Bayera iz Leverkusena 15. će svibnja u finalu nogometne Lige prvaka igrati protiv Reala iz Madrida, aktualnog europskog prvakaHrvatski reprezentativci Jurica Vranješ i Boris Živković te Marko Babić, član mlade reprezentacije, igrat će kao članovi njemačkog Bayera iz Leverkusena 15. svibnja u finalu nogometne Lige prvaka protiv Reala iz Madrida, aktualnog europskog prvaka. Taj iznenađujući uspjeh postignut je nakon što je prošlog tjedna Bayer u polufinalu Lige prvaka eliminirao engleski Manchester United, igrajući 2:2 u Manchesteru te 1:1 u Leverkusenu, pa se zbog gola više plasirao u finale. Njih trojica, pored Šukera, Bobana, Prosinečkog i Bokšića, spadaju među rijetke hrvatske nogometaše koji su igrali u finalu Lige prvaka, najznačajnijem i financijski najizdašnijem klupskom nogometnom natjecanju. Bayer će imati priliku ponoviti uspjeh Bayerna i Borussie iz Dortmunda, koji su također bili europski klupski prvaci.
Leverkusen je gradić od 170 tisuća stanovnika udaljen 14 kilometara od Kolna i 50 kilometara od Dusseldorfa, a Bayer je postao jedan od najbogatijih njemačkih klubova zahvaljujući sponzoru, istoimenoj tvornici tableta. Iako će Bayer možda postati najbolji nogometni klub iz Europe, on nije najbolji njemački klub. Posljednjih pet sezona bili su tri puta drugi, jednom treći i jednom četvrti u njemačkom prvenstvu, posustajući u posljednjim kolima. Šesta sezona bila je slična prethodnima: Bayer je dugo bio prvi na ljestvici, tri kola prije kraja imali su pet bodova prednosti ispred Borussie Dortmund, a onda su izgubili dvije utakmice za redom i ponovno ove godine ostali bez naslova prvaka Njemačke. Mijenjali su se treneri, Christoph Daum, Bertie Vogts i sada Klaus Toppmoller, ali priča u prvenstvu Njemačke uvijek je bila ista.
U svemu tome sudjelovala su i tri hrvatska igrača. Boris Živković (27) igra već pet godina u Bayeru, prije toga je igrao u Marsoniji i Hrvatskom dragovoljcu, nadajući se da će doći do Dinama. Primijetili su ga skauti Bayera i odmah angažirali jer je klubu hitno trebao obrambeni igrač. Živković tada nije bio poznato nogometno ime i prisjeća se da su samo Sportske novosti objavile malu vijest pod naslovom ”Živković u Bayeru”. Jurica Vranješ (22) bio je igrač Osijeka i jedan od vodećih nogometaša hrvatske mlade reprezentacije, Hajduk ga je tražio jer je odličan vezni igrač, ali je sve završilo u Leverkusenu. Prije dvije i pol godine tadašnji trener Daum došao je u Hrvatsku kako bi privolio Vranješa na potpisivanje ugovora, a za Bayer je osim Vranješa potpisao i napadač Marko Babić (21), također igrač Osijeka. Zahvaljujući dobrim igrama u Bayeru Živković i Vranješ osigurali su mjesto u reprezentaciji i put na svjetsko prvenstvo u Japan i Koreju, dok Babić ostaje velika nada. Bayer je kupio većinu igrača koje ili nisu zapazili bogatiji europski klubovi ili su njihove mogućnosti bile podcijenjene. Međutim, očigledno da je to bilo pomno biranje jeftinih a kvalitetnih igrača, kasnije uklopljenih u cjelinu koja može parirati i najbogatijem njemačkom klubu Bayernu, ali i najjačim europskim momčadima. Od hrvatskih nogometaša koji su igrali za Bayer treba istaknuti i braću Niku i Roberta Kovača, s time da je Niko Kovač otišao iz Bayera u Hamburger, a od prošle godine zajedno s Robertom igra za Bayern iz Munchena. U Bayerovoj momčadi neki su nogometaši podrijetlom iz Hrvatske: njemačkom napadaču Thomasu Brdariću otac je iz Zagreba, a rezervni golman Frank Jurić je Australac s hrvatskim korijenima.
Nitko nije očekivao da će Bayer nešto postići u puno jačoj konkurenciji Lige prvaka, gdje nastupaju 32 najbolja europska kluba. Bez skupocjenih nogometnih zvijezda, s ovogodišnjim pojačanjima za koja gotovo nitko nije čuo, kao što su Bugarin Dimitri Berbatov, Nijemac Zoltan Sebescen ili Brazilac Lucio, te bez osvojene titule nacionalnog prvaka Bayer je doista bio autsajder. Kako je Bayer u ovosezonskoj Ligi prvaka trebao igrati u skupini s Arsenalom, Juventusom i Deportivom mnogi su potpisali njihovo posljednje mjesto. U tom je stilu Bayer i odigrao prve tri utakmice, a onda se na neki čudan način, koji nam nisu mogli objasniti ni Živković ni Vranješ, digao, odigrao tri pobjedničke utakmice i osvojio prvo mjesto u skupini, izbacivši iz natjecanja Arsenal i Juventus. U jednom trenutku se čak i nepokolebljivi Toppmoller pokolebao, izjavljujući da njegov klub nema nikakve šanse za plasman u četvrtfinale Lige prvaka. U nastavku je eliminiran Liverpool, a u polufinalu nakon Bayerove pobjede nad Manchesterom, engleski je klupski nogomet još jednom ponižen.
Živković i Vranješ imaju različite statuse u Bayeru: Živković igra u prvoj momčadi, a Vranješ sjedi na klupi i ulazi u drugom poluvremenu, bez obzira na to radi li se o prvenstvenoj ili europskoj utakmici. Marko Babić može prebrojiti minute, a ne utakmice, u kojima je igrao. Vranješ se ljuti jer ne uspijeva ući u prvu momčad Bayera. Živković se prisjeća svojih sličnih problema i kako ga je 1998. nazvao prijatelj iz Sarajeva, koji je rekao da će doći u Leverkusen i polomiti noge treneru Christophu Daumu ako Živković ne zaigra. Nije ga bilo briga ako završi u zatvoru, jer će mu tamo biti dosadno kao i u Sarajevu. Jutro nakon eliminacije Manchestera trener Toppmoller je izjavio da ga je Vranješ molio da ga pusti u neki drugi klub, ali je ovaj odgovorio da to ne dolazi u obzir jer Bayer računa na njega. Dok smo sjedili u hotelu-restoranu “Arkadia” u središtu Leverkusena, čiji su vlasnici Hrvati, i prepričavali mu Toppmollerove riječi Vranješ nas je čudno pogledao, kao da nije vjerovao da trener iznosi njihove privatne razgovore u javnost. “Moji menadžeri su kontaktirali neke europske klubove i ja sam doista želio otići jer želim više igrati, ali kako je Toppmoller rekao, nisu me htjeli pustiti”, potvrđuje Vranješ koji nakon dvije i pol odrađene sezone ne želi više sjediti na klupi, ponajviše stoga što se prije godinu i pol Real iz Madrida zanimao za njega, nudeći mu 24 milijuna njemačkih maraka. “Da su svi koji igraju od prve minute bolji od mene, ne bih ništa rekao, ali to nije tako”, nastavlja Vranješ ne želeći spominjati slabije od sebe. Nada se pojavila kada je objavljeno da će Ballack, Lucio i Ze Roberto, tri najbolja igrača Bayera, otići u Bayern i Real iz Madrida, što bi stvorilo prostor za Vranješa. Međutim, samo će Ballack otići, a Lucio i Ze Roberto ostaju u Bayeru.
“Da se ovakav uspjeh dogodio u Hrvatskoj, nekom hrvatskom klubu, ulice bi gorile, a u Leverkusenu nitko posebno ne slavi”, gotovo sa žaljenjem govori Vranješ. Nakon utakmice s Manchesterom, za koju je cijena ulaznice iznosila između 200 i 300 eura, na crno i tisuću, u Leverkusenu nije bilo gužvi, navijači su mirno odšetali svojim kućama. Kad smo rekli da dolazimo u Leverkusen, Živković nam je objasnio: “Slavlja neće biti, Nijemci su takvi, nismo slavili ni kada smo pobijedili Liverpool u četvrtfinalu Lige prvaka”. Za srijedu ujutro u 10 sati bio je zakazan trening, kao da je odmah zaboravljen uspjeh iz prethodne noći. Živković ga nije mogao zaboraviti, u rukama je imao uspomenu na ovu utakmicu, dres kapetana Manchestera Roya Keana.
Vranješ, australski Hrvat Frank Jurić, inače rezervni golman, i Turčin Yildiray Basturk poslije ponoći odvezli su se do Dusseldorfa, njemačkog Milana kako ga oni zovu, i u diskoteci proslavili pobjedu. Nije bilo lako, samo par sati spavanja i dolazak na jutarnji trening. Na njihovu sreću, trener Klaus Toppmoller odredio je samo pola sata trčkaranja po šumi, a otkazao je i trening u četvrtak. Igrači nisu mogli vjerovati da su oslobođeni treninga jer su u subotu igrali posljednju utakmicu njemačkog prvenstva prije koje su postojale kakve-takve nade za osvajanjem prvenstva Njemačke. Žale jer nisu uspjeli, žao im je i trenera Toppmollera za kojeg Vranješ kaže da je divan čovjek. Njemačkim igračima nije jasno kako se hrvatski igrači mogu opustiti. “Kada izgubimo neku utakmicu, nitko ne kaže da smo loše igrali nego neki igrači optužuju kako se to dogodilo jer su pojedinci uvečer izašli van ili zato što neki neprestano pričaju na mobitel”, čudi se Vranješ. Posebno se ljute kada se kao razlog slabe igre navodi da su hrvatski igrači viđeni na piću u “Havani”, cocktail baru koji se nalazi kraj “Bay Arene”, stadiona Bayera u Leverkusenu, koji prima 22,5 tisuća gledatelja. “Za njih je čudno kada popijem jedno piće, oni znaju samo živjeti na relaciji kuća-stadion”, objašnjava Vranješ.
Ako će već ostati bez financijskih nagrada za uspjeh u prvenstvu, zadovoljit će se dodatnim premijama zbog ulaska u finale Lige prvaka. Vranješ kaže da su premije za prolaz u finale Lige prvaka dobre “ali ne toliko kolike bi mogle biti s obzirom na novac kojim klub raspolaže”. Nijemci su tradicionalno štedljivi, o iznosima se ne priča: Živković kaže da on ne zna koliko Vranješ zarađuje, niti Vranješ zna koliko Živković zarađuje. Ni jedan ni drugi ne žale se na kuće koje su dobili od kluba i kupljene automobile. Vranješ je smješten u kući kraj stadiona, vozi Mercedes CLK kabrio i najavljuje kupnju još boljeg modela, a Živković ima kuću na periferiji Leverkusena, vozi BMW sedmicu te najavljuje kupnju Ferrarija. Nije loše za Vranješa, mladića iz Josipovca kraj Osijeka i Živkovića koji je rođen u Živinicama kraj Tuzle.
Njihov privatni život razlikuje se privatnog života ostalih igrača. U povodu eliminacije Manchestera obitelj Vranješ, odnosno otac Vedran i mlađi brat Vlado, organizirali su roštiljadu u vrtu kuće, što je ujedno bio i uvod u gledanje utakmice Real – Barcelona. Nadali su se da bi Barcelona mogla igrati protiv Bayera u finalu Lige prvaka, što se ipak nije dogodilo. Otac i brat veći dio godine žive s Juricom u Leverkusenu, a na hrvatski roštilj došao je i 21-godišnji napadač Bayera, Bugarin Dimitri Berbatov. Trebao je doći i Oliver Neuville, čovjek koji je dao gol i u Manchesteru i u Leverkusenu, ali je tog dana slavio svoj 29. rođendan. Berbatov je rođen u blizini makedonske granice tako da je vrlo brzo progovorio hrvatski, pomalo je sramežljiv, ne izlazi mnogo i druženje s Vranješom i njegovom obitelji znači mu puno. Bilo je i nekoliko Hrvata, navodno ih u Leverkusenu živi čak 2,5 tisuća, a Vranješ kaže da mu nakon treninga dolazi po desetak Hrvata, objašnjavajući mu da su oni njegovi, “iako ih nikad u životu nisam vidio”. Živković živi mirnijim životom, prije dvije godine doselila mu se djevojka Ivona Andrijašević, bivša Kraljica Hrvatske iz 1998. Zapažen je zbog pojavljivanja u reklamnim tv spotovima za Ožujsko pivo i odijela Varteks Di Caprio. “U reklami za pivo tražili su po jednog igrača iz obrane, srednjeg reda i napada, pa sam tako i ja upao. Reklama za odijela snimana je u kockarnici, pa su tražili nekog od reprezentativaca tko ima kockarsku facu”, objašnjava Živković. Kada su pred utakmicu u karanteni, Živković i Vranješ dijele apartman za koji Živković kaže da je tri puta veći od soba koje imaju ostali igrači Bayera.
Obojica su reprezentativci: Živković je u prvoj postavi, a Vranješ je zahvaljujući minutaži u Bayeru izbjegao pravilo izbornika Mirka Jozića koji kaže da u reprezentaciji neće igrati oni koji ne igraju u svom klubu. Za situaciju u reprezentaciji kažu da je slična onoj u klubu: Živkovića nitko nije primjećivao pa je svojedobno poručio bivšem izborniku Ćiri Blaževiću da će mu “kupiti satelitsku antenu da bi mogao vidjeti kako igra Boris Živković”. Kada je konačno viđen, više ga nitko nije mogao izbaciti. Vranješ trpi i šuti, 15 do 20 minuta na svjetskom prvenstvu mu je osigurano i to u drugom poluvremenu. Za njih svjetsko prvenstvo nije presudno, još jedna sezona im je osigurana u Bayeru, kao i novac. Još samo da konačno osvoje prvenstvo Njemačke.