Objavljeno u Nacionalu br. 863, 2012-05-29

Autor: Erol Avdović

NATO zbog Nikolića bori se za Balkan

Nakon poraza proeuropskog predsjednika Borisa Tadića ubrzat će se pristup BiH i Crne Gore vojnom savezu kako bi se stvorio sigurnosni štit, ali problem je Milorad Dodik

Dok je proteklog tjedna u jednoj od ogromnih dvorana centra McCormick u Chicagu na kratko razgovarala s malom skupinom hrvatskih izvjestitelja s NATO summita, ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić već je imala na umu da se u Srbiji dogodio politički potres, kako su to zapravo kvalificirali i neki drugi zapadni diplomati. Pred njihovim očima u zemlju je propala odnedavna najveća politička investicija Europske unije: Boris Tadić potučen je od Tomislava Nikolića. To je bila glavna vijest iza kulisa čikaškog summita na koju je Vesna Pusića praktično reagirala bez izgovaranja Nikolićevog imena. Ali s upozoravajućim tonom kad je riječ o regionalnom političkom krajoliku koji će se očito ponešto i promijeniti.


Pred novinarima je razgraničila potrebne razlike između "onog" prošlog "vremena euforije" nakon završetka Hladnog rata u kojem su kao domine u EU i NATO "padale" Češka, Mađarska i Poljska, sve do ulaska u euroatlanski vlak Bugarske i Rumunjske. Vesna Pusić je jasno odvojila taj trenutak kad se u EU i NATO ulazi "pješice". I u kojem se dogodio Nikolić. Govoreći o krajnjim istočnim točkama proširenja, do Gruzije, odnosno Ukrajine koja je sama sebi presudila izričući kako nije zainteresirana za članstvo u NATO-u, rekla je kako se "ruski faktor" ne može zanemariti. Svojim putem u Moskvu Nikolić je novu realnost odnosa prema Rusiji na neki način već potvrdio. U Kremlju je s Vladimirom Putinom dogovorio nastavak srpsko-ruskog partnerstva, dobio kredit od 800 milijuna dolara i skoro pa najavio rusku političku provinciju na Balkanu, svečano obećavši predsjedniku Rusije kako Srbija nikad neće postati dio NATO proširenja na istok.

Samo nekoliko dana ranije u manjem entitetu politički podijeljene dejtonske Bosne i Hercegovine, u Republici Srpskoj, na manje od 100 kilometara jugoistočno od Zagreba, u Banja Luci je Milorad Dodik izjavio kako će RS u slučaju NATO-a slijediti stav Srbije (?!), a ne BiH. Prije nego što je Dodik izgovorio te riječi u Chicagu je Vesna Pusić, shvaćajući ozbiljnost promjene situacije u kojoj na regionalnoj razini donekle potrebni politički teatar između dojučerašnjeg predsjednika Srbije Tadića i predsjednika Hrvatske Ive Josipovića neće više funkcionirati s Nikolićem, izgovorila kako se Bosni i Hercegovini mora ubrzati pristup u NATO.
Da je sigurnosna granica na Drini dio preventivne politike u koju bi sada hitno trebalo investirati udruženu političko-diplomatsku akciju Washingtona i Bruxellesa, bilo je jasno kada su iz diplomatskih krugova u Chicagu procurile informacije o prilično paničnoj nevjerici da je proruski Nikolić porazio europskog ljubimca Tadića. Izgleda da je netko među vodećim zapadnim zemljama navodno izustio kako se više ne treba šaliti s kooptiranjem Bosne i Hercegovine i Crne Gore u NATO. Da je zabrinutost opravdana potrudio se sam Nikolić. Ovaj javno deklarirani pripadnik četničkog pokreta koji je dragovoljno sudjelovao u jedinicama srpske vojske iz čijih su redova neki čak počinili zločine u Slavoniji, dan uoči izbora, prema pisanju njemačkih novina izjavio je da je Vukovar "srpski grad" i da se Hrvati nemaju što u njega vraćati. Svjetla za uzbunu ipak su se upalila nekoliko dana ranije u Chicagu.
"Faktor Nikolić" bio je dokaz zbog čega se više nije mogla opravdati propuštena šansa NATO-a da ozbiljnije adresira bosanskohercegovačku dejtonsku paradigmu i umjesto inertne kritike bosansko-hercegovačkih političara u paket izdvoji "prave kočničare". Iako se o tome nije javno govorilo u Chicagu je postalo jasno kako se brzo mora spriječiti opasno povezivanje u geostrateški "vražji trokut" Moskve, Beograda i Banja Luke.

Kao i to da kočničari za ulazak BiH u NATO sada imaju ime i prezime i da to nisu samo zbirno bosansko-hercegovački političari.
Uz Putina, Toma Nikolić i neposredni izvođač radova na terenu Milorad Dodik su najviše zaslužni za to "bosansko" kašnjenje u NATO. Vesna Pusić je u razgovoru s novinarima nekoliko puta ponovila: ne može Hrvatskoj biti dobro ako je BiH nesigurna. Naravno riječ je o učvršćenju regionalne sigurnosne arhitekture, što nije od malog značaja za Hrvatsku. Otuda važnost što skorijeg otvaranja NATO kišobrana preko BiH i Crne Gore. Tužno je bilo vidjeti u Chicagu šefa diplomacije BiH Zlatka Lagumdžiju koji se morao pravdati, ne spominjući niti jednom Dodika, zašto političari nisu započeli sudsku registraciju vojne imovine, što je bio preduvjet za aktiviranje Akcijskog plana za članstvo u NATO-u. Sreća da je Hrvatska već u Chicagu, kako je to naglasio upravo Lagumdžija, potvrdila da je dio "velike četvorke", uz Ameriku, Veliku Britaniju ii Tursku koja inzistira da se s Bosnom više ne smije čekati oko NATO-a. Službeni Zagreb je još u Chicagu zauzeo vrlo konzistentan stav kada je riječ o ubrzavanju puta za BiH do NATO-a, u čijem bi punom članstvu ova hrvatska susjeda trebala biti do 2014. godine. Hrvatska ministrica praktično je zagovarala svojevrstan "popust" za Bosnu i Crnu Goru, što se nakon Nikolića sve više pokazuje kao potrebno. Posebno kad je BiH u pitanju, Vesna Pusić je naglasila da nema ni jedne zemlje u regiji koja bi za mjesec i pol mogla registrirati 63 ili 64, ili 69 ili 72 objekta, kako se to traži od BiH, da bi joj se aktivirao Akcijski plan do 1. rujna. No da li će NATO i poslije Nikolića to uvažiti, vidjet će se.

Ipak, diplomati u BiH, uz cijelu bulumentu domaćih novinara koji samo afirmativno kliču u istoj inerciji, nastavili su kritizirati političare u paketu iako je jasno da se kritika sasvim konkretno mora usmjeriti na Milorada Dodika i politiku koju on predstavlja. Čini se da je proradio i znani bosanski politički mazohizam pa su čak i oni u ovom slučaju manje dužni političari, koji su u Chicagu odbijeni oko aktiviranja Akcijskog plana za članstvo u NATO-u, počeli lamentirati nad svojom zlom sudbinom. Oni su pohitali nazad u Sarajevo, pravdajući se kako su shvatili koji je to uvjet bez kojeg se ne može: promptni početak sudske uknjižbe vojne imovine do 1. rujna. Ime njihovog, a onda i NATO problema zove se ipak Dodik-Nikolić-Putin. Tjedan dana poslije NATO summita u Chicagu još nije povučena ni jasna linija razlike između uvjeta potrebnih za približavanje Europskoj uniji i približavanja NATO-u jer sve je isprepleteno i o tim procesima "počelo se razmišljati kao da su istovjetni". Ali oni nisu iste prirode. Članstvo u NATO-u naravno povećava element sigurnosti, a čim povećava element sigurnosti, "to onda otvara prostor gdje se mogu formirati institucije. Zbog toga je približavanje i članstvo u NATO-u više osiguravanje preduvjeta za funkcioniranje države, a približavanje i ulazak u EU je proces uvjetovanosti koji znači izgradnju institucija", rekla je Vesna Pusić.

To je naravno jako značajno ne samo za BiH, nego i za Crnu Goru ali i za Makedoniju koja zbog sasvim drugih razloga ostaje u NATO čekaonici. Njeno članstvo u NATO-u je blokirano protiv dogovora postignutog još 1995.

"Faktor Nikolić" bi valjda trebao mnoge probuditi, od Washingtona do Berlina, prvenstveno kada je riječ o Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori. Dobra vijest je što su crnogorski dužnosnici strateški opredijeljeni za NATO i što nemaju "bosanskih kočničara" u svojim redovima. Šef crnogorske diplomacije Milan Ročen, koji je Chicagu uz Vesnu Pusić i Lagumdžiju među prvima osjetio to pomjeranje tla među zapadnim diplomatama kada je stigla vijest o Nikolićevoj pobjedi - ostao je na liniji onih do kraja uvjerenih kako će taj dio Europe, uz Hrvatsku i Albaniju, dakle Makedonija, BiH i njegova zemlja, za razliku od krajnjeg istoka, spomenutih Gruzije i Ukrajine, gotovo sigurno postati dio NATO obitelji.

Valja još "samo" i što prije iščupati Bosnu i Hercegovinu iz Nikolićevog političkog stereotipa koga pokriva iznuđenim europejstvom kako je "Bosna i Hercegovina umjetna tvorevina koja će se sama od sebe raspasti". Iz Zagreba su mu već poslali poruku da te ideje neće proći, a za čudo u Sarajevo još šute baveći se često notornim politikanstvom.

Vezane vijesti

Treba li NATO postojati?

Treba li NATO postojati?

AMY GOODMAN: Dok se najveći summit NATO-a u 63 godine postojanja organizacije privodio kraju, vođe NATO-a u Chicagu podržali su planove o predavanju… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika