Objavljeno u Nacionalu br. 863, 2012-05-29

Autor: Miroslav Ambruš-Kiš

Check-in pod šatorom usred Berlina

Otvaranje budućeg jedinog aerodroma u Berlinu, Brandenburg, ponovo je odgođeno, a razlog je - neispravna protupožarna zaštita, pa je pedantne Nijemce sada sram

Radovi na zgradi novog terminala počeli su 2008. i napredovali navodno tako dobro da se potkraj 2011. već uselila - vatrogasna brigadaRadovi na zgradi novog terminala počeli su 2008. i napredovali navodno tako dobro da se potkraj 2011. već uselila - vatrogasna brigadaDva tjedna prije početka Europskog nogometnog prvenstva organizator iz Ukrajine priopćio je da se ono odgađa za dva tjedna. Vatrodojavni sustav stadiona Olimpijskog nacionalnog sportskog kompleksa u Kijevu, rekonstruiran prošle i ove godine, kapaciteta 60.000 gledalaca, na kojemu se trebaju igrati utakmice skupine D, četvrtfinalna i finalna, nije prošao atest sigurnosti. Organizator ulaže sve napore da odgođeni Euro 2012. počne dva tjedna poslije. UEFA je nemoćna jer njene inspekcije nisu mogle takvo što predvidjeti. Televizije bjesne jer će im Euro 2012. uletjeti u termin londonskih OI. Organizatori i sponzori poludjeli su jer će imati povećane troškove u dva tjedna dok budu na čekanju. Zrakoplovne kompanije, čarterski prijevoznici i turističke agencije šize jer su dva tjedna pomaka usred ljeta logistička noćna mora usred sezone ljetovanja. Stotine tisuća navijača iz cijele Europe s kartama u rukama su zbunjene jer svatko od njih mora improvizirati s dopustima. Nogometaši koji se pripremaju za natjecanje naglo moraju špicu forme podesiti na dva tjedna poslije. Organizator se ispričava, odgovorni su smijenjeni i kažnjeni, ali to nikako ne može oprati neizbrisivu neizbježnost da su Kijev i Ukrajina doživjeli fijasko.


Okej, sve prethodno izrečeno je fikcija, šala. Ako su vas prošli srsi zbog razmjera problema s kojim se susreće to jednokratno natjecanje koje će trajati od 8. lipnja do 31. srpnja, lako ćete razumjeti razmjere skandala, gubitak ugleda i novca jer 3. lipnja neće biti otvorena Međunarodna zračna luka Willy Brandt Berlin Brandenburg.

Tko je kakvom zgodom u Berlin letio sezonskim letovima Croatia Airlinesa iz Dubrovnika i Splita sa slijetanjem u berlinskoj zračnoj luci Schönefeld vidio je pri prilazu Berlinu da su u tijeku radovi na golemoj zračnoj luci u kojoj nisu sletjeli. Sletjeli su u samom susjedstvu, na također veliki aerodrom koji je bio glavna zračna luka bivšeg DDR-a, silom prilika pretvorena u aerodrom od nekadašnje tvorničke piste tvornice Henschel. Schönefeld je, uz Tegel, berlinska zračna luka koja će za godinu dana biti bivša. Zatvorit će ih kao i donedavni treći berlinski aerodrom, legendarni Tempelhof u centru Berlina 2008. Tempelhof su dogradnjom na razinu arhitektonske ikone nacističke ere unaprijedili Hitler i Speer. Prosvjedovali su protiv zatvaranja svi koji su se s nostalgijom sjećali da su onamo u godinama blokade sektora Berlina pod okupacijom zapadnih saveznika slijetali candy-bomberi, a i američki je predsjednik John F. Kennedy na nj sletio da s govornice na pozornici podignutoj na stubama vijećnice Schöneberg 26. lipnja 1963. u slavnom govoru pred masom od 450.000 ljudi, koji je najbolje ocrtao karakter hladnog rata, dvaput uzvikne "Ja sam berlinska krafna sa želeom!" ("Ich bin ein Berliner!"). Tomu se valjda jedino nisu protivili susjedi, koji od 2010. uživaju u susjedstvu parka Tempelhof. Treća je zračna luka Berlin Tegel. Nekadašnje je lovište pruskog plemstva i bivši kratkotrajni poligon nacističkih raketaša koji su se ubrzo s Wernerom von Braunom na čelu preselili u Peenemünde. Silom prilika Tegel je kao baza ratnog zrakoplovstva zapadnih saveznika ispomagao Tempelhof za vrijeme zračnog mosta, a jednako tako silom prilika Tegel je Air France 1960. otvorio kao civilnu zračnu luku. To je i danas, iako je to od 3. lipnja trebao prestati biti.

Tegel i Schönefeld lani su u glavni grad ujedinjene Njemačke doveli 24 milijuna putnika. I pritom su ti aerodromi pucali po šavovima. Samo kroz Tegel, s najvećom propusnošću od 9,5 milijuna, lani ih je prošlo 15 milijuna. Zbog jasnih potreba nove stare njemačke prijestolnice, a i zbog toga što su ostali najvažniji njemački aerodromi svi na krajnjem zapadu (Frankfurt, München, Düsseldorf, Köln/Bonn, Stuttgart...), odlučeno je 2004. da se južno od Berlina podigne ubuduće jedina berlinska zračna luka, čiji će kapacitet odmah biti veći od 30 milijuna putnika godišnje. Pogodan i za budućnost perspektivan lokalitet za budući kapacitet veći od 50 milijuna godišnje pronađen je na teritoriju savezne pokrajine Brandenburg u samom zapadnom susjedstvu Schönefelda, nakon što je sud u Leipzigu sredinom ožujka 2006. prekinuo desetogodišnju sudsku blokadu protivnika gradnje pa je 5. rujna 2006. svečano položen kamen temeljac nove i ubuduće jedine zračne luke Berlin Brandenburg. Odlučeno je će ime dobiti po bivšem gradonačelniku, kancelaru i nobelovcu Willyju Brandtu.
Radovi na zgradi novog terminala počeli su 2008. i napredovali navodno toliko dobro da se potkraj 2011. onamo uselila vatrogasna brigada.

Doduše, BER, kako glasi međunarodna kratica te zračne luke, već je u listopadu morao proraditi. Ali nije. Otvorenje je najavljeno s komotnom rezervom za 3. lipnja ove godine. Do prije mjesec dana sve je izgledalo normalno. Na gradilištu vrijednom 2,5 milijarde eura bilo je sve manje graditelja i montera pod kacigama, a sve su se češće iskušavale simulacije protoka putničkog prometa s armijom od 20.000 zaposlenih i 10.000 volontera statista. Još su se u petak 4. svibnja gradilištem zračne luke vozikale novinarske ekskurzije koje su za vikend objavljivale reprezentativne reportaže, a protokol kancelarke Angele Merkel već je razaslao pozivnice šefovima vlada i država da se pridruže slavlju svečanog otvorenja. Zrakoplovne kompanije čije su baze na Tegelu (Air Berlin i Germania) i Schönefeldu (Germanwings i EasyJet) te Lufthansa, kojoj je Tegel sekundarno čvorište, već su napravili planove da se preko noći presele na Brandenburg. U ladicama su u startnim blokovima, spremni na aktivaciju, spremni čekali i planovi radova na zatvaranju "dviju bivših" zračnih luka, čim BER napuste visoki uzvanici. Za 3. lipnja i otvorenje aerodroma najavljeno je 40 novih linija. Jedna se tiče i nas: Lufthansa od siječnja prodaje karte za Berlin iz Zagreba po 49 eura. U njemačku su prijestolnicu dosad i diplomati iz Zagreba letjeli niskotarifnim Germanwingsom.

I onda 8. svibnja šok! Vijest, posve nespojivu sa svim stereotipima o pedantnim i neslomljivim Nijemcima, sazvanim novinarima objavio je gradonačelnik Berlina Klaus Wowereit: "Ovo nije dobar dan za Zračnu luku Berlin-Brandenburg Willy Brandt, ni za građane, a ni za mnoštvo posjetitelja naše regije." Zemaljski poglavar Brandenburga Mathias Platzeck u zajedničkom nastupu s berlinskim gradonačelnikom rekao je da se nada kako bi aerodrom možda ipak mogao biti otvoren u drugoj polovici kolovoza, kad će biti velika potražnja za zračnim prijevozom zbog povratka s odmora, a uoči početka školske godine. Upravo "nada" i "potrebe onih koji idu u školu" naglasci su koji su razotkrili koliko je u tom trenutku bio doista predvidljiv datum otvorenja zračne luke.

Naravno, ništa od tog politikantskog verbalnog ublažavanja. Neviđeni fijasko bio je očit, kako za građevinske tvrtke, tako i za vlasnike, njemačku saveznu državu (50 posto) te grad Berlin i pokrajinu Brandenburg (po 25 posto). O razlozima odgađanja "do nove obavijesti" ponešto je novinarima imao reći i Manfred Körtgen, tehnički direktor tvrtke Flughafen Berlin Brandenburg GmbH FBB.L koja vodi radove i koja je trebala i upravljati novom berlinskom zračnom lukom: odgovornost je prebacio na sustav protupožarne zaštite. Postavljeni ekstraktori dima nisu radili kako valja i ne zna se bi li doista proradili kad bi u hitnom slučaju aerodromske službe morale evakuirati putnike. Rekao je da se želi izbjeći pomutnja kao 2008. na Heathrowu nakon otvaranja Terminala 5. Kakve li ironije!

Lufthansa je odmah javnim priopćenjem, reakcijom na presicu u Berlinu, reagirala suzdržano. Ali ni diplomatski sročenim rječnikom nije uspjela prikriti ozbiljnu sumnju u priču o protupožarnom sustavu kao glavnom razlogu: "Posljednjih smo se dana u pokusima mogli uvjeriti da na još mnogočemu ima mnogo posla." Drugi najveći njemački zračni prijevoznik Air Berlin objavio je da će im "odgađanje stvoriti dopunske troškove koje još ne mogu izračunati", ali su unatoč tome ustrajali na tome da će s Tegela održati "ambiciozan ovogodišnji plan ekspanzije u novim non-stop letovima u Europu i zemlje Bliskog istoka". Te intonacije ni izdaleka ne prenose stvarnu paniku zračnih prijevoznika zbog položaja u koji su dovedene. Tjedan dana poslije izračunalo se da će samo Lufthansu i Air Berlin svaki dan neotvaranja stajati najmanje milijun eura, a investitora, koji mora ulagati, a računao je da će mu se novac polako početi vraćati - još toliko. I to samo za hladni pogon, bez nužnih preinaka. Isto toliko stajat će držanje otvorenim odavno izraubanih Tegela i Schönefelda. Zračni prijevoznici preko noći moraju smisliti kako će preživjeti prvi veliki udar putnika u kojemu je Berlin trebao odigrati jako važnu ulogu zračnog čvorišta za navijače na EP-u u nogometu prema stadionima u Poljskoj i Ukrajini.

Da je skandal još veći nego što se pretpostavljalo, iskopao je njuzmagazin Der Spiegel u temi broja koji je na kioske stigao 14. svibnja. Iako je naslovnicom dominirala ilustracija teme o europsko-grčkoj financijsko-političkoj krizi s naslovom "Akropolis adieu!", prava je tema broja o sramoti u Berlinu pojela najviše stranica. I prije 17. svibnja, kad je objavljen novi datum otvaranja (17. ožujka 2013.), Spiegel zna da nema teorije da se aerodrom otvori ove godine. Novinski istraživači nemilosrdno nabrajaju epizode od kojih je svaka pljuska i njemačkom ponosu i njemačkoj državi. Prisjećaju se nedavne epizode gradonačelnika Wowereita koji je na presici pri objavljivanju ovog kolosalnog promašaja bio iznimno skrušen, da je upravo on na vrhu izgrađenog kontrolnog tornja slavodobitno isticao da "stoji na jedan metar većoj visini od najvišeg kontrolnog tornja u zemlji, onog u Frankfurtu". I da je to "suptilan simbol novootkrivene samouvjerenosti Berlina".

Međutim, već kad se Wowereit, opijen veličanstvenim pogledom, vraćao s platforme, lift je u tornju zapeo. Zaglavljeno dizalo nije glavni problem tog aerodroma, koji je njegova uprava zvala "europska najmodernija zračna luka", a gradonačelnik "vizijom grada kao snažne, međunarodno umrežene poslovne lokacije sa zračnom lukom velike propusnosti". Velike su riječi sad napuštene i još će dugo i nakon otvorenja one javno biti neumjesne. Makar bi odgovarale takvoj zračnoj luci koja će, kad-tad, proraditi. Jesu li Wowereit i Matthias Platzeck toga utorka 8. svibnja na presici doista iskreno bili iznenađeni onim što su morali izgovoriti? Spiegel citira Wall Street Journal o aerodromu pod skelama kao o "primjeru gradske provincijalne politike i njenoj nesposobnosti da se nosi s tako velikim graditeljskim projektom". Pa citira i Guardian: "PR mašinerija iza projekta upela se iz petnih žila da aerodrom prikaže kao blještav primjer slavne njemačke učinkovitosti. Ali mnogi promatrači tvrde da je on sve samo ne to."

U intervjuu za Spiegel direktor Air Berlina, kompanije koja tamo treba imati svoj glavni dom, Hartmut Mehdorn, sav ogorčen kaže: "Ovo je velika sramota za Berlin i sada nam se smije cijeli svijet." Čak je i ministar prometa Peter Ramsauer prigovarao kako se upravlja projektom, iako bi morao podijeliti krivnju kao jedan od suvlasnika zračne luke: "Regija glavnoga grada sad se lošim upravljanjem izvrgnula ruganju. Jedino što nam ostaje jest da sa zračnim prijevoznicima razmislimo kako umanjiti štetu." Već je 2011., kad je operatoru aerodroma, tvrtki Flughafen Berlin Brandenburg GmbH FBB.L, bilo jasno da će biti prekoračen prvi rok zakazan za jesen te godine, i kad je otvorenje širokom gestom tipa "ovo ne možemo promašiti" prebačeno na lipanj 2012., uprava radova već je prigovarala što je "enormno pala produktivnost i graditeljske aktivnosti", da su se dogodili "ozbiljni podbačaji u kvaliteti gradnje" te da su "graditeljske aktivnosti gotovo potpuno zaustavljene". Već se u to vrijeme govorilo o gubicima koji se sa svakim danom zastoja mjere između pola i jednog milijuna eura. A već je tada bila riječ o odgodi većoj od 200 dana.

Jedan od nekoliko sočnih primjera u Spiegelu je normativ u prijavljivanju putnika za putovanja prema kojemu su i izgrađeni kapaciteti terminala. Svaki bi zaposleni na šalteru za check-in trebao obraditi 60 putnika na sat. To bi bio odgovoran i intenzivan posao u udarno vrijeme nakon otvaranja tih nekoliko mjeseci ili godina. Sve to uz pretpostavku da će se s vremenom sve više putnika prijavljivati sami, a prtljagu sami ubaciti na traku koja će je odnijeti u avion. U praktičnoj provjeri sa statistima pod tim pretpostavkama šalterski radnici nisu uspjeli obraditi ni pola testnih putnika! Što bi to značilo za 60 ili 70 tisuća putnika na dan u stvarnom prometu, nitko se ne usuđuje razmišljati. Kako je postalo jasno da šaltera za check-in u zgradi terminala nema ni približno dovoljno, menedžment je iz šešira morao izvući brzo rješenje. Interni dokument sročen nekoliko minuta uoči prekorednoga sastanka u ožujku s tri najveća buduća korisnika, zračnim prijevoznicima Lufthansa, Air Berlin i EasyJet, govorio je o "alternativnim terminalima u formi šatora koji će funkcionirati u vrijeme otvaranja". Ta zamisao, da im se putnici prijavljuju pod šatorima, sve je glavne klijente razljutila. Na to su predstavnici menadžmenta okrenuli ploču govoreći o ideji "da tome neće biti podvrgnuti putnici triju najvećih kompanija, a da su šatori za ostale sasvim dobri". Na kraju su predstavnicima pozvanih kompanija rekli da će check-in pod šatorima biti "primarno za etničke putnike Turkish Airlinesa". Ne čini se baš da bi etnički ključ za aerodromski aparthejd odgovarao istaknutom mjestu u prijestolnici koje nosi ime dobitnika Nobelove nagrade za mir iz 1971. godine...

Sam primjer s vatrogasnim automatskim sustavom vrlo je zamršen, a njegovo čitanje ne olakšava teški tehnički rječnik. Ipak, evo detalja koji pokazuje razmjere cjeline. Već 20. ožujka potvrđeni su najgori strahovi da se rok otvaranja od 3. lipnja ni na koji način ne može održati. Kako bi dvije cjeline vatrogasnog sustava, o dojavi požara i slijedu evakuacije putnika, ipak nekako "zakrpali" za prvu ruku, angažirano je 700 honoraraca. Uvježbavali su ih da na znak opasnosti od požara ručno uključe zvuk uzbune. Na taj akustični znak sustav uklanjanja dima automatski bi se pokrenuo. Sama je ta organizacijska improvizacija stajala 7 milijuna eura. "Nadamo se da iz ovoga al-Qaida neće izvući ništa poučno", cinično komentiraju u Spiegelu "genijalnu" zamisao da 700 anonimnih loše plaćenih manualaca "s ceste" u prvim kritičnim mjesecima aerodroma povezuju nedostajuće veze osjetljive sigurnosne tehnologije. I tako se prolazilo kroz travanj i dobar dio svibnja. Uprava je napokon ipak morala javno priznati poraz. A ni u porazu sve nije bilo pod kontrolom. Umalo se dogodilo da su na Tegelu, prema zaboravljenim dijelovima plana, pokrenuti postupci njegova tihog zatvaranja koje je trebalo obaviti nekoliko tjedana prije prelaska na novi aerodrom. U zadnji je trenutak prekinuto nasipavanje pijeska u spremnike goriva na Tegelu! A taj će aerodrom uz Schönefeld morati izdržati barem još devet mjeseci.

U naknadnom opširnom članku na webu, dva dana poslije tiskanoga dosjea - dakle, i prije objave koja to potvrđuje - uopće se ne računa na mogućnost da bi aerodrom mogao biti otvoren ove godine. Istraživači polako prebiru po tome što sve mora biti učinjeno i koliki su za to, gledano izvana, potrebni minimalni rokovi. Ne samo u graditeljskom ili monterskom smislu, nego i u neizbježnoj papirologiji. Spiegel donosi i pregled pisanja drugih glasila, pa i konkurencije, koje se ne razlikuje od dojmova prikupljenih u Spiegelu.Pa dobro, ako se ne može više ništa, ako se propada u zemlju od sramote, je li netko nastradao? Jest. Prilikom objavljivanja novoga datuma otvaranja objavljeno je da je s rukovodećeg mjesta, na kojemu je od 2008., smijenjen dr. Manfred Körtgen, tehnički direktor odgovoran za provedbu izgradnje zračne luke Berlin Brandenburg. Do izbora novog direktora poslove će voditi glavni direktor zračne luke Dr. Rainer Schwarz. Nadzorni odbor odlučio je i raskinuti ugovor s glavnim planerom, konzorcijem BBI, odgovornim za cjelokupno planiranje i nadzor, koji se sastoji od tvrtki J.S.K. International Architekten und Ingenieure GmbH i gmp Generalplanungsgesellschaft mbH.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika