se isticala ideja o stvaranju središta Zagreba na umjetnom otoku usred rijeke. Ovaj novi rad, napravljen u suradnji s 30-godišnjim nećakom, zapravo je razrada ondašnjeg projekta, u kojoj su mnoge stvari posve nove i drukčije, kao na primjer usvajanje najnovije tendencije “sjedinjavanja arhitekture, prirode i umjetnosti”.
U svom projektu autori podržavaju predviđenu gradnju triju hidroelektrana – Podsused, Drenje i Prečko, kojima bi regulirali razinu Save, a u užem gradskom središtu to bi riješili dvama potopljenim vodenim pragovima. “Time bi se omogućila plovnost Save u dužini od 20 kilometara, a oživjeli bi usporedni rukavci, flora i fauna Prisavlja i manjih otoka što bi ubrzalo razvoj parkova i reafirmiralo život na rijeci”, ističe Josip-Slaven Delalle. Po njihovoj ideji Savom bi počeli ploviti turistički i taksi brodići, a mogao bi se organizirati i alternativni riječni gradski prijevoz, koji bi bio sjajna nadopuna postojećem. Južno od SRC-a Jarun na 200 hektara bio bi Ekološko-edukativni park, a na neuređenom i neizgrađenom zemljištu sjeverozapadnog dijela niknuli bi Zabavni park i Limach City s luna parkom, “vrtovima užitka” i originalnim svijetom proizišlim iz mašte autora Zagrebačke škole crtanog filma. Tu bi bili i EXPO centar za velike međunarodne izložbe, Eko grad budućnosti, Park slobodnog vremena.
Imajući na umu vrijednost Trnja kao stare, autentične jezgre Zagreba, založili su se za “urbanu obnovu autohtonog Trnja”, ambijentalno arhiviranje trnjanskog mikrosvijeta. Ističu da bi se već za dvije do četiri godine mogao obnoviti Paromlin kao muzejski centar, izgraditi Muzička akademija te novi hotel i poslovni centar kod KD “Vatroslav Lisinski”. Poslije bi na red došla gradnja nove vijećnice istočno od današnjeg Poglavarstva, a uz obalu Save novi multimedijski centar. Smatraju da i Zagrebački velesajam treba oplemeniti stambenom izgradnjom, a Novom Zagrebu poboljšati kvalitetu života. Hipodrom bi preselili na novu lokaciju u istoj četvrti uz novi Park Južnog Zagreba, koji bi sa sveučilišnim kampusom i zanimljivim popratnim sadržajima postao zona odmora, rekreacije i sporta. Uži prostor Hipodroma mogao bi se sačuvati kao jahački klub, a na istom prostoru, na sjevernoj i južnoj obali Save, zamislili su novu četvrt javnih i društvenih zgrada, koja bi povezala danas odvojene dijelove Trnja i Novog Zagreba.
Rad predlaže i posve nova prometna rješenja. U središnjem gradskom prostoru izgradili bi čak pet novih mostova – dva kolna i tri pješačka s pokretnim trakama, te na zapadnom i istočnom području Save još šest mostova. Stari Glavni kolodvor specijalizirao bi se za intercity vlakove, a novi Južni kolodvor, koji su predvidjeli u osi Avenije Većeslava Holjevca u južnom dijelu Novog Zagreba, prihvatio bi velik dio međunarodnog željezničkog prometa. “Novost je i linija metroa dugačka oko 6 kilometara, koja bi povezivala najatraktivnije gradske lokacije, od Trga bana Jelačića do novog Južnog kolodvora, zaustavljajući se kod novih građevina – Gradskog kazališta, Kongresnog centra i Muzeja suvremene umjetnosti u Novom Zagrebu, Hypo centra u Trnju, NSK i nove Muzičke akademije na Trgu domovinske zahvalnosti”, ističe Delalle. Po njegovu mišljenju, oni su zapravo predložili recept za izbor lokacija za gradnju tih važnih kulturnih objekata, koji bi postali “generatorima urbanog razvoja tog područja”.
Arhitekti Zoran Hebar i Zlatko Ivaniš ističu da je njihov rad plod 20-godišnjeg razmišljanja o Savi, jednoj od dvije temeljne vedute Zagreba – druga je Medvednica. Od ostalih se razlikuje u prvom redu po tome što jedini ne prihvaća plan o izgradnji četiriju novih hidroelektrana na Savi – Podsused, Drenje, Zagreb i Prečko, koji postoji još od 60-ih godina, jer ga smatraju zastarjelim. Autori misle da hidroelektrane ne bi spasile vodoopskrbu grada, kako se to prikazuje u javnosti. Zalažu se za preispitivanje postojećih planova. Naglasak su stavili na ekologiju, očuvanje prirodnog toka Save i pitke vode, ali uz zanimljive sadržajne intervencije. Pošli su od ideje da taj golem i neiskorišten prostor od 33 kilometra treba postati dio grada. Zbog toga su zamislili mnoštvo novih parkova i pješačkih, kolnih i pontonskih mostova na Trešnjevci, Trnju, Rakitju, Savskoj Opatovini, Susedskom Polju, Cvjetnom naselju i Bundeku, koji bi približili Savu građanima i omogućili život na rijeci.
Tako su zapadno od grada, prema Podsusedu, gdje su danas polja s pokojim trgovačkim centrom, zamislili novo gradsko naselje Susedsko polje. Ponovno afirmiraju ideju “zapadnog ulaza u grad” kod Jankomirskog mosta, koji je nekoć bio pojam u zagrebačkom urbanizmu. Predlažu micanje vodocrpilišta Stara Loza i uz Ljubljansku aveniju na prostoru od 50 hektara podizanje novog poslovnog, trgovačkog i stambenog centra, koji su nazvali Novo Prečko i Savska Opatovina. Između Save i Škorpikove ulice na 150 hektara zamišljen je novi park s rekreacijskim i ugostiteljskim sadržajima. Trnje, geografsko središte Zagreba, urbanizirali bi tramvajem, koji bi vozio po savskom nasipu. Prostor kod završetka Savske ceste oplemenili bi novom zgradom Drame HNK, hotelom, poslovnim i stambenim zgradama, a istočno od “kockice” zamislili su početak “sveučilišne aleje”, koja bi povezala zonu fakulteta s trgom na obali Save. Još istočnije prema Mostu mladosti također bi niknuo novi poslovni i stambeni centar.
Jedna od zanimljivijih ideja odnosi se na znanstveno-tehnološki Expo park na danas zanemarenom i nedostupnom području uz južnu obalu Save, kod Nove bolnice. Sadržavao bi novi zoološki vrt, tehnički muzej i izložbene paviljone, te Zagrebačke toplice. “Tu su još prije sto godina nađeni izvori termalne vode, no to se stalno zaboravlja”, ističe Hebar. “Ako je Zagreb mogao u 18. stoljeću šumu kultivirati u Maksimir, zašto ne bi u 21. stoljeću oblikovao park europskoga ranga?” Radikalni prijedlog o izgradnji Novog Novog Zagreba, koji bi se prostiraao od Sarajevske avenije do Jakuševca, danas zvuči kao utopija, jer se tu nalaze vojarna, smetlište, sajam automobila i spalionica, neugledna periferija grada. No Hebar tvrdi da bi na tom prostoru velikog potencijala trebalo odustati od planirane gradnje jednoličnih trgovačkih hala i na 200 hektara podići urbanu četvrt, integriranu sa Savom, novim parkom Savica i Borovjem. Taj se prijedlog nastavlja na urbanističke ideje iz 30-ih i 50-ih o razvoju Južnog Zagreba, pa bi po Hebarovu mišljenju taj dio mogao postati novim simbolom Zagreba 21. stoljeća. Slično kao i edukativni Eko park Jakuševac, koji bi mogao izrasti na tamošnjem brdu smeća. Po uzoru na slične parkove u Europi, smetlište bi se moglo nakon desetak godina, kad neugodni plinovi ispare, pretvoriti u praktični “udžbenik” koji bi budućim generacijama pokazivao razvoj metoda sanacije.
Zlatko Ivaniš, stručnjak za vode, smatra da je pitanje hidroelektrana na Savi umjetno: “Gradnjom hidroelektrana i betoniranjem jezera ukinula bi se plovnost Save, a pitanje je što bi se dogodilo s autohtonom florom i faunom, osobito danas kad je Sava u fazi samopročišćenja jer su nestali zagađivači poput ugljenokopa u Trbovlju, što najbolje potvrđuju promjena boje vode i povratak ribiča”, ističe Ivaniš. “Tko ima pravo budućim generacijama uskratiti plovidbu Savom? Primjeri dravskih hidroelektrana Ormož i Varaždin pokazuju da su posljedice gradnje bile vrlo štetne, pa je ideja o njihovu višenamjenskom korištenju obična iluzija.” Zato Ivaniš predlaže da se zaštita od poplava riješi stabilizacijskim pragovima i da se na početku kanala Odra regulira protok vode iz Save u kanal. Predlaže i preoblikovanje obrambenih nasipa i riječnog korita, što ne bi bilo teško jer se Sava samo osam dana godišnje razlijeva od nasipa do nasipa.
Tridesetogodišnji arhitekti Marko D. Milas i Ante Periša iz Indokonzaltinga te Zvonimir Prlić iz Gradskog poglavarstva napravili su sa suradnicima projekt Savski pragovi, koji je prvi značajniji rad novoosnovanog studija za urbanizam “Industrogradnje”. Njihov se projekt kritički odnosi prema postojećem Generalnom urbanističkom planu, a Savu ne sagledavaju samo u odnosu prema Zagrebu nego i prema Samoboru. Po njihovoj viziji Zagreb će se za sto, dvjesto godina udvostručiti pa su predložili širenje grada prema zapadu i Samoboru: “To bi bilo najpametnije zbog vode i crpilišta.” Predložili su stvaranje novog centra grada na Savi, na kraju Savske ceste, koja jedina od svih gradskih ulica s povijesnom pozadinom ima izravni, urbani izlaz na rijeku: “Mi smo odustali od polustoljetne urbanističke opsesije po kojoj Avenija hrvatske bratske zajednice treba postati glavnom arterijom koja povezuje Donji grad i Novi Zagreb. Smatramo to urbanističkom dogmom, što se najbolje vidi po tome što ta prometnica nikad nije istinski oživjela.”
Veliki potencijal Savske ceste s tri mosta, studentskim domom i Sportsko-rekreacijskim centrom “Mladost”, koja je za mnoge i glavni ulaz u grad, najplastičnije im je dočarao profesor Ivan Crnković još na studiju, pa su baš na tom mjestu zamislili novi stambeni i poslovni kompleks zgrada, parkove, sportske terene, rekreacijske sadržaje, noćne klubove, pješčanike. Kažu da je taj prostor neiskorišten i zapušten, a pruža neiscrpne mogućnosti. Ističu da je za njihovu viziju važno izmjenično prožimanje zelenih i urbanih površina uzduž Save. Na primjer, na Savici s južne strane rijeke predložili su prenamjenu smetlišta Jakuševac u sportsko-rekreacijski centar, dok su na sjevernoj obali zamislili zelenilo i proširenje radne zone. Ili, vojarnu u Šancima na južnoj obali prenamijenili bi u studentsko naselje, a na sjevernoj strani trebao bi niknuti novi stambeni centar.
Što se tiče prometa, autori su djelomice prihvatili rješenja iz Prostornog plana grada Zagreba, a neke su stvari izmijenili. Nova Savska cesta, izgrađena zapadno od željezničke pruge, bila bi jednosmjerna ulica usmjerena prema jugu, dok bi stara Savska cesta također ostala jednosmjerna, ali regulirana u suprotnom smjeru. Prihvatili su i sjeverni cestovni prsten s tunelima kroz Medvednicu, ali su promijenili odnos pješaka i vozila: pješaci su pomaknuti prema potoku, a automobili postavljeni na nasip. Zamislili su i panoramske tramvajske linije na savskim nasipima od Jaruna do Savice i redovitu liniju preko Mosta slobode. Mreža metroa sastojala bi se od dvije kružne brze gradske željeznice – Zagreb istok i Zagreb zapad – koje bi zadovoljile i rast Zagreba do dva milijuna stanovnika.
Naši sugovornici na kraju zaključuju da bi bilo najgore kad natječaj ni predstojeća izložba svih radova, koju Društvo arhitekata planira otvoriti u svibnju u svojim prostorijama, ne bi pokrenuli ni jednu inicijativu. No nadaju se da je ovo ipak početak novog života uz Savu.

Vezane vijesti

'Bandić ne poštuje zakon'

'Bandić ne poštuje zakon'

Predsjednik zagrebačke Gradske skupštine Davor Bernardić optužio je danas zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića da krši zakon jer je odobrio,… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika